Svrha ovoga rada je istražiti i odrediti pravni status odobalnih objekata za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika prema hrvatskom pravu. Naime, analiza odredaba Zakona o istraživanju i ...eksploataciji ugljikovodika, kojima je uređena ta djelatnost, pokazala je da pravni status tih objekata nije reguliran, što nameće potrebu da se utvrdi pod koje se norme može podvesti te objekte, odnosno koje odredbe treba odgovarajuće primijeniti za određivanje njihova pravnog statusa, posebice u smislu utvrđivanja jesu li ti objekti pokretnine ili nekretnine. Jasno određivanje pravnog statusa odobalnih objekata za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika od iznimne je važnosti, ne samo za potencijalne investitore, postojeće koncesionare, ovlaštenike dozvola i Republiku Hrvatsku, već i za sve treće s obzirom da će o pravnom statusu odobalnih objekata ovisiti, primjerice, primjena odredaba o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, kao i primjena instituta ograničenja te odgovornosti. Uvodno se naglašava da se istraživanje i eksploatacija ugljikovodika iz podmorja može izvoditi s odobalnih objekata koji su po svojim tehničkim karakteristikama toliko različiti da je upitno može li se na sve te objekte primijeniti isti pravni režim. To posebice imajući u vidu i to da pravni status odobalnog objekta može ovisiti o tomu je li odobalni objekt u određenom trenutku u funkciji istraživanja i eksploatacije ugljikovodika ili je u postupku premještanja s jedne lokacije na drugu. Vodeći se navedenim specifičnostima, autorica analizira hoće li se, u konkretnom slučaju, u odnosu na neki odobalni objekt primijeniti odredbe Zakona o rudarstvu (na koje upućuje osnovni Zakon o eksploataciji i istraživanju ugljikovodika) koje uređuju status rudarskih objekata i postrojenja, ili odredbe Pomorskog zakonika o pomorskim objektima, s obzirom da se ta djelatnost obavlja na moru. Ističe se i to da Pomorski zakonik razlikuje tri vrste pomorskih objekata – plovni objekt (brod),
plutajući objekt i nepomični odobalni objekt pa se kao dodatno postavlja pitanje pod koju bi se vrstu pomorskog objekta mogao podvesti odobalni objekt za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika. Radi određivanja pravne kvalifikacije pojedinog odobalnog objekta kao pokretnine ili nekretnine odgovor se traži i u općem propisu – Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
Cilj je ovoga rada ukazati na pravne praznine zakonskog okvira kojim je uređena djelatnost istraživanja i eksploatacije ugljikovodika te upozoriti na moguće neočekivane i neželjene pravne učinke popunjavanja tih praznina supsidijarnim propisima, neprilagođenima specifičnostima te djelatnosti. Stoga autorica sugerira da se pitanje pravnog statusa, ali i neka druga područja u odnosu na koja je uočena podnormiranost ili nedosljednost, uredi na jasan način, u posebnom propisu kojim je uređena materija istraživanja i eksploatacije ugljikovodika.
Europu je posljednjih godina zahvatila najveća migracija ljudi od Drugoga svjetskog rata.
Mnoge izbjeglice dolaze morskim putem, preko Sredozemnog mora. U radu se analizira
njihov pravni položaj u ...područjima mora u kojima se nalaze. Međunarodnopravni status
izbjeglice osoba stječe u trenutku kada plovilo izađe iz teritorijalnog mora države
porijekla. S druge strane, teritorijalno more i unutrašnje morske vode države prihvata
jedina su morska područja koja su dijelovi državnog teritorija, odnosno prostiranja
suverenosti europskih država, pa su odgovarajuća prava i obveze država najjasniji
kada se izbjeglica nađe u njima. Teritorijalni doseg primjene pravila ‘’non refoulement’’ o
zabrani vraćanja izbjeglica u područje ugroženosti je dvojben, neke države Europske unije
odriču njegovu primjenu na otvorenom moru
Nogometni klubovi danas su većinom udruge ili trgovačka društva, a profesionalni nogometaši na globalnoj razini imaju status radnika ili, rjeđe, samostalne sportske djelatnosti. U socijalističkoj ...Jugoslaviji i Hrvatskoj sport se temeljio na načelima amaterizma i socijalističkog samoupravljanja. Od šezdesetih se godina 20. stoljeća profesionalizam u jugoslavenskom nogometu legalizira, a 1970-tih u potpunosti se afirmirao i prevladao pravne i društveno-političke okvire koji su bili predviđeni za amaterski sport. Klubovi su postali organizacije koje osim sportske obavljaju i gospodarsku djelatnost. Ovim radom prikazuje se pokušaj Nogometnog saveza Jugoslavije i republičkih i pokrajinskih saveza za pronalaskom rješenja kod nastale suprotnosti između profesionalizma i vladajućeg sustava samoupravnog socijalizma i udruženog rada. U radu se daje prikaz pravne regulative i analiziraju prijedlozi koje su davali nogometni savezi i klubovi za promjenom statusa profesionalnih klubova i nogometaša. Pokazuje se kako Nogometni savez nije uspio sam pronaći odgovarajuće rješenje te se za regulaciju statusa igrača kao radnika čekalo donošenje relevantnog zakona. Prilikom pisanja koristila se izvorna građa čiji su stvaratelji bili Nogometni savez Jugoslavije i Nogometni savez Hrvatske te savezni i republički propisi koji su bili relevantni za uređenje naznačene materije.
