Autor analizira hitnu pretragu doma i drugih prostorija usmjerenu na pronalaženje počinitelja ili dokaza. Povod za istraživanje ove radnje je što uz uobičajeno naglašavanje mjesta događaja, dokazi ...mogu biti pronađeni i na drugim prostorima. U prvom dijelu rada autor ukazuje na kriminalističke posebnosti provođenja pretrage koje su posljedica žurnosti, poput ograničenih mogućnosti pripremanja radnje i prikupljanja podataka o prostorijama i osobama ili pripremanje načina ulaska. U završnom dijelu rada autor promatra tumačenje zakonskih osnova za pretragu bez naloga, uz posebni osvrt na vrstu kaznenih djela radi kojih se može provesti, te u odnosu na potrebnu razinu sumnje i odnos prema prikupljanju dokaza.
U empirijskom dijelu rada, autor prikazuje podatke prikupljene anketom policijskih službenika (N=125) o učestalosti provođenja pretrage i o načinu tumačenja zakonske odredbe. Rezultati istraživanja pokazuju rijetko sudjelovanje policijskih službenika u pretrazi prostorija, te značajne dvojbe u tumačenju zakonskog uvjeta „najmanje tri godine“ potrebnog da bi policija mogla obaviti hitnu pretragu.
Autori u radu cjelovito analiziraju primjenu Prekršajnog zakona s institutima koje primjenjuje policija kao tužitelj. Krucijalno pitanje kroz cijeli rad odnosi se na poimanje stvarne uloge tužitelja, ...odnosno možemo
li tu ulogu uopće poistovjetiti sa značajem koji ima državni odvjetnik u
kaznenom postupku. Prekršajni zakon sadrži mnoge odredbe iz europskog
zakonodavstva, Zakona o kaznenom postupku i Kaznenog zakona i zaista
je donio (nametnuo) brojne obveze tijelima da postupaju na višem nivou.
Najbrojnije novine vidljive su upravo u ulozi tužitelja. Stoga su u radu provedene analize instituta tužitelja u prekršajnom postupku kroz povijesno,
normativno i empirijsko istraživanje kako bi se dobio odgovor na središnje
pitanje o (ne)primjeni uloge tužitelja. Najvažniji dio rada obuhvaća istraživanje policijske i sudske prakse kod prekršaja protiv javnog reda i mira,
nasilja u obitelji, nereda na sportskim natjecanjima, potpomaganja nezakonitih migracija i vožnje pod utjecajem alkohola. S obzirom na značajnu
ulogu koju je zakonodavac omogućio tužiteljima u prekršajnom postupku
ovo sveobuhvatno istraživanje dat će jednu retrospektivu položaja i uloge
tužitelja s prijedlozima za daljnjim približavanjem tužitelja prekršajnog
postupka ulozi koju imaju državni odvjetnici u kaznenom postupku.
U članku će biti prikazan doprinos postrojbi hrvatske policije i vojske iz prostora Koprivničko-križevačke županije u obrani i oslobađanju Republike Hrvatske. Županija se nalazila izvan prve crte ...bojišnice u Domovinskom ratu 1991.–1995. godine. I pored toga dala je veliki doprinos u obrani i oslobađanju Republike Hrvatske od velikosrpske agresije. Među prvima u Republici Hrvatskoj, prostor Županije oslobođen je od Jugoslavenske narodne armije (JNA), poslano je naoružanje u ostale dijelove Hrvatske, ustrojavaju se postrojbe koje se uključuju u obranu Hrvatske na novljansko-pakračkom bojištu od listopada 1991. Iste će sudjelovati u najvećoj mjeri u oslobađanju Republike Hrvatske. Njima je posvećen najveći dio rada. Pored Hrvatske vojske (HV-a) veliki doprinos dala je temeljna i specijalna policija naše Županije, osobito u početcima Domovinskog rata 1991. u obrani Pakraca, Daruvara, prostora Banovine.
In the introduction author underlines the utmost importance of good relations between the police and the community. As social reality in contemporary world is predominantly constructed by the mass ...media, they also play very important role in public perception of the police and in creating its image. On the other hand, the police is in the focus of media attention due to the fact that we live in “risk society”, where people are rather concerned for their safety and security. In that context mutual relations are important both for the police and the media. However, there are some general and universal problems that emerge in police-media relations due to structural factors that shape both professions. Author describes police and media relations during the system of personal rule that existed in Serbia during (1989-2000), in which the freedom of the press was seriously endangered, and the police was responsible only to the ruling elite. The police used mass media that were under the direct influence of the ruling party as their loud speakers, while the independent media were discriminated against and, from time to time, openly censored. Communications between police and the media were unilateral and one-way, while the public were treated as an object of influence. After the democratic changes in October 2000, the new democratic government launched extensive reforms in an attempt to establish rule of law and democratic institutions. As the police was one of the main pillars of the non-democratic regime, its reform was of utmost importance. In the context of overall reforms to make a shift from police force to police service, it was also necessary to change police-media relations. The tempo and results of the reform process was rather fast until the assassination of Prime Minister Zoran Đinđić in March 2002. Later on the process underwent a backlash, due to the new political conditions. With Organization for Security and Co-operation in Europe–OSCE, as a strategic partner, the project of improving police-media relations was launched in 2005. The first phase of the project included assessment of contemporary media and police relations in Serbia through a series of roundtable discussions organized in various regions of the country. Major findings of the actual problems in these relations, from the viewpoint of the journalist and police officers, are presented in the paper, as well as some system obstacles and recommendations for further improvement.
