Sve veća popularnost športa i vježbanja, pored zdravstvene koristi, dovodi i do većeg
broja ozljeda, a dio tih ozljeda otpada na ozljede stomatognatog sustava. Prema podacima iz
literature, ozljede ...stomatognatog sustava tijekom športa su česte, ali relativno lagane. Traume
stomatognatog sustava mogu prouzročiti promjene u odnosima zglobnih tijela
temporomandibularnih zglobova, odnosno promijeniti kretnje kondila. Svrha ovog
istraživanja je ustanoviti postoje li razlike u kretnjama kondila temporomandibularnih
zglobova, a time i mandibule kod športaša koji su zadobili udarac (markotraumu) u lice i
športaša koji nisu zadobili udarac u lice tijekom karijere. U istraživanju su sudjelovala 132
športaša; od toga 84 špotaša koji su zadobili udarac u lice i 48 športaša koji nisu zadobili
udarac u lice. Športaši koji su zadobili udarac u lice, odmah poslije udarca imali su
ukočenost/bol žvačnih mišića, bol u području temporomandibularnih zglobova i limitaciju
kretnji mandibule. Nakon nekoliko dana ili tjedana svi simptomi su prvobitno umanjeni, a
potom su u potpunosti nestali. U vrijeme istraživanja svi športaši bili su bez simptoma
temporomandibularnih promjena prema protokolu RDC/TMD i u potpunosti su zadovoljni
funkcijom svojeg stomatognatog sustava tj. nisu imali nikakve subjektivne ili objektivne
simptome disfunkcije. Pomoću ultrazvučnog uređaja ARCUSDigma (KaVO, Bieberach an
den Ries, Njemačka) svim športašima registrirane su kretnje kondila i protetske simfize.
Rezultati ukazuju da športaši koji su zadobili udarac u lice imaju promjene u putanjama
kretnji temporomandibularnih zglobova. Športaši koji su preživjeli makrotraumu imaju
promjene u kretnjama temporomandibularnog zgloba na strani udarca u vidu limitacije kretnje
tijekom protruzije, mediotruzije, laterotruzije i retruzije. Kontralateralni zglob ima veći
raspon kretnji protruzije i mediotruzije od prosječnog. To ukazuje na djelovanje
kompenzatornog mehanizma stomatognatog sustava koji omogućuje normalno funkcioniranje
bez simptoma disfunkcije. Prilikom rekonstruktivnih zahvata kod športaša koji su dobili
udarac u lice na desnoj ili lijevoj strani, ukoliko se uzimaju prosječne vrijednosti za
programiranje artikulatora, dolazi do stvaranja jatrogenih interferenci koje mogu prouzročiti
disfunkciju stomatognatog sustava. Prevenirati i/ili smanjiti broj stomatognatih ozljeda
moguće je korištenjem individualnih štitnika za zube. Potrebno je, također, potaknuti
edukaciju i informiranost o štitnicima za zube športaša, ali i trenera, roditelja i doktora
dentalne medicine kako bi se postotak korištenja štitnika za zube povećao.
Sve veća popularnost športa i vježbanja, pored zdravstvene koristi, dovodi i do većeg
broja ozljeda, a dio tih ozljeda otpada na ozljede stomatognatog sustava. Prema podacima iz
literature, ozljede stomatognatog sustava tijekom športa su česte, ali relativno lagane. Traume
stomatognatog sustava mogu prouzročiti promjene u odnosima zglobnih tijela
temporomandibularnih zglobova, odnosno promijeniti kretnje kondila. Svrha ovog
istraživanja je ustanoviti postoje li razlike u kretnjama kondila temporomandibularnih
zglobova, a time i mandibule kod športaša koji su zadobili udarac (markotraumu) u lice i
športaša koji nisu zadobili udarac u lice tijekom karijere. U istraživanju su sudjelovala 132
športaša; od toga 84 špotaša koji su zadobili udarac u lice i 48 športaša koji nisu zadobili
udarac u lice. Športaši koji su zadobili udarac u lice, odmah poslije udarca imali su
ukočenost/bol žvačnih mišića, bol u području temporomandibularnih zglobova i limitaciju
kretnji mandibule. Nakon nekoliko dana ili tjedana svi simptomi su prvobitno umanjeni, a
potom su u potpunosti nestali. U vrijeme istraživanja svi športaši bili su bez simptoma
temporomandibularnih promjena prema protokolu RDC/TMD i u potpunosti su zadovoljni
funkcijom svojeg stomatognatog sustava tj. nisu imali nikakve subjektivne ili objektivne
simptome disfunkcije. Pomoću ultrazvučnog uređaja ARCUSDigma (KaVO, Bieberach an
den Ries, Njemačka) svim športašima registrirane su kretnje kondila i protetske simfize.
Rezultati ukazuju da športaši koji su zadobili udarac u lice imaju promjene u putanjama
kretnji temporomandibularnih zglobova. Športaši koji su preživjeli makrotraumu imaju
promjene u kretnjama temporomandibularnog zgloba na strani udarca u vidu limitacije kretnje
tijekom protruzije, mediotruzije, laterotruzije i retruzije. Kontralateralni zglob ima veći
raspon kretnji protruzije i mediotruzije od prosječnog. To ukazuje na djelovanje
kompenzatornog mehanizma stomatognatog sustava koji omogućuje normalno funkcioniranje
bez simptoma disfunkcije. Prilikom rekonstruktivnih zahvata kod športaša koji su dobili
udarac u lice na desnoj ili lijevoj strani, ukoliko se uzimaju prosječne vrijednosti za
programiranje artikulatora, dolazi do stvaranja jatrogenih interferenci koje mogu prouzročiti
disfunkciju stomatognatog sustava. Prevenirati i/ili smanjiti broj stomatognatih ozljeda
moguće je korištenjem individualnih štitnika za zube. Potrebno je, također, potaknuti
edukaciju i informiranost o štitnicima za zube športaša, ali i trenera, roditelja i doktora
dentalne medicine kako bi se postotak korištenja štitnika za zube povećao.
Objective: The increased popularity of sports and exercising, apart from being
beneficial to health, also results in a larger number of injuries, a part of which are also injuries
to the stomatognathic system. According to the data from literature orofacial injuries during
sports activities are frequent, but relatively minor. Trauma to the stomatognathic system can
cause morphological malformation to the parts of temporomandibular joints. Such changes
will differ paths and values of condylar movements. Purpose of this investigation is to
determine differences between movements of the temporomandibular joints, thereby
mandibular movements, in group of athletes who get blow in the face (micro trauma) and
athletes who did not get blow to the face in sports career.
