Abstract
The altitudinal distribution, breeding density and population size of Tengmalm’s Owl Aegolius funereus was studied in Kopaonik National Park (central Serbia) during the 2011 and 2012 ...breeding seasons. The size of the study area was 24 km2. The
s
urvey method applied was a line transect in combination with stop points and playback of territorial male call. During the two-year research project, 37 territories were located. In Kopaonik National Park, Tengmalm’s Owl males inhabit Norway Spruce Picea abies, mixed Norway Spruce-Silver Fir Abies alba and Norway Spruce-European Beech Fagus sylvatica forests in the altitudinal belt stretching between 1,367 and 1,689 m a.s.l. The breeding density in the studied area was 8.3 territories/10 km2 in 2011 and 7.1 territories/10 km2 in 2012. Total population estimate of Tengmalm’s Owl in Kopaonik National Park is substantially higher than previously assumed, its 42-49 breeding territories making it currently the most important breeding site in Serbia.
This volume investigates the challenges confronted by the European Union (EU) as an international actor deeply influenced by migration. This has been a key phenomenon in recent years and holds great ...political, economic and social importance for the future of the whole European continent. The book focuses on specific aspects related to East-West migration, such as the importance of migration for economic development and the multi-faceted impact of migration on sending countries, as well as recipient countries. It also includes an overview of the myriad of reasons which stand for the fundamental decision whether to emigrate or not. The collection offers a novel Eastern European perspective on contemporary migration, a hotly debated topic inside the European Union, which is far from being fully recognised and understood, and it also provides valuable, complex and comprehensive insight into the issue of South Eastern migration to Western Europe.
Oilseed rape, Brassica napus L., is one of the most important oil plants of the moderate climatic zone and a typical industrial plant. In the past, dynamics of oilseed rape production in Slovenia was ...reflected in flexible agricultural market situation because of introduction of new crops into rotation and due to financial supports from European Union. In 2010, it was cultivated on 5351ha, accounting for about 1.1% of the total production areas in Slovenia. It is mainly grown in the eastern part of Slovenia (Pomurje, Podravje) and in the Spodnje-Posavska region. From 1984 until 2010, 58 different genotypes of oilseed and fodder rape were grown in Slovenia, of which a total of 28 were registered in the National List of Varieties in each year. Average yield of oilseed rape was ranged between 1.8 and 2.9 t/ha. Under Slovenian fragmented property structure the cross-pollination between B. napus and volunteer or feral populations (within and outside the production area) can occur. In addition to that, the presence of some sexually compatible relatives which have a high affinity to cross-pollination with B. napus are found (B. rapa, B. oleracea, B. nigra, Hirchfeldia incana, Raphanus raphanistrum, Sinapis arvensis, Diplotaxis erucoides, D. tenuifolia, D. muralis, S. alba, R. sativus and Rapistrum rugosum). Uncontrolled gene flow between different forms of B. napus or sexually compatible wild relatives in the case of coexistence of different production systems has a direct impact on the varietal purity of seeds and on crop quality.
Oljna ogrščica, Brassica napus L., je najpomembnejša oljnica zmernega klimatskega pasu in tipična industrijska rastlina. V Sloveniji se je v preteklosti obseg njene pridelave zelo spreminjal zaradi prilagajanja razmeram na trgu, uvajanja novih poljščin v kolobar in zaradi neposrednih plačil s strani Evropske unije. V letu 2010 se je pridelovala na 5351ha, kar predstavlja okrog 1,1% vseh pridelovalnih površin. Največ se je pridela v vzhodni Sloveniji, in sicer v Pomurski, Podravski in Spodnje-posavski regiji. Od leta 1984 do 2010 se je na območju Slovenije pridelovalo 58 različnih genotipov oljne in krmne ogrščice, od tega je bilo 28 vpisanih v Sortno listo v posameznem letu. Povprečni pridelki oljne ogrščice se gibljejo med 1,8 in 2,9 t/ha. V slovenskih razmerah razdrobljene posestne strukture obstajajo možnost oprašitve posevkov B. napus s samosevnimi in podivjanimi populacijami (znotraj in zunaj pridelovalnih površin). Poleg tega se v pri nas pojavljajo nekateri spolno kompatibilni sorodniki, ki imajo visoko sposobnost oprašitve z B. napus (B. rapa, B. oleracea, B. nigra, Hirchfeldia incana, Raphanus raphanistrum, Sinapis arvensis, Diplotaxis erucoides, D. tenuifolia, D. muralis, S. alba, R. sativus and Rapistrum rugosum). Nenadzorovan prenos genov med različnimi pojavnimi oblikami B. napus ali spolno kompatibilnimi sorodniki v primeru soobstoja različnih sistemov pridelave neposredno vpliva na sortno čistost semenskih posevkov in na kvaliteto pridelka.
