Epidemiološka studija rađena temeljem ankete poslužila je za detekciju međusobnih odnosa lomova četiriju osnovnih tipova proteza:GTP, DTP, GPP i DPP. U analizi su upotrijebljeni različiti ...parametri:materijal izradbe, starost proteza, spol, vrsta štete, uzrok loma i antagonisti. Kod razvrstavanja oštećenih proteza u sva se četiri tipa proteza najviše pojavljuju lomovi baze proteze, 328 incidenta. Najviše GTP,151 slučaj od čega su 137 bili lomovi u središnjoj zoni, a kod 14 slučajeva bili su na ostalim mjestima baze proteze. Kod DTP 53 slučaja su lomovi u središnjoj zoni, a 7 je ostalih. Kod GPP od 74 slučaja loma baze 5 je bilo u središnjoj zoni, a 69 su nastali popravcima spojki i rubova. Kod DPP bilo je 48 slučaja loma baze. Lom zuba ustanovljen je se u 133 slučaja. Rezultati ankete pokazuju da znatno više l omova imaju gornje proteze, X1-X2=41,56%, i totalne X J-X2 = 19,36%. Izrazita je pojavnost lomova akrilatnih proteza u usporedbi s metalnim protezama X1- -X2=85,6%. Starost proteza i frekvencija žvakanja također pridonose lomovima. Najčešće su štete pucanje baze i lom zuba. Lomovi proteza su statističkim metodama 2x2 tablice i Hi kvadrat testom uspoređivani s rezultatima sličnog istraživanja u Engleskoj. Rezultati pokazuju da razmjeri lomova GTP i DTP u objema zemljama nisu statistički značajni, a pojavnost pucanja GPP i DPP u Engleskoj je znatno veća.
Može se zaključiti da je, s obzirom na trajnost, konstrukcija s metalnom bazom bolje rješenje gdje god to omogućuju uvjeti ventilnoga ruba i retencije GTP.
Pacijenti često nose neprikladne potpune proteze. One postaju funkcijski neprihvatljive zbog izražene abrazije proteznih zuba i resorpcije koštanoga proteznog ležišta. Mogu se pojaviti i simptomi ...disfunkcije čeljusnih zglobova. Zbog nekontrolirano smanjene okomite dimenzije potpunih proteza i liječenja znakova temporomandibularne disfunkcije, koji su potvrđeni metodom magnetske rezonancije, postavlja se indikacija nošenja stabilizacijske (vertikalizacijske) udlage. Udlaga se izrađuje u artikulatoru, u kojem se provjeravaju i ispravljaju okluzijski odnosi. Tijekom liječenja prati se pacijentov subjektivni i objektivni nalaz. Uspješno inicijalno liječenje pretpostavka je uspjehu u konačnome protetskom liječenju potpunim protezama.
Odnosi mekih i koštanih tkiva u bezubih pacijenata se znatno mijenjaju
i tako uvjetuju vidljive promjene u fizionomiji, proporcijama i estetskom
izgledu pacijenata. Pogotovo to vriejdi za donju ...trećinu lica, gdje meka tkiva gube svoju tvrdu potporu i zbog toga poprimaju nove oblike. Nastale promjene su toliko izražene da se mogu registrirati neposredno mjerenjem. Jednu od metoda analize morfoloških promjena lica daje stereofotogrametrija koja omogućava registraciju i mjerenje tih promjena u tri prostorne dimenzije korištenjem stereofotografije. U ovom radu opisana je metoda snimanja i analiza stereofotografije pacijenata prije i nakon protetske terapije totalnim protezama.
Ispravni okluzijski odnosi na potpunim protezama dio su uspjeha protetskoga liječenja bezubih pacijenata. Kako materijali za bazu proteza i postupci izrade ne mogu osigurati dimenzijski točne potpune ...proteze, potrebno je provjeriti okluziju. Odnos umjetnih zuba na potpunim protezama znatno utječe na ravnomjerno opterećenje ležišta proteza i optimalnu stabilizaciju proteza tijekom nošenja. Remontažni postupak počinje izradom prijenosnih modela, određivanjem i prijenosom međučeljusnih odnosa u artikulator. Selektivnim brušenjem koje se provodi u artikulatoru u interkuspidacijskom položaju i ekskurzijskim kretnjama vođenih zubima uklanjaju se prerani dodiri zuba na protezama. Svrha je prikazati remontažu kao sastavni dio postupaka u izradbi potpunih proteza u svakodnevnoj praksi. U izboru dinamičke koncepcije okluzije prednost se daje nebalansiranim protezama, tj. okluziji vođenoj očnjakom i/ili koncepciji unilateralne okluzijske ravnoteže.