Methods: The sample consisted of 132 athletes, 84 was athletes who get blow to the
face and 48 was who didn’t get blow to the face. Athletes with anamnestic blow to the jaws,
immediately after injury, they have had stiffness/pain of masticatory muscles, pain in region
of TMJ, and limitation of jaw movements. All symptoms diminished and finally were gone
after some days or weeks after injury. In time of investigation all of them were completely
without any symptom of temporomandibular dysfunction according to RDC/TMD protocol,
and were completely satisfied with function of the stomatognathic system. To all athletes
ultrasound device ARCUSdigma (KaVO, Bieberach an den Ries, Germany) was used for
tracing movements of mandibular condyle, mandibular movements at the point of mandibular
incisors and tracing the paths of movements.
Results: The results indicate that athletes who sustained a blow to the face have
changes in the paths of movement of temporomandibular joints. Athletes who survived the
macro trauma have changes in the path of temporomandibular joints on the impact side, in
terms limitation of the path movements in protrusion, mediotrusion, laterotrusion and
retrusion. The contralateral joint has a greater range of the path of protrusion and
mediotrusion than average.
Conclusions: Revealed results suggests that athletes who have had a macro trauma on
the one side, joint of that side have limitation of movement, while the contralateral joint has a
greater range of protrusion and mediotrusion than average. This suggests the action of
compensatory mechanisms of stomatognathic system that allows normal function of the
system without any symptoms of temporomandibular joints and/or dysfunction of the system.
If reconstructive procedure is need to athletes who get blow to the right or left side of face,
and if taking the average value, can cause introduction of the interferences that lead to
dysfunction of the entire stomatognathic system. It is possible to prevent injuries to the
stomatognathic system or to reduce severity of injuries by wearing individual intraoral
custom-fabricated mouthguards. It is therefore necessary to encourage more education and
provide more information on mouthguards for athletes, but also for trainers, parents and
doctor of dental medicine in order to increase their usage.
Djelomični pomak zglobne pločice podrazumijeva postojanje pomaka u samo jednom od slojeva sagitalne ravnine unutar istog zgloba. Cilj ovog istraživanja je ispitivanje radioloških i kliničkih ...obilježja čeljusnih zglobova pacijenata s djelomičnim pomakom zglobne pločice i njihova usporedba sa zglobovima pacijenata koji su u istom vremenskom razdoblju bolovali od drugih oblika potpunog pomaka zglobne pločice (pomak s redukcijom, pomak bez redukcije). Retrospektivno istraživanje uključilo je konsekutivno prikupljene podatke od 92 pacijenta (prosječne starosne dobi 33.97 godina, većinom žene 88.43%) koji su prema stručnim i tehničkim kriterijima odabrani za ovo ispitivanje. Nakon provedene kliničke dijagnostike, pacijentima je utvrđena definitivna dijagnoza pomaka zglobne pločice u pojedinom zglobu snimanjem magnetskom rezonancijom. Metrička mjerenja i kvantitativna analiza pomaka napravljeni su metodom po Kuriti i suradnicima. Istraživanje je pokazalo da postoji značajna razlika u položaju zglobne pločice između različitih slojeva istog zgloba s dijagnozom djelomičnog pomaka (sloj s pomakom, sloj bez pomaka) (Mann-Whitney U test, p= 0.0000), a utvrđena je i značajna razlika u položaju kondila (Mann-Whitney U test, p= 0.0110). Pokazalo se da nema razlike u položaju zglobne pločice u zglobovima s djelomičnim pomakom (sloj s pomakom) u odnosu na potpuni pomak s redukcijom (Mann-Whitney U test, p=0.6188), ali da između promatranih zglobova postoji razlika u položaju kondila (Mann-Whitney U test, p=0.0100). Djelomični pomak (sloj s pomakom) i potpuni pomak bez redukcije razlikuju se u položaju zglobne pločice (Mann-Whitney U test, p=0.0209) i u položaju kondila (Mann-Whitney U test, p=0.0168). Kvantitativna i kvalitativna morfološka obilježja, kao i analizirani klinički parametri pokazali su da je djelomični pomak uvjetno najblaži oblik pomaka zglobne pločice i da se značajno razlikuje u odnosu na ostale promatrane oblike diskopatija.
Purpose: Partial displacement of the articular disc implies the existence of displacement in only one of the layers of the sagittal plane within the same joint. The aim of this study was to investigate into the radiological and clinical characteristics of temporomandibular joints in patients with partial disc displacement and to compare them with the joints of patients who suffered from other forms of complete disc displacement (with reduction, without reduction) in the same time period. Materials and Methods: The retrospective study included consecutively collected data from 92 patients (average age 33.97, predominantely women, 88.43%) who were selected for this study according to professional and technical criteria. After clinical diagnostics, the patients obtained a definitive diagnosis of disc displacement in each joint by magnetic resonance imaging. Metric measurements and quantitative analysis of the displacement were performed according to the Kurita et al. method. Results: Research showed a significant difference in the position of the articular disc between different layers of the same joint with the partial displacement diagnosis (layer with displacement, layer without displacement) (Mann-Whitney U test, p= 0.0000) as well as a significant difference in the condylar position (Mann-Whitney U test, p= 0.0110). There was no difference in position of the articular disc in joints with partial displacement (layer with displacement) with respect to the complete displacement with reduction (Mann-Whitney U test, p=0.6188), however, there was a difference in the position of the condyle (Mann-Whitney U test, p=0.0100). Partial displacement (layer with displacement) and complete displacement without reduction also differ in the position of the articular disc (Mann-Whitney U test, p=0.0209) and the position of the condyle (Mann-Whitney U test, p=0.0168). Conclusion: Quantitative and qualitative morphological characteristics as well as the analysed clinical parameters have shown that partial displacement is practically the mildest form of articular disc displacement and that it differs significantly from other investigated forms of discopathies.
Svrha: Dobivanje novih spoznaja o postojanosti optičkih svojstava; boji, svjetlini, kromatičnosti i translucenciji staklo-keramičkih materijala u korozivnom mediju.