Today, football clubs are mostly associations or companies, while professional football players usually have the status of a worker or, in rarer cases, the status of an independent contractor. In socialist Yugoslavia and Croatia, sports were grounded in the principles of amateurism and socialist self-management. Professionalism in Yugoslav football was legalised in the 1960s, while, in the 1970s, it managed to fully establish itself and overcome the legal and sociopolitical frameworks that existed for amateur sports. Clubs became organisations that, in addition to sports activities, also conducted economic activities. This paper presents the attempts of the Football Association of Yugoslavia and republic-level and region-level federations at finding solutions to the opposition that had been created between professionalism and the governing system of socialist self-management and collective labour. It outlines the legal regulations that were in force at the time and analyses the proposals for changing the status of professional clubs and football players that were given by football federations and clubs. The paper also explains how the Football Federation failed to achieve an appropriate solution on its own, and how the regulation of the status of football players had to wait until the enactment of a relevant law. In the drafting of this paper, we used original sources created by the Football Association of Yugoslavia and Croatian Football Federation, as well as federal and republican regulations that were of relevance in the government of the stated matters.
U radu se iz talijanske perspektive razmatraju pitanja vezana uz pravni status članova
posade na plovilima za razonodu i ostalim plovnim objektima koji se koriste u nautičkom
turizmu. Prvo se ...razmatra definicija posade i njezin sastav. Pored toga, raspravlja
se o pravnom režimu članova posade kao i o dokumentaciji posade na brodu. Nadalje,
obrađuju se glavne sličnosti i različitosti režima posade prema vrsti plovnih objekata,
kao i usluge na brodu. Konačno, razmatra se pitanje pravne klasifikacije ‘’gostiju’’ koji
pružaju komplementarne usluge na plovilima za razonodu i ostalim plovnim objektima
koji se koriste u nautičkom turizmu.
Autor u radu govori o pravnom statusu i raspolaganju poljoprivrednim zemljištem
u Republici Hrvatskoj od donošenja Ustava Republike Hrvatske 1990. godine, pa do
danas. Prikazane su odredbe propisa ...koje su regulirale pitanje vlasništva nad poljoprivrednim
zemljištem koje je bilo u društvenom vlasništvu, kao i načine na koji je
država pokušavala u razdoblju od 1991. do danas raspolagati kako svojim poljoprivrednim
zemljištem, tako i privatnim zemljištem koje je neobrađeno. Isto tako ukazuje se na
potrebu donošenja propisa kojima će se okrupniti poljoprivredni posjedi, te spriječiti da
se kroz nasljeđivanje poljoprivredne površine dijele.
Nakon razdvajanja Čehoslovačke 1992. Bratislava je ponovno dobila status europskog glavnog grada. Grad bogate povijesti poznat pod imenima Presbourg i Pozsony (Požun) prošao je različite monarhije i ...režime dok nije postao centar težnji za samostalnošću slovačke nacije. Povijesni pristup omogućuje bolje razumijevanje razvoja i funkcioniranja glavnog grada mlade Slovačke Republike. Kao i mnogi drugi glavni gradovi i aglomeracije općenito, i on se širio postupno
integrirajući okolne općine. Ta ponekad autoritarna pripajanja smatrala su se ekscesom prijašnjeg centraliziranog sustava. Težnja davanja široke autonomije lokalnim vlastima tijekom demokratske tranzicije također je imala učinka na organizaciju i ovlasti bratislavskih četvrti. Organizacija Bratislave je vrlo decentralizirana, a svaka četvrt ima pravnu osobnost s velikom autonomijom. Takva organizacija može biti privlačna sa stajališta demokracije, ali je skupa
i može prouzročiti probleme neusklađenosti. U Bratislavi postoje velike razlike između četvrti u pogledu broja stanovnika, površine i razvojne strategije. Različitosti objašnjavaju sukobe između razine čitavog grada i četvrti koje ga sačinjavaju. Činjenica da četvrti imaju široke ovlasti i vlastite izvore financiranja ponekad vodi prema natjecanju među četvrtima i otežavanju usklađivanja na razini čitavog grada. Više je reformi bilo poduzeto radi modernizacije statusa
Bratislave. Premda su one ohrabrujuće, potrebne su i dodatne reforme da bi upravljanje gradom bilo usklađenije. Danas kad postoji svojevrsno natjecanje europskih glavnih gradova, pronalaženje najbolje dubinske reforme statusa glavnog grada čini se nužnim korakom prema efikasnijem i jeftinijem upravljanju gradom.