Sektor poljoprivredne te osobito animalne proizvodnje u budućem razdoblju očekuje niz izazova: brzo povećanje humane populacije, promjene klimatskih uvjeta, sve veća potražnja za energijom te ...nestašica resursa, ubrzana urbanizacija, promjene prehrambenih navika stanovništva, starenje populacije u ruralnim područjima u razvijenim zemljama, povećana konkurencija na svjetskim tržištima, te nedostatak pristupa povoljnijim kreditima u zemljama u razvoju. Kako bi se spriječila globalna nesigurnost u opskrbi hranom, i s kvalitativnog i kvantitativnog aspekta, nužno je omogućiti održivu intenzifikaciju sektora poljoprivredne te animalne proizvodnje. Intenziviranje animalne proizvodnje podrazumijeva povećanje veličine farmi, povećanje produktivnosti životinja i smanjenje potrebne radne snage. U ovim su uvjetima tehnologije precizne poljoprivredne proizvodnje te stočarske proizvodnje optimalno rješenje. Precizne tehnologije podrazumijevaju uporabu različitih senzora i upravljanje velikim bazama podataka kako bi se dobila jednostavna informacija u vezi zdravlja, reprodukcijske i proizvodne učinkovitosti te dobrobiti životinja. Ove informacije omogućuju farmeru da optimizira upravljanje poljoprivrednim gospodarstvom i shodno tome ostvari učinkovit te gospodarski i okolišno održiv proizvodni sustav. Općenito, sektor animalne proizvodnje mora oformiti proizvodne sustave koji omogućavaju sigurnu opskrbu zdravom hranom, smanjen utjecaj na okoliš, poboljšavano korištenje resursa, pružaju usluge ekosustava, pridonose održivoj ekonomiji te zadovoljavaju potrebe potrošača na odgovarajući način. Naposljetku, ništa manje važno, potrebno je educirati populaciju koju hranimo jer poljoprivredna i animalna proizvodnja nije onečišćivač planeta i ne postoje alternativni načini proizvodnje hrane. Konačno, poljoprivredna i animalna proizvodnja omogućile su razvoj civilizacija te su nezamjenjive u prehrani humane populacije.
LJUDSKI VIJEK: DOZIVJETI I NADZIVJETI 100 GODINA? Roksandic, Spomenka Tomek; Zuskin, Eugenija; Durakovic, Zijad ...
Arhiv za higijenu rada i toksikologiju,
09/2009, Letnik:
60, Številka:
3
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Starenje populacije je dominantno demografsko obilježje razvijenih zemalja. Stogodišnjaci su selekcionirana skupina i samo jedna od 7.000 do 10.000 osoba dosegne tu dob. Čimbenici dugovječnosti ...vjerojatno su brojni i uključuju gensko predodređenje (lokus na 4. kromosomu), zdrav okoliš i zdrave životne navike (prehrana s malo kalorija), redovita tjelesna i psihička aktivnost, kao i dostupnost te učinkovitost zdravstvene zaštite s primjenom geroprofi lakse. Stogodišnjaci se adaptiraju na novi život i na gubitak tjelesnih funkcija koji bivaju postupno sve izraženiji kako se dob povisuje. Granice ljudskog života produžuju se - do sada najstarija poznata osoba doživjela je 128 godina. Pojedina zemljopisna područja bilježe izrazito veći broj stogodišnjaka. Navedene su i neke dugovječne osobe s više od 100 godina u svijetu i na području Republike Hrvatske i nekih susjednih zemalja. Iako se uglavnom smatra da se granica trajanja života čovjeka ne može produžiti iznad 120 godina, za sada je ipak teško predvidjeti gdje su njezine granice.
Crvena djetelina (Trifolium pratense L.) je jedna od najznačajnijih višegodišnjih krmnih leguminoza, može se uzgajati u čistoj kulturi ili u smjesi s travama te koristiti u ishrani stoke kao zelena ...masa, sijeno i silaža. Ciljevi rada bili su procijeniti varijabilnost značajnih morfo-agronomskih svojstava 16 populacija/kultivara crvene djeteline domaćeg i stranog porijekla, utvrditi korelacijske veze između proučavanih svojstava, te identificirati moguće roditeljske komponente za potencijalni kultivar. Istraživanje je provedeno na lokaciji Osijek tijekom dvije godine (2004. i 2005.) a poljski pokus je postavljen po shemi randomiziranog bloka u tri ponavljanja. Analizirana su sljedeća morfo-agronomska svojstva: prinos zelene mase, suhe tvari i sjemena, sadržaj suhe tvari, visina biljaka, vrijeme cvjetanja te preživljavanje. Istraživane populacije/kultivari crvene djeteline značajno su varirale u svim proučavanim svojstvima. Utvrđene su značajne pozitivne korelacijske veze između prinosa zelene mase i suhe tvari, visine biljaka i prinosa, te sadržaja suhe tvari s prinosom suhe tvari i sjemena. Populacije PCD-6, PCD-7, PCD-2 i PCD-5 s obzirom na visoke prinose i povoljne vrijednosti ostalih proučavanih svojstava predstavljaju moguće roditeljske komponente za potencijalni kultivar. Njemački kultivari su zbog visokog prinosa zelene mase i suhe tvari (Temara) te izražene dugotrajnosti (Milvus) interesantna germplazma za daljnji oplemenjivački rad.