Materijali i metode: Izrađeno je ...po tri uzorka (pločice 10 mm × 12 mm × 0,8 mm) IPS e.max keramike (Ivoclar Vivadent, Schaan, Lichtenstein) u tri boje (A2, C2 i B3) trima različitim tehnologijama izrade (slojevanje – IPS e.max Ceram Dentin; toplo-tlačna tehnika – IPS e.max Press; strojno – IPS e.max CAD). Izrađena su i 3 akrilatna uzorka (PMMA) istih dimenzija (Ivoclar Vivadent, Schaan, Lichtenstein) u 3 boje (130, 410, 310). Usporedba je rađena sa standardom, ključem boja Vitapan Classical (Vita Zahnfabrik, Bad Säckingen, Njemačka). Pomoću spektrofotometra (X-Rite DTP 20 Pulse, Neu Isenburg, Njemačka) izmjerene su CIE L*a*b* vrijednosti za izračun razlike u boji (ΔE*), kromatičnosti (ΔC*) parametra tanslucencije (TP vrijednost), prije i poslije izlaganja 4% octenoj kiselini na 80 °C tijekom 16 sati (ISO 6872). Statistički podatci obrađeni su programom IBM SPSS 22.
Rezultati: Optička svojstva koja najviše razlikuju istraživane materijale i boje su odstupanje od kromatičnosti i svjetline od standarda. Prije korozije IPS e.max Ceram Dentin ima veće odstupanje u kromatičnosti od standarda, a IPS e.max Press i CAD manje (p<0,05). IPS Ceram Dentin ima najveću svjetlinu u B3, a najmanju kromatičnost za C2 boji. Kod IPS e.max Press i CAD najveće vrijednosti svjetline imaju uzorci A2, a najmanje za C2 boji, u kromatičnosti su najveće vrijednosti za B3, a najmanje za A2 boju. Translucencija je najveća za B3 (p=0,007), najmanja za A2 kod IPS e.max Press i Ceram Dentin (p=0,028), a za CAD nema razlika. U analizi unutar tehnologije uzorci izrađeni slojevanjem (IPS e.max Ceram Dentin) imaju veću kromatičnost u sve tri boje i najmanju translucenciju. Uzorci strojne izrade (IPS e.max CAD) imaju najveću translucenciju. Svjetlina je značajno manja kod uzoraka izrađenih slojevanjem u bojama A2 i C2, a veća u B3. Izlaganje korozivnom sredstvu djeluje na smanjenje kromatičnosti što je značajno kod IPS e.max Press i IPS e.max CAD u svim bojama, a kod Ceram Dentin samo u boji B3. Korozija ne utječe na promjenu boje i svjetline te nema smanjenja translucencije osim kod B3 boje IPS e.max CAD. Akrilatni uzorci su prije i poslije korozije pokazali najveća odstupanja u svim optičkim svojstvima. Uslijed izlaganja octenoj kiselini ne dolazi do značajne promjene hrapavosti.
Zaključak: Korozija utječe na svojstva kromatičnosti i dijelom translucencije staklo-keramike.
Objectives: The purpose of the study was to get new insights into stability of optical properties; colour, lightness, chromaticity and translucency of glass-ceramic materials in a corrosive medium.
Materials and methods: Three specimens (plates of 10 mm × 12 mm × 0.8 mm) of each type of IPS e.max ceramics (Ivoclar Vivadent, Schaan, Liechtenstein) were made in three colours (A2, C2 and B3) by three fabrication techniques (layering – IPS e.max Ceram Dentin; heat-pressing – IPS e.max Press; CAD/CAM – IPS e.max CAD). Three acrylic specimens (PMMA) of the same dimensions (Ivoclar Vivadent, Schaan, Liechtenstein) were also made in 3 colours (130, 410, 310). The comparison is made with the standard Vitapan Classical shade guide (Vita Zahnfabrik, Bad Säckingen, Germany). CIE L*a*b* values were measured by a spectrophotometer (X-Rite DTP 20 Pulse, Neu Isenburg, Germany) to calculate the difference in colour (ΔE*), chromaticity (ΔC*) of translucency parameter (TP values) before and after exposure to 4% acetic acid at 80 °C for 16 hours (ISO 6872). Statistical data were analysed using the IBM SPSS 22 software.
Results: Optical properties by which analysed materials and colours differ the most are deviation from chromaticity and lightness from the standard. Before corrosion IPS e.max Ceram Dentin has greater chromaticity deviation from the standard, and IPS e.max Press and CAD lower (p<0,05). IPS Ceram Dentin has the highest lightness in the colour B3, and the lowest chromaticity for the colour C2. For IPS e.max Press and CAD, the highest lightness values have A2 specimens, and the lowest ones are for the colour C2, the highest chromaticity values are for the colour B3 and the lowest ones for the colour A2. Translucency is the highest for the colour B3 (p=0,007), and the lowest for the colour A2 of IPS e.max Press and Ceram Dentin (p=0,028), and for CAD there is no difference. In the analysis of the technology, specimens fabricated by layering technique (IPS e.max Ceram Dentin) have higher chromaticity in all three colours and the lowest translucency. Specimens fabricated by computer-aided manufacturing (IPS e.max CAD) have the highest translucency. Lightness is significantly lower for specimens fabricated by layering technique in the colours A2 and C2, and higher for the colour B3. Exposure to a corrosive medium diminishes chromaticity, which is significant for IPS e.max Press and IPS e.max CAD in all colours, and for Ceram Dentin only in the colour B3. Corrosion does not affect the change of colour and lightness and there
is no diminution of translucency, except for the colour B3 IPS e.max CAD. Acrylic specimens have showed the biggest deviations of all optical properties before and after corrosion. There is no significant change of roughness as a result of exposure to acetic acid.
Conclusion: Corrosion affects chromaticity properties and partly translucency of glass-ceramics.
Iako se implantati dugo vremena upotrebljavaju u svakodnevnoj praksi nema dovoljno podataka o tome kako tip fiksacije (vijkom pričvršćeni u odnosu na cementirane) utječe na prisutnost određenih ...bakterija. Cilj ovog istraživanja je bio odrediti prisutnost A.actinomycetemcommitans, P.gingivalis, T. forsythia, P. intermedia, T. denticola i F.nucleatum u ispitanika koji imaju sa vijkom pričvršćene u odnosu na cementirane implantate. Ujedno cilj je ovog istraživanja bio odrediti utjecaj lokalnih i sistemskih čimbenika na prisutnost bakterija s obzirom na tip fiksacije (vijkom pričvršćeni u odnosu na cementirane). Praćeni su lokalni čimbenici poput pušenja i stanja parodonta mjereni indeksima Svjetske Zdravstvene Organizacije, a sistemski čimbenici poput sistemskih bolesti i upotrebe lijekova su također zabilježeni. Nadalje je određivano stanje temporomandibularnih zglobova na temelju anamnestičkih podataka ali i pregleda navedenih zglobova. Ukupan broj od 136 implantata je postavljen u 51 osobe, od čega su u 32 osobe oni bili cementirani, a u 19 osoba su bili pričvršćeni pomoću vijka. Uzorci su uzeti s pomoću sterilnih papirnatih štapića i analizirani uz pomoć real-time reakcije lančane polimeraze (Carpagen® GmbH, Münster, Germany) prije i nakon postave implantata. Statistička analiza je uključivala parametrijske i neparametrijske testove i p vrijednost manja od 0,05 je smatrana znakovitom.
