U radu se navode i analiziraju obilježja povijesno-prostornog razvoja Gline od njezina osnutka tridesetih godina 18. stoljeća izgradnjom bastionske utvrde na ušću rijeke Maje u Glinu, do sredine 19. ...stoljeća, kada je formirana osnovna urbana struktura mjesta sa svim svojim vrijednostima na kojima počiva kulturnopovijesni i prostorni identitet današnjega grada. Razvoj Gline prati se na temelju poznatih i nekoliko dosad neobjavljenih kartografskih izvora.
U radu se na temelju sačuvanih originala i prijepisa oporuka, koji se nalaze u fondu Poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, analiziraju oporuke, oporučitelji i oporučna ostavština u ...neobjavljenim oporukama osječkog stanovništva. U analizu je uključeno 86 testamenata koji su napisani na hrvatskom jeziku između 1809. i 1850. godine. U središtu je rada prikazivanje oporuka kao izvora u fondu Poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, zatim prikaz strukture osječkih oporuka, analiza brojčanog odnosa između oporučitelja i oporučiteljica, kao i obilježja testatora. U pogledu oporučne ostavštine, nabrojit će se ona najzastupljenija u oporukama osječkoga stanovništva, a to su novčani prilozi, nekretnine i materijalne stvari.
On the basis of preserved original wills and transcripts of wills, which
can be found within the holdings of the City Government of the Free and
Royal City of Osijek, this paper analyses wills, testators and testamentary legacies in unpublished wills of the Osijek population. The
analysis comprises 86 wills written in Croatian in the period from 1809
and 1850. The focal point of the paper is the review of wills as source
materials within the holdings of the City Government of the Free and Royal City of Osijek, the review of the structure of Osijek wills, the analysis of the numerical relation between male and female testators as well as the characteristics of the testators. As concerns the testamentary legacies, a list of those most represented in the wills is given, such as financial donations, real estate and material things.
U radu su autori temom „Od Gradske bolnice do Gradskoga ubožišta“ dali prilog za proučavanje bolničkih i socijalnih ustanova u gradu Osijeku od druge polovice 18. stoljeća do sredine 20. stoljeća. Na ...temelju arhivskoga gradiva pohranjenoga u Državnom arhivu u Osijeku i malobrojne relevantne literature prikazali su značenje Gradskoga ubožišta za zbrinjavanje starih i nemoćnih građana grada Osijeka te golemo značenje brige Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka de Paulo iz Zagreba. Naglašena je i uloga Gradskoga poglavarstva i pojedinih zaklada nastalih krajem 19. stoljeća oko financiranja skrbi i dogradnje postojeće zgrade Gradske ubožnice u Novom gradu. Autori rad zaključuju sa zabranom rada navedene Družbe i promjenom naziva ustanove sredinom 20. stoljeća.
The realisation that health care is one of the most significant aspects within the concerns of governance was awakened in the mid-18th century. A
health and welfare institution, that is to say the Civic Hospital, was established in Osijek in 1741; one of its functions was to provide health care to the poor of the town which implies that it operated as an
almshouse right from the start. The work of the Civic Hospital in the New Town stopped in 1874 with the construction of the new hospital building in the Lower Town and the opening of the General and Public Huttler Kohlhoffer Monsperger Foundation Hospital. From then on, the Civic Hospital facility was converted into the City Almshouse where old women and men were accommodated so that they should not perish from becoming homeless. From September 1, 1890 up until 1952 the care for the
poor and those in need of care was provided by the Association of Sisters of Mercy of St. Vincent de Paul from Zagreb. Since year after year the numbers of the indigent increased, in 1902, built to the western courtyard side was the building in which was located the Mijo Cseh Institution for the Care of the Mentally Ill located in the Civic Almshouse. The City Almshouse was a ground floor building and in the first decades of the 20th century it did not meet the spatial requirements, hence in 1936 a first floor was built on and a large number of the poor and infirm were cared for. As in 1952 the work and care of the Association of Sisters of Mercy of St. Vincent de Paul in the City Almshouse was prohibited, the Peoples Committee of the town of Osijek registered the pre-war City Almshouse on May 20, 1954 in Martin Divald Street 2 as the Nursing Home for the Elderly and Infirm.
