Doktorska disertacija Dokazivanje pred Međunarodnim sudom pravde je studija
iz oblasti međunarodnog javnog prava (prava međunarodnog pravosuđa). Osnovni
cilj disertacije je formulisanje teorije o ...dokazivanju po uzoru na
Međunarodni sud pravde, kao i da se kroz prizmu načela i pravila o
dokazivanju u međunarodnom pravosuđu sagleda mesto i uloga Međunarodnog suda
pravde u kontekstu proliferacije međunarodnih sudova i tribunala, i posebno
njegov odnos sa međunarodnim krivičnim sudovima i tribunalima. Predmet
istraživanja sagledan je pre svega de lege lata, u nastojanju da se utvrde
načela i pravila međunarodnog prava koja su obuhvaćena predmetom
istraživanja. Tamo gde smo smatrali da je to korisno, i s obzirom na
mogućnosti implementacije predloženih rešenja, korišćen je i de lege ferenda
pristup. Za ovakav pristup smo se opredelili iz razloga što su elementi
pozitivnopravne sadržine predmeta istraživanja sporni ili nedovoljno
istraženi, te da je preduslov za de lege ferenda razmatranja temeljno
istraživanje i razumevanje pozitivnog prava. Izvori načela i pravila o
dokazivanju. Inherentna karakteristika sudsnog načina rešavanja sporova je ne
samo ta da sud ili tribunal rešava spor koji je pred njega iznet primenom
međunarodnog prava, već i da je sam način rešavanja spora pravno regulisan..
Izvori načela i pravila međunarodnog pravosuđa su nužno izvori međunarodnog
prava. Međunarodni sudovi i tribunali nisu vezani procesnim pravilima
(uključujući tu i pravila o dokazivanju) ma kog unutrašnjeg pravnog poretka.
Pitanje hijerarhijskog odnosa izvora prava u materiji međunarodnog pravosuđa
je kompleksno pitanje, i za razliku od unutrašnjeg prava u kome forma akta
često determiniše i poziciju pravila koja su u njemu sadržana, u međunarodnom
pravu se sa terena formalne snage izvora, težište prebacuje na suštinski
(matrijalni) značaj konkretne norme. Konstitutivni akti međunarodnih sudova i
tribunala, po pravilu, veoma šturo regulišu pitanja u vezi sa izvođenjem
dokaza i utvrđivanja činjenica. Nesporno je da norme koje su u njima sadržane
imaju jaču pravnu snagu od onih koje izviru iz drugih izvora. Međutim, samim
tim što je određeni načn rešavanja sporova kvalifikovan kao sudski način
rešavanja sporova, dolazi do primene čitavog sistema pravnih pravila /koja
proizilaze iz opštih pravnih načela/ koja u kontekstu sudskog načina
rešavanja sporova imaju značaj kogentnih normi (nečelo ravnopravnosti
stranaka, ne ultra petita, načelo presuđene stvari itd) Konstitutivni akti
Međunarodnog suda pravde, Povelja Ujedinjenih nacija i Statut Međunarodnog
suda pravde, sadrže mali broj pravila koja se tiču dokazivanja pred Sudom.
