Sindromi prenaprezanja sustava za kretanje čest su zdravstveni problem, i to poglavito u populaciji sportski aktivnih osoba. Istraživanja provedena tijekom proteklih desetak godina pokazala su da ...osnovicu nastanka sindroma prenaprezanja čine degenerativne promjene, a ne upalne kako se prije mislilo. Iako se mogu javiti na različitim mjestima sustava za kretanje, ipak se sindromi prenaprezanja najčešće javljaju na tetivama. Cilj ovog rada jest uputiti na suvremene smjernice liječenja sindroma prenaprezanja uz napomenu da je osobita pozornost pritom dana prikazu programa liječenja najčešćih tendinopatija (skakačko koljeno, tendinopatija Ahilove tetive te lateralni epikondilitis) ekscentričnim vježbama. Razlog tomu jest što se izvođenjem ekscentričnih vježbi u svrhu liječenja tendinopatija postižu izvrsni rezultati pa se stoga često i predlažu kao metoda izbora.
Ablacija ventrikularne tahikardije kod bolesnika s ishemijskom kardiomiopatijom kompliciranija je i mnogo teža od ablacije većine supraventrikularnih tahikardija. Aritmogeni supstrat je kompleksniji, ...a lokalizacija mu je često nejasna. Zbog karakteristika tahikardije preciznije metode mapiranja često se ne mogu rabiti. Uz to se obično radi o bolesnicima sa slabijom sistoličkom funkcijom, zatajivanjem srca, ishemijom i brojnim komorbiditetima gdje izazivanje tahikardije i postupak ablacije mogu dovesti do naglog hemodinamskog urušavanja. Neinducibilnost kliničke aritmije postiže se kod 65–95% bolesnika, ali se recidiv javlja kod 20–44% bolesnika. Teže komplikacije bilježe se kod 8% bolesnika uz smrtni ishod kod 2,7% bolesnika. Odluku o strategiji liječenja treba stoga donositi individualno procjenjujući potencijalnu korist i rizik od intervencije. Ovaj članak prikazuje prvi slučaj uspješne ablacije ventrikularne tahikardije kod bolesnika s ishemijskom kardiomiopatijom koja je učinjena u našoj zemlj
Ozljeda kralježnične moždine (OKM) rezultira paralizom, ali i smetnjama mokrenja, zbog čega se tijekom rehabilitacije i života posebna skrb vodi o očuvanju donjeg urotrakta kako bi se spriječila ...patološka stanja gornjeg urotrakta s nizom komplikacija. Ta skrb uključuje pravodobnu i standardiziranu neurološku i urološku obradu te tehnike eliminacije od kojih se najviše rabi intermitentna kateterizacija. Urološka obrada uključuje uzorkovanje krvi i urina, urinokulturu, ultrazvučno i rendgensko snimanje urotrakta te cistometriju kao pretragu dinamičkih svojstava neurogenoga mokraćnog mjehura. Dokazano je da i kod bolesnika s nepotpunim OKM-om nastaje neurogeni mjehur sličnih karakteristika kao kod bolesnika s potpunom ozljedom, tj. smanjene su vrijednosti cistometrijskog kapaciteta i povišene vrijednosti intravezikalnog tlaka, ugrožavajući gornji urotrakt. Također, pokazano je da nema razlike u tim vrijednostima između pojedinih razina neurološke ozljede: cervikalne, torakalne, torakolumbalne i lumbalne, pa su takvi rizici podjednaki u svakoj od tih skupina bolesnika. Zaključno, potrebno je kod svih bolesnika s OKM-om provoditi dijagnostiku urotrakta za dobrobit kvalitete i duljine života bolesnika.
Koncept alergijskog sindroma jedinstvenih dišnih putova temelji se na čvrstoj epidemiološkoj povezanosti, sličnim genskim i okolišnim čimbenicima rizika te činjenici da je alergijski rinitis izravni ...čimbenik rizika od nastanka astme. Imunopatologija astme i rinitisa, glavnih sastavnica ovog sindroma, vrlo je slična, a postoje i brojni histopatološki dokazi sličnosti kroničnog rinitisa i sinuitisa te ovih entiteta i astme. Ova saznanja i dosadašnje kliničko iskustvo nalažu potrebu dijagnostičkih postupaka za dokaz bolesti gornjih i donjih dišnih putova bez obzira na to da li bolesnik afirmira simptome rinitisa ili astme. U skladu s time u većine bolesnika maksimalni terapijski učinak postići će se tek liječenjem bolesti na obje razine dišnog sustava. Suvremeno liječenje temelji se na primjeni učinkovite protuupalne terapije na obje razine, poglavito intranazalnih i inhalacijskih kortikosteroida te antileukotrijena. U dobro definiranim podskupinama bolesnika specifična imunoterapija (SIT) te primjena anti-IgE-protutijela mogu biti optimalna terapijska mjera. Poznavanje kompleksne patofiziološke povezanosti gornjih i donjih dišnih putova pruža prostor za razvoj novih lijekova čiji bi se učinak temeljio na modificiranju interakcije ciljnih organa, sluznice nosa i dišnih putova i koštane srži.
