The International Ocean Institute – Canada has compiled more than 80 insightful essays on the future of ocean governance and capacity development, based largely on themes of its Training Program at ...Dalhousie University in Canada, to honor the work of Elisabeth Mann Borgese (1918-2002).
While decades of space ventures have led to significant technological advances, space activities have also brought increasing environmental problems. This book examines the current international ...legal regimes in space law and environmental law in order to ascertain their applicability and efficacy in addressing environmental threats in the space sector. The research suggests mechanisms which could improve environmental protection in the sector and strengthen the environmental element in space law. These mechanisms include a variety of norm-setting strategies used in international environmental management. Special attention is drawn to the potential of environmental impact assessment in the space sector and to dispute resolution procedures. Like other areas of human activities, the space sector should accommodate both economic interests and environmental protection in line with the principle of sustainable development.
U ovom tekstu autori su pokušali cjelovito prikazati slučaj poznat kao Đoković case, vjerojatno najveći pravni skandal u posljednje vrijeme, skandal koji je završio deportiranjem najboljeg svjetskog ...tenisača Novaka Đokovića iz Australije gdje je došao (necijepljen) kako bi po deseti put pobijedio na Australian Openu i tme postao prvi tenisač u povijesti sa 21 Grand Slam titulom (i još tko zna koliko u budućnosti). Ulazna australska viza dva je puta poništena; prvo poništenje „sanirao“ je sud svojom odlukom prema kojoj je poništenje bilo nezakonito, drugo poništenje (ono prepoznato kao diskrecijska ovlast ministra) također se pokušalo „sanirati“ putem suda, ovaj put bez uspjeha, ali uz tvrdnju da se kod takve (diskrecijske) ovlasti provjerava samo je li odluka koju je donio australski ministar imigracije „iracionalna ili pravno nerazumna“. Zaključak je da deportacija nije bila protupravna, ali je modus operandi državnih vlasti (bez obzira na razinu) prava pravna katastrofa uslijed čega je Novak Đoković zasigurno bio izložen potpuno nepotrebnom šikaniranju i tretiranju kao da je počinio neko od težih kaznenih djela.
In this text, the authors try to present the case known as the Djokovic case, probably
the biggest legal scandal in recent times, a scandal that ended with the deportation of the
world’s best tennis player Novak Djokovic from Australia, where he came (unvaccinated)
to win the Australian Open for the tenth time and to became the first tennis player in
history with 21 Grand slam titles (and who knows how many more in the future). The
Australian entry visa was annulled twice, the first annulment was “repaired” by a court
ruling that the annulment was illegal, the second annulment (recognized as a minister’s
discretion) was also tried to be “repaired” by a court, this time without success but with
the claim that such (discretionary) powers only check whether a decision made by the
Australian Minister of Immigration is “irrational or legally unreasonable”. The conclusion
is that the deportation was not illegal, but the modus operandi of the state authorities
(regardless of the level) is a real legal catastrophe, as a result of which Novak Djokovic
was certainly exposed to completely unnecessary harassment and treatment as if he had
committed one of the most serious crimes.
Bertold Eisner bio je prvi profesor Porodičnog prava kao samostalnog kolegija na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu od akademske godine 1946./1947. Biografija tog velikog pravnika izvanredan je ...dokaz da procesi europske integracije nisu započeli osnivanjem Zajednice za ugljen i čelik u Parizu 1951. godine s ciljem stvaranja zajedničkog tržišta za ugljen i čelik. Europska civilizacija dosezala je davno prije do istočnih rubnih područja na granicama Austro-Ugarske Monarhije. U profesionalnoj karijeri tog iznimnog pravnika slijedimo logičan put interesa za rimsko pravo, gradansko i porodično pravo te za medunarodno privatno pravo. Rijetko je koji profesor iza sebe ostavio djela takve trajne vrijednosti iz svih tih područja. Ne smije se nikada zaboraviti da je upravo kontinuiranim djelovanjem tog vrhunskog intelektualca nakon Drugog svjetskog rata pravna znanost ostala duboko ukorijenjena u europsku pravnu tradiciju, iako se u tadašnjoj FNRJ naglasak samo deklarativno stavljao na novi politički, tzv. postrevolucionarni kontekst.
This article analyzes the relationship between canon law as the legal system of the Catholic Church, to which a majority of Croatian citizens belong, and the Croatian legal system, focusing on the ...issue of canon law (ius canonicum) as a source of law in the Croatian legal system on the basis of concordatarian law (ius concordatarium), i.e. the four international treaties between the Holy See and the Republic of Croatia. As regards canon law, in this contribution the author takes into account only its most important source: the Code of Canon Law (Codex Iuris Canonici – CIC) of 1983, the undoubtedly most important codification of religious law in the world. Following the systematization of CIC into seven books, the author highlights particular provisions of the said treaties, which introduced into the Croatian legal system a series of institutes and provisions of canon law as binding normative contents. In addition, the author concludes that the Code represents a relevant conceptual and normative common framework for all provisions of the international treaties between the Holy See and the Republic of Croatia based on canon law or its institutes. To be more precise, a closer analysis of the provisions of the treaties between the Holy See and the Republic of Croatia leads to the conclusion that CIC has, in its totality, become a relevant source of law in the Croatian legal system. The author also refers to relevant Croatian scholarly literature on canon law, and in particular to the case-law of Croatian state courts which involves the application of certain canons of the Code, pointing out good examples of such application, and providing a critical view of particular cases in which, in the author's opinion, the courts made certain errors in the interpretation and application of some aspects of canon law. Finally, the research suggests that the significance of canon law, particularly Codex iuris canonici as its primary source, in the Croatian legal system is undoubtedly increasing, which is why its deeper understanding both by legal doctrine and by the legal practice is becoming a necessity.
