U ovom se radu, kroz studiju slučaja otoka Korčule, istraživalo pojavu novijeg doseljavanja na hrvatske otoke, odnosno doseljavanja stanovništva nakon 2000. Interes bio je usmjeren na domaće i strane ...useljenike koji većinu godine žive na Korčuli, odnosno kojima je otok mjesto stalnog boravka. Autoricu je zanimalo što ih dovodi na mjesta u kojima se bilježe negativni demografski trendovi, odnosno ona iz kojih se stanovništvo pretežito iseljava. Cilj rada bio je na temelju studije jednog otoka sustavno istražiti kontekst dolaska različitih migrantskih skupina, ispitati njihove razloge za preseljenje te naglasiti sve značajniju ulogu otoka u povratnim i dolaznim migrantskim tokovima. Teorijska podloga rada oslanja se na pristupe koji naglašavaju neekonomske razloge migracije (King, 2002) te migracije kao rezultat promjene životnog stila (Benson i O’Reilly, 2009a). Istraživački pristup bio je kvalitativan i uključivao je intervjue s 37 doseljenika. Osim intervjua primijenjena je i metoda ankete kako bi se dopunili demografski podaci o ispitanicima. Na temelju podataka iz intervjua i anketnih upitnika sugovornici su grupirani u tri osnovne skupine prema njihovoj glavnoj vezi s otokom: a) migranti povratnici (trinaest ispitanika), b) bračni migranti/ice (dvanaest ispitanika) i c) doseljenici – bez prethodne bračne ili rodbinske veze s otokom (dvanaest ispitanika). Na primjeru Korčule može se zaključiti kako su veći hrvatski otoci, usprkos negativnim demografskim trendovima, potencijalno privlačne destinacije za određeni broj domaćih i stranih doseljenika. Iako je teško očekivati značajniju revitalizaciju otočnog prostora, turizam svakako dovodi nove aktere u njega. Veliki otoci u povoljnijoj su poziciji s obzirom na veći broj stanovnika i veću gustoću društvenih odnosa te veću količinu sadržaja i infrastrukturne opremljenosti.
This paper analyzes the migration processes on the island of Olib, that much of its history was a place of intensive emigration to overseas countries. Particular emphasis is placed on the return ...migration trend of the islanders who, after years of absence, decided to spend their retirement days on Olib. Cultural implications of return migration manifest itself by implementing American experience of returnees in the rural surroundings of the north Dalmatian island. In the context of these changes, the authors question diverse visions of the Olib’s identity: romanticized images of the Olib’s past on the one hand, and, on the other hand, contemporary cultural transformations made by the migration experience. The authors question the notion of belonging to the island as a criterion of identity perceiving it in a wide range of meanings: from literary physical belonging to the notion of symbolical belonging to Olib’s social space.
Iseljavanje i depopulacija na većini hrvatskih otoka kontinuirano traju desetljećima, što je odredilo njihov demografski i društveno-gospodarski razvoj. Za mnoge je iseljenike povratak kući mogućnost ...o kojoj razmišljaju tijekom života. Premda povratnički tokovi donekle mogu ublažiti dugotrajne negativne demografske trendove, dominantni su oblik povratnih migracija na hrvatskim otocima, napose malima, povratne umirovljeničke migracije. Time se povećava udio staroga u ukupnome stanovništvu i samo se prividno ublažavaju posljedice dugotrajne emigracije. Tri su temeljna pojma kojima se rad bavi: umirovljenje, povratna migracija i reintegracija u lokalne otočne zajednice. Autor ih potkrepljuje podacima istraživanja prikupljenima metodom intervjua s povratnicima umirovljenicima na četiri hrvatska otoka (Lošinj, Zlarin, Kaprije i Žirje). Povratak se kroz model životnog toka promatra kao jedna od etapa u migracijskom procesu, koji ne mora biti konačan, a može biti potencijalno reverzibilni korak.
