U ovome će radu biti riječi o pogledima predstavnika hrvatske poratne emigracije na dvije pravopisne koncepcije koje su se izmjenjivale u hrvatskoj pravopisnoj praksi. Uz nekolicinu onih koji su ...zagovarali povratak morfonološkoj, korijenskoj ili etimološkoj pravopisnoj koncepciji pišući svoja jezikoslovna i književna djela po pravilima morfonološkoga/ korijenskoga pisanja postojala je i velika većina koja je ustrajala na upotrebi pravopisa zasnovana pretežito na fonološkome načelu. Za njih je pitanje povratka morfonološkome/ korijenskome pravopisu značilo oživljavanje jedne prekinute pravopisne tradicije kojom bi se zanemarila i obezvrijedila sva dostignuća u razvoju hrvatskoga književnog jezika između dvaju svjetskih ratova.
In the paper, the viewpoints of the representatives of the Croatian post-war emigration in regards to two orthographical concepts, which interchanged in the Croatian orthographical practice, is discussed. Among those who advocated for the return to the morphonological or etymological orthographical concept by writing their linguistic and literary works in accordance with the rules of the morphonological/etymological writing, there was also the majority of those who insisted on the usage of orthography predominantly based on the phonological principle. For them, the question of returning to the morphonological (etymological) orthography meant the revival of an interrupted orthographical tradition, which would neglect and devaluate all of the accomplishments in the development of the Croatian literary language in the interwar period.
Après la Deuxième Guerre mondiale, quelques intellectuels
croates émigrés ont proposé d’accepter l’orthographe étymologique de la langue
croate. Ainsi par exemple, le politicien Vladko Maček publia un article
intitulé „La langue et l’orthographe croates“
Hrvatska revija
(no 4, X/1960:
416–419) en se servant de l’orthographe étymologique. Dans cet article, il
s’opposa vivement contre l’orthographe phonétique utilisée généralement en
Croatie et à l’étranger. Parallèlement, le poète croate émigré, Lucijan Kordić
publia un livre de poèmes
Exodus
(1964) en faisant lui aussi usage de l’orthographe
étymologique. Petar Tutavac Bilić, écrivain et linguiste croate, qui vivait en
Argentine, avait publié une revue culturelle
Svitlenik
et un livre
d’orthographe croate étymologique en dialecte ikavien. Selon lui, l’unique
orthographe que tous les Croates devraient employer serait l’’orthographe
étymologique. Contrairement aux intellectuels en faveur de l’orthographe
étymologique, Vinko Nikolić, éditeur de
Hrvatska revija
(
La Revue croate
)
pendant près de quatre décennies, écrivait exclusivement en orthographe phonétique
croate. Mentionnons également quelques linguistes croates en émigration, tels
Christopher Spalatin et Vinko Grubišić, qui, dans leurs écrits défendirent l’orthographe
phonétique en soulignant que l’usage de l’orthographe étymologique fut repris
en 1941 pendant l’État indendant croate, ce qui signifiait l’interruption de la
longue tradition linguistique croate de l’entre-deux-guerres. Les auteurs de
cet article traitent des différentes tendances linguistiques et orthographiques
des émigrés croates après la Deuxième Guerre mondiale.
Rezultat besedotvorja so tvorjene besede, zato je besedotvorje tudi del slovarskega opisa. Pri oblikovanju koncepta Slovarja slovenskega knjižnega jezika so bili izdelani kriteriji za izbor tvorjenih ...besed, s cimer je bilo doseženo, da so slovarske predstavitve prostorsko obvladljive. Besedotvorni opisi slovarju omogočajo predstavitev produktivnih besedotvornih vzorcev in pomenov tudi pri zahtevnejših primerih tvorjenk.
Kašić je svoj konverzacijski priručnik donio sa sobom u novicijat, u Rim. Kad je General od Vrančića dobio petojezični rječnik, predao ga je Kašiću da na temelju njega je napiše hrvatsko-talijanski ...rječnik. Osnovana je i akademija hrvatskoga jezika, a Kašić je imenovan prvim nastavnikom. Kašić je poslije u svojim djelima dodavao pravopisne upute kako čitati i pisati. U radu su prikazane te upute u različitim izdanjima.