Rezultati ovog istraživanja pokazuju kako nije bilo znakovitih razlika u broju A.actinomycetemcommitans, P.gingivalis, T. forsythia, P. intermedia, T. denticola i F.nucleatum s obzirom na tip fiksacije bataljka. Nadalje, pokazano je znakovito povećanje broja bakterija u osoba koje su bolovale od kardiovaskularnih i reumatskih bolesti kao i u ispitanika koji su bili stariji te su uzimali lijekove. Doduše rezultati ovog istraživanja nisu pokazali znakovite razlike vezano uz spol ispitanika i prisutnost parodontalnih ispitivanih patogena. Rezultati ovog istraživanja pokazuju kako je utvrđena statistički znakovita razlika u broju različitih bakterija s obzirom na broj nadomjestaka (jedan ili više implantata). Rezultati ovog istraživanja pokazuju kako se nakon postave implantata povećala patološka dubina džepova te da je u njima nađena povećana količina bakterija. Nadalje, rezultati ovog istraživanja pokazuju kako su sudionici koji su imali pozitivnu anamnezu vezano uz temporomandibularni zglob, imali veći broj prisutnih bakterija. Na temelju rezultata ovog istraživanja možemo zaključiti kako prevalencija istraživanih bakterija nije različita s obzirom na tip fiksacije bataljka (pričvršćeni vijkom u odnosu na cementirane).
Background and objectives: Although implants are widely used in everyday practice there are insufficient data upon type of abutment fixation (screw versus cement) and presence of microbial species. The aim of this study was to determine presence of A. actinomycetemcommitans, P. gingivalis, T. forsythia, P. intermedia, T. denticola and F. nucleatum in patients with screw or cemented implants. Furthermore, the aim of this study was to evaluate influence of local and systemic factors on the presence of investigated bacteria regarding the type of fixation (screw versus cement). Local factors such as smoking and periodontal status measured by World Health Organisation were analysed as well as systemic factors such as systemic diseases and medication intake. On the basis of detailed medical history together with clinical assessment, condition of temporomandibular joint disturbances was assessed.
Methods: In fifty one patient, 136 implants were inserted, out of which in 32 patients they were cemented and in 19 patients they were screw retained. Samples were taken with sterile paper points and analyzed with real-time polymerase chain reaction (Carpagen® GmbH, Münster, Germany) before and after implant placement. Statistical analysis included parametric and nonparametric test and p<0.05 was considered significant.
Results: No differences in the presence of A. actinomycetemcommitans, P. gingivalis, T. forsythia, P. intermedia, T. denticola and F. nucleatum with regard to the abutment fixation. Furthermore, there was a significant increase in bacterial count in persons suffering from cardiovascular and rheumatic diseases as well as in those patients who took medications and who were older. However, there were no significant differences between genders regarding investigated periodontal pathogens. The results of this study show significant differences in the number of investigated bacteria regarding the number of inserted implants (one implant in comparison to the more implants). The results of this study show that after implant placement the pathological pocket depth increased and that more bacteria were found within. Furthermore, the results of this study show that patients with positive detailed medical history upon temporomandibular joint disturbances harboured more bacteria.
Svrha je istraživanja bila odrediti utjecaj različitih boja podloge (Natural Die ND1, ND3, ND5, ND7 i ND9) i cementa (Variolink II transparentni, bijeli, opakno bijeli, žuti i smeđi) dviju debljinā ...(80 i 150 μm) na boju uzoraka litij-disilikatne keramike (LiS2) IPS e.max Press u četiri debljine (0,5, 0,8, 1,0 i 1,2 mm) i tri stupnja translucencije (HT, LT i MO) sa ili bez obložne keramike IPS e.max Ceram, debljinā 0,3, 0,5 i 0,8 mm.
Izrađeno je ukupno 120 uzoraka (pločice Ø 11 mm) LiS2 keramike (10/skupina), 30 obložne keramike (10/skupina) i 55 ND podloga (11/boja). Na pet je podloga svake boje zalijepljen 80, a na drugih pet 150 μm debeo sloj kompozitnog cementa u pet različitih boja. Po jedna pločica bez cementa služila je kao kontrola. Pločice LiS2 preklapane su u svim kombinacijama s podlogama bez pa sa cementom te su spektrofotometrom izmjerene L*a*b* vrijednosti. Mjerenja su ponovljena i s obložnom keramikom. Izračunate su razlike u boji ΔE* te su podaci obrađeni u programu STATISTICA 10.0 primjenom ANOVA-e.
Utvrđeno je kako su boja podloge, debljina i stupanj translucencije LiS2 keramike, boja i debljina cementa te debljina obložne keramike statistički značajno (p < 0,001 za sve varijable) utjecali na parametre boje modela koji je simulirao LiS2 nadomjestak. Unatoč statistički značajnom utjecaju boje i debljine cementa, samo je opakno bijeli cement uzrokovao i klinički značajnije razlike u boji. Obložna keramika statistički je značajno utjecala na parametre boje, pri čemu je, osim posvjeteljenja uzoraka, njenim dodavanjem klinički utjecaj cementa smanjen.
Za uspješnu reprodukciju boje potrebno je uzeti u obzir debljinu nadomjeska, podlogu, a uvjetno i boju cementa.
Svrha je istraživanja bila odrediti utjecaj različitih boja podloge (Natural Die ND1, ND3, ND5, ND7 i ND9) i cementa (Variolink II transparentni, bijeli, opakno bijeli, žuti i smeđi) dviju debljinā (80 i 150 μm) na boju uzoraka litij-disilikatne keramike (LiS2) IPS e.max Press u četiri debljine (0,5, 0,8, 1,0 i 1,2 mm) i tri stupnja translucencije (HT, LT i MO) sa ili bez obložne keramike IPS e.max Ceram, debljinā 0,3, 0,5 i 0,8 mm.
