Neizbježna činjenica umiranja i smrti zahvaća i onaj najteži vid palijativne skrbi koja se odvija u pedijatrijskom kliničkom kontekstu. Provedba integralne pedijatrijske palijativne skrbi nužno ...zahtijeva sagledavanje percepcije smrti i žalovanja iz psihološko-kognitivnog i duhovno--emocionalnog kuta dječjeg iskustva „globalne boli“ koje proživljavaju u kroničnoj bolesti i/ili njenom terminalnom stadiju. Stoga je od iznimne važnosti prilagođena komunikacija i empatijski pristup kako bi se djeca lakše nosila s neizvjesnošću i težinom svoga vlastitog stanja ili gubitka bližnjih. Palijativno ublažavanje dječjeg žalovanja može značajno biti ostvareno konstruktivnim smjernicama interdisciplinarnog pristupa razvojne psihologije, koju bi provodili svi uključeni kroz proces praćenja djece, kako bi se ostvarila holistička koncepcija palijative.
The inevitable fact of dying and death involves the most difficult aspect of palliative care that takes place in the pediatric clinical context. The implementation of the integral pediatric palliative care necessarily requires an understanding of the perception of death and mourning apprehension from the psychological-cognitive and spiritual-emotional point of child’s experience of “global pain” experienced in the chronic illness and its terminal stage. Therefore, communication and empathic approach are of utmost importance, so that children can deal easier with the uncertainty and weight of their own condition or the loss of their loved ones. The palliative alleviation of child’s grief can be significantly achieved through constructive guidelines of an interdisciplinary approach of developmental psychology, which could be carried out through the efforts of all involved in the child monitoring process to achieve the holistic conception of the palliative care.
In this paper, I consider Patricius’s argument on integrality laid out in “Pampsychia”, least researched book belonging to Nova de universis philosophia (1591), in comparison with the notions, ...methodologies and pragmatic reach of the contemporary science of human psyche. I attempted to determine can the argument correspond to the methodological instrument of psychology or the relation is disjunctive, that is, in animosity. I emphasise Patricius’s reflection on the mind-centeredness of the soul while trying to point at the dynamic and dialectical character of the psyche phenomenon as the fundamental determinant of Patricius’s psycho-ontology and the importance of implementing philosophical reflection into the mental health system framework, as a precondition for the holistic, integrative approach to the problem.
In this paper I analyse realist, eliminativist, and instrumentalist approach towards mental discourse on folk psychology. The basic idea is to examine folk psychology as a theory which explains and ...predicts behaviour. If folk psychology is a theory, then it must be reducible to or incorporated into a well-founded scientific physical theory, neuroscience foremost. The question is, is such a thing, even in principle, possible? Should we expect the scientific reduction of the entity of folk psychology or is it realistic to expect its elimination from scientific explanation and prediction of behaviour insofar as it is not possible to establish a connection with physical sciences? Or are we perhaps supposed to treat folk psychology as an abstract theory which is justified in its application, but has no scientific physical relations between its entities and the entities of physical sciences? I begin this paper with the everyday, common sense use of folk psychology in explaining and predicting behaviour, and I follow up with a brief presentation of realist perspective and its issues. Afterwards, I lay out eliminativist perspective and its reach in the debate, and pass on to the promising perspective of instrumentalism. Finally, I endorse a transformation of the perspective of instrumentalism into a milder form of realism by introducing the notion of scattered causality.
