Tlo je prirodni resurs koji se troÅ¡i velikom brzinom, prvenstveno zbog modernog naÄina poljoprivredne proizvodnje. O tome javnost ne zna dovoljno niti se o zaÅ¡titi tla vodi adekvatna briga. Iako je ...tlo obnovljivi prirodni resurs, obnova tla odvija se tempom koji je viÅ¡e puta sporiji od trenutne degradacije i gubljenja plodnosti tla. KrÄenjem Å¡uma i pretvorbom Å¡umskog tla u poljoprivredno tlo za uzgoj komercijalnih monokultura žitarica i uljarica, koje se tretiraju kemijskim sredstvima radi Å¡to većih prinosa, poljoprivredno se tlo dovodi do stanja neodrživosti. Upravljati poljoprivrednim tlom znaÄi koristiti ga poput dobrog gospodara. Nekoliko je osnovnih naÄina za to: 1. Poticanje ekoloÅ¡ke poljoprivrede, bez primjene agrokemikalija, uz raznolikost vrsta u uzgoju bilja i životinja, te proizvodnje hrane i prerade primarnih proizvoda na ekoloÅ¡ki, gospodarski i druÅ¡tveno opravdani proizvodno-tehnoloÅ¡ki naÄin, uz ostavljanje najmanjeg mogućeg ekoloÅ¡kog otiska (engl. foodprint, footprint); 2. Primjena naÄela Nitratne direktive i dobre poljoprivredne prakse, odnosno zaÅ¡tita i sprjeÄavanje zagaÄ‘ivanja podzemnih i pitkih voda nitratima, uzrokovano intenzivnom poljoprivredom, loÅ¡om i nekontroliranom gnojidbom i unoÅ¡enjem prekomjerne koliÄine duÅ¡ika; 3. SprjeÄavanje grabeži zemlje (engl. land grabbing), Å¡to ukljuÄuje i prenamjenu poljoprivrednog zemljiÅ¡ta u „industrijsko-poslovne zone“; 4. Zabrana sjetve genetiÄki modificiranih usjeva i destimuliranje konvencionalne industrijski orijentirane monokulturne poljoprivrede; 5. Odgovoran odnos prema tlu graditi u skladu s naÄelima integrativne bioetike i etike zemlje Alda Leopolda.
Zanimanje za ocenjevanje znanja se je v zadnjih desetletjih povečalo, tako na področju terciarnega izobraževanja kot na področju tujih jezikov stroke. V teoretičnem delu smo osvetlili razloge za ta ...premik in opozorili na ključne teme, ki zanimajo raziskovalce na omenjenem področju. Z raziskavo smo opravili posnetek stanja pri ocenjevanju znanja tujega jezika stroke na visokošolskih ustanovah v Sloveniji. Rezultati potrjujejo osrednjo vlogo učitelja tujega jezika stroke pri vseh opravilih, ki zadevajo ocenjevanje znanja: odločanje o načinih, priprava testov in podelitev ocene. Praksa ocenjevanja znanja kaže na to, da učitelji v ocenjevanje znanja pozorno vključujejo teme, ki so relevantne za stroko, katere jezik predavajo, v izvedbenem delu pa sledijo trendom v pedagoški stroki, kar se odraža v uporabi različnih oblik ocenjevanja. Kljub temu, da se jim zdi primerno, da sami odločajo o ocenjevanju znanja, pa si želijo več sodelovanja in izmenjave izkušenj s kolegi.
V prispevku avtorica analizira nastajanje andragogike, razvoj študija andragogike ter izobraževanje in usposabljanje izobraževalcev odraslih v Sloveniji, ko je bila ta del nekdanje Jugoslavije in po ...osamosvojitvi. Pri tem se opira na dostopne zgodovinske vire in biografsko metodo. Ugotavlja, da je andragogika v obdobju nekdanje Jugoslavije nastajala predvsem iz potreb prakse; da so se študij andragogike ter izobraževanje in usposabljanje izobraževalcev odraslih v Sloveniji oblikovali izhajajoč iz potreb, saj bi brez posplošitev in odkrivanja temeljnih načel in lastnosti pojavov začela postopoma usihati tudi praksa; ter da so na razvoj andragogike na Slovenskem v obdobju nekdanje Jugoslavije poleg lokalnih (republiških) specifik pomembno vplivali najnovejša spoznanja o izobraževanju odraslih v svetu, določeni institucionalni modeli in tudi (naj)vidnejši akterji (univerzitetni profesorji) s področja izobraževanja odraslih na globalni ravni. Ker je področje izobraževanja odraslih fenotipsko, ocenjuje, da se bo morala andragogika pod globalizacijskimi vplivi prilagoditi novim družbenim razmeram, ki jih ustvarja današnji čas.