Straipsnyje nagrinėjamas policijos ir žiniasklaidos santykis Serbijoje. Straipsnis prademas aptariant policijos santykį su visuomene. Viena vertus, žiniasklaidos formuojamoje tikrovėje policijos supratimas ir įvaizdis priklauso nuo žiniasklaidos. Antra vertus, "rizikos visuomenėje" didėjanti saugumo klausimų reikšmė policiją paverčia vienu pagrindinių žiniasklaidos objektų. Straipsnis plėtojamas nagrinėjant santykio raidą Serbijoje paskutianiais XX amžiaus dešimtmečiais ir XXI amžiaus pradžioje. 1989-2000 metais žiniasklaidos laisvė buvo ženkliai ribojama, o policija atskaitinga tik valdančiajam elitui. Šiuo laikotarpiu santykis buvo veikiau vienkryptis: policija cenzūravo žiniasklaidą, visuomenė buvo laikoma manipuliavimo objektu. Po 2000 metų demokratinė valdžia vykdė plačias reformas, siekė įtvirtinti teisės valdžią ir demokratines institucijas. Šie pokyčiai reikalavo policijos pertvarkymo. Nors policijos ir žiniasklaidos santykis ženkliai keitėsi, po Ministro Pirmininko Zorano Đinđićiaus mirties pokyčiai lėtėjo ir policija įgavo santykiškai daugiau įtakos. 2005 metais bendradarbiaujant su Europos saugumo ir bendradarbiavimo organizacija pradėtas projektas siekiant gerinti policijos ir žiniasklaidos santykius. Šiandieninės policijos ir žiniasklaidos santykio problemos aptariamos remiantis projekto metu vykdytomis diskusijomis.
Nasilje na sportskim priredbama, posebno na fudbalskim utakmicama, predstavlja i dalje za sve evropske zemlje uznemirujući problem, koji poprima različite oblike, sa uočljivom tendencijom izmeštanja ...sa unutrašnjosti stadiona na okolne prostore, uključujući i širu urbanu sredinu. Republika Srbije ima razloga ne samo da bude uznemirena, nego i uzbunjena, zastrašena i užasnuta žestinom i obimom nasilja na sportskim priredbama ili u vezi sportskih priredbi u poslednjih nekoliko godina, koje je odnelo više života, izazvalo brojne teške i lake telesne povrede ljudi i prouzrokovalo ogromnu imovinsku štetu. Autor u reda analizira zakonske i praktične mere koje državni organi u Republici Srbiji preduzimaju na sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, u oblasti krivične odgovornosti. Problem je u Srbiji posebno izražen kada je u pitanju krivična i prekršajna odgovornost, pošto su se zakonske mere donošene u poslednjih deset godina do sada pokazivale kao nedovoljne da ostvare ciljeve generalne i posebne prevencije.
Cilj provedenog istraživanja bio je ispitivanje učinkovitosti policijskog upozorenja i kazne za prekoračenje brzine u prometu. Istraživanje je provedeno na uzorku od 190 sudionika. Uz mjerenje brzine ...kretanja vozila kao mjera je korišten i upitnik kreiran u svrhu istraživanja. Rezultati su pokazali kako su dvije vrste policijskih mjera jednako uspješno utjecale na promjenu ponašanja u vidu prilagođavanja brzine upravljanja vozilom nakon provedene sankcije. Između upozorenih i kažnjenih vozača nije pronađena statistički značajna razlika u promjeni brzine za nepridržavanje ograničenja. Dalje, većina sudionika zaustavljena prvi put navodi žurbu kao razlog prebrze vožnje. Kažnjeni sudionici kao razlog nepridržavanja ograničenja brzine prilikom drugog zaustavljanja najčešće navode kaznu dobivenu od policije, dok upozoreni sudionici najčešće navode raspoloženje, a nakon toga dobiveno upozorenje od strane policije. Sudionici koji su se nakon policijske sankcije pridržavali ograničenja brzine, kao najčešći razlog navode kaznu dobivenu od policije i upozorenje dobiveno od policije. Dalje, pokazalo se da životna dob, odnosno vozačko iskustvo ima značajnu ulogu kod pridržavanja ograničenja brzine u prometu.