U 2020. godini obilježili smo petnaestu godišnjicu od donošenja Zakona o obveznim odnosima (ZOO) – stožernog propisa hrvatskog privatnog prava u čijem su nastanku značajnu ulogu imali prijašnje ...jugoslavensko obvezno pravo, međunarodni instrumenti, poredbeno-pravni utjecaji iz romansko-germanskog pravnog kruga i pravna stečevina Europske unije (EU). Ova važna obljetnica u hrvatskoj pravničkoj zajednici najavljena je međunarodnom znanstvenom konferencijom Zagreb International Conference on the Law of Obligations u prosincu 2019. g. , a jedan od njezinih vrijednih doprinosa poredbenopravnom izučavanju hrvatskog obveznog prava je nedavno objavljena monografija Hrvatsko obvezno pravo u poredbenopravnom kontekstu: Petnaest godina Zakona o obveznim odnosima. Knjiga je objavljena u listopadu 2022. u izdanju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a uredili su je doc. dr. sc. Ivan Tot i prof. dr. sc. Zvonimir Slakoper s Katedre za pravo Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Riječ je o prvoj u nizu knjiga iz nakladničkog niza “Hrvatsko obvezno pravo u poredbenopravnom kontekstu“ koji je pokrenut s ciljem sustavne i kontinuirane obradbe tema iz hrvatskog i poredbenog obveznog prava. Na gotovo 800 stranica teksta podijeljenog u pet dijelova i 18 poglavlja – popraćenog predgovorom, detaljnim sadržajem, tablicama kratica, pokrata, skraćenica citirane literature te kazalima odredaba ZOO-a, ostalih izvora i pojmova – autori su obradili niz obveznopravnih tema.
Široki pravni okvir propisanih kažnjivih ponašanja fizičkih i pravnih osoba tijekom pandemije bolesti COVID-19, prouzročene virusom SARS-CoV-2, omogućuje kažnjavanje sankcijama različite pravne ...prirode. U radu se razgraničavaju moguća kažnjiva ponašanja fizičkih i pravnih osoba u kontekstu pandemije između kaznenog, prekršajnog i upravnog prava. Autori najprije analiziraju odgovornost za kaznena djela širenja i prenošenja zarazne bolesti te krivotvorenja lijekova ili medicinskih proizvoda. Posebno se naglašava problem eventualne odgovornosti liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika i zdravstvenih ustanova za nemogućnost pristupa zdravstvenim uslugama kao i njihovu odgovornost u vezi s prevencijom, dijagnosticiranjem i liječenjem građana. Zaključno, autori analiziraju široki spektar prekršajne odgovornosti i upravnopravnih mehanizama prisilnog izvršenja novčanih kazni.
The wide legal framework of prescribed criminal behavior of natural persons and legal entities during the COVID-19 pandemic caused by the SARS-CoV-2 virus has made possible punishment with sanctions of a various legal nature. In this paper, possible punishable behavior of natural persons and legal entities are categorized within the context of the pandemic into criminal, misdemeanor, and administrative law. The authors firstly analyze liability for criminal acts of spreading and transmitting infectious diseases as well as fraudulent medicines and medical products. In particular, there is the problem of eventual liability of physicians and other healthcare workers and healthcare institutions for making access to other healthcare services impossible. This includes their liability towards citizens in the areas of prevention, diagnosis, and therapy. Finally, the authors analyze a wide spectrum of misdemeanor liability and administrative mechanisms of forced execution of monetary fines.
Važnost ovog Zbornika ponajviše se ističe u jasnom naglašavanju panoramske širine, umijeća i snage oblikovanja znanstvenog i intelektualnog interesa i doprinosa profesora Nikole Viskovića. Zajednički ...nazivnik svih priloga u knjizi jest poruka da povijest nomosa kao temeljne preokupacije teoretičara prava nije zanimljiva sama po sebi, već je ona prije svega važna zbog nemjerljivog značenja za razvoj i društveni utjecaj pravne i političke teorije do današnjih dana. Vješto razvijajući širok raspon intelektualnog interesa kroz različita područja prava, politike i kulture, Viskovićev élan vital rezultirao je produkcijom koja je, uspinjući se s plana pravne teorije na druge životne intelektualne, političke, kulturne, ekološke i druge teme i planove, uspješno razotkrivala – i još uvijek to čini – sva važna stanja, probleme, aktere i pravce suvremenog pravnog diskursa. Zalažući se prije svega za ozbiljno kritičko preispitivanje postojećeg državnopravnog poretka, u kojoj kritici njegovo integralno poimanje prava (svaka je pravna pojava spoj društvenih odnosa, vrijednosti i normi) natkriljuje svaki njegov redukcionizam, profesor Nikola Visković pojavljuje se i ostaje uporni, konstruktivni i dostojni akter one duge i bogate intelektualne tradicije koja u analizi stalnih i otvorenih tenzija između “činjenica i normi” (Faktizität und Geltung) neumorno i nezaustavljivo propituje i traži humani i časni smisao prava i politike.