Način pisanja dvostrukih prezimena sa spojnicom ili bez nje ovisi o izboru nositelja toga prezimena pa je taj lik ujedno i nadređen pravopisnim pravilima. U radu se stoga propituju pravopisna pravila ...o pisanju dvostrukih prezimena muških i ženskih osoba, a u vezi s tim i (ne)mogućnost njihove sklonidbe. Zaključuje se da s morfološkoga gledišta spojnica nije potrebna u dvostrukim prezimenima ni muških ni ženskih osoba: u prezimenima muških osoba pisanje spojnice onemogućuje sklonidbu prve sastavnice prezimena, u prezimenima ženskih osoba spojnica je zalihosna jer se ona ne sklanjaju, dok u prezimenima ženskih osoba u kojima prva sastavnica ili obje završavaju na -a pisanje spojnice ukida mogućnost sklonidbe. Težnja izostavljanju spojnice u dvostrukim prezimenima potvrđuje se istraživanjem uporabe dvostrukih prezimena ženskih osoba u dnevnim novinama.
The monograph ('I live in Bukov Vrh ('village') below Bukov vrh ('hill')') contains eight different proposals for writing the initial in the non-first components of multi-word geographical proper ...names. The proposals were presented at the open conference ““Meeting of two commissions”“ in June 2019. The motives that triggered the discussion on spelling reform and the decision to consult with the general public before the final decision of the spelling commission are presented. A survey will be prepared, presenting the views of the debaters, presented in the present monograph. The views of the chapters in the central part of the monograph can be summarized in three groups: the first group advocates a more comprehensive reform, which is reflected in the technical solution of writing geographical names - ““all components of the name with a capital letter”“~the second group does not advocate technical reform at the outset, but focuses on clarifying the rules and abolishing the division into settlement and non-settlement names~the third group does not support any changes.
Način pisanja dvostrukih prezimena sa spojnicom ili bez nje ovisi o izboru nositelja toga prezimena pa je taj lik ujedno i nadređen pravopisnim pravilima. U radu se stoga propituju pravopisna pravila ...o pisanju dvostrukih prezimena muških i ženskih osoba, a u vezi s tim i (ne)mogućnost njihove sklonidbe. Zaključuje se da s morfološkoga gledišta spojnica nije potrebna u dvostrukim prezimenima ni muških ni ženskih osoba: u prezimenima muških osoba pisanje spojnice onemogućuje sklonidbu prve sastavnice prezimena, u prezimenima ženskih osoba spojnica je zalihosna jer se ona ne sklanjaju, dok u prezimenima ženskih osoba u kojima prva sastavnica ili obje završavaju na -a pisanje spojnice ukida mogućnost sklonidbe. Težnja izostavljanju spojnice u dvostrukim prezimenima potvrđuje se istraživanjem uporabe dvostrukih prezimena ženskih osoba u dnevnim novinama.
U radu ćemo sagledavanjem mogućih restandardizacijskih aspekata razmatrati odnos između standardizacijskih i restandardizacijskih procesa te pokušati propitati koliko je opravdano relativno minorne ...izmjene u pisanome hrvatskome jeziku poimati kao kodifikacijski relevantnu restandardizaciju. S obzirom na to da su restandardizacijski momenti utemeljeni dijelom na rješenjima koja su postojala u starijim raz dobljima standardnog jezika, zaključuje se da ih uvjetno možemo zvati i retrostandardizacijskima.
In this paper we shall observe the relation between processes of standardization and restandardization by analysing aspects of re-standardization, and endeavour to inquire on how justified it is to consider the relatively minor changes in the written Croatian language as re-standardization in the relevant sense of codification.
Since some orthographic changes were partly based on solutions from the periods of standard language, we may conclude that in those cases it is conditionally possible to refer to retro-standardization interventions.