U radu su opisane različite metode koje pomažu izboru umjetnih zuba za potpune proteze. Prva je poznata teorija još iz prošloga stoljeća, a temelji se na Hipokratovoj podjeli temperamenta na ...neurotične, sangvinične, bilijarne i astenične tipove, pri čemu svakom temperamentu odgovara određen oblik zuba. Tu je teoriju istisnula geometrijska teorija Leona Williamsa (početak prošloga stoljeća) koja povezuje oblik lica i oblik zuba. Prema Williamsu, konturna linija gornjih središnjih sjekutića umanjena je i obrnuta kontura lica. To je najpoznatija teorija koja se spominje u gotovo svim udžbenicima protetike u svijetu. Sljedeća teorija je tzv. Dentogena, tj. SPA teorija po Frushu i Fisheru. Prema toj teoriji postoje razlike između spolova (S=sex), pacijentove osobnosti (P=personality) i dobi (A=age), jer žene imaju manje lateralne gornje sjekutiće od muškaraca, snažniji pak karakteri imaju naglašeniji očnjak, a stariji ljudi imaju tamnije i abradiranije zube, što se mora uzeti u obzir prigodom izbora zuba. Postoje još i sljedeće teorije: teorija estetskoga trokuta, koja uz povezanost između oblika lica i zuba uključuje i oblik bezubog alveolarnoga grebena, teorija individualnih preferencija, teorija koja preporučuje upotrebu starih fotografija, ekstrahiranih pacijentovih zuba ili gipsanih odljevaka čeljusti i zuba prije ekstrakcije za izbor zuba, teorija koja sa starih fotografija izračunava dužinu i širinu umjetnih zuba, itd. Također je u radu opisana važnost postavljanja zuba te mogućnost preoblikovanja zuba konturiranjem umjetne gingive.
Svrha rada bila je ocijeniti zadovoljstvo pacijenata mobilno-protetskom terapijom djelomičnim protezama, ovisno o društveno-ekonomskim čimbenicima, te procijeniti zadovoljstvo pacijenata retencijom ...proteza, fonacijom, estetikom, kakvoćom žvakanja i udobnošću nošenja. Svrha je bila i ocijeniti utjecaj čimbenika kao što su dob, spol, stupanj naobrazbe, pušenje, društveno-ekonomski status, bračno stanje, redni broj proteza i starost proteza na zadovoljstvo pacijenata. U istraživanju je sudjelovalo 165 pacijenata, nosilaca djelomičnih proteza, 59 muškog i 106 ženskog spola u dobi od 38 do 87 godina. Pacijenti su ocjenjivali opće zadovoljstvo, estetiku, fonaciju i retenciju djelomičnih proteza, mogućnost žvakanja i udobnost nošenja djelomičnih proteza ocjenama na skali od 1 do 5. Nakon statističke raščlambe moglo se zaključiti: 1. pacijenti su uglavnom zadovoljni svojim protezama (asimetrična distribucija dobivenih rezultata prema najvišim ocjenama), samo 3,2% pacijenata nije zadovoljno svojim djelomičnim protezama; 2. više od polovice ispitanika ocijenilo je ispitivane varijable najvišom ocjenom (5); 3. pacijenti višeg stupnja naobrazbe imaju više estetske kriterije te su lošije ocijenili estetiku proteza od pacijenata nižega stupnja školovanja, a muški pacijenti slabije su bili zadovoljni žvakanjem donjim djelomičnim protezama (p<0,05); 4. između pacijenata razliEčte dobi, sposobnosti samostalnog življenja, društvenog i ekonomskog statusa i bračnoga stanja, pušenja ili nepušenja te postojanja ili nepostojanja kroničnih bolesti, rednog broja proteza i starosti proteza nije bilo razlike u ocjenama različitih parametara na djelomičnim protezama (p>0,05).
Autori isu željeli utvrditi koncentraciju ostatnog monomera u polimetil-
-metakirilatu, dobivenom u različitim uvjetima polimeriizacije i to s obzirom na metodu polimerizacije (topla, hladna) i ...osobni rad.