Ovaj rad ima za cilj pokušati rekonceptualizirati, rezimirati i analizirati glavna naslijeđa brazilskog filozofa i edukatora Paula Freirea i prikazati njegov značaj za socijalni rad. S obzirom na to ...da se mali broj autora bavio ovom temom, rad prije svega teži pružiti koherentniji okvir već istraženih Freireovih ideja u kontekstu socijalnog rada. Naime, prikazat će se na koji način njegove ideje poput kritičke pedagogije, refleksivne prakse, kritičkog razmišljanja, dijaloga, osnaživanja, reciprociteta i mnoge druge, utječu na praksu socijalnog rada. Naime, spomenute Freireove ideje koje su relevantne za kontekst socijalnog rada grupirane su u tri područja: (1) kritički socijalni rad, osnaživanje i preispitivanje pozicije socijalnog rada u društvu, (2) ideje koje se mogu koristiti za rekonceptualizaciju odnosa socijalnog radnika i korisnika i (3) ideje koje idu u pravcu promišljanja o rastu i razvoju socijalnih radnika kao profesionalaca. Nakon analize spomenutih pojmova i područja, na kraju rada ostavljen je prostor za ocjenu relevantnosti Freireovih teorijskih okvira u cilju razvoja ključnih kompetencija profesije socijalnog rada koje su usmjerene na dijalog, progresivne društvene promjene i općenito cjelokupan socijalni razvoj, kao i za izazove u kontekstu suvremenog socijalnog rada.
Ima li smisla vjerovati u smisao? Kordić, Ivan
Nova prisutnost,
11/2016, Letnik:
XIV, Številka:
3
Journal Article, Conference Proceeding
Recenzirano
Odprti dostop
Vjera u Boga usko je povezana s pitanjem o smislu ljudskoga života. Ova teza ovdje se razvija prije svega na temelju mišljenja njemačkog filozofa Volkera Gerhardta. Pritom se posebno ističe da je ...dimenzija bezuvjetnosti smisla stvaran životni element religije i da se racionalnost vjere i pitanja smisla može prikazati na prikladan način, za što veliko značenje može imati i promišljanje tradicije racionalne teologije. Ovdje se vjera razumijeva kao egzistencijalan čin koji obuhvaća čovjeka kao cjelinu, a ta se cjelina odnosi na život kao cjelinu i na svijet kao takav. Ovaj se čin može odnositi i na Boga kao osobu, čija spoznaja nadilazi čovjeka i njegove sposobnosti, bilo da on pokušava dokazati njegovu egzistenciju, bilo da je niječe. Stoga se ovdje pokušava pokazati da Boga nije moguće u potpunosti razumjeti, da je on u biti više stvar vjere nego znanja, a da vjera i znanje jedno drugome ipak ne protuslove, da nisu neki antipodi, nego tvore jedinstvo koje je potpora samosvjesnom čovjekovu djelovanju. Time se sugerira da put prema onom božanskom, odnosno prema Bogu, ima i teorijsku i praktičnu razinu, no da i jedna i druga dotiču tajnu koja doduše nadilazi čovjekovu spoznajnu moć, ali je ne ostavlja u nekakvoj potpunoj nemoći. Stoga se vjera promatra kao pozitivna stvarnost, a kritika religija je, koliko god ona u mnogočemu bila opravdana, temeljito stavljena u pitanje.
Der Glaube an Gott ist mit der Frage nach dem Sinn menschlichen Lebens eng verbunden. Diese These wird hier vor allem aufgrund des Denkens des deutschen Philosophen Volker Gerhardt entwickelt. Dabei wird besonders hervorgehoben, dass die Unbedingtheitsdimension von Sinn das eigentliche Lebenselement der Religion ist und dass man die Rationalität des Glaubens und der Sinnfrage ausweisen kann, wozu auch der Bezug auf die Tradition der rationalen Theologie seine Bedeutung hat. Hier wird der Glaube als existenzieller Akt verstanden, der das Ganze des Menschen umfasst und es auf das Ganze seines Lebens und der Welt als solcher bezieht. Dieser Akt kann auch Gott als Person gelten, dessen Erkenntnis den Menschen und sein Vermögen übersteigt, sei es, dass er versucht, Existenz Gottes zu beweisen, sei es, sie zu leugnen. So wird hier versucht zu zeigen, dass man Gott nie völlig verstehen kann, dass er im Grunde mehr die Sache des Glaubens als des Wissens ist und dass sich Glaube und Wissen nicht widersprechen, sie sind keine Antipoden, sondern sie bilden eine Einheit, die das selbstbewusste Handeln des Menschen trägt. Damit wird angedeutet, dass der Weg zum Göttlichen und zu Gott sowohl theoretische als auch praktische Dimension hat, beide aber reichen an das Geheimnis, das menschliches Erkenntnisvermögen zwar übersteigt, es aber nicht in totaler Ohnmacht liegen lässt. So wird der Glaube als eine positive Angelegenheit betrachtet, Religionskritik aber, mag sie in vieler Hinsicht auch berechtigt sein, gründlich in Frage gestellt.