Sažetak. Kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) velik je javnozdravstveni problem s prevalencijom od 10 do 15% u Hrvatskoj. Osim oštećenja plućne funkcije, kod bolesnika nalazimo i znatne ...sustavne poremećaje koji mogu dovesti do povišenja morbiditeta i mortaliteta, kao i smanjenja kvalitete života. Proteinsko-energetska pothranjenost nalazi se kod 25 – 40% bolesnika oboljelih od KOPB-a, s višom prevalencijom u težim stupnjevima bolesti. Time se KOPB definira kao multikomponentna bolest te se i kvalitetno liječenje treba zasnivati na korekciji svih sustavnih poremećaja. Gubitak mišićne mase i snage respiratorne i skeletne muskulature svojstven je bolesnicima s KOPB-om te je neovisan prediktor mortaliteta koji povećava učestalost i težinu egzacerbacija. Hrvatsko torakalno društvo ovim preporukama želi naglasiti važnost pravodobnog utvrđivanja nutritivnog statusa bolesnika s KOPB-om uporabom validiranog alata te definiranjem specifičnog fenotipa bolesnika. Pothranjenim bolesnicima i onima u riziku od razvoja pothranjenosti potrebno je pružiti odgovarajuću nutritivnu skrb.
Sažetak. Bolesnici s reumatoidnim artritisom imaju povišen rizik od razvoja osteoporoze i osteoporotskih prijeloma. Više čimbenika utječe na gubitak koštanog tkiva u bolesnika s reumatoidnim ...artritisom, primjerice, kronična upala, primjena glukokortikoida i tjelesna neaktivnost. U radu je prikazana bolesnica s višegodišnjim reumatoidnim artritisom u koje su se razvili prijelomi više rebara. Bolesnica je prethodno liječena metotreksatom, sulfasalazinom, glukokortikoidima i biološkim lijekom infliksimabom. Nakon isključenja malignoma kao uzroka višestrukih prijeloma zaključeno je da se radi o osteoporotskim prijelomima rebara pa je nastavljeno liječenje osteoporoze i osnovne bolesti. Prikaz bolesnice upozorava na važnost liječenja i kontrole reumatoidnog artritisa u skladu s principom liječenja prema zadanom cilju (engl. treat to target – T2T) da bi se smanjio utjecaj aktivne bolesti na nastanak / progresiju osteoporoze.
Ekstragastrične ili ekstraintestinalne manifestacije infekcije bakterijom Helicobacter pylori privlače sve više pozornosti, a u posljednje vrijeme taj se mikroorganizam povezuje i s inzulinskom ...rezistencijom (IR). Metabolički sindrom sastoji se od više poznatih čimbenika koji uključuju IR, poremećaj metabolizma masti, povišen krvni tlak, centralnu pretilost te proupalno i protrombotsko stanje. Infekciju bakterijom H. pylori i metabolički sindrom povezuje porast učestalosti s dobi, a kako se IR nalazi u središtu patogeneze metaboličkog sindroma, posljednjih je godina intenzivirano proučavanje moguće povezanosti infekcije bakterijom H. pylori s IR-om. Nekoliko studija upozorilo je na međusobni odnos infekcije bakterijom H. pylori i pojave IR-a, a provedena su i istraživanja utjecaja eradikacijske terapije na IR i druge metaboličke parametre. Nužno je provesti dodatna prospektivna ispitivanja s potrebom kontroliranja svih varijabla koje mogu utjecati na krajnji ishod kako bi se razjasnio odnos infekcije bakterijom H. pylori i nastanka IR-a. Zasad još nema temelja za predlaganje intervencijskih mjera u rizičnoj populaciji, no ako se takva povezanost dokaže, moglo bi se raditi o važnoj promjeni u našem poimanju patofiziologije i liječenja IR-a, dijabetesa tipa 2 i metaboličkog sindroma.