Rasadnik Čibača (1911-1932) Benić Penava, Marija
Anali Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku,
10/2017, Letnik:
55, Številka:
2
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Temeljem arhivske građe i relevantne literature, u radu je istraženo djelovanje rasadnika Čibača od njegova osnutka 1911. do ukinuća 1932. godine. Početna svrha rasadnika u Čibači bila je prevencija ...i sanacija oboljelih vinograda južne Dalmacije uzgojem američkih loznih podloga. Kroz dva desetljeća njegova djelovanja prvotna namjena nadopunjena je uzgojem i širenjem mediteranskih kultura - masline, smokve, rogača, naranče, limuna, buhača te aromatskog i ljekovitog bilja. Proizvodnja kvalitetnih sadnica na jugu Hrvatske postignuta je prvenstveno stručnom edukacijom u Čibači, kojom je lokalno stanovništvo osuvremenjivalo svoj pristup poljoprivrednoj proizvodnji. Nažalost, mnogi polaznici tečajeva kasnije su emigrirali, pa je Čibača u monarhističkoj Jugoslaviji postala mjesto obuke za osposobljavanje potencijalnih iseljenika na inozemno tržište. Ipak, stručan pristup te vrijedan i sustavan rad na razvoju hrvatske poljoprivrede nije bio dovoljan za opstanak rasadničarstva u Čibači tijekom međuratnog razdoblja. Nova uprava Zetske banovine pronašla je učinkovit način za prestanak rada rasadnika u Čibači već 1932. godine.
U radu se na osnovi podataka iz kanonskih vizitacija biskupija na području Srijema u 18. i prvoj polovici 19. stoljeća analiziraju odrednice vjerskog života katolika kako bi se opisala osnovna ...obilježja vjerske svakodnevice. Analiza i interpretacija usmjerene su na utvrđivanje stupnja prihvaćanja crkvenih odredbi u pitanjima kulta i bogoslužja, na vjersku praksu, oblike narodne pobožnosti, moral i ponašanje vjernika te vjersko discipliniranje i konformizam. Utvrđuje se odnos između katoličke i drugih vjerskih zajednica, posebno u kontekstu izgradnje vjerskog identiteta. Procjenjuje se vrijednost kanonskih vizitacija kao izvora za povijest vjerske svakodnevice.
U tekstu se daje prikaz zbirke i progovara o njezinoj stvarateljici. Zbirka dijapozitiva Alene Fazinić bila je sumarno sređena 2015. godine, a početkom 2023. prišlo se je izradi analitičkog inventara ...i detaljnoj identifikaciji svakog pojedinačnog zapisa. Rezultati ovog rada znatno su proširili dotad određeni vremenski raspon, ali i spoznaje o njihovoj vrijednosti. Nisu ti dijapozitivi samo dokument postojećih starina u starom gradu, nego i čestih prostornih mijena u Korčuli i njezinoj okolici od 50-ih do 90-ih godina 20. st., kao i nekadašnjih muzeoloških postava (u Opatskoj riznici i Gradskom muzeju Korčula). Kao takvi danas mogu znatno pripomoći u evaluaciji prostora i kulturne baštine Korčule.
U drugoj polovici 18. i početkom 19. stoljeća nastalo je nekoliko dokumenata u kojima su opisani vlastelinstvo Belje i njegova naselja. Budući da je vlastelinstvo zauzimalo istočni i sjeverni dio ...takozvanoga "baranjskoga trokuta", odnosno onaj njegov dio koji se proteže uz desnu obalu Dunava i lijevu obalu Drave do njenoga ušća te obuhvaća Kopački rit, u ovim se izvorima mogu naći obavijesti o rijeci Dravi, njezinom utjecaju na život baranjskoga stanovništva i organizaciju beljskoga vlastelinstva te podaci o ljudskim intervencijama radi iskorištavanja prirodnih prednosti ili rješavanja problema svojstvenih spomenutom području. Prvi od spomenutih dokumenata je Komorski popis naselja vlastelinstva Belje iz 1766. godine. Najveći dio podataka iz ovoga popisa odnosi se na stanovništvo, opis samih naselja, gospodarstvo i porezne obveze, ali se iz njih mogu iščitati i obavijesti vezane uz rijeku Dravu i život uz nju. Drugi je Popis Baranjske županije nastao 1785. godine na temelju uredbe grofa Ferenca Széchényja, kraljevskog namjesnika u pečuškom okrugu, a u sklopu jozefinističkih reformnih nastojanja. Budući da je namjera popisa bila prikupljanje što podrobnijih podataka radi uvida u stanje područja, on je bogat raznovrsnim obavijestima, između ostaloga onima o prirodnim obilježjima, uključujući i podatke o vodenim tokovima i površinama. Treći je dokument Opis beljskoga vlastelistva Josipa Payra, visokog službenika vlastelinstva Belje, koji je nastao 1824. godine. U njemu se, među ostalim, nalaze podaci o klimi, položaju, površini i tlu, rijekama, potocima, vrelima, umjetnim kanalima, navodnjavanju, ribnjacima, riječnim otocima i poluotocima, ribarstvu i drugome.
