Učenje uključuje izgradnju vještina, a vještine svake vrste grade se putem kretanja mišića. Svaki broj i slovo sadrži u sebi pokret koji ima oblik urođen u mišiće tako da se može ponoviti i ...razgraditi pokretima pisanja (Hannaford, 2007.,109). Odgajateljice Dječjeg vrtića Vrbik željele su istražiti hoće li se kod djece u aktivnostima u kojima su kretanje i aktivna dječja angažiranost prioritet, aktivnije potaknuti razvoj rane pismenosti.
Ovo istraživanje dio je projekta „dobrohotnoga pisanja” (Clerc 2019), kojega je cilj diseminacija znanosti među čitateljima niske razine pismenosti. Cilj istraživanja jest identificirati učinkovite ...jezične strategije za popularizaciju znanstvenih tekstova pomoću reformulacije. Kako se znanstveni tekstovi većinom temelje na „uzročnim” logičkim odnosima, u ovom se članku pretresa pitanje kako reformulirati popularni medicinski tekst kojega se glavni uzročni odnos izražuje finalnom uzročnošću.
Reformulacijska strategija koje se temelji na najeksplicitnijem načinu izraživanja uzroka, naime na prototipičnom vezniku parce que (‘jer’), pokazala se neprimjerenom. S druge strane, ovaj se spojnik ukazuje moguć u svojoj argumentacijskoj funkciji, podrazumijevajući, međutim, bitne modifikacije u rasporedu propozicijā, stvarajući tako složeniji tekst. Reformulacijska strategija koja se temelji na kondicionalu „ako P, onda Q” učinila se prikladnijom i manje složenom. Ovo je istraživanje pokazalo da se uzročni spojnik može karakterizirati kao više ili manje prikladan ne zbog svojega značenja po sebi, nego zbog tematičke progresije i komunikacijskoga makročina koji on pospješuje. U zaključku se argumentira da popularizacijska reformulacija ne bi smjela imati strogo leksičko-sintaktički pristup, nego da bi se morala oprijeti i o pragmatičku dimenziju.
U radu se propituje odnos teorijskog registra društveno-humanističkih znanosti s književnim i književnokritičkim registrom, na primjeru sociologije (Nisbetova ideja sociologije kao umjetničke forme), ...antropologije (Geertzova interpretativna antropologija) i historije (Whiteova i LaCaprina kritika pozitivističke historiografske matrice). Književnost s društveno-humanističkim znanostima povezuje proces imaginacije, koji, bez obzira na narav građe koju pred sobom imaju, u dobroj mjeri dijele: to je kategorija pisanja. Kod književne kritike pak radi se o kategoriji čitanja – čitanje koje nije primjenjivo samo na tekst, već zahvaća i kontekst: kulturu ili društvo. Društveno-humanističke znanosti ne bi od ovih veza trebale zazirati, upravo suprotno, trebaju ih osvijestiti i iskoristiti, bez straha da će ti odnosi poništiti granicu između dvaju spomenutih registara, literarnog i znanstvenog.
U prvome dijelu ovoga stručnog rada donesen je sažet prikaz poticanja srednjoškolaca na kreativno pisanje. U drugome dijelu predstavljeni su njihovi literarni radovi (izabrani iz zbornika „Riječi ...otete zaboravu“) koji mogu biti poticaj svakom srednjoškolcu za stjecanje vještine kreativnog pisanja. Poslužiti također mogu i članovima literarnih družina za raspravu i analizu.
U radu se nastoji opisati književno-teorijski okvir u koji bi se postavila
rasprava o odnosu egzila i književnosti s obzirom na to da se polazi od teze da je u govoru o egzilu uvijek prisutno ...pozivanje na povijesnopolitičku zbilju, pri čemu se književni tekst promatra kao njezin nusprodukt. U prvom dijelu rada iznosi se kritički osvrt na dosadašnje pisanje o egzilu i književnosti s ciljem da se opravda povezivanje književnosti i egzila. U drugom se dijelu u raspravu uvodi egzilu blizak pojam “manjinske književnosti”, pojam “pisanja-postajanja” Deleuzea i Guattarija te veza koju Blanchot uspostavlja između književnosti i smrti. U trećem dijelu predlaže se tumačenje odnosa književnosti i egzila koje ne bi bilo opterećeno povijesnim činjenicama te se postavlja teza da je sámo pisanje egzil i da je egzil pisanje: pisac je uvijek u egzilu jer on u pisanje ulazi gubitkom identiteta, a ako možemo govoriti o egzilu u tekstu, onda je to pisanje u značenju egzila (čime se pisanju pridaje “identitet” koji ono nema). U posljednjem dijelu priloženi su kratki osvrti na odabranu prozu Davida Albaharija koja se smatra primjerom osporavanja egzilantske prakse pisanjem.
Bratoljub Klaić odabrao je oblik poslanice da bi progovorio o knjizi svoga prijatelja i istaknutoga hrvatskoga jezikoslovca Ljudevita Jonkea „Književni jezik u teoriji i praksi” koja je u vrijeme ...kada se pojavila (1964.) izazvala veliko zanimanje stručne i šire kulturne javnosti. Odabirom oblika poslanice htio je naglasiti pohvalničke namjere svojega teksta, ali i pružiti podršku kolegi i prijatelju koji je često prolazio teške trenutke zbog svoje borbe za pravo hrvatskoga naroda da sam odlučuje o imenu svojega jezika i o njegovoj normi.