Izrađeno je ukupno 120 uzoraka (pločice Ø 11 mm) LiS2 keramike (10/skupina), 30 obložne keramike (10/skupina) i 55 ND podloga (11/boja). Na pet je podloga svake boje zalijepljen 80, a na drugih pet 150 μm debeo sloj kompozitnog cementa u pet različitih boja. Po jedna pločica bez cementa služila je kao kontrola. Pločice LiS2 preklapane su u svim kombinacijama s podlogama bez pa sa cementom te su spektrofotometrom izmjerene L*a*b* vrijednosti. Mjerenja su ponovljena i s obložnom keramikom. Izračunate su razlike u boji ΔE* te su podaci obrađeni u programu STATISTICA 10.0 primjenom ANOVA-e.
Utvrđeno je kako su boja podloge, debljina i stupanj translucencije LiS2 keramike, boja i debljina cementa te debljina obložne keramike statistički značajno (p < 0,001 za sve varijable) utjecali na parametre boje modela koji je simulirao LiS2 nadomjestak. Unatoč statistički značajnom utjecaju boje i debljine cementa, samo je opakno bijeli cement uzrokovao i klinički značajnije razlike u boji. Obložna keramika statistički je značajno utjecala na parametre boje, pri čemu je, osim posvjeteljenja uzoraka, njenim dodavanjem klinički utjecaj cementa smanjen.
Za uspješnu reprodukciju boje potrebno je uzeti u obzir debljinu nadomjeska, podlogu, a uvjetno i boju cementa.
Objectives: The aim of the study was to evaluate the effect of different supstrate colors, luting agent colors and thicknesses, different thicknesses and translucency levels of core ceramics, and different thicknesses of veneering ceramics on the final color of a model representing lithium-disilicate restorations.
Materials and methods: Cylindrical specimen of Natural Die material in the dimensions 11 x 5 mm were prepared in the colors ND1, ND3, ND5, ND7 and ND9 – 11 cylinders of each color. Disc specimen Ø 11 mm of IPS e.max Press LiS2 ceramics in 4 different thicknesses (0.5, 0.7, 1.0 and 1.2 mm) and 3 translucency levels (HT, LT and MO) were heat-pressed, and 3 thicknesses (0.3, 0.5, 0.8 mm) of IPS e.max Ceram veneering ceramics were prepared. That resulted in a total of 120 e.max Press specimen (4 thicknesses x 3 translucency levels x n = 10), 30 IPS e.max Ceram specimen (3 thicknesses x n =10), and 55 Natural Die specimen (5 colors x n = 11). One ND disc of each color served as control, while on the other 10 a layer of Variolink II resin cement in 5 different colors (transparent, white, white opaque, yellow and brown) and two thicknesses (80 or 150 μm) was applied. Different combinations of core discs with or without veneering ceramics were overlapped with the background discs with and without the cement layer to measure L*a*b* values using a spectrophotometer. Color differences ΔE* were calculated and data was statistically analyzed by means of STATISTICA 10.0. Analysis of variance (ANOVA) was applied.
Results: A significant influence of supstrate color (p < 0,001), thickness (p < 0,001) and translucency level (p < 0,001) of LiS2 ceramics, color (p < 0,001) and thickness (p < 0,001) of luting agent, and the thickness of veneering ceramics (p < 0,001) on the color parameters was found. Despite the fact that the color and thickness of the luting agent had a statistically significant effect, only the white opaque cement caused clinically significant, i.e. visible color shifts. Veneering ceramics of varying thickness had a statistically significant impact on the color parameters of the model which simulated an all ceramic restoration, whereby, besides increasing lightness of the samples, a decrease of the clinical impact of underlying colors (supstrate and luting agent) was noticed.
Conclusion: For optimum color-matching results the thickness of the restoration, supstrate, and conditionally luting agent color need to be taken into account.
Zbog specifičnih svojstva cirkonij-oksidna (Y-TZP) zubna keramika ima široku primjenu u stomatologiji. Stoga je važno ispitati njenu kemijsku postojanost. Sva ispitivanja su provedena na tri skupine ...uzoraka Y-TZP zubne keramike BruxZir (Glidewell Laboratoriji 2012): čisti i polirani Y-TZP (uzorak C), polirani Y-TZP s dodatkom A3 boje(uzorak A3) i YTZP glazirani s dodatkom A3 boje (uzorak A3G). U svrhu karakterizacije određen im je kemijski sastav (PIXE analizom), fazni sastav (XRD analizom) i mikrostruktura (SEM analizom). Kemijska postojanost uzoraka praćena je: mjerenjem količine eluiranih iona (AAS i ICP MS metodom), mjerenjem parametara hrapavosti na mikro skali (profilometrom) i nano skali (AFM-om), mjerenjem tvrdoće po Vickersu (u rasponu od HV0,05 do HV3). Prema standardu ISO 6872 ispitivanje kemijske postojanosti zubne keramike provodi se u 4 %-tnoj vodenoj otopini octene kiseline pri 80 C tijekom 16 sati. U ovom radu produženo je vrijeme izloženosti uzoraka do 768 sati (32 dana) u svrhu određivanja brzine korozije. Najveća brzina korozije i promjena parametara hrapavosti na mikro skali određena je za uzorak A3G što se može pripisati kongruentnom otapanju glazure. Izmjerene promjene parametara hrapavosti (na nano skali) i daleko manje brzine korozije uzoraka C i A3 ukazuju na izuzetno dobru kemijsku postojanost cirkonij-oksidne (Y-TZP) zubne keramike u navedenim uvjetima. Vrijednosti tvrdoće (HV3) uzoraka C i A3 prije i poslije korozije nisu se značajno promijenile.XRD analizom je utvrđeno da tijekom procesa korozije dolazi do djelomične fazne transformacije ZrO2iz tetragonske u monoklinsku.
Objectives: Among dental applications, the zirconia based ceramics are widespread becauseof their general properties. Therefore the aim of this study was to determine chemical stability of Y-TZP dental ceramics by modified standard method ISO 6872. Materials andmethods:Three different sample groups of Y-TZP material BruxZir (Glidewell Laboratories 2012.) wereused: sample (C) - pure polished zirconia, sample A3 - polished zirconia with addition of A3 dye and sample A3G - zirconia with A3 dyeand a glazed. Chemical compositon of Y-TZP was determined by PIXE method, phase composition was determined by XRD, microstructure was analysed by SEM. Chemical stability of investigated samples was monitoring by: measuring eluted ions (using AAS and ICP MS methods), measuring surface roughness parameters on microscale (using Perthometer) and nano scale (using AFM), determination Vickers hardness (in range from HV0.05 to HV3). According to the standard ISO 6872 chemical stability of dental ceramics is carried out in4 wt% CH3COOH aqueous solution at 80 C during16 h. In this work exposure time was extended up to 768 hours (32 days) inorder to determine the corrosion rate. Results: Maximum corrosion rate and changing of the roughness parameters on the microscale is determined for sample A3G which can be attributed to the congruent dissolution of glaze. The measured changes of the roughness parameters (at the nanoscale) and much less corrosion rate of samples C and A3 indicate extremely good chemical resistance zirconiumoxide (Y-TZP) dental ceramics ininvestigated conditions. Hardness values (HV3) for samples C and A3 before and after corrosion were not significantly changed. XRD analysis showed that the corrosion processcourse partial tetragonal to monoclinic phase transformation of ZrO2. The roughness parameters, for sample A3G, was significantly increased, showing higher penetration depthin all surface areas after immersion in corrosive media. All three sample groups showed the decreases of hardness by increasing of applied load. Conclusions: The measured changes of roughness parameters (at the nanoscale) and much less corrosion rate for samples C and A3 indicate their extremely good chemical resistance of zirconiumoxide (Y-TZP) dental ceramics in investigated conditions.