U brojnim kulturama postoje stereotipi o „okrutnosti” pomajki i/ili poočima u odnosu s njihovom nebiološkom djecom koji najčešće proizlaze iz nejasnoće njihovih uloga u obitelji, ali i dječjih ...negativnih stavova vezanih uz ponovno sklapanje novoga braka svojih roditelja. Tim stereotipima u znatnoj su mjeri pridonijele i bajke koje se naraštajima čitaju, uz koje djeca odrastaju i odgajaju se. Zbog toga smo se u članku kao polazištem za analizu koristili hrvatskom bajkom Jagor Ivane Brlić Mažuranić budući da se u njoj tematizira navedena problematika. Na tragu svojih zapažanja, razmatramo imaju li navedeni stereotipi uporište u stvarnom životu, koristeći se dvama pristupima: pedagoškim i evolucijsko-psihološkim. Nadalje, u radu detaljno analiziramo i postojeće stereotipe o pomajkama i/ili poočimima u odnosu s njihovom nebiološkom djecom s ciljem kako bi se ustanovilo jesu li djeca koja žive s jednim biološkim roditeljem i jednim nebiološkim roditeljem uistinu u nepovoljnijim obiteljskim uvjetima (međuodnosu) u usporedbi s djecom koja žive s biološkim roditeljima. Isto tako, detaljan pregled recentnih pedagoških i evolucijsko-psiholoških istraživanja o pomajkama i/ili poočimima u znatnoj je mjeri pridonio pedagoškoj evaluaciji navedenog problema kako bi se ustanovilo: a) zašto su postojeći stereotipi o pomajkama i/ili poočimima i njihovom odnosu prema djeci koja im nisu biološka izazov za suvremenu pedagogiju, ali i b) na koji koji način ona može i treba odgovoriti na postojeće probleme budući da je kao znanost i u službi djelovanja.
Frankenstein Mary Shelley fabulira i problematizira koncept identiteta na barem tri razine. Na prvoj se postuliraju one bitnosti koje uopće omogućuju proces identifikacije – to je razina filozofije ...identiteta. Na drugoj se postuliraju elementi koji jamče individualni integritet – to je razina psihologije identiteta. Najposlije, na trećoj se postulira povijesni okvir u kojemu se individualni integritet konkretizira – to je razina politike identiteta. U ovome je radu analiza i interpretacija navedenih identitetskih kategorija polazište za raspravu o suvremenome poimanju i posljedičnoj konceptualizaciji identiteta. Tako se pokazuje da se identitetska politika nameće drugim razinama identifikacije, dok se povijesni okvir u konačnici reducira na manipulativni prostor samoopstanka.
Rad se fokusira na razradu kognitivnih temelja i aspekata razumijevanja filmskoga stila te isticanja njihova suodnosa. Kako je pitanje spoznaje i gledateljeva odnosa prema filmskome prikazu bilo ...temom od ranih faza filmske teorije, rad se u prvome dijelu bavi različitim psihološkim pristupima filmskome stilu. Nakon razlaganja važnosti takvih pristupa, rad se potom fokusira na revizionistički pristup filmu inspiriran kognitivnom znanošću 1980-ih kao reakcije na dotadašnje kulturološko-ideološke i psihoanalitičke teorije 1970-ih. U završnom se dijelu nastoje pokazati konkretne analize mikro i makro filmskih primjera iz perspektive kognitivne filmske teorije i njezinih premisa.
Treba li sreću poučavati u školi? Rijavec, Majda
Croatian Journal of Education,
02/2015, Letnik:
17, Številka:
Sp.Ed.1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
U okviru pozitivne psihologije pojam dobrobit predstavlja glavni kriterij pozitivnog funkcioniranja i općenito se smatra važnim životnim ciljem. Istraživanja u tom području daju vrlo jake dokaze da ...sreća dovodi do različitih životnih prednosti, kao što su bolje zdravlje i duži život, uspješni odnosi i bolji uspjeh na poslu. Najvažniji razlozi za poučavanje sreće u školi jesu raširenost depresije kod mladih ljudi diljem svijeta, mali porast životnog zadovoljstva u posljednjih pola stoljeća, učeničko nezadovoljstvo školom u mnogim zemljama i sinergija između učenja i pozitivnih emocija. Veći broj istraživanja ukazuje na to da su programi pozitivne psihologije u školi djelotvorni u razvijanju pozitivnih osobina i povećanju dobrobiti, ali pouzdanost je tih rezultata još uvijek upitna. U ovom radu prikazuje se model pozitivnog obrazovanja kao jedno od mogućih područja budućih istraživanja. To je okvir za primjenu pozitivnog obrazovanja na razini škole usmjeren na šest područja dobrobiti uključujući pozitivne emocije, pozitivnu uključenost, pozitivna postignuća, pozitivnu svrhu, pozitivne odnose i pozitivno zdravlje, s naglaskom na osobne snage.