Ostatni monomer je istraživan na ukupno 48 preparata polimetil- metakrilata, podijeljenih u tri skupine. Prvu skupinu čine preparati jednog tehničara, dobiveni u tri odvojena postupka polimerizacije. Drugu skupinu preparata izradila su tri tehničara, svaki svoj dio odvojenim postupkom polimerizacije. Prva i druga skupina preparata izrađene su metodom tople polimerizacije, a brojale ukupno 31 preparat. Treća je skupina preparata napravljena metodom hladne
polimerizacije, a čini je 17 preparata. Posebnu, četvrtu skupinu preparata činili su umjetni zubi od akrilata. Za dokazivanje ostatnog monomera, poslužila je metoda po Smithu i Bainsu. Pojedini pripravci polimetihmetakrilata istog tehničara pokazuju približno jednake vrijednosti nalaza ostatnog monomera. Postoji razlika u nalazu ostatnog monomera između pojedinih skupina preparata koje su načinili različiti tehničari. Koncentracija ostatnog monomera u hladno polimeriziranih preparata od polimetil-metakrilata pokazuje znatno veće vrijednosti. U umjetnim zubima od akrilata, ostatni monomer nije se mogao utvrditi.
Izvršena je analiza lomova metalnih proteza kod 100 pacijenata. Analizi se pristupilo s više aspekata: starosti pacijenta, starosti same proteze, učestalosti lomova, lokacije loma i stanja u ...antagonističkoj čeljusti. Od obrađenih pacijenata 73% je muškog spola, a 43% u dobnoj skupini od 40-49 godina. Raspon starosti proteza kretao se od 1 do 13 godina. U antagonističkoj čeljusti 33% pacijenata imalo je fiksne zubne proteze.
Resorpcija rezidualnog alveolarnoga grebena (RRR) trajni je proces nakon ekstrakcije zuba, jače izražen u prvih nekoliko mjeseci nakon ekstrakcije nego u kasnijem razdoblju. RRR u mandibuli je ...dvostruka u usporedbi s maksilom tijekom prve godine nakon ekstrakcije, a odnos resorpcije u mandibuli prema maksili povećava se na 4:1 nakon 7 godina. Rezultat RRR je smanjenje visine donje trećine lica i rotacija mandibule u smjeru koji je obratan od smjera kretanja kazaljke na satu. Do sada etiologija RRR joπ uvijek nije do kraja razjašnjena. Smatra se da i sustavski i lokalni čimbenici pridonose resorpciji. Dakako, jedan od lokalnih činitelja je i nošenje proteza samo danju ili danju i noću. Svrha ovoga rada bila je analizirati veličinu RRR na pet različitih područja obiju čeljusti na lateralnim telerentgenogramima u 100 nositelja potpunih proteza tijekom razdoblja od jedne godine te usporediti veličinu resorpcije u pacijenata koji proteze nose samo danju s veličinom resorpcije u pacijenata koji proteze nose i danju i noću. Visina rezidualnih grebena mjerena je na 5 mjesta u gornjoj i donjoj čeljusti prigodom predaje potpunih proteza i ponovno nakon razdoblja od jedne godine uz pomoć kalibrirane mrežice. Rezultati su pokazali postojanje statistički znatno smanjenje visine rezidualnih alveolarnih grebena nakon jedne godine (p<0,01), a veličina resorpcije bila je 2,5 puta veća u mandibuli nego u maksili u frontalnome području. Veća resorpcija zabilježena je u prednjem i kaninom području alveolarnih grebena maksile i mandibule u odnosu prema lateralnim područjima (p<0,01). Nošenje proteze samo danju ili nošenje proteze danju i noću nije utjecalo na veličinu resorpcije rezidualnih grebena ni na jednom od pet promatranih područja alveolarnoga grebena maksile i mandibule (p>0,05).
Protetska terapija totalnim protezama nastoji kompenzirati nesposobnost funkcije stomatognatog sustava. Dobra retencija, stabilizacija i prikladno ležište odgovorni su za uspješne proteze. Zaseban ...problem, još uvijek, predstavlja donja totalna proteza. U radu se ukazuje na razlike u veličini površina ležišta donje totalne proteze ovisno o položaju i funkciji jezika. Mjereni su sadreni odljevi donje bezube čeljusti istih pacijenata. Površine ležišta ovisile su o odnosu alveolnog grebena i okolnih aktivnih struktura i bile su između 103,20 mm2-205,5 mm2. Srednja vrijednost bila je 145,99 mm2. Razlike aritmetičkih sredina površina ležišta zadanih položaja provjerene su testom usporedbe dviju srednjih vrijednosti s različitim standardnim devijacijama pri nivou statističke značajnosti a = 0,05.
Izmjera je obavljena primjenom stereofotogrametrije, analitičke metode koja se lako veže za automatsku obradu računalom, a rezultati se mogu prikazati grafički i numerički.