Human Lifespan: To Live and Outlive 100 Years? Roksandić, Spomenka (Centar za gerontologiju Zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar", Zagreb, Hrvatska); Žuškin, Eugenija (Škola narodnog zdravlja "Andrija Štampar" Medicinskog fakulteta Sveu _ilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska); Duraković, Zijad (Klinika za unutarnje bolesti Medicinskog fakulteta Sveu _ilišta u Zagrebu i Klini _kog bolni _kog centara Zagreb, Zagreb, Hrvatska) ...
Arhiv za higijenu rada i toksikologiju,
9/2009, Letnik:
60, Številka:
3
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Starenje populacije je dominantno demografsko obilježje razvijenih zemalja. Stogodišnjaci su selekcionirana skupina i samo jedna od 7.000 do 10.000 osoba dosegne tu dob. Čimbenici dugovje _nosti ...vjerojatno su brojni i uklju _uju gensko predodređenje (lokus na 4. kromosomu), zdrav okoliš i zdrave životne navike (prehrana s malo kalorija), redovita tjelesna i psihi _ka aktivnost, kao i dostupnost te u _inkovitost zdravstvene zaštite s primjenom geroprofilakse. Stogodišnjaci se adaptiraju na novi život i na gubitak tjelesnih funkcija koji bivaju postupno sve izraženiji kako se dob povisuje. Granice ljudskog života produžuju se - do sada najstarija poznata osoba doživjela je 128 godina. Pojedina zemljopisna podru _ja bilježe izrazito veći broj stogodišnjaka. Navedene su i neke dugovje _ne osobe s više od 100 godina u svijetu i na podru _ju Republike Hrvatske i nekih susjednih zemalja. Iako se uglavnom smatra da se granica trajanja života _ovjeka ne može produžiti iznad 120 godina, za sada je ipak teško predvidjeti gdje su njezine granice.
Aged population dominates in developed countries. Centenarians are a select group, and only one in 7,000 to 10,000 reach that age. Factors of longevity are numerous and include genetic predisposition (a locus on chromosome 4), environment, healthy lifestyle (hypocaloric diet, regular physical and mental exercise), accessible health services, and efficient health protection at old age. Centenarians are well adapted to the new life and compensate for the loss of functions with age. The limits of human life are extended, so that nowadays the oldest person has reached the age of 128. Some geographic areas are characterised by higher numbers of centenarians. This article mentions a few individuals who outlived 100 years in the world, Croatia, and neighbouring countries. Although some argue that the limits of human life cannot be extended over the age of 120 years, for now we cannot predict the actual limits of human life.
Populacija bjeloglavog supa u Hrvatskoj značajno se smanjila tijekom prve polovice 20. stoljeća, ne samo brojnošću, već i brojem gnijezdećih područja i veličini gnijezdećeg areala. U ovom radu ...prikazani su rezultati koji se odnose na populacijski trend i reprodukcijske parametre, uključujući pomicanje kolonija, na temelju 40-godišnjeg istraživanja (1981 – 2021). Populacija se smanjila s 110-150 parova u 10 kolonija 1981. na 75 parova u 6 kolonija 1999. Kasnije se povećala sa 75 na 141-150 parova u 6 kolonija u 2013, da bi zatim pala na 100-tinjak parova 2019. godine. Nakon otvaranja hranilišta na Cresu i Učki, populacija ponovno lagano raste. Povećanje od 13% u 2000. moglo bi djelomično ili u potpunosti biti posljedica prebacivanje grupe gnijezdećih parova s Paklenice na Kvarner. Godine 2021. na pet otoka: Cresu, Plavniku, Krku, Prviću i Pagu gnijezdilo se ukupno oko 120 parova. Gustoća naseljenosti procijenjena je na 32,5 odraslih jedinki/100 km2, 15 teritorijalnih parova/100 km2 i 13,75 gnijezdećih parova na 100 km2. Detaljna istraživanja populacije provedena su tijekom 15 godina kako bi se dokumentirala popunjenost kolonija, zasićenost litica, te pomicanje gnijezda između i unutar kolonija. Za razdoblje od 10 godina izračunati su reprodukcijski parametri: uspješnost gniježđenja (Bs = 0,60 ± 0,059) i produktivnost (Pd = 0,55 ± 0,054). Zauzetost gnijezda bila je vrlo niska (između 9,83% i 22,6%; M = 15,05%), što znači da kapacitet okoliša kod kvarnerskih supova nije bio određen dostupnošću litica za gnijezda, već su ga determinirali dostupnost hrane i gustoćom uvjetovani socijalni mehanizmi, kao i da je populacija još uvijek daleko od razine zasićenosti. Šest kvarnerskih “kolonija” u stvarnosti nisu zasebne kolonije (prema aktualnoj definiciji kolonije) nego su jedna metakolonija s mnogo gnijezdećih grupa (klastera) na istom ili različitim otocima, godišnje pulsirajući s brojem aktivnih gnijezda na liticama i redovito se prebacujući s litice na liticu (pa i između različitih otoka) i natrag. Postojeća definicija kolonije kod bjeloglavog supa nije zadovoljavajuća i potrebna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdili razlozi pulsiranja broja parova u pojedinim grupama gnijezda,
posebno „okidača“ koji ih pokreće.