Što je, osim činjenice da su sve žene, zajedničko Corneliji Cattalinich, Korneliji
Dežman, Mariji Fabković, Mariji Kvaternik, Ruži Polić, Paulini Rocco i Milki Senković
Rački? Sve su one naime u ...pojedinom razdoblju svojega života bile u kontaktu
s Franjom Račkim (Fužine, 1828. – Zagreb, 1894.), kanonikom, povjesničarom, političarom,
saborskim zastupnikom, kulturnim djelatnikom, prvim predsjednikom Jugoslavenske,
danas Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. O tome svjedoče njihova
pisma na hrvatskom, njemačkom i češkom jeziku upućena Račkome iz različitih mjesta
zapadnog dijela Hrvatske (Rijeka, Bakar, Ogulin, Slunj i dr.) tijekom druge polovice 19.
stoljeća, danas pohranjena u fondu Franjo Rački u Arhivu Hrvatske akademije znanosti
i umjetnosti u Zagrebu. Neka od navedenih imena, poput učiteljice Marije Fabković ili
karizmatične Kornelije Dežman, supruge, a u trenutku upućivanja pisma Račkome već
udovice, istaknutog liječnika i svestranog kulturnjaka Ivana Dežmana, poznata su ne
samo u stručnim krugovima nego i u široj javnosti. O ostalima, poput sestre Račkoga,
Milke Senković, informacije su oskudn(ij)e ili ih gotovo uopće nema. Cilj je članka,
oslanjajući se na sadržaj spomenute korespondencije kontekstualiziran dodatnim istraživanjima
različitih dostupnih izvora, osvijetliti odnos izdvojenih ženskih adresanata s
Franjom Račkim, što će ujedno pomoći i u dobivanju boljeg uvida u njihove pojedinačne
biografije, ali i u širu sliku društvenog položaja žena u to vrijeme.
U radu se govori o oporuci kao povijesnom izvoru, a na primjeru oporuka trojice pripadnika različitih staleža s kraja 19. i početka 20. stoljeća, koji su rođeni ili su živjeli i službovali u ...Đurđevcu. Riječ je o višem i nižem državnom službeniku, te svećeniku. Premda se oporuka smatra sekundarnim povijesnim izvorom, u ovom slučaju ona ima primarnu ulogu u istraživanju biografija oporučitelja i određenih osoba koje se u njima spominju. Rad obuhvaća cjelovite prijepise oporuka i daje na uvid podatke o imovini oporučitelja i njihovu raspodjelu. Prve dvije oporuke daju naslutiti u kojoj su mjeri njezini oporučitelji međusobno povezani i koliko su utjecali na politički i gospodarski razvoj, te na kvalitetu života u Đurđevcu.
Nacionalni sukob između Hrvata i Mađara u prvoj polovici 19. stoljeća najsnažnije se iskazivao kroz pitanje jezika, posebno kroz pitanje uvođenja mađarskoga jezika kao službenoga za čitav teritorij ...Ugarske, uključujući i bansku Hrvatsku. Analizom saborskih zaključaka, različitih izvješća i drugih dokumenata iz navedenog razdoblja, a u kontekstu nacionalne problematike tog vremena prikazuje se pokušaj Mađara da u hrvatske škole uvedu mađarski jezik. Mađari su djelomično imali uspjeha u tome, jer je mađarski od 1833. postao obvezatan predmet u hrvatskim školama, ali ga nisu uspjeli uvesti kao nastavni, oko čega su se vodili prijepori tijekom 1840-ih. Unatoč svim naporima Mađara, širenje mađarskog jezika putem školstva u banskoj Hrvatskoj nije imalo uspjeha.
PDF