Alergijski rinitis i astma sastavnice su alergijskog sindroma jedinstvenih dišnih putova. Ove kliničke entitete karakterizira snažna epidemiološka povezanost, slični genski i okolišni čimbenici ...rizika te činjenica da je alergijski rinitis izravni čimbenik rizika od nastanka astme. Imunopatologija astme i rinitisa gotovo je identična, a postoje brojni histopatološki dokazi sličnosti kroničnog rinitisa i sinuitisa te ovih entiteta i astme. Koncept jedinstvenih dišnih putova ima izravne dijagnostičke i terapijske implikacije. Dijagnostičke implikacije podrazumijevaju potrebu dijagnostičkih postupaka za dokaz bolesti gornjih i donjih dišnih putova bez obzira na to da li bolesnik potvrđuje simptome rinitisa ili astme. Terapijske se implikacije, u cilju maksimalnoga terapijskog učinka odnose na potrebu liječenja bolesti na obje razine. Znatan napredak u razumijevanju patofiziologije alergijskog sindroma dišnih putova nije rezultirao većim terapijskim pomacima. Suvremeno liječenje temelji se na primjeni učinkovite protuupalne terapije na obje razine, poglavito intranazalnih i inhalacijskih kortikosteroida, dok neki bolesnici mogu imati koristi i od antileukotrijena i specifične imunoterapije. Eventualne buduće terapijske mjere mogle bi se temeljiti na modificiranju interakcije ciljnih organa, sluznice nosa i dišnih putova i koštane srži.
Sažetak. Brojni znanstveni radovi upućuju na dobrobit cijepljenja djece s prirođenim srčanim grješkama. Povišen rizik od razvoja infekcija povezuje se s kompromitiranim kardiopulmonalnim statusom, ...promijenjenim tlakovima u plućnoj cirkulaciji (uključujući plućnu hipertenziju) te poremećajima ventilacije i perfuzije. Brojne srčane malformacije u sklopu sindroma heterotaksije u svojoj osnovi imaju funkcionalnu hipospleniju s pojačanom sklonošću za razvoj infekcija. Kromosomopatije, genomopatije i genopatije često su udružene s hemodinamski važnim srčanim grješkama i prirođenim poremećajima imunosti i/ili malformacijama drugih organa koje pogoduju nastanku infektivnih bolesti. Velik dio prirođenih srčanih grješaka nalaže kardiokirurško liječenje operacijom na otvorenom srcu uz uporabu ekstrakorporalne cirkulacije ili je ona nužna za liječenje sindroma smanjenoga srčanog izbačaja, čime se snižava razina cirkulirajućih protutijela prije nastalih tijekom aktivne imunizacije. Slijedom navedenoga, u današnjoj medicinskoj znanosti nezaobilaznu ulogu u zaštiti takvih bolesnika ima sustavno procjepljivanje dodatnim cjepivima i oboljele djece i članova njihovih obitelji. Ovaj rad daje sustavni pregled navedene problematike.
Blage traumatske ozljede glave predstavljaju
patofiziološki složen prolazan poremećaj moždane
funkcije izazvan traumatskim biomehaničkim silama.
Klinièki se očituju jednim ili više akutnih simptoma i
...znakova koji mogu znatno varirati u veličini ispoljenosti.
U sportaša blage traumatske ozljede glave dogaðaju se u
borilačkim sportovima, biciklizmu, sportskim igrama: u
nogometu, hokeju na ledu, američkom nogometu, košarci,
rukometu i drugim sportovima, a zadnjeg desetljeća
zaokupljaju sve veću pozornost znanstvenika i kliničara,
posebno kad se dogaðaju u djece i adolescenata.
Pozornost na te ozljede skreću novija istraživanja koja
otkrivaju da se radi o mnogo težim ozljedama no što se
dosada mislilo. U ovom radu prikazane su spoznaje
dobivene novijim istraživanjima patofizioloških zbivanja
koja upozoravaju na mogućnost dugotrajnijih posljedica i
kognitivnog deficita u slučajevima preranog fizièkog i
kognitivnog optereæanja nakon ozljeðivanja, posebno kod
djece i mladih. Prikazani su suvremeni stavovi prema
kojima se danas smatra da blage traumatske ozljede glave
zahtijevaju konzervativniji pristup u prosudbi trajanja
oporavka prije vraćanja sportaša u sportski trening.
Presudno je mirovanje i odmor u akutnoj fazi cijeljenja,
što je posebno važno u djece i mladih sportaša. Prikazani
rezultati neurofizioloških istraživanja koji upozoravaju da
je u djece i mladih oporavak duži, što zahtijeva duže
mirovanje nakon ozljede. Ponovna ozljeðivanja u sluèaju
nepotpuna oporavka nose rizik dugotrajnih posljedica.
Prikazane su smjernice prevencije glede uporabe zaštitne
opreme, promjeni nekih pravila igranja, netoleriranju
nesportskog ponašanja i edukaciji sportaša, trenera i
sportskih djelatnika.
PDF