Samo delimično regulisanja vršenja funkcija Suda njegovim konstitutivnim
instrumentima odražava principijelni stav njegovih tvoraca da je utvrđivanje
pravila o vršenju sudske funkcije najbolje prepustiti samom Sudu, a da se
Statutom regulišu samo ona pitanja koja se žele rešiti „jednom za svagda.“
Pravilnikom Suda pitanja u vezi sa izvođenjem dokaza i utvrđivanjem činjenica
su takođe šturo regulisana, a veliki broj njegovih odredbi je tako formulisan
da ostavlja prostora za različita tumačenja. Opšta pravna načela su relativno
statičan izvor međunarodnog prava, i obuhvataju načala koja su imanentna
pravu kao društvenom fenomenu. Međutim, njihova statičnost (konzervativnost)
ima i svoju drugu stranu. Budući da je reč o /opštim/ načelima, da bi bila
primenjena nužno prolaze kroz intelektualni proces konkretizacije, i
predstavljaju svojevrsno izvorište pravne kreativnosti. Kvalifikovati pravila
koja su se iskristalisala u jedinstvenoj jurisprudenciji kao pravila
međunaronog običajnog prava bi bilo pogrešno, budući da po svojoj prirodi ,
običajna pravna pravila nastaju u praksi država (a ovde je reč o praksi
međunarodnih sudova i tribunala), Sud nije legislativni organ već organ
primene prava, te da se sudska praksa kvalifikuje ne kao izvor prava već kao
pomoćno sredstvo za utvrđivanje pravnih pravila. Ukoliko bi pravila koja su
se iskristalisala u praksi Suda kvalifikovali kao pravila međunarodnog
običajnog prava, to bi automatski značilo da su drugi sudovi vezani takvim
pravilima, što nema svog uporišta niti u doktrini niti u jurisprudenciji
međunarodnih sudova i tribunala. Pored toga, ukoliko bi neko pravilo vezivalo
samo Sud, postojala bi opasnost konzerviranja prakse suda i onemogućavanja
njenog daljeg razvoja. Dalja brana kvalifikaciji pravila koja su nastala u
jedinstvenoj jurisprudenciji Suda kao običajnih pravnih pravila čine norme o
hijerarhijskom odnosu izvora prava. Naime, ukoliko bi pravila koja su nastala
u praksi Suda kvalifikovali kao pravila običajnog prava to bi zbačilo da ona
imaju istu pravnu snagu kao i pravila sadržana u Statutu Suda.. U doktrini je
problematična pravna priroda Uputstava (practice directions). Naše je
stanovište da pravna priroda uputstava ne zavisi od njihove forme (naziva
akta u kom su formulisani) već od njihove sadržine. Uputstvima Sud ne vrši
izmenu Pravilnika Suda, već ona predstavljaju njihovu dopunu, koja je
„rezultat preispitivanja metoda rada Suda“, u nastojanju da se poveća
efikasnost rada Suda. Uputstva spadaju u onu grupu međunarodno-pravnih akata
čiju je prirodu teško odrediti budući da se u njemu mešaju elementi apela,
sugestija i obaveznosti. Čini nam se najprihvatljivijim da se Uputstva shvate
kao akt putem kog Sud tumači i implementira Pravilnik i Statut Suda, te da
pitanje pravne prirode svakog konkretnog uputstva nije determinisano njihovom
formom već elementima njihove sadržine. Osnovna načela i priroda pravila o
dokazivanju pred međunarodnim sudom pravde. Pod osnovnim načelima, za razliku
od pravila ili opštih pravnih pravila, podrazumeva načela koja nisu sama po
sebi pravila, već koja leže u osnovi pravila i pružaju obrazloženje za
nastanak konkretnih pravnih pravila.1 Kao osnovna načela o dokazivanju pred
Međunarodnim sudom pravde možemo identifikovati načelo ravnopravnosti
stranaka, načelo pravičnosti i zdravog pravosuđa, načelo slobode dokazivanja
i načelo slobodne ocene dokaza. Jedna od osnovnih karakteristika pravila o
dokazivanju je odsustvo strogih tehničkih pravila koja su svojstvena
pojedinim pravnim sistemima (pre svega pravosuđu angloameričkog tipa). Načelo
slobode dokazivanja nije posledica odsustva tehničkih pravila o izvođenju
dokaza, već je ovo načelo brana za nastanak takvih pravila, koja nisu
svojstvena rešavanju sporova u kojima su stranke suverene države. Predmet
dokazivanja i domašaj načela iura novit curia. U osnovi rasprave o predmetu
dokazivanja leži načelno pavilo sa se od suda, uključujući tu i Međunarodni
sud pravde, očekuje da zna pravo, a da je na strankama da dokazuju činjenice
relevantne za donošenje meritorne odluke. Međutim, niti se sve činjenice
moraju dokazivatai niti se načelo iura novit curia primenjuje bezizuzetno.
Predmet dokazivanja su uvek činjenice, odnosno činjenične tvrdnje stranaka.