Iz dosadašnjih uradaka o eneagramu na hrvatskom jeziku razvidno je razmimoilaženje autora u razumijevanju njegove naravi. Eneagram je, prema jednima, psihološka metoda samospoznaje, nalik opisu ...karaktera, po drugima je riječ o metodi duhovnoga razvoja, te je pod svaku cijenu pokušavaju »kristijanizirati« ili barem predstaviti kompatibilnom s kršćanstvom (i drugim religijama). Kritičari eneagrama ukazuju na njegove ezoterijsko-numerološke i opskurne korijene, dok new age u njemu pronalazi povlaštenu metodu koja najizvrsnije izražava njegov sinkretistički svjetonazor u kojemu istovremeno do izražaja dolaze duhovnost, psihologija i gnoza. Ovim člankom autor osvjetljava podrijetlo i narav eneagrama, njegovu neiscrpnu sposobnost mutiranja, predstavlja njegove protagoniste, razlučuje pojmove i, na kraju, donosi kritička zapažanja.
Bol je velik zdravstveni problem. Velik broj ljudi diljem svijeta trpi kroničnu bol. Bolna stanja mogu biti posljedica tjelesne, katkada neizlječive bolesti, mogu biti povezana s ozljedom, upalom ili ...drugim oštećenjem tkiva, a jačinom većom od očekivane. U određenog broja pacijenata s boli stručnjaci ne mogu utvrditi uzrok. Neobjašnjiva stalna bol može biti klinička prezentacija nekog od psihijatrijskih poremećaja. Bez obzira na podrijetlo, bol utječe na razinu aktivnosti, primjerice radno i socijalno funkcioniranje te može biti ne samo osobni teret nego i teret društvu. Na bol utječu osobne, socijalne, okolišne varijable ukljucujuci karakteristike licnosti, spol, rasu, socioekonomski status. Pacijenti s kroničnom boli i dalje su težak dijagnosticki i terapijski izazov te bi liječenje boli trebalo biti multidisciplinarno. Uz farmakološki tretman koji može uključivati antidepresive, antikonvulzive i atipicne antipsihotike u cilju smanjenja anksioznosti, depresije, ali i same boli, trebalo bi uključiti psihološke i psihosocijalne intervencije kako bi se smanjila emocionalna patnja. Dio holističkog pristupa može biti kognitivno-bihevioralna terapija s aditivnim ucinkom na ostale oblike tretmana. Psihološki pristup može smanjiti stres, napetost, ljutnju, bespomoćnost i negativne posljedice boli na svakodnevne aktivnosti, s poboljšanjem kvalitete života kao krajnjim rezultatom.
Individualne razlike u osobinama ličnosti postale su važan predmet istraživanja evolucijske psihologije zbog brojnih dokaza o njihovom postojanju, kao i dokaza o heritabilnosti, utjecaju na ...preživljavanje i reprodukciju. Cilj je ovog rada predstaviti glavne teorije kojima evolucijska psihologija objašnjava nastanak individualnih razlika općenito, s fokusom na one u ličnosti, te predstaviti evolucijski pogled na široko prihvaćen model u psihologiji ličnosti – pet-faktorski model. U radu su predstavljena četiri objašnjenja individualnih razlika, koja nisu međusobno isključiva. To su: balansirajuća selekcija, teorija životnih povijesti (na koju je stavljen najveći naglasak), a pod koju se svrstavaju i kontingentna promjena prema okolinskim i fenotipskim uvjetima te teorija skupog signaliziranja. Teorija životnih povijesti integrativni je teorijski okvir koji sistematizira ostala evolucijska tumačenja individualnih razlika. Osobine ličnosti odraz su razlika na K-kontinuumu odnosno odraz odabira različitih životnih povijesti. Primjenom ove teorije omogućeno je ujedinjavanje znanja na području evolucijske psihologije i generiranje specifičnih hipoteza. Iz teorije životnih povijesti proizašla je Nettleova (2006) analiza pet-faktorskog modela ličnosti koja svaku osobinu tog modela promatra kao kompromis dobitaka i gubitaka za preživljavanje i reprodukciju. Okolinski i fenotipski uvjeti određuju koja će pozicija na osobini biti adaptivna, s obzirom na dobitke i gubitke, što dovodi do individualnih razlika u osobinama ličnosti.