Georges-Paul-Jean Clarke rođen je u Parizu 6. veljače 1913. gdje je i umro 20. lipnja 2004. godine. Od slikara amatera Mauricea Trinquiera (1873.–1935.) dobio je prvu pouku iz slikanja i crtanja. ...Oženio se Suzanneom Levieux (1910.–1994.) 1938. godine. Uz njezinu podršku počeo je pohađati École des arts décoratifs de Paris i École des Beaux-arts i to radionice Andréa Devambeza (1867.–1943.) i Charlesa Guérina (1875.– 1939.), približno od 1937. do 1939. godine. Crtanje akta vježbao je u Grande Chaumière, a u École de Médecine umjetničku anatomiju, predmet koji je savladao kod profesora Paula Belluguea. U lipnju 1940. bio je zarobljen zajedno s cjelokupnom francuskom vojskom bojišnice Maginot. Najprije je bio interniran u Greifswaldu, a poslije u Torgelowu, u Pomeraniji. Francuske je zarobljenike 1945. godine oslobodila Crvena armija, a u Pariz se vratio pješice u kolovozu iste godine. U uzništvu je nastao niz crteža zarobljenika, visoke razine u tehnici pera i tuša s istacima bijelim gvašom. Po povratku u Francusku odlučio se posvetiti profesorskom poslu kako bi mogao uzdržavati peteročlanu obitelj. Izlagao je u galeriji Montparnasse 80, na Salonu umjetnika-oslobođenika. Godine 1946. imenovan je profesorom crtanja u Château-Thierryju gdje nastaju crteži olovkom njegovih učenika i portreti M. N. u tehnici gvaša. Tada nastaju i ulja na platnu s prikazima okolice Essômesa, Château-Thierryja, Trilporta, Chellesa i rijeka Aisne i Marne. Noël Coret, predsjednik Salon d’Automne de Paris, smatra ga virtuozom gvaša i spominje značajan broj gvaševa nastalih u Château-Thierryju i okolici. Clarke se potpisivao na razne načine i ovdje su prvi put objavljeni njegovi potpisi i monogrami, te crteži iz privatne zbirke u Hrvatskoj.