Kinematika donje čeljusti posebno je zanimljivo područje u znanstvenom i kliničkom smislu. Temeljem novih spoznaja i primjenom suvremene metodologije može se utjecati na unapređenje uvriježenog ...načina rada. Istraživanje je podijeljeno u tri dijela u kojima su sva mjerenja učinjena korištenjem ultrazvučnog uređaja za snimanje i analizu kinematike donje čeljusti, sa šest stupnjeva slobode. Cilj prvog dijela (N=104) bilo je utvrđivanje vrijednosti kuta nagiba kondilne staze, imedijatnog pomaka u stranu, Bennettovog kuta, kuta incizijskog vođenja, kuta lateralnog prednjeg vođenja i pomaka iz okluzije centrične relacije u maksimalnu interkuspidaciju, te utvrđivanje razlika između različitih skupina ispitanika (prema British Standard Instituteu i klasifikaciji po Angleu). Kod klase I, II/1 i II/2 po Angleu nisu utvrđene razlike prosječnih vrijednosti postavki artikulatora putem KTS sustava. Kod klase III po Angleu su utvrđene u prosjeku niže vrijednosti kuta incizijskog vođenja, kuta lateralnog prednjeg vođenja i kuta nagiba kondilne staze, te su za pacijente s Angle klasom III sugerirane niže vrijednosti prosječnih postavki tih parametara artikulatora. U svih ispitanika imedijatni pomak u stranu je iznosio 0 mm. Ako je imedijatni pomak u stranu definiran kao trenutni pomak ne treba ga očekivati kod ljudi sa zdravim TMZ. Prosječna vrijednost Bennettovog kuta iznosila je 8°, bez razlika prema klasama okluzije. Utvrđena je prosječna vrijednost pomaka iz okluzije centrične relacije u maksimalnu interkuspidaciju od 0,68 mm, uz najčešći anteroinferiorni smjer. Podudaranje okluzije centrične relacije i maksimalne interkuspidacije utvrđeno je u manje od 10% ispitanika. Svrha drugog dijela istraživanja bila je analiza ponovljivosti određivanja centrične relacije kod ispitanika s dislokacijom diska s redukcijom, i ispitanika sa zdravim TMZ. Svim ispitanicima su određena tri registrata centrične relacije metodom vođenja brade, te su mjerene razlike položaja kondila. Statistička obrada nije utvrdila razliku između dvije promatrane skupine. Drukčiji pristup pacijentima s dislokacijom diska s redukcijom prilikom određivanja centrične relacije ne može se preporučiti. U treći dio istraživanja uključeno je 15 ispitanika kojima su napravljene po dvije stabilizacijske udlage; jedna korištenjem KTS sustava individualizacije artikulatora, a druga prijenosom obraznim lukom uz prosječne postavke artikulatora. Statističkom obradom nije utvrđena značajna razlika u preciznosti između dvije metode. Ipak, granični rezultati sugeriraju prijenos obraznim lukom uz individualizaciju vrijednosti artikulatora kao precizniju metodu.
Objective: Lower jaw kinematics is an interesting area, both in scientific and clinical applications. Improvements of the common methods can result from application of modern technology and new achievements. The present study consisted of three different parts. The objective of the first part of the study (N=104) was to determine values of the sagittal condylar inclination, immediate side shift, Bennett angle, incisal guide angle, lateral anterior guidance angle, slide from centric occlusion to intercuspal position, and to determine variations between different groups of participants (British Standards Institution's incisal classification and Angle's classification). The purpose of the second part of the investigation was to study the reproducibility of the centric relation records between participants with disc displacement with reduction, and participants with healthy temporomandibular joints. The purpose of the third part of the study was to determine precision between two methods of bite splint fabrication: KTS system and average facebow transfer with average values of the articulator settings.
Methods: All measuremets were performed using an ultrasonic device for jaw kinematics measurements and analysis with six degrees of freedom. In the second part of the study three centric relation records using the chin point guidance technique were determined for each subject, and variations between condylar positions were measured. The third part of the study involved 15 participants, who received two stabilization splints; one was made with the KTS system of the articulator settings, and the second one with an average facebow transfer and average values of the articulator settings. Precision of these two methods was tested.
Results: Angle class I, II/1 and II/2 showed no difference in average values of the articulator settings with the KTS system. Angle class III group showed lower values for the sagittal condylar inclination, incisal guidance angle and lateral anterior guidance angle. The average value for the Bennett angle was 8°, consistent for all occlusion types. All the participants showed 0 mm for the immediate side shift. The obtained average value for centric occlusion to intercuspal position slide was 0.68 mm, with anteroinferior direction being the most frequent. An identical position for centric occlusion and intercuspal position was determined in less than 10% of the subjects. In the second part of the study, no statistically significant differences were determined between the two groups. The third part of the study showed no statistically significant difference in precision between the two studied methods.
Conclusion: Results suggest lower values for the sagittal condylar inclination, incisal guidance angle and lateral anterior guidance angle for average articulator settings in patients with Angle class III. Differences in Bennett angle values in different occlusion types are not
expected. If the immediate side shift is defined as an „immediate“ movement, it should not be expected in subjects with healthy temporomandibular joint. Results of the present study suggest that during centric relation recording in patients with disc displacement with reduction a different approach than usual cannot be recommended. Although there was no difference in precision between the two studied methods, the results suggested facebow transfer with individual articulator settings as the most precise method for the bite splint fabrication.