Pri određivanju predmeta dokazivanja pravi se manje ili više jasna razlika
između činjenica i prava. Razgraničenje između ova dva pojma nije uvek jasno,
a praksa i doktrina nisu izgradili jasne kriterijume razgraničenja
činjeničnih od pravnih pitanja. Naše je stanovište da u najopštijem smislu
pod činjenicom podrazumevamo svaku okolnost koja može da bude predmet
spoznaje a za koju pravna norma vezuje neko pravno dejstvo. U međunarodnom
pravosuđu, pod pojmom činjenice podrazumevamo one okolnosti za koje norma
međunarondog prava /ne i unutrašnjeg prava ma koje države/ vezuje neku pravnu
posledicu. Teorija sudskog silogizma, kao pojednostavljeni model sudijskog
odlučivanja, može pomoći, ako ne prilikom definisanja, onda prilikom
razumevanja pojma činjenice. Pri tome, ne treba zanemariti da je i način
utvrđivanja činjenica pravno regulisan, i da prilikom njihovog utvrđivanja, i
odeređenje relevantnosti činjenice se uvek vrši prema kriterijumima
relevantne pravne norme. Predmet dokazivanja je uvek činjenica, donja premisa
sudskog silogiza, bez obzira koliko je silogizama uključeno u rečavanje
konkretnog slučaja. Stoga i u situaciji u kojoj se govori o tome da je
predmet dokazivanja postojanje ili sadržina nekog pravnog pravila, predmet
dokazivanja nikada nije samo pravilo, već one činjenice (okolnosti) za koje
relevantna pravna norma vezuje nastanak, modifikaciju ili okončanje dejstva
nekog pravnog pravila. Primena načela iura novit cura, u međunarodnom
pravosuđu je višestruko ograničena. Pre svega, domašaj načela iura novit
curia ograničen je na međunarodno pravo, i van domašaja ovog načela ostaje
svako „strano pravo“ (unutrašnje pravo ma koje države) U međunrodnom
pravosuđu postavlja se pitanje domašaja načela iura novit curia u pogledu
pravila koja izlaze iz okvira opšteg međunarodnog prava. Pravila opšteg
međunarodnog javnog prava nisu pradmet dokazivanja. Primena načela iura novit
curia nije apsolutna u pogledu pravila partikularnog međunarodnog prava. Po
pravilu, Sud se neće upuštati proprio motu u istraživanje da li stranke
vezuje neko prartikularno običajno međunarodno pravo ili u njihove ugovorne
odnose. Da bi bio u poziciji da primenjuje partikularno međunarono pravo
neophodno je da se stranke na njega pozovu kao na izvor pravnih pravila na
kome temelje svoje zahteve. Ukoliko je među strankama sporno postojanje i
sadržina nekog običajnog pravnog pravila ili ugovora, u krajnjoj analizi, ne
dokazuje se postojanje običaja ili ugovora, već elemenata (činjenica,
okolnosti) za koje opšte međunarodno javno pravo vezuje nastanak,
modifikaciju i gašenje nekog pravnog pavila. Načelo iura novit curia nema
isti domašaj pred različitim međunarodnim sudovima i tribunalima. Primera
radi, ono što je za Sud pravde EU lokalno pravo, pravo u pogledu kog važi
načelo iura novit curia, za Međunarodni sud pravde može predstavljati strano
pravo koje može da bude predmet dokazivanja. Dok pravila o zaštiti ljudskih
prava koja se temelje na Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih za Evropski
sud za ljudska prava jesu pravila obuhvaćena načelom iura no
Cilj ovog rada bio je istražiti djelovanje preparata na bazi hijaluronske kiseline i kalcijeva hidroksida te dentinskog adheziva na pulpno tkivo Sprague-Dawley štakora u svrhu procjene učinkovitosti ...navedenih materijala kod direktnog prekrivanja pulpe. Izvađeni zubi transverzalno su podijeljeni kroz pulpu. Naresci su uzgajani u RPMI 1640 staničnom mediju obogaćenom s 10 % fetalnoga telećeg seruma u plastičnim bočicama za staničnu kulturu. Kulture su tijekom 14 dana tretirane preparatima s hijaluronskom kiselinom (Gengigel Prof®), kalcijevim hidroksidom (ApexCal®) i dentinskim adhezivom (Excite®). Nakon 14 dana pristupilo se analizi staničnosti i vijabilnosti s pomoću hemocitometra. Iako su preparati na bazi kalcijeva
hidroksida i dentinski adheziv pokazali nešto viši stupanj citotoksičnosti, dobiveni su rezultati u granicama biokompatibilnosti. Primjena preparata na bazi hijaluronske kiseline postigla je najbolje rezultate te se ovaj materijal pokazao najboljim za direktno prekrivanje pulpe između tri ispitivana preparata.