Pouzdanost ocjenjivača ima ključnu ulogu u vrednovanju eseja, koje mora biti valjano, pouzdano i učinkovito. Ciljevi ovoga istraživanja su: odrediti individualnu i međusobnu pouzdanost ocjenjivača na ...temelju dviju skupina ocjena koje je pet nastavnika/ocjenjivača dalo tijekom vrednovanja 10 raspravljačkih eseja koje su napisali studenti koji uče francuski jezik kao strani jezik, a vrednovanje se provodilo u skladu s kriterijima koje su nastavnici sami izradili i uz pomoć rubrika; razumjeti kriterije kojima su se koristili u procesu vrednovanja; zabilježiti što ocjenjivači/nastavnici koji su se prvi put u procesu vrednovanja koristili rubrikama misle o takvom načinu vrednovanja. Kvantitativni podaci pokazali su da je individualna pouzdanost ocjenjivača s obzirom na ocjene koje su dali na temelju vlastitih kriterija vrednovanja i na temelju rubrika niska; da je međusobna pouzdanost ocjenjivača niska i kada se radi o ocjenama na temelju vlastitih kriterija te da je međusobna pouzdanost ocjenjivača veća u procesu vrednovanja uz pomoć rubrika. Kvalitativni podaci dobiveni putem metode individualnih intervjua pokazali su da su se ocjenjivači koristili različitim kriterijima. Tijekom drugoga kruga individualnih intervjua nakon primjene rubrika ocjenjivači su primijetili da su im rubrike pomogle u postizanju veće objektivnosti, da su pozitivno utjecale na proces vrednovanja i da se mogu koristiti kako bi pomogli studentima u procesu učenja i kako bi poboljšali provedbu nastavnoga procesa.
Istraživanjem smo utvrdili učiteljsku percepciju o sadržaju i vremenu
poučavanja početnoga čitanja i pisanja. Rad pridonosi unapređivanju provedbenih metodičkih teorija (sustava) utvrđivanjem podloge ...za standardiziranje optimalnoga metodičkog sadržajno-vremenskog
okvira za praktično poučavanje/učenje početnoga čitanja i pisanja na
hrvatskome jeziku.
Sadržajna se dimenzija početnoga čitanja i pisanja može promatrati na razini nastavnoga programa (priprema za početno čitanje i pisanje, svladavanje glasova i slova, prijenos glasa u slovo, početno čitanje, početno pisanje tiskanih i pisanih slova, teme iz književnosti, jezika, jezičnoga izražavanja i medijske kulture) i na razini metodičkoga čina (struktura nastavnih etapa i situacija).
Nazivi nastavnih etapa i situacija trebaju ukazivati na sadržaj poučavanja početnoga čitanja i pisanja, a sadržaj treba biti usklađen sa zakonitostima procesiranja govorenoga u pisani jezik, zakonitostima komunikacije i aktivno-stima učenika u razumijevanju i proizvodnji jezika.
Vremenski se optimum poučavanja početnoga čitanja i pisanja odnosi na ukupno vrijeme potrebno učeniku za dosezanje razine automatizacije početnoga čitanja i pisanja. Stoga je taj optimum uvjetovan sadržajem koji učenik uči i optimalnim, znanstveno utemeljenim metodičkim postupcima.
U tekstu se iznosi i analizira dio rezultata obimnijeg istraživanja nastave pisanog izražavanja u osnovnim školama u Crnoj Gori, čiji je cilj bio utvrditi kako se, iz perspektive učenika, u osnovnim ...školama odvija proces poučavanja i učenja s obzirom na učeničku kreativnu jezičnu proizvodnju. Da bi učenici u njoj bili uspješni, važno je da učitelji primjenjuju raznovrsne i svrsishodne aktivnosti koje će ih za taj čin pripremiti. Zato smo, tijekom istraživanja, koristeći se tehnikom anketiranja i anketnim upitnikom, nastojali saznati što učenike posebno zanima na satima materinskoga jezika i književnosti, razmatrajući gdje se na tom popisu nalazi aktivnost kreativnog pisanja, tj. stvaranja teksta. Nakon toga smo nastojali utvrditi koje aktivnosti učenicima posebno odgovaraju kao priprema za pisanu jezičnu proizvodnju i, na kraju, što se zaista, s tom svrhom, događa u njihovim razredima, tj. procjenjuju li te vježbe učenici kao korisne. Postavljene su hipoteze potvrđene jer učenici sedmog, osmog i devetog razreda (treći ciklus), u različitim postotcima, prepoznaju prisustvo raznovrsnih aktivnosti koje su ponuđene kao korisna priprema za njihovo uspješno pisano stvaralaštvo. Na osnovi analize dobivenih rezultata izvedeno je više zaključaka koje možemo ujediniti u zaključak: učitelji u fazi pripreme za pisanu jezičnu proizvodnju učenika u osnovnoj školi primjenjuju različite i svrsishodne aktivnosti koje se tiču tematike i strukture pisanoga sastava.
Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi učinak kreativne drame na strah od pisanja budućih nastavnika. U istraživanju je sudjelovao 21 ispitanik, a koristila se ,,mješovita“, ...kvantitativno-kvalitativna metoda. Budući su nastavnici sudjelovali u aktivnostima pisanja uz primjenu metode kreativne drame u trajanju od 12 tjedana. Na početku i na kraju provedbe istraživanja upotrijebljen je Test straha od pisanja kako bi se odredio strah od pisanja budućih nastavnika. Koristili su se također dnevnici i intervjui da bi se utvrdilo što ispitanici misle o provedenom postupku. Dobiveni su rezultati pokazali da metoda kreativne drame smanjuje strah od pisanja budućih nastavnika, a podati proizašli iz dnevnika i intervjua taj su zaključak potvrdili.
PDF