Kinematika donje čeljusti posebno je zanimljivo područje u znanstvenom i kliničkom smislu. Temeljem novih spoznaja i primjenom suvremene metodologije može se utjecati na unapređenje uvriježenog načina rada. Istraživanje je podijeljeno u tri dijela u kojima su sva mjerenja učinjena korištenjem ultrazvučnog uređaja za snimanje i analizu kinematike donje čeljusti, sa šest stupnjeva slobode. Cilj prvog dijela (N=104) bilo je utvrđivanje vrijednosti kuta nagiba kondilne staze, imedijatnog pomaka u stranu, Bennettovog kuta, kuta incizijskog vođenja, kuta lateralnog prednjeg vođenja i pomaka iz okluzije centrične relacije u maksimalnu interkuspidaciju, te utvrđivanje razlika između različitih skupina ispitanika (prema British Standard Instituteu i klasifikaciji po Angleu). Kod klase I, II/1 i II/2 po Angleu nisu utvrđene razlike prosječnih vrijednosti postavki artikulatora putem KTS sustava. Kod klase III po Angleu su utvrđene u prosjeku niže vrijednosti kuta incizijskog vođenja, kuta lateralnog prednjeg vođenja i kuta nagiba kondilne staze, te su za pacijente s Angle klasom III sugerirane niže vrijednosti prosječnih postavki tih parametara artikulatora. U svih ispitanika imedijatni pomak u stranu je iznosio 0 mm. Ako je imedijatni pomak u stranu definiran kao trenutni pomak ne treba ga očekivati kod ljudi sa zdravim TMZ. Prosječna vrijednost Bennettovog kuta iznosila je 8°, bez razlika prema klasama okluzije. Utvrđena je prosječna vrijednost pomaka iz okluzije centrične relacije u maksimalnu interkuspidaciju od 0,68 mm, uz najčešći anteroinferiorni smjer. Podudaranje okluzije centrične relacije i maksimalne interkuspidacije utvrđeno je u manje od 10% ispitanika. Svrha drugog dijela istraživanja bila je analiza ponovljivosti određivanja centrične relacije kod ispitanika s dislokacijom diska s redukcijom, i ispitanika sa zdravim TMZ. Svim ispitanicima su određena tri registrata centrične relacije metodom vođenja brade, te su mjerene razlike položaja kondila. Statistička obrada nije utvrdila razliku između dvije promatrane skupine. Drukčiji pristup pacijentima s dislokacijom diska s redukcijom prilikom određivanja centrične relacije ne može se preporučiti. U treći dio istraživanja uključeno je 15 ispitanika kojima su napravljene po dvije stabilizacijske udlage; jedna korištenjem KTS sustava individualizacije artikulatora, a druga prijenosom obraznim lukom uz prosječne postavke artikulatora. Statističkom obradom nije utvrđena značajna razlika u preciznosti između dvije metode. Ipak, granični rezultati sugeriraju prijenos obraznim lukom uz individualizaciju vrijednosti artikulatora kao precizniju metodu.
Delaminacija i chipping obloţne keramike najĉešći su uzroci neuspjeha terapije cirkonij-oksidnim nadomjescima. Cilj je ovog istraţivanja provjeriti utjecaj raznih naĉina obrade površine ...cirkonij-oksidne keramike na veznu ĉvrstoću s obloţnom keramikom. U istraţivanju su korišteni blokovi Y-TZP IPS e.max ZirCAD (Ivoclar Vivadent AG, Schaan, Liechtenstein), koji su sinteriranjem dostigli dimenzije 10x10x10 mm koje su odgovarale istraţivanju. Ukupno dvadeset i ĉetiri bloka podijeljeno je u ĉetiri skupine koje su bile podvrgnute razliĉitim naĉinima obrade. Svi uzorci su nakon sinteriranja polirani dijamantnim brusnim sredstvima te oĉišćeni etanolom i vodenom parom. Druga skupina uzoraka dodatno je pjeskarena ĉesticama Al2O3. Na uzorke treće skupine, nakon pjeskarenja, napeĉeno je vezno sredstvo Zir liner (Ivoclar Vivadent). Uzorcima ĉetvrte skupine dodano je regeneracijsko peĉenje. Površine uzoraka snimljene su SEM-om. Hrapavost površine uzoraka izmjerena je profilometrom. Nakon obrade površine na uzorke je napeĉena obloţna keramika za slojevanje IPS e.max Ceram (Ivoclar Vivadent) dimenzija 10 x 5 x 2 mm. Vezna ĉvrstoća testirana je kidalicom. Dobiveni rezultati su obraĊeni slijedećim statistiĉkim analizama: deskriptivna statistiĉka analiza, one-way ANOVA te post-hoc testovi po Sheffeu u programu SPSS. Najveće vrijednosti vezne ĉvrstoće zabiljeţene su kod uzoraka 2. skupine, a najmanje prosjeĉne vrijednosti vezne ĉvrstoće zabiljeţene su kod uzoraka 4. skupine. Najveće srednje vrijednosti srednje hrapavosti površine (Ra) i najveće Z vrijednosti zabiljeţene su kod uzoraka 3. skupine. Veća hrapavost površine pospješuje veznu ĉvrstoću, dok ju primjena veznog sredstva oslabljuje.