Dvadeset i pet tisuća nuklearnih bojevih glava raspoređeno je na teritoriju devet država i ne čuvaju se sve pod jednako dobrim mjerama sigurnosti. U cilju smanjenja opasnosti od proliferacije ...nuklearnog oružja doneseno je više međunarodnih sporazuma, a kontinuirano se poduzimaju mjere na bilateralnoj i nacionalnoj razini. S druge strane, nezakonito pribavljanje nuklearnog oružja kao prijetnja ne ovisi samo o mjerama sigurnosti i prevenciji proliferacije nuklearnog oružja, već i o postojanju zainteresiranih subjekata koji imaju financijske, organizacijske i kadrovske kapacitete potrebne za njegovo pribavljanje. Nakon povijesnog terorističkog napada koji se dogodio 11. rujna 2001. godine, porastao je strah da bi sljedeća nuklearna prijetnja mogla doći od terorista, a ne od država.
Glioblastom multiforme (GBM) uzrokuju glijalne stanice podrijetlom iz središnjega živčanog sustava i to je najčešći (50%-60%) oblik primarnog tumora mozga. Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati in ...vitroučinke selena na stanice humanog GBM. Rabili smo stanične linije GMS-10 i DBTRG-05MG humanog GBM kao model za ispitivanje ulaska selena u stanicu, stanične proliferacije, citotoksičnosti, fragmentacije DNA i izraženosti proteina Ki-67 u skupini tretiranoj selenometioninom i skupini bez takve obrade. Seleno-L-metionin (SeMet) kao organski izvor selena utjecao je na staničnu proliferaciju i citotoksičnost, što je procijenjeno pomoću testova WST-1 odnosno laktat dehidrogenaze (LDH). Apoptoza je procijenjena fragmentacijom DNA testom ELISA. Izražajnost proteina Ki-67 utvrđena je Western blotingom, dok su mjerenja selena provedena u supernatantima, a lizati primjenom GFAAS. Ovo je prvo istraživanje u kojem su se ispitivali učinci SeMet na staničnu proliferaciju i smrt u stanicama GMS-10 i DBTRG-05MG. Obje stanične linije GBM pokazale su o dozi i vremenu ovisan odgovor na SeMet. Test WST-1 pokazao je da je tretman niskom dozom SeMet (50 i 100 μM) pove-ćao proliferaciju stanica. Rezultati analize unutarstaničnih razina SeMet pomoću AAS bili su sukladni rezultatima testova stanične životnosti i citotoksičnosti. Tretman pomoću SeMet kroz 72 h uzrokovao je povećanu fragmentaciju DNA u objema staničnim linijama. U zaključku, naši rezultati ukazuju na to da SeMet u visokim dozama izaziva staničnu smrt, dok u niskim dozama povećava staničnu proliferaciju. U svjetlu podataka dobivenih u ovom istraživanju smatramo da bi bilo opravdano daljnja istraživanja usredotočiti na moguću primjenu SeMet kod različitih tipova GBM i u kombinaciji s mogućim sinergističnim spojevima.
T-cell large granular lymphocytic leukemia (T-LGLL) is an uncommon but probably underdiagnosed disease caused by clonal proliferation of large granular lymphocytes. Diagnosis is typically based on ...the high number of morphologically characteristic lymphoid cells and finding of an abnormal immunophenotype by flow cytometry. Because of its relatively indolent clinical behavior, observation is often an appropriate therapy. Here we present a case of a 53-year-old male admitted to the hospital because of abdominal pain. Blood examination revealed mild mycrocitic anemia and multiplied lactate dehydrogenase level. Abdominal ultrasound showed splenomegaly of 16 cm, with no lymphadenopathy. Fine needle aspiration of bone marrow revealed hypocellular marrow with 50% of atypical lymphoid cells. There were 81% of atypical medium sized granular lymphocytes with ir-regularly shaped nuclei in peripheral blood, so the cytologic diagnosis was lymphoproliferative proc-ess. Bone marrow biopsy showed nodular and interstitial proliferation of small, partially atypical T lymphocytic cells positive for CD2, CD3, CD5, CD8, granzyme and TIA, and negative for hairy cell markers, CD10, MUM 1, bcl 1, CD4 and CD56. The finding was consistent with T-LGLL. Due to splenomegaly, the patient was treated with cyclosporine and gradually reduced dose of corticoster-oids, leading to regression of splenomegaly and normalization of lactate dehydrogenase level.