Lupusni nefritis (LN) je česta i vrlo ozbiljna manifestacija sustavnog eritemskog lupusa (SLE). Još uvijek nema dovoljno
podataka o karakteristikama bolesnika s LN u Hrvatskoj. Analizirali smo ...karakteristike bolesnika s LN koji su liječeni u
referentnom centru naše tercijarne ustanove. U ovu retrospektivnu studiju uključili smo bolesnike s biopsijom potvrđenim
LN u periodu od 2011. do 2020. godine, analizirali smo demografske podatke, parametre bubrežne funkcije, patohistološki
nalaz bioptata bubrega i liječenje. U studiju je uključeno 38 bolesnika (30 žena, prosječna dob 39±15godina). Najčešća indikacija
za biopsiju bubrega bila je proteinurija (89%). Raspodjela klasa LN bila je sljedeća: klasa I(2,6 %), II(5,3 %), III(18,4 %),
IV(42,1 %), V(13,2 %), III+V(10,5 %), IV+V(5,3 %). Prosječno vrijeme od dijagnoze SLE do histološke potvrde LN bilo je
1,0 godina. Svi bolesnici su liječeni kortikosteroidima, 68 % liječeno je bolusima metilprednizolona. Indukcijska terapija
uključivala je parenteralnu primjenu ciklofosfamida (CYC) (71 %) (15 bolesnika liječeno je prema Euro-lupus protokolu, 9
bolesnika prema protokolu Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH)), peroralni CYC (3 %) ili mikofenolat mofetil (11 %).
Antimalarike je primilo 79 % bolesnika. Unatoč heterogenosti između različitih populacija s LN, profil bolesnika uključen u
ovu studiju sličan je ostalim europskim studijama. Daljnje praćenje potrebno je da bi se istražili ishodi u ovoj populaciji.
U posljednjih 60 godina zabilježeno je nekoliko velikih gradacija gubara (Lymantria dispar L.). Prisutnost gubara različitog intenziteta u 2002. godini zabilježena je na 58 458 ha šuma, 2003. godine ...na 84 409,56 ha, a 2004. godine na 149 153,39 ha. Na temelju procjene brojnosti u jesen 2004. godine, u proljeće 2005. godine očekivala se povećana brojnost ove vrste, te su organizirane mjere zaštite na ukupnoj površini od 31 304 ha šuma kojima gospodare Uprave šuma Podružnice Vinkovci, Osijek, Našice, Zagreb, Sisak i Nova Gradiška. Tijekom 2005. godine, za suzbijanje gubara korišteni su sljedeći preparati: Foray 48 B (22 311 l), Match 050 EC (6 229 l), Karate 2,5 EC (2 525 l), Decis 2,5 EC (884 l) i Dimilin SC 48 (210 l). Na temelju cijene preparata, njegovog utroška po jedinici površine (ha) te cijene rada zrakoplova, trošak suzbijanja po jedinici površine za korištene preparate iznosio je: 488,00 kn/ha (Foray 48 B); 234,00 kn/ha (Match 0,5 EC); 242,00 kn/ha (Dimilin SC 48 ); 106,00 kn/ha (Decis 2,5 EC) i 99,00 kn/ha (Karate 2,5 EC). Trošak suzbijanja gubara tijekom 2005. godine (ukupno sve tretirane površine u Republici Hrvatskoj) iznosio je 6106190,00 kn ili prosječno 195,06 kn/ha.