Objectives: Delamination and chipping of veneering porcelain in zirconia FPDs are described as the most frequent failure reasons. The aim of the study was to assess the effect of different surface treatments on shear bond strength (SBS) of veneering ceramics to zirconia core. Materials and methods: Presintered Y-TZP IPS e.max ZirCAD blocks (Ivoclar Vivadent AG, Schaan, Lichtenstein) were used for this study. While sintering to full density in the Programat S1 furnace (Ivoclar Vivadent AG, Schaan, Lichtenstein) during 6 hours at the temperature of 1500C, the blocks gained dimensions of 10x10x10 mm needed for the study, so CAD/CAM grinding was not necessary. Total number of 24 zirconia core-veneer samples were divided in four groups and prepared according to the following procedures. All samples were ground under water spray cooling with a 90 m grit diamond bur in handpiece (Komet, Salzburg, Austria). Surface grinding was performed at maximum revolutions/min (200,000 rpm) and with minimal pressure to ensure a consistent grinding speed. The cubes were cleaned with 70% ethanol using cotton and pellets, and then they were steam cleaned during 10 seconds and air dried. The samples from the second group were ground and sandblasted (Renfert duo pro, GmbH, Hilzingen, Germany) with 110 m Al2O3 particles (Cobra; Renfert, GmbH, Hilzingen, Germany) at 2.5 bar pressure for a period of 5 seconds, steam-cleaned and air-dried. The third group samples were ground, sandblasted and a liner was additionally applied. Samples from the fourth group were ground, sandblasted, surface treated with the liner and regeneration fired (15 min/1000 C). All samples were submitted to SEM analysis (TESCAN VEGA TS. 5136LS, Tescan, Brno, Czech Republic). Measurement of surface roughness was performed using the Stylus instrument Perthometer S8P (Perthen, Mahr, Göttingen, Germany). After surface treatments the samples were veneered with e.max Ceram (Ivoclar Vivadent, Schaan, Liechtenstein) in dimensions of 10x5x2 mm. After the veneer porcelain was sintered to zirconia cubes, each sample was embedded in the customized polytetrafluoroethylene (PTFE) moulds using the PMMA resin AcryFix (Struers Co, Ballerup, Denmark) to allow shear bond testing. The samples were inserted in the holder of the universal testing machine (model LRX, Lloyd Instruments, Fareham, Great Britain) which had the same diameter as the above mentioned moulds, with the core-veneer interface positioned at the level of the jig. Shear force was applied as close as possible to the veneer-core interface at a crosshead speed of 1 mm/min until fracture occurred. Load deflection curves and ultimate load to failure were recorded automatically and displayed by the computer software of the testing machine (Nexygen, Lloyd Instruments, Fareham, Great Britain). Statistical analysis was performed using SPSS statistical package (version 17.0, SPSS Inc., Chicago, IL, USA). Results were analysed using one-way ANOVA and Scheffe`s post-hoc tests. Results: The highest shear bond strength values were recorded in the second group (ground and sandblasted samples) and the lowest in the fourth group (ground, sandblasted, treated with liner and regeneration fired samples). Highest mean roughnes (Ra) and Z values (the distance from the highest to the lowest point of measurement along the observed line) were recorded in the third group of samples which were ground, sandblasted and treated with liner. Conclusion: Surface roughness enhances the bond strenght between zirconia core and veneering ceramics while it is decreased by application of liner.
Jedan od razloga zašto je dentalna estetska medicina postala vrlo važna disciplina u dentalnoj medicini je zahtjev pacijenata za visoko estetskim nadomjescima na gornjim prednjim zubima. Stoga ...doktori dentalne medicine moraju biti spremni odgovoriti estetskim zahtjevima i visokim očekivanjima svojih pacijenata. Međutim, procjena estetskog izgleda nadomjestaka doktora dentalne medicine i pacijenta mogu se međusobno razlikovati.
Svrha ovog istraživanja je bila ispitati i međusobno usporediti procjenu doktora dentalne medicine i pacijentovu ocjenu direktnih i indirektnih estetskih nadomjestaka na gornjim prednjim zubima.
U istraživanju je sudjelovalo 200 pacijenata. Doktor dentalne medicine i pacijent su procjenjivali boju, oblik i površinsku teksturu svakog nadomjeska u području gornjih prednjih zubi uspoređujući ih sa prirodnim zubima te ocjenjujući ih ocjenom dobar, zadovoljavajući ili loš.
Rezultati istraživanja pokazali su da su pacijenti potpunu keramičku krunicu procijenili kao nadomjestak koji se najbolje podudara s ispitivanim prirodnim zubom, a kompozitni ispun najlošijim. Boja nadomjeska bila je karakteristika koju su ispitanici najstrože ocjenjivali. Žene su bile strože u procjeni estetskih nadomjestaka na gornjim prednjim zubima od muškaraca (p<0,05). Stariji pacijenti strože su procjenjivali estetske parametre kompozitnih ispuna, fasetiranih akrilatnih i metalkeramičkih krunica od mlađih (p>0,05). Mlađi pacijenti su općenito bili zadovoljniji svojim nadomjescima od starijih ispitanika (p<0,05). Pacijentov opći dojam o nadomjescima bio je bolji ukoliko je pozitivno procijenjen izgled kompozitnog ispuna (p<0,059). Stomatolozi su strože procjenjivali estetske parametre nadomjestaka na gornjim prednjim zubima od pacijenata (p<0,05).
Estetska procjena nadomjestaka i općenito dojam estetike usne šupljine je kombinacija objektivnih parametara i subjektivnog doživljaja. Ne postoji univerzalna formula za dobivanje savršenog izgleda usne šupljine. Stomatolog se stoga mora voditi nekim općenitim smjernicama i prilagođavati ih željama pacijenta i naravno, u konačnici, svoj estetski rad uklopiti u fizionomiju pacijentovog lica.
BACKGROUND: Dental esthetics has become an important discipline in dentistry as patients have started requesting highly esthetic restorations on upper front teeth. Therefore, dentists must be prepared to meet the esthetic demands and high expectations of their patients. Clinical and patient's assessments of quality may differ.
PURPOSE:The purpose of this study is to assess and compare clinical assessment and patient's evaluation of direct and indirect esthetic restorations of upper front teeth.
MATERIALS AND METHODS: Two hundred subjects evaluated color, anatomical shape and surface texture of maxillary anterior teeth restorations (composite fillings, acrylic faceted metal crowns, porcelain-fused-to-metal crowns and all-ceramic crowns) in comparison to adjacent natural teeth ranking the appearance as good, satisfactory or poor. Patients also assessed general impression of their maxillary anterior teeth restorations and rated it as satisfactory or unsatisfactory. Results were compared with clinitian's assessment. The data were expressed in average assessment scores for color, anatomical shape and surface texture as well as overall average assessment scores for every type of restoration and overall average assessment scores for color, anatomical shape and surface texture of all the restorations in general. Logistic regression analysis was used to determine factors that influenced the patient's satisfactory or unsatisfactory overall impression for restorations on the upper front teeth.
RESULTS: All-ceramic crowns were evaluated as best match with the tested natural tooth and the composite fillings as worst. Colour of the restoration is a characteristic where the participants were the stricktest in evaluation. Women were much stricter in assessing esthetic restorations on the upper front teeth (p <0.05). In assessing aesthetic parameters of composite fillings, faceted acrylic and metal-ceramic crowns older patients were strickter than younger respondents(p> 0.05). Younger patients were more satisfied with their restorations than older subjects in general (p <0.05). General impression of restorations was better if the patient positively assessed composite fillings (p <0.059). Dentists's assessment of aesthetic parameters of upper front teeth restorations was always strickter than the patients one (p <0.05).
CONCLUSION: Restoration type can affect patient's satisfaction by its aesthetic and technical characteristics, and not the tested aesthetic parameters. Aesthetic evaluation of restorations and general impression of dental aesthetics is a combination of objective parameters and subjective impression. There is no universal formula for getting a perfect appearance of oral cavity. Therefore a dentist must follow some general guidelines and adapt them to patient's wishes and of course, ultimately, blend his/her aesthetic restoration with patient's facial physiognomy.