When introducing and using technology in nursing, there is a danger that too much focus is placed on technology over caring for patients. The 'Technological competency as caring in nursing' theory ...can facilitate technology in caring, but the theory needs to be described, analysed and evaluated before it is used. The purpose of the literature review was to determine the possibility of applying the theory in education, research and practice, and whether the theory could be used to guide research into the use of electronic nursing record systems.
A literature search was conducted in PubMed, CINAHL, ScienceDirect, Google Scholar and Google Books, and supplemented with manual searching using the keywords 'Locsin', 'technology', 'caring' and 'nursing theory'. The criteria for inclusion were fully accessible articles and books in English on the relevant topics. The review process is shown in a PRISMA diagram. A hierarchy of evidence was used to evaluate the relative strength of the results. Pajnkihar's model was used to describe, analyse and evaluate the theory.
A total of 26 hits were included in the final analysis. The theory in question meets the criteria of clarity, simplicity and complexity, adequacy, importance and significance; it can be tested; and it is useful in patient care that employs technology.
The theory is useful in nursing education, research and practice. The theory will be used to guide research on the perception of technological competency and care of internal medicine patients by nurses when using the electronic nursing record system in three Slovenian hospitals.
U teoriji o djelovanju suca u sporu o prekoračenju ovlasti, jedno temeljno načelo zahtijeva da je to djelovanje « vanvremensko » : sudac ispituje neke prošle događaje i traži, na objektivan način, je ...li upravni akt koji se osporava, poduzet u skladu s normama koje je trebalo primijeniti, koje on, ako je to potrebno, identificira retroaktivno (naglašavajući da ih on ne stvara). Konstatacija nezakonitosti upravnog akta dovodi do njegovog retroaktivnog poništenja i do rekonstrukcije onoga što je moralo biti u upravnom djelovanju. Ova teorija nije međutim izdržala pred načelom stvarnosti : neizbježan protek vremena, kako javne uprave, tako idruštva pruža otpor « vanvremenskom » apektu djelovanja suca, otpor zasnovan na društvenim očekivanjima i na načelu pravne sigurnosti. Sudac u predmetima prekoračenja ovlasti odgovara na te zahtjeve s jedne strane tako da se približi metodama suca u sporu pune jurisdikcije, a s druge tako da odustaje jednim dijelom od retroaktivnosti svoje intervencije, a što postavlja sljedeće pitanje : da li je on još uvijek sudac u sporu o zakonitosti, neka vrsta « općeg inspektora » javne vlasti, ili pak on postaje sredstvo smirivanja sukoba koji nastaju od kolektivnog života ? Na isti je način, sudac u sporu o prekoračenju ovlasti, odgovorio i na jedan konkretni društveni zahtjev prihvaćajući da poništavanje, pa čak i retroaktivno, jednog upravnog akta nije uvijek dostatno da ponovo uspostavi pravnu državu. Zato se kao odlučujući kriterij u funkcioniranju sudstva uveo pojam trajanja postupaka. I tako, osim običajne naknade štete, uslijed posljedica prouzrokovanih nerazumnim trajanjem postupka, zaključuje se da se pridaje nova pozornost trajanju postupka, i to ne samo u pravnim normama nego i u sudskoj praksi. Osim hitnih postupaka, koje predstavlja Jean Massot, zaključuje se da postoji briga da se prida učinkovit i stvaran doseg upravnosudskoj odluci, i to u novoj dijalektici koja kombinira tu brigu i onu da se ne bi sudilo loše samo zbog žurnosti, kao što o tome svjedoče dva krajnja primjera : zakonitost zabrane jedne predstave je bila ocijenjena u manje od dva dana (i to za prvostupanjsku i žalbenu razinu zajedno…), i to prije trenutka predviđenog za tu predstavu ; naprotiv, više od pet mjeseci je bilo posvećeno ispitivanju jednog « hitnog » postupka u vezi s prekidom hranjenja i umjetne hidratacije jednog bolesnika (odluka od 11. siječnja 2014, odluka Državnog savjeta od 24. lipnja 2014.).
Cilj je rada analizirati i raspraviti područje primjene pravila Zakona o parničnom postupku (ZPP) u posebnom postupku u parnicama iz radnog odnosa. Treba, naime, primijetiti da niti ZPP, a ni Zakon o ...radu ne određuju pojam radnog spora. U domaćoj sudskoj praksi posebice je sporno pitanje predstavlja li radni spor i spor što ga pokreće radnik radi naknade štete zbog ozljede na radu protiv osiguratelja kod kojeg je poslodavac osigurao odgovornost prema radnicima za štete nastale na radu. Štoviše, upravo o tom pravnom pitanju postoji neujednačenost sudske prakse.