U ovom radu pokušao sam ispitati implikacije koje bi znanstveno tehnička postignuća na području robotike, po nekima dohvatljiva u skoroj budućnosti, mogla imati na status robota i međuodnos robota i ...ljudi. Osnovna pitanja koja se u tekstu obrađuju su sljedeća: Što je dovoljno da se neko biće smatra živim? Koja prava proizlaze iz takvog statusa? Koji su preduvjeti da živo biće bude i moralno biće? Je li moguće da robot bude moralno biće? Kakav status zaslužuju bića s moralnim potencijalom? U susretu misaonog eksperimenta i etičke refleksije kao literatura su poslužili klasici znanstvene fantastike (Asimov, Dick, Roddenberry), i filozofi čija se moralna filozofija smatra općim mjestom (Aristotel, Kant, Rawls). Tradicionalni koncepti primjenjuju se na buduće probleme kako bi se dobila slika jednog mogućeg svijeta i njegovih moralnih normi. Kraj ostaje otvoren, odražavajući tako problematičnost početnih pretpostavki.
Članak govori o razvoju pravnog statusa hrvatske morske obale (u doba koje se razmatra nije se koristio pojam pomorsko dobro) od stupanja na snagu austrijskog Općeg građanskog zakonika do “Naredbe o ...provedbi zakonskog članka XXV. od godine 1914. i o koncesijama na morskoj obali”. Članak navodi kraći povijesni prikaz razmatranog razdoblja, osvrće se na § 287 Općeg građanskog zakonika koji morsku obalu svrstava u kategoriju općih ili javnih dobara, analizira Naredbu iz 1914. godine te opširno prikazuje studiju “Morska obala u teoriji i praksi” koju je naš poznati pravni stručnjak Uliks Stanger napisao 1909. godine.
Pravo osobnosti i medijsko pravo nove su znanstvene discipline.
Obje ujedinjuju mnoga pravila morala i prava, javnog i privatnog prava.
Građanskopravni identitet daje im odlučujuća činjenica što ...građansko pravo organizira najviše oblike zaštite prava osobnosti i prava medija.
U radu su prikazana relevantna europska i hrvatska rješenja.
Novo hrvatsko medijsko zakonodavstvo slijedi (uglavnom) europske standarde, ali je upitno koliko će to život i sudovi moći stvarno akceptirati.
Autor člankom ukazuje koliko je za nesmetano funkcioniranje svake, pa tako i pomorskopravne prakse, važno da su pravni propisi - kojima se odnosi sudionika u pravnom prometu reguliraju - jasni i ...nedvosmisleni.
Polazeći od toga da se pravom uređuju međusobni odnosi privrednih subjekata, ponajprije da se utvrde određeni kriteriji prema kojima će se prosuđivati pozicija stranaka nekog posla i u okviru kojih će se moći tražiti, bilo dobrovoljno ili sudsko rješenje nastalih nesuglasica i sporova, autor ističe da pravo ne može do kraja postići tu svrhu ako nije potpuno jasno i ako ne daje nedvosmisleni odgovor na pitanje u svakom konkretnom slučaju, čak i uz cijenu da ponekad zbog toga odstupi od načela pravednosti. S obzirom na nečelo da ugovori obvezuju stranke pojedinih standardnih obrazaca brodarskih ugovora, one trebaju biti vrlo oprezne prilikom njihova zaključivanja, jer im u slučaju nepreciznih ugovornih formulacija, kontradiktornih odredaba, itd., pravo kasnije neće moći pomoći u razrješavanju sporova koji iz toga neminovno prijete da nastanu.