Ovaj rad razmatra slučaj dobrovoljne povratne migracije u postkonfliktno društvo, kao što je to Bosna i Hercegovina (BiH), kada se povratnik, iako ima pravnu, ekonomsku i društvenu mogućnost da ...ostane živjeti i raditi u inozemstvu, svojevoljno odluči vratiti. Početna je tvrdnja rada da je osnovna motivacija za ovakvu vrstu migracije emotivne prirode i da, iako duboko istražena emocija »patriotske ljubavi« (Brown, 2014) čini značajan dio povratničke emotivne strukture, i druge emocije igraju jednaku, a u nekim slučajevima i važniju ulogu. Autoričin je argument da je strah jedna od ključnih emocija koje konstituiraju povratničko svakodnevno iskustvo državljanstva te navodi tri dimenzije straha: etnička diskriminacija, ekonomska neizvjesnost i zloupotreba političke moći. Činjenica da povratnici nastavljaju živjeti i raditi u Bosni i Hercegovini čin je njihove velike hrabrosti, a uspjeh njihova povratka nije uvjetovan državnom strukturom predviđenom Daytonskim mirovnim sporazumom, koji uključuje i sadašnji ustav BiH, nego se događa usprkos svim preprekama koje ovakva državna struktura podrazumijeva. Autorica svoje zaključke temelji na tematskoj kvalitativnoj analizi podataka iz 35 dubinskih intervjua s pripadnicima bosanskohercegovačkog iseljeništva koji su se dobrovoljno odlučili vratiti i ponovo nastaniti u BiH.
Autorica raspravlja o nekim općeprihvaćenim tumačenjima povratnih migracija unutar migracijskih teorija asimilacije, multikulturalizma i transnacionalizma. Kao prvo, pokazuje kako je do zanemarivanja ...istraživanja povratka u okviru asimilacijskih i multikulturalističkih paradigmi došlo samo u državama imigracije, a ne i u državama emigracije. Drugo, suprotno nekim interpretacijama, smatra da je redefiniranjem klasičnih binarizama u migracijskim istraživanjima transnacionalna paradigma proširila mogućnosti uvida u temu povratnih migracija. Na kraju, govoreći o raznim oblicima povratka u kontekstu hrvatske dijaspore iznosi stajalište da se povratna migracija može razmatrati kao jedan vid imigracije.
U ovom radu najprije se razmatra mogući sociološki teorijski
koncept prikladan za definiranje pojma povratne migracije,
polazeći od modela kolektivno-identifikacijskoga polja migranata
kao društvene ...skupine, što ga konceptualizira S. Mežnarić.
Prikazana je i teorija B. I. Reyes, koja integrira četiri pristupa
istraživanjima povratnih migracija: teoriju neostvarenih ciljeva,
teoriju cirkularnih migracija, teoriju planirane zarade i teoriju
društvene mreže, što se pokazalo primjerenim u
operacionalizaciji indikatora za istraživanje povratničke
motivacije. Cilj je bio istražiti jesu li povratni migranti društvena
skupina u sociološkom smislu i koja ih obilježja svrstavaju u isto
kolektivno-identifikacijsko polje. Polazna je hipoteza da povratne
migracije obuhvaćaju cjelokupnost migrantovih iskustava:
iskustvo migracije, iskustvo prilagodbe na novu sredinu
procesima integracije (akulturacije i asimilacije) te iskustvo
povratka i prilagodbe na "staru" sredinu, odnosno iskustvo
reintegracije u zemlju podrijetla, što povratne migrante i čini
društvenom skupinom sa sličnim obilježjima i iskustvima.
Rezultati istraživanja pokazuju da su povratnici, bez obzira na to
iz koje se zemlje vraćali, kojoj generaciji pripadali, neovisno
koliko su dugo bili u emigraciji, kojem društvenom sloju pripadali
i u kojem su stupnju asimilirani, svojim radnim iskustvom ili
školovanjem uspješnije profesionalno socijalizirani i ekonomski
prilagođeniji životu u tržišnoj privredi. To je iskustvo možda
najvažnije sociokulturno obilježje koje je utjecalo na njihovo
drugačije viđenje rekonstrukcije kapitalizma u Hrvatskoj, što ih i
čini skupinom istog socijalno-identifikacijskoga polja.
PDF