U radu se, prvo, pokušava općenito odrediti pojam radnog spora uzimajući u obzir relevantne teorijske izvore. Potom slijedi dio o pojmu radnog spora u domaćoj sudskoj praksi, u kojem se kazuistički raspravljaju i analiziraju različita shvaćanja o pravnoj prirodi određene kategorije sporova, i to spora koji pokreće radnik radi naknade štete zbog ozljede na radu protiv osiguratelja kod kojeg je poslodavac osigurao odgovornost, kao i spora koji nasljednik radnika (ostavitelja) nastavlja nakon prekida postupka uslijed smrti radnika kao tužitelja ili pak pokreće radi naknade štete zbog smrti radnika (ostavitelja) protiv njegova poslodavca i/ili osiguratelja. Prilikom analize i rasprave poimanja domaće sudske prakse o radnom sporu, uzimaju se u obzir i određeni poredbenopravni izvori te sudska praksa (Slovenija). U zaključnom dijelu rada sadržana je sumarna sinteza glavnih rezultata istraživanja, kao i određene projekcije de lege ferenda.
The aim of this paper is to analyse and discuss the scope of application of the rules of the Civil Procedure Act (CPA) on special proceedings in labour disputes. It should be noted that neither the CPA nor the Labour Act defines the term of a labour dispute. In domestic case law, in particular is questionable whether a labour dispute is a dispute initiated by an employee for compensation for work-related injury against an insurer where the employer has provided liability to workers for work-related injuries. Moreover, there is a lack of uniformity of case law on this legal issue.
This paper first attempt to define the concept of a labour dispute in general, taking into account relevant theoretical sources. Then follows a section on the concept of a labour dispute in domestic case law, in which the different views on the legal nature of a particular category of disputes are discusses and analyses, namely a dispute initiated by an employee for compensation for work injury against an insurer with whom employer secured liability, as well as the dispute that the successor of the worker (deceased) continues after the termination of the proceedings following the death of the worker as the plaintiff, or the dispute that the successor initiates for the compensate for the death of the worker (deceased) against the employer of the worker (deceased) and/or his insurer. In the analysis and discussion on the concept of a labour dispute, certain comparative sources of law and case law (Slovenia) are taken into account. The concluding part of this paper contains a summary synthesis of the main research results, as well as specific de lege ferenda projections.
Tlo je prirodni resurs koji se troši velikom brzinom, prvenstveno zbog modernog načina poljoprivredne proizvodnje. O tome javnost ne zna dovoljno niti se o zaštiti tla vodi adekvatna briga. Iako je ...tlo obnovljivi prirodni resurs, obnova tla odvija se tempom koji je više puta sporiji od trenutne degradacije i gubljenja plodnosti tla. Krčenjem šuma i pretvorbom šumskog tla u poljoprivredno tlo za uzgoj komercijalnih monokultura žitarica i uljarica, koje se tretiraju kemijskim sredstvima radi što većih prinosa, poljoprivredno se tlo dovodi do stanja neodrživosti. Upravljati poljoprivrednim tlom znači koristiti ga poput dobrog gospodara. Nekoliko je osnovnih načina za to: 1. Poticanje ekološke poljoprivrede, bez primjene agrokemikalija, uz raznolikost vrsta u uzgoju bilja i životinja, te proizvodnje hrane i prerade primarnih proizvoda na ekološki, gospodarski i društveno opravdani proizvodno-tehnološki način, uz ostavljanje najmanjeg mogućeg ekološkog otiska (engl. foodprint, footprint); 2. Primjena načela Nitratne direktive i dobre poljoprivredne prakse, odnosno zaštita i sprječavanje zagađivanja podzemnih i pitkih voda nitratima, uzrokovano intenzivnom poljoprivredom, lošom i nekontroliranom
gnojidbom i unošenjem prekomjerne količine dušika; 3. Sprječavanje grabeži zemlje (engl. land grabbing), što uključuje i prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u „industrijsko-poslovne
zone“; 4. Zabrana sjetve genetički modificiranih usjeva i destimuliranje konvencionalne industrijski orijentirane monokulturne poljoprivrede; 5. Odgovoran odnos prema tlu graditi u skladu s načelima integrativne bioetike i etike zemlje Alda Leopolda.
The paper analyses the concept of rationality as developed in the philosophical considerations of Robert Brandom. It is the analysis of Brandom’s pragmatically-oriented discourse concerning the issue ...of rationality from the perspective of human being’s linguistic practices, where only upon meeting the other members of specific linguistic community the aspects of human nature we may characterise by the term rationality are manifested. The central part of this paper treats Brandom’s normative idiom that he postulates as explanatorily most suitable for understanding the linguistic practices and the idea of rationality based upon them.
PDF