U potporu svojih naprijed navedenih uvjerenja i ocjena, autor u nastavku članka iznosi i analizira tri sudske presude u tri različita spora, nastala na osnovi primjene određenih standardnih obrazaca brodarskog ugovora na putovanje. Autor uz to napominje kako je u posljednje vrijeme zamijećen veći broj sporova oko značenja pojedinih klauzula u standardnim brodarskim ugovorima na putovanje, za razliku od standardnih brodarskih ugovora na vrijeme, koji su izazvali sporove u šezdesetim i sedamdesetim godinama, pa se može zaključiti da se u međuvremenu ustalila i terminologija takvih ugovora, a ujedno i izgradila prateća sudska praksa koja pomaže u tumačenju pojedinih standardnih odredaba.
U prvom slučaju broda ''Kyzikos'', brodarski ugovor na putovanje je u klauzuli o početku roka za iskrcaj sadržavao frazu ''whether on berth or not''. Brod je zbog loših vermenskih prilika bio spriječen pristati na predviđeno pristanište u luci odredišta, mada su vlasnici broda dali pismo spremnosti čim je brod usidren. Engleska Kuća lordova je zauzela stav da je prigovor naručitelja prijevoza opravdan i da frazu ''whether on berth or not'' treba tumačiti tako da se odnosi samo na slučajeve kad je pristanište slobodno (engl. available), a ne i na slučajeve kad je pristanište doduše bilo slobodno, ali iz nekog drugog razloga (kao u konkretnom slučaju zbog vremenskih prilika) nije bilo dostupno. Ovakvo tumačenje je, smatra autor, nedosljedno i unosi pravnu nesigurnost u značenje fraze ''whether on berth or not'' i pokazuje kako pravo može utjecati na izbijanje budućih sporova.
U drugom slučaju broda ''Dominique'', naručitelj prijevoza iz brodarskog ugovora na putovanje bio je prisiljen prekrcati teret vožen brodom ''Dominique'' na drugi brod, i dopremiti ga u luku odredišta, jer je vjerovnik brodovlasnika zaplijenio brod u čarteru tijekom putovanja. Kako je u brodarskom ugovoru na putovanje bilo predviđeno, vozarina se trebala platiti unaprijed i smatrati se zarađenom već prilikom izdavanja teretnice. Naručitelj prijevoza je smatrao da ima pravo svoje troškove prekrcaja tereta i završetka putovanja drugim brodom prebiti ugovorenom vozarinom. No, engleska Kuća lordova to nije prihvatila, s obrazloženjem da je ugovorom između stranaka bilo jasno predviđeno kad se vozarina smatra zarađenom i da takva vozarina mora biti isplaćena bez odbitaka, bez obzira na bilo kakvu povredu ugovora od strane vlasnika broda.
U trećem je sporu, u vezi s brodom ''Freewave'', engleski apelacijski sud utvrdio točno značenje ugovorne klauzule predviđene u brodarskom ugovoru da će se iskrcaj tereta obaviti ''po stopi od 1.000 tona dnevno na osnovi pet ili više grotla u upotrebi ili po ugovorenoj dnevnoj tonaži ako se radi o manje grotla''. Naručitelji su tumačili da odredba o ''grotlima u upotrebi'' implicira da se postotak tereta za iskrcaj po danu smanjuje proporcionalno sve većoj količini iskrcanog tereta, jer oslobađanjem svakog slijedećeg grotla ono prestaje biti u upotrebi. Na taj bi način naručitelji imali pravo sve sporije iskrcavati teret, s obzirom da bi se sve više grotla praznilo. Kako je ovakvo tumačenje ugovorne odredbe ne samo protivno trgovačkoj logici nego i namjeri stranaka prilikom zaključenja ugovora, sud nije prihvatio tumačenje naručitelja nego je zauzeo stav da se klauzulom utvrđuje količina tereta koju treba dnevno iskrcati, a ne količina tereta koja nakon dnevnog iskrcaja još ostaje na brodu. Ovom je presudom sud utvrdio pravično tumačenje ugovorne odredbe stranaka koja, kad bi se tumačila kako su predlagali naručitelji, ne samo da bi bila besmislena s poslovnog aspekta nego bi iziskivala vrlo komplicirana izračunavanja u svakom konkretnom slučaju.
Autor završava članak upozorenjem brodovlasnicima da obraćaju veću pažnju na klauzule koje unose u brodarske ugovore, a koje često mogu doći u suprotnost s tipskim klauzulama sadržanima u pojedinim formularima brodarskih ugovora. Takve situacije pogoduju kasnijem nastanku sporova, pa ih stoga treba izbjegavati. Osim toga autor naglašava da stranke trebaju uvijek biti vrlo oprezne prilikom sastavljanja brodarskih ugovora, jer ono što stranke ugovorom izričito predvide pravo ne može kasnije promijeniti ni kad je izričito na štetu jedne od stranaka.
PDF
