U ovom se članku prikazuje primjena odredba članka 157. i 158. Zakona o općem upravnom postupku kojima je uređena pravna materija upravnog postupanja u vezi zaštite prava korisnika javni usluga, a ...osobito postupanje po prigovoru korisnika javnih usluga u postupcima zaštite prava, odnosno pravnih interesa stranaka u predmetima u kojima pravne osobe koje obavljaju javnu službu – pružatelji javni usluga, odlučuju o njihovim pravima, obvezama ili pravnom interesu. S tim u vezi obrađena su pitanja uloge javnopravnog tijela nadležnog za ispitivanje navoda iz podnesenog prigovora, rok za obavijest po prigovoru, mjerama koje u povodu prigovora može poduzeti nadležno javnopravno tijelo te kad su se stekli uvjeti za pokretanje upravnog spora ako korisnik usluge nije zadovoljan poduzetim mjerama ili nije u propisanom roku obaviješten o poduzetim mjerama.
Zadužnica je u hrvatski pravni sustav uvedena 1996. godine, iako ne odmah pod tim nazivom, ali sa svim obilježjima koje podrazumijeva taj institut osiguranja tražbina. U posljednjih dvadeset godina ...izvršeno je niz većih ili manjih izmjena odredbi koje reguliraju način izdavanja, svojstva i pravne učinke zadužnice. Međutim, sve do danas evidentna je podnormiranost ovog instituta ovršnog prava, a u praksi su kontinuirano prisutne dvojbe u svezi postupanja sa zadužnicom od njezina nastanka pa sve do ostvarivanja prava iz zadužnice ili prestanka tog prava. Osnovni cilj rada je prvenstveno ukazati na sve probleme i dvojbe u svezi postupanja sa zadužnicom od njezina izdavanja pa do ostvarivanja prava iz zadužnice, odnosno do prestanka prava temeljem zadužnice, uz istodobni prijedlog rješenja tih dvojbi u pravnoj regulativi i sudskoj praksi. Primjerice, te dvojbe odnose se na dospjelost prava iz zadužnice, zastaru tog prava, pravni interes za usporedno pokretanje parnice, vraćanje zadužnice dužniku nakon ispunjenja osigurane tražbine, ima li zadužnica značenje presuđene stvari, mogućnost traženja ovrhe i bez prethodnog obraćanja Financijskoj agenciji, prilaže li se zadužnica u izvorniku ili preslici kod ostvarenja prava temeljem zadužnice kao ovršne isprave i sl. Uvodno se u radu navodi pojam i pravna obilježja zadužnice kao i povijesni pregled pravne regulative instituta zadužnice, a nakon toga se razrađuju sporna pitanja uočena u praksi uz prikaz pravnih stajališta sudova, posebno Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao najvišeg tijela sudbene vlasti.
Izvorno hrvatski institut zadužnica predstavljen je našem pravnom sustavu prije 25 godina i od tada je doživio nekoliko izmjena, pri čemu se broj zakonskih odredbi koje ga uređuju i dalje može ...smatrati potpuno nedostatnim. Jedna od najznačajnijih promjena bilo je uvođenje Registra zadužnica i bjanko zadužnica, čija je primarna svrha, kao i kod većine registara, pospješiti pravnu sigurnost instituta na koji se odnosi. Vođenje Registra uređeno je sumarnim pravilnikom, koji ostavlja znatan prostor za unapređenje. Postojeće pravne praznine obuhvaćaju, između ostalog, nemogućnost naknadnih upisa u registar, nejasna pravila o brisanju zadužnica iz registra u slučaju namirenja, nemogućnost subjekata pravnog posla da ishode izvatke iz Registra. Posljednje navedeno problematično je i s aspekta zaštite osobnih podatka. GDPR propisuje određena prava ispitanika čiji se osobni podaci obrađuju i uspostavlja obveze voditelja obrade. Ta se prava i obveze mogu translatirati na odnos subjekata pravnog posla kod zadužnice i Registra.
U ovom smo radu pokušali, sintezom teorijskih odrednica te navođenjem brojnih slučajeva iz sudske prakse, dati cjelokupni prikaz instituta „obični“ umješač u parnici. Nakon uvodnog dijela, ...problematizira se pitanje (ne)posjedovanja pravnog interesa i ostalih pretpostavaka koje moraju biti ispunjene da bi treća osoba uopće mogla intervenirati, te se razmatra pravni položaj „običnog“ umješača u parnici. Također se obrađuje pitanje davanja izjave za stupanje u parnicu i u vezi s tim (ne)donošenje posebne odluke o intervenciji. Razmatraju se i radnje koje „obični“ umješač (ni)je ovlašten poduzimati te učinak tih radnji u odnosu na stranku kojoj se pridružio. Treći dio rada posvećen je pitanju djelovanja specifičnog procesnopravnog učinka na umješača, tzv. intervencijskog učinka i značaju koji potonji ima u praksi. S tim u vezi problematizira se pitanje subjektivnih i objektivnih granica gore spomenutog učinka. U radu se navode, i analiziraju u kratkim crtama, drugi zakonski tekstovi u kojima institut „običnog“ umješača ima značajnu ulogu. Naposljetku, kao najdiskutabilnije se nameće pitanje snošenja i naknade troškova
