Perkutana biopsija širokom iglom minimalno je invazivna metoda koja omogućava preoperativnu histološku dijagnozu promjena u dojci. Kod nepalpabilnih promjena izvodi se pod kontrolom radioloških ...slikovnih
metoda. Neke promjene vidljive tomosintezom nisu uočljive 2D mamografijom i ne mogu se bioptirati konvencionalnom stereotaksijskom metodom. Stoga je 2013. godine u kliničku praksu uvedena biopsija vođena tomosintezom. Ta se metoda služi slojevnim snimkama za definiranje dubine promjene, bez potrebe za dodatnim snimanjem i triangulacijom. Postupak se izvodi s manjim brojem ekspozicija i stoga s nižom ukupnom dozom zračenja te kraće od stereotaksijske biopsije. U Općoj bolnici Karlovac metoda se primjenjuje od kraja 2015. godine, otkad je učinjeno 179 zahvata. Ciljanje i uzimanje uzoraka bili su uspješni kod svih promjena, što je potvrđeno
kontrolnom tomosintezom ili snimanjem uzoraka pri promjenama s kalcifikatima. Patohistološkom analizom dobiveni su 44 (24,6%) maligna nalaza, 13 (7,3%) benignih promjena nesigurnoga malignog potencijala te 122-je (68,2%) benigne promjene. Među malignim nalazima bili su 32 (72,7%) neinvazivna duktalna karcinoma (DCIS) i 12 (27,3%) invazivnih karcinoma. S obzirom na konačnu dijagnozu, nakon kirurškog zahvata imali smo stopu podcijenjenosti DCIS-a od 14,3%, a benignih promjena nesigurnoga malignog potencijala od 25%.
Benigne promjene praćene su tijekom razdoblja od 24 mjeseca. U uzorku sa završenim periodom praćenja stopa lažno negativnih nalaza bila je 2,8%, osjetljivost metode 86,4%, specifičnost 100%, pozitivna prediktivna vrijednost 100%, negativna prediktivna vrijednost 70%, a točnost 89,7%. Za vrijeme postupka i nakon njega nismo imali većih komplikacija. Biopsija dojke vođena tomosintezom nije rezervirana samo za promjene vidljive jedino tomosintezom već se može primijeniti i za vođenje biopsija promjena koje su vidljive 2D mamografijom.
Perzistentna lijeva gornja šuplja vena najčešća je prirođena anomalija velikoga (kardinalnog) pritočnog venskog sustava. Uobičajeno ne daje simptome pa se otkrije nakon uspostavljanja centralnoga ...venskog
pristupa kroz lijevu unutarnju jugularnu ili lijevu potključnu venu. U radu prikazujemo 86-godišnju bolesnicu primljenu zbog ozljeda glave i lijevog prsišta. Centralni venski kateter (CVK) postavljen je kroz lijevu unutarnju jugularnu venu pod kontrolom ultrazvuka bez teškoća. Na rendgenskoj snimci pluća i srca prikazan je položaj CVK paravertebralno lijevo, što je shvaćeno kao malpozicija. Postavljen je novi CVK u desnu unutarnju jugularnu venu s urednim položajem u gornjoj šupljoj veni na kontrolnom rendgenogramu. Praćenje (monitoriranje) centralnoga
venskog tlaka pokazalo je jednake vrijednosti tlakova na oba katetera, uz atipičnu krivulju centralnoga venskog tlaka na lijevom CVK-u. Radiološkom obradom koja je uključivala kompjutoriziranu tomografiju toraksa s kontrastom i digitalnu suptrakcijsku angiografiju kroz lijevu kubitalnu venu prikazana je perzistentna lijeva gornja šuplja vena s utokom u koronarni sinus neposredno prije njegova utjecanja u desnu pretklijetku. Kod opisane anomalije nužno je isključiti utok centralne venske krvi u lijevu pretklijetku, što kontraindicira upotrebu CVK postavljenog u lijevu gornju šuplju venu.
Turkologu u čast Pavelic, Goran
Suvremena lingvistika,
2022, Letnik:
48, Številka:
94
Journal Article, Book Review
Recenzirano
Odprti dostop
Pod tim je naslovom u Zagrebu 30. lipnja i 1. srpnja 2022. održan međunarodni znanstveni skup povodom 70. rođendana Ekrema Čauševića. Skup je popraćen i Zbornikom radova. (Napominjemo da je u travnju ...2022. prof. Čaušević dobio nagradu HAZU za 2021. godinu u području filoloških znanosti za knjigu Ustroj, sintaksa i semantika infinitnih glagolskih oblika u turskom jeziku. Turski i hrvatski u usporedbi i kontrastiranju.)