Ova studija je učinjena da bi se analizirao smjer razvoja mrežica od neresorptivnih do bioloških mrežica. Niti jedan do danas korišteni materijal ne zadovoljava sve navedene uvjete, no prepoznata su ...neka mjesta ugradnje i stanja organizma u kojima jedna vrsta materijala ima prednost nad drugom. Tako se pri direktnom kontaktu mrežice s visceralnim organima koriste resorptivne mrežice, a za ugradnju u kontaminirana ili potencijalno kontaminirana područja preporučuju se biološki materijali. Iako je još uvijek najčešće korišten materijal u kirurgiji hernije polipropilen i prošireni politetraflouretil (e-PTFE), predviđa se kako bi u bliskoj budućnosti biološki materijali mogli imati vrlo veliku ulogu u reparacijama velikih defekata abdominalne stijenke i u dijafragmalnim hernijama.
Cilj istraživanja bio je usporediti tri vrste ugradbenih materijala koji se koriste u modernoj kirurgiji hernije – neresorbirajuće materijale (predstavljene mrežicom TiMesh proizvođača GfE), resorbirajuće materijale (predstavljene kroz mrežicu Vypro II proizvođača Ethicon) i biološke (mrežica Surgisis proizvođača Cook Surgical).
U studiji su prikazani rezultati sumarno i pregledno razmotreni s aspekta promatranih parametara (upala, vaskularizacija, fibroza, odlaganje kolagena, stanična proliferacija i formiranje granuloma) te su donijeti zaključci nastali i od promatranih aspekata interakcije ugrađene mrežice i domaćina. Parametri su razmotreni na način kako bi se rezultati objasnili logički, u smislu slijeda događaja kojima je karakterizirana interakcija organizma domaćina, ugrađenog materijala i posljedica kirurškog zahvata. U ovoj studiji se pokazuje prednost biomaterijala naspram ostalih dviju mrežica u vidu načina stvaranja povoljnog okvira za cijeljenje rane i inkorporaciju ugrađenog materijala, pravilnije odlaganje kolagena, veći intenzitet proliferacije fibroblasta i neovaskularizacije, slabije izražene reakcije stranog tijela i na potvrđenu prednost u inficiranom mediju biomaterijala.
This study was performed to analyze the direction of mesh development, from non-resorptive to biological mesh. None of the materials used today meet all these requirements, but some embedding locations and body condition in which one type of material has an advantage over the other have been recognized. Thus, in case of a direct contact of the mesh with visceral organs, resorptive mesh is used, whereas for installation in contaminated or potentially contaminated areas, biological materials are recommended. Although polypropylene and expanded polytetrafluoroethylene (e-PTFE) remain the most commonly used materials in surgery, it is anticipated that in the near future biological materials could have a major role in repairing large defects of the abdominal wall and diaphragmatic hernia. The aim of the study was to compare three types of embedding materials used in modern hernia surgery - non-resorptive materials (presented with TiMesh manufactured by GfE), resorptive materials (presented with Vypro II mesh manufactured by Ethicon) and biological (Surgisis mesh manufactured by Cook Surgical). The study presents the results summarized and clearly discussed in terms of observed parameters (inflammation, vascularization, fibrosis, collagen deposition, cell proliferation and granuloma formation) and makes conclusions on the basis of the observed aspects of the interaction between the embedded mesh and host. The parameters are discussed in a way to explain the results logically, in terms of sequence of events, which is characterized by the interaction of the host organism, embedded material and the result of a surgical procedure. This study shows the advantage of biomaterials over the other two types of mesh in terms of the way of creating a favourable framework for wound healing and incorporation of the embedded material, more regular collagen deposition, greater intensity of fibroblast proliferation and neovascularization, less visible foreign body reaction, as well as the confirmed advantage in the infected medium of biomaterials.