Poštujući prirodu poslova i zadataka, sprječavanje i otkrivanje kaznenih djela, primarna je aktivnost policije odnosno ovlaštenih službenih osoba koje imaju realnu mogućnost da svojom neposrednom ...nazočnošću na terenu ili posrednim putem prikupe inicijalne ili početne obavijesti o postojanju određenog kaznenog djela. Reformacijski procesi kaznenog postupovnog zakonodavstva posljednja dva desetljeća ne samo u Bosni i Hercegovini već i u regiji, imaju za posljedicu uvođenje i primjenu novih pravnih instituta svojstvenih za anglosaksonsku pravnu tradiciju. Slijedom naprijed navedenog, reformirano kaznenoprocesno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine pretrpjelo je značajne izmjene u istrazi, prihvaćanjem tužiteljskog koncepta istrage koji se zbog izuzetno proaktivne uloge policije u istrazi, naziva još i tužiteljsko – policijski koncept istrage. Otkrivačka uloga policije inicijalna je aktivnost usmjerena na zadovoljenje standarda osnove sumnje neophodnog za pokretanje i provođenje istrage. Tužiteljsko ̶ policijski koncept istrage značajne je istražno dokazne aktivnosti povjerio na provedbu ovlaštenim službenim osobama pod upravljačko – nadzornom ulogom ovlaštenog tužitelja, iz čega proizlazi njihova izrazito proaktivna uloga u istrazi. Zakonom propisana prava i dužnosti ovlaštenih službenih osoba predstavljaju normativni okvir za neposredno postupanje u vezi otkrivanja, istraživanja i dokazivanja kaznenih djela. Također, demokratski koncept rada policije ali i drugih subjekata/agencija za provođenje zakona, obvezuje na dosljednu primjenu zakona s jasno izraženom tendencijom humanizacije u postupanju i zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda svakoga pojedinca.
Rad se bavi pojedinim praktičnim aspektima ispitivanja osumnjičenika u policiji na temelju članka 208.a Zakona o kaznenom postupku. U radu su prikazani rezultati istraživanja prikupljeni iz ...policijskih spisa o kaznenim djelima počinjenim na području Policijske uprave zagrebačke, u kojima su od 1. prosinca 2017. godine do 15. rujna 2018. godine provedena ispitivanja osumnjičenika.
Tijekom istraživanja analiziran je 141 predmet u kojima je provedeno ispitivanje osumnjičenika za raznovrsna kaznena djela. Cilj provedenog istraživanja stjecanje je uvida u praktične aspekte ispitivanja osumnjičenika u policiji za kaznena djela na području Policijske uprave
zagrebačke; dok je specifični cilj istraživanja utvrđivanje postojanja razlika u pojedinim praktičnim aspektima ispitivanja osumnjičenika u policiji s obzirom na osumnjičenikovu dob i spol.
Autori uvodno prezentiraju osnove menadžerske strukture u policijskom sustavu obrazlažući da ona na svim trima svojim razinama (top-level, middle-level,first-line) implementira svih pet temeljnih ...menadžerskih funkcija (planiranje, organiziranje, kadroviranje, vođenje, kontrola). U svezi s tim iznosi se i teza o načelnoj podjeli menadžmenta ljudskih potencijala na dvije sastavnice: strategijsku i operativnu. U nastavku se uz pomoć SWOT analize prikazuje pozicija first-line menadžera u kriminalističkoj policiji kroz parametre unutarnjih čimbenika (snage-slabosti) od¬nosno vanjskih čimbenika (prilike-prijetnje). Daljnjom elaboracijom samo pojedinih analitičkih čimbenika (kvaliteta menadžera, obrazovanost i iskustvo službenika, prevelika fluktuacija djelatnika, međuinstitucionalna suradnja i partnerstvo, formalna marginalizacija interne pozicije) autori ukazuju na neke relevantne karakteristike operativnog menadžmenta ljudskih potencijala u policiji. I afirmativne, ali i proble¬matične okolnosti koje se opisuju, potkrijepljene su osvrtima na stvarne primjere iz prakse koja se temelji na osobnim menadžerskim iskustvima autora. Zaključno se konstatira daje Ministarstvo unutarnjih poslova svjesno mnogih problema operativ¬nog, a poglavito strategijskog menadžmenta ljudskih potencijala u policiji te je u tom smislu (u suradnji s europskim partnerima) i donesena Strategija reforme sustava upravljanja ljudskim potencijalima Ministarstva unutarnjih poslova za razdoblje od 2009. do 2011. godine.
PDF