The clinical population of children with congenital brain malformations is very heterogeneous, being defined by the location and severity of the damaged part of the brain. Developmental profiles ...range from severe intellectual difficulties and inability to express through speech to milder clinical presentation that imply difficulties in the development of communication, language and speech. Children with congenital brain malformations often rely on augmentative and alternative communication (AAC) methods which enable them to express themselves or better understand language. The aim of this study is to describe the characteristics of communication, language and speech in a boy with congenital brain malformations and primary microcephaly and to determine the effectiveness of the introduction of augmentative and alternative communication on his communication, language and speech development. The speech therapy intervention was organized for 5 months. A low-tech tool (a communication book) and a high-tech communication tool (a nonspecialized tablet) were used to achieve the set goals of the intervention. Communication development was recorded using video analysis, and comprehension and word production data were collected using the MacArthur—Bates Communicative Development Inventory (CDI). During the five months of intervention, positive changes were observed in the boys': a) patterns of communication functions, i.e., the frequency with which he communicate for specific functions, b) language production: increase in vocabulary size and language complexity, and c) use of speech as a primary mean of communication. The changes in communication tool use pattern, particularly the significant gains in the use of speech after the introduction of augmentative and alternative communication, are consistent with previous research on the importance of augmentative and alternative communication as an evidence-based intervention.
Klinička populacija djece s prirođenim malformacijama mozga vrlo je heterogena jer je definirana mjestom i težinom oštećenog dijela mozga. Riječ je o razvojnim profilima koji variraju od teških intelektualnih teškoća i nemogućnosti izražavanja putem govora do blažih kliničkih slika koje podrazumijevaju odstupanja u razvoju komunikacije, jezika i govora. Djeca s prirođenim malformacijama mozga najčešće se oslanjaju na metode potpomognute komunikacije koje im omogućavaju da se izraze ili bolje razumiju jezik. Cilj istraživanja je opisati specifičnosti komunikacije, jezika i govora u dječaka s prirođenim malformacijama mozga i primarnom mikrocefalijom te utvrditi učinkovitost uvođenja potpomognute komunikacije na njegov komunikacijski, jezični i govorni razvoj. Logopedska intervencija organizirana je u trajanju od 5 mjeseci. Kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi intervencije korišteno je nisko-tehnološko sredstvo (komunikacijska knjiga) te visoko-tehnološko sredstvo komunikacije (nespecijalizirani tablet). Mjere komunikacijskog razvoja bilježene su na temelju analize video snimki, a podatci o razumijevanju i proizvodnji riječi prikupljeni su putem Komunikacijske razvojne ljestvice. Tijekom petomjesečne podrške kod dječaka se uočavaju pozitivne promjene u: a) obrascu komunikacijskih funkcija odnosno učestalosti kojom komunicira za pojedine funkcije, b) jezičnoj proizvodnji: povećanju veličine rječnika i jezičnoj složenosti te c) uporabi govora kao primarnog komunikacijskog sredstva. Promjene u obrascu uporabe komunikacijskih sredstava, posebice izraziti napredak u uporabi govora nakon uvođenja potpomognute komunikacije, u skladu su s dosadašnjim istraživanjima na temu značaja potpomognute komunikacije kao intervencije koja se temelji na znanstvenim dokazima.
U 57-godišnje, prethodno zdrave postmenopauzalne žene suprapubična tvorba otvorene etiologije viđena je tijekom redovnoga ginekološkog ultrazvučnog pregleda. U razmaku od 50 dana tri transabdominalna ...ultrazvuka (UZV) i kompjuterizirana tomografija (CT) pokazale su rapidan porast u masi i veličini (od 5,6 x 1,1 cm do 11 x 6 cm na UZV, 19 x 11 cm na CT). Anamnestički, bolesnica je imala trombocitopeniju (1 x 109/L) i intrauterini uložak (IUD) s hormonalnim otpuštanjem. Karcinoembrijski antigen (CEA) bio je blago povišen (4.1 IU/L). Abdominalni CT s intravenskim kontrastom opisao je inkapsuliranu masu intenziteta masnog tkiva bez jasnoga primarnog sijela. Nije bilo znakova infiltracije ili invazije okolnih organa. Diferencijalna dijagnoza uključivala je lipom i low-grade liposarkom. Nakon eksplorativne laparotomije i kompletne ekstirpacije tumora (24 x 19 x 7 cm) iz Retziusovog prostora, patohistološka dijagnoza bila je lipom s negativnim estrogenskim i progesteronskim receptorima. Postoperativni tijek bio je uredan te je nakon godinu dana magnetna rezonancija (MR) pokazala da nema recidiva.
PDF
