Izloženost aluminiju (Al) može izazvati oštećenje jetre u eksperimentalnih životinja. Cilj istraživanja bio je procijeniti morfološke promjene u jetri štakora nakon jednokratnog davanja visoke doze ...aluminija (suspenzije metalnog praha). Četrdeset albino Wistar štakorica bilo je podijeljeno u izloženu i kontrolnu skupinu. Izloženoj skupini ubrizgano je intraperitonealno 0,5 mL sterilne suspenzije praha aluminija u fiziološkoj otopini (100 mg mL-1), odnosno 50 mg Al po štakorici. Nakon sedam tjedana štakorice su usmrćene (iskrvarenjem iz trbušne aorte u eterskoj narkozi). Maseni udio Al u tkivu jetre određen je atomskom apsorpcijskom spektrometrijom. Histološka analiza svjetlosnom mikroskopijom obavljena je nakon bojenja tkiva hematoksilinom i eozinom te histokemijski aurin trikarboksilnom kiselinom (aluminonom). Maseni udio aluminija u jetri izloženih štakorica bio je viši (37,12 µg g-1) nego u kontrolnoj skupini (0,71 µg g-1). U izloženih štakorica nađene su kristaloidne inkluzije Al u kapsularnoj i supkapsularnoj zoni jetre i u portalnim prostorima. Osnovna struktura jetre je ostala očuvana. U 16 od 20 izloženih i u 8 od 20 kontrolnih štakorica opažena je proliferacija žučnih kanalića. Samo u tri izložene štakorice nađena je mikrovezikularna steatoza u jetrenom tkivu. Peritoneum i fibrozna (Glissonova) ovojnica jetre pokazivali su izrazitu infiltraciju makrofazima sličnu “reakciji oko stranog tijela” s mjestimičnim gigantskim stanicama u kojima su se nalazile kristaloidne inkluzije Al. Iako je infiltracija makrofaga obrambena reakcija kojom je najveći broj čestica Al zadržan na mjestu ubrizgavanja, čini se da je dio tih čestica prodro u tkivo jetre i izazvao toksične reakcije u obliku proliferacije žučnih kanalića i mikrovaskularne steatoze.
Događaji u međunarodnim odnosima nakon 1990. godine pokazali su da nuklearno oružje i dalje zadržava svoju vrijednost i da nema govora niti o njegovoj eliminaciji niti pak marginalizaciji. SAD su ...ostale jedina svjetska supersila, međutim, niti ostale države posjednice nuklearnog oružja nisu razmišljale o odustajanju od vlastitog nuklearnog naoružanja. Velika debata razvila se oko pitanja novog odnosa spram nuklearnog oružja koje se pokazalo kao nezamjenjiv instrument ukupne sile i ujedno odrednica mjesta država u strukturi međunarodnih odnosa. U doba posthladnoratovskih odnosa nuklearno oružje nema na prvi pogled tako veliku važnost kao prije, ali je nemoguće tvrditi da se s njim ne računa: bilo u obliku simbola primata, sredstva za zastrašivanje, prijetnje, ucjene ili čak mogućeg instrumenta koji bi vodio pregovaranju. I nuklearne strategije, iako više nisu vezane isključivo uz dvije supersile i njihova dva bloka, također se i dalje razvijaju,jer je i nuklearno oružje u svom daljnjem kvalitativnom usavršavanju a i broj aktera postao je veći.
Autor smatra da je sveobuhvatnost glavna karakteristika suvremenih obavještajnih sustava. Analizira četiri najaktualnija problema kojima se trenutačno najviše bave najmoćniji obavještajni sustavi ...svijeta (Rusija, Velika Britanija, SAD): terorizam, proliferacija naoružanja, droga i gospodarska špijunaža. Zaključuje da će uz nužne reforme u budućnosti, uloga obavještajne zajednice i dalje biti obveza davanja upozorenja i čvrste analize dovoljno rano da omogući političkim vođama da ponude odgovore prije nego što se kriza otme nadzoru.
Početak 21. stoljeća obilježen je pojavom novih sigurnosnih izazova. Rat kao tradicionalni izvor ugrožavanja nacionalne i međunarodne sigurnosti prolazi transformaciju i u percepciji građana sve ...manje se doživljava kao realna opasnost. Njegovo mjesto zauzimaju novi sigurnosni izazovi. Svjetski mir i sigurnost, pored tradicionalnih prijetnji koje na njih mogu utjecati, u suvremenom dobu našli su se i pred novim izazovima sigurnosti, koji u bitnome određuju načine i mjere koje države i međunarodna zajednica moraju definirati i poduzeti u pogledu njihovoga suzbijanja. Pitanja za koja se u prošlosti smatralo da nemaju utjecaja na sigurnost pojedinih društava, ali i međunarodnu sigurnost, završetkom hladnog rata počela su dobivati na značaju. To su, prije svega, globalni terorizam, etnički sukobi, organizirani kriminal, proliferacija oružja za masovno uništavanje, sve veće gospodarske suprotnosti na globalnoj razini uzrokovane neoliberalnim konceptom privređivanja, te globalno zatopljenje.
Dugotrajna kultura koštane srži Stanović, Silvana; Boranić, Milivoj
Arhiv za higijenu rada i toksikologiju,
04/1999, Letnik:
49, Številka:
3
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Dugotrajna kultura koštane srži eksperimentalni je model hematopoeze koji in vitro reproducira uvjete hematopoetskog mikrookružja in vivo. U dugotrajnoj kulturi postiže se proliferacija i ...diferencijacija primitivnih matičnih hematopoetskih stanica mezenhimskog podrijetla. Dugotrajnu kulturu koštane srži čine adherentni stromalni sloj i slobodne stanice u tekućem dijelu (supernatantu) kulture. U dugotrajnoj se kulturi hematopoeza zbiva bez egzogenih poticatelja rasta jer njih stvara stromalni sloj. Izgled i razvitak strome, proliferacija i diferencijacija progenitorskih stanica i proizvodnja citokina razlikuju se u dugotrajnoj kulturi normalne i patološki promijenjene koštane srži. Dugotrajna se kultura koštane srži upotrebljava u fundamentalnim istraživanjima hematopoeze, u farmakološkim ispitivanjima učinaka lijekova i imunocitokina na hematopoezu, za čišćenje autotransplantata koštane srži od preostalih leukemijskih stanica te za prijenos gena. Također je prikladan laboratorijski model za in vitro ispitivanje karcinogenih i drugih štetnih činitelja iz okoline koji utječu na krvotvorno tkivo pri profesionalnom ili habitualnom izlaganju.
PDF