Ugledna talijanska izdavačka kuća Mucchi iz Modene u rujnu 2021. godine, pod uredničkom palicom Antonija Saccoccija, redovitog profesora Sveučilišta La Sapienza u Rimu, i Stefana Porcellija, višeg ...istraživača Sveučilišta u Bresciji, objavila je znanstvenu monografiju pod nazivom Kineski građanski zakonik i rimski pravni sustav (Codice civile cinese e sistema giuridico romanistico). Riječ je o monografiji za kojom se, očekivano, javio veliki interes u romanističkim krugovima, ali i među širom zainteresiranom pravničkom javnošću. Naime, 1. siječnja 2021. godine u Narodnoj Republici Kini, najmnogoljudnijoj i jednoj od ekonomski najsnažnijih zemalja svijeta, stupio je na snagu novi Građanski zakonik (Codex iuris civilis sinicus, dalje: Zakonik), koji je 28. svibnja 2020. godine usvojio Državni narodni kongres Kine. Težnja za uređenjem pravnog sustava, poštujući princip vladavine prava u Kini, prisutna je posljednjih nekoliko desetljeća. U segmentu privatnog prava bili su prisutni veliki napori i različiti iskoraci u cilju uređenja mnogih pitanja značajnih za kinesko društvo u cjelini. Došlo je do usvajanja Zakona o dioničkim društvima, Zakona o ugovorima, Zakona o vlasništvu i stvarnim pravima itd. Pravni znanstvenici koji su pratili te izmjene, poput jednog od urednika predmetne monografije, Stefana Porcellija, ocijenili su kako su revizije ovih zakona bile prilično značajne i temeljite te su se ticale mnogih segmenata duboko vezanih s istinskim potrebama kineskog društva. Donošenje svih tih zakona te kontinuirani rad na modifikacijama unutar pravnog poretka dodijelio je novim zakonima središnju ulogu u kineskom društvu. Iako su nedvojbeno reformski procesi doprinosili jačanju vladavine prava, nastojeći uspostaviti vertikalni niz između kineske prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, sve se izvjesnijom činila nužnost kodificiranja prava. Prijedlozi za izradu Zakonika spominjali su se još prije 20-ak godina, ali zauzet je opći stav kako društvo, ako se savinjistički izrazimo, još uvijek nije zrelo za cjelovitu reformu. I tako, nastavljen je niz donošenja novih zakona, što je zbog velike količine propisa uzrokovalo nužnost sustavnog usklađivanja kako bi se ti propisi mogli razumjeti i primijeniti. Zbog svega navedenog u listopadu 2014. godine Središnji odbor Komunističke partije Kine izrazio je želju da se izradi Nacrt građanskog zakonika za Narodnu Republiku Kinu. Radovi na izradi kodifikacije napredovali su velikom brzinom, a u tom procesu došlo je do snažne, u prvom redu akademske, suradnje kineskih i talijanskih pravnika. Na tom tragu rimsko pravo i moderne građanske kodifikacije, osobito talijanski Codice civile, poslužili su kao izvrsni modeli iz kojih se crpila pravnička inspiracija, a sve kako bi se, poštujući pravila o pravnoj transplantaciji, instituti i koncepti na adekvatan način inkorporirali u kinesku pravnu kulturu i omogućili joj daljnji gospodarski rast i razvoj, što je nedvojbeno u korelaciji s osiguranjem pravne sigurnosti. Zakonikom je postavljen cilj osiguravanja pravde kroz reguliranje građanskih, trgovačkih, a jednim dijelom i radnih odnosa, kroz sustavno pružanje jasnog pravnog okvira onima koji posluju ili žele poslovati na području Kine. Kako su sami urednici naglasili u uvodnoj studiji, forma i koncepti predmetne kodifikacije pokazuju kako je kineski zakonodavac i tamošnja pravna znanost prilikom izrade kodifikacije nastojala postići dijalog s rimskim pravnim sustavom, odnosno pravničkim poukama izgrađivanim u rimskoj pravnoj tradiciji posljednjih tisućljeća. Zbog toga, kako bi se istinski razumjeli opsezi primjene i izvorna značenja koncepata primijenjenih u Zakoniku, nužno je, u cilju razumijevanja sadržaja, dobro poznavati te konstantno proučavati rimski pravni sustav i njegov unutarnji razvoj.