Nakon pet desetljeća postojanja nuklearna energetska industrija je sazrijela, a njen udio u opskrbi električnom energijom na svjetskoj razini je 16 %. Članak daje pregled polustoljetnog razvoja ...nuklearne tehnologije s naglaskom na miroljubivu primjenu. Okolnosti razvoja i kasnijeg pada korištenja nuklearne energije analiziraju se s više aspekata. Opisuju se karakteristike četiri generacije nuklearnih reaktora, dostatnost rezervi urana kao nuklearnog goriva, problematika zbrinjavanja radioaktivnog otpada te pitanja sigurnosti i ekonomičnosti pogona i proliferacije nuklearnih materijala. Analiziraju se glavne prednosti i nedostatci nuklearne energije u svjetlu najava o značajnom proširenju nuklearnih kapaciteta
Nova vrsta terorizma, inspirirana militantnom političkom teologijom, koja nema granica u primjeni nasilja, i proliferacija oružja za masovno uništavanje i sredstava za prijenos ovih oružja velikog ...dosega na ekstremističke vlade, i njihova kombinacija, postali su glavnim razlogom velike zabrinutosti i direktna su prijetnja kako globalnoj međunarodnoj sigurnosti tako i sigurnosti EU te utiču na preventivne, obrambene i instrumente odgovora kojima države i društva pokušavaju očuvati svoju sigurnost. Iako je proliferacija OMU ograničena na relativno mali broj država ona mogu biti korištena ne samo kao sredstva masovnog vojnog napada, već i od strane terorista ili drugih kriminalnih elemenata. Nadalje, Europska Unija se može suočiti sa rizicima u civilnom sektoru, kao rezultat diljem svijeta raširenih nuklearnih tehnologija i kemijske i biološke industrije. EU je razvila široki spektar mjera protiv ovih rizika od vojnih priprema za jačanje neproliferacijskih režima do takvog diplomatskog pristupa prema proliferacijskim državama kojim njihove programe OMU smatra više signalom sigurnosne brige nego agresivnih namjera. Za očekivati je sve manje " jasnih, konvencionalnih i simetričnih" prijetnji i scenarija, čak i ako se ne koriste KBRNE oružja. Imajući ovo na umu Europska Unija, a u njoj dakako i Republika Hrvatska, mora biti pripremljena na ove predstojeće prijetnje.
Cilj ove kratke studije bio je utvrditi izražajnost Ki-67 kao cimbenika proliferacije u stanicama melanoma srednje ocne ovojnice, ispitati je li intenzitet izražajnosti povezan s morfološkim tipom ...stanica,
te utvrditi je li intenzitet izražajnosti u svezi sa stupnjem invazije, što bi moglo imati prognosticki znacaj.
Za ispitivanje jacine izražajnosti Ki-67 proteina indirektnom peroksidaza-antiperoksidaza metodom i monoklonalnim antitijelom za Ki-67 protein pregledano je 30 melanoma srednje ocne ovojnice. Jacina izražajnosti reakcije je obilježena semikvantitativnom metodom kao: negativna, slabo pozitivna, umjereno i jako pozitivna. Imunološka reakcija je bila negativna u 3 melanoma vretenastih stanica i jednom epiteloidnih stanica, slabo pozitivna u 3 tumora vretenastih stanica; umjereno pozitivna u 6 tumora vretenastih stanica, 6 miješane grade i 3 epiteloidnih stanica. Reakcija je bila najjaceg intenziteta u jednom melanomu vretenastih stanica, 6 miješane grade i jednom epiteloidne grade.
U našem uzorku tumora pT2 stadija vecina tumora pokazala je umjereno jaku reakciju (30%), a manji broj slabo pozitivnu (6,6%), ali u pT3 stadiju 26,7% tumora je pokazalo najjaci intenzitet reakcije.
Istraživanje je bilo provedeno na 84 ždrebeta (ženskih 46 i muških 38) različitih pasmina (punokrvnjak, standardna pasmina, njemački toplokrvnjak) u dobi od pet do šest mjeseci radi procjene učinka ...odbića i drugih čimbenika kao što su spol, pasmina i sadržaj serumskoga kortizola na fagocitnu aktivnost polimorfonuklearnih stanica (PMNS), proliferaciju limfocita potaknutu mitogenima te na serumsku koncentraciju IgA. PMN fagocitna aktivnost bila je mjerena kemoluminescencijom, stupanj limfocitne proliferacije MTT-testom, a razina IgA radijalnom imunodifuzijom. Aktivnost PMNS kretala se od 4500 do 6000 cpm/μL u odbite ždrebadi. Usprkos blagom povećanju na početku, fagocitna aktivnost PMNS znatno se smanjila (P<0,01) sljedećeg dana po odbiću, a zatim se ponovo povećala. Limfocitna proliferacija znatno se pojačala nakon prvoga dana, a potom je ostala nepromijenjena do kraja istraživanja, s iznimkom neznatnoga smanjenja odmah po odbiću. Odbiće je potaklo blago, ali ne i značajno povećanje koncentracije serumskih IgA. Od drugih promatranih pokazatelja, pasmina je imala veliki utjecaj na fagocitnu aktivnost PMNS i koncentraciju IgA. To može biti stvarni učinak pasmine ili pak rezultat načina upravljanja ergelom. Zanimljivo je da sadržaj serumskog kortizola nije bio u korelaciji s bilo kojim drugim istraživanim pokazateljem. Odbiće je imalo supresijski učinak na aktivnost PMNS.
PDF
