The subject of the present meta-theoretical and methodological analysis is the scientific status of the concept of rationality of cognition in Computational Cognitive Psychology (CCP). On the first ...level of analysis rationality is constrained as a subject matter of cognitive psychology, and only on this level of analysis it is possible to reach a conclusion on whether a cognitive function is rational or not. This empirical question is characteristic of the contemporary rationality debate. On the second level of analysis, rationality stands as a theoretical and methodological concept which is built a priori in the foundations of the contemporary CCP. The central goal in this thesis is to clarify the relationship between these two concepts of rationality . In Part I we introduce the distinction between (i ) rationality constrained as a subject matter of CCP and (ii ) rationality constrained as a framework for theoretical and methodological decisions a priori in CCP. Through conceptual and diachronic analysis of the development of decision theories in social sciences we demonstrate the development of the contemporary opposition between normative and descriptive theories in cognitive science. We introduce Anderson's rational analysis as a central methodological assumption of rational theories and provide a short overview of the discussions that follow. In Part II we provide a complete critical analysis of the theoretical structure of CCP as a natural science of cognitive functions. We first discuss the foundations of the behavioural approach to the measurement of internal constructs, which presents the central theoretical problem of scientific psychology in general, and demonstrate the way that this problem is related to the problem of the axiomatization of decision theories. Then we provide a detailed discussion of CCP in three actual theoretical paradigms: symbolicistic, connectionist-emergentistic and constructivist-enactivistic. We discuss the typology of scientific explanation involved in these theoretical paradigms. We demonstrate that some parts of the program of the standard symbolicistic CCP cannot be falsified by means of standard behavioural methodology. Finally, we define a meta-theoretical framework for the analysis of formal cognitive theories: a set of theoretical concepts upon which the positions of v rational theories and theories of bounded rationality are developed in the rationality debate. In Part III of the discussion we present a meta-theoretical analysis of five groups of formal theories in contemporary CCP: theories of choice under risk and uncertainty, theories of causal learning, theories of memory, theories of judgement and reasoning, and theories of concepts and categorization. The results of our discussion uncover new, previously unstudied problems in the rational analysis of cognitive functions. Our analyses suggest that it is di cult, if not impossible, to assert that cognitive systems formulate unique goals of cognitive computations in front of uniquely defined problems of adaptation, which is a basic (implicit) assumption of rational analysis. This question naturally connects to the questions of (i ) the existence of the representative subject of any formal cognitive model and of (ii ) the possibility of parallel explanation of same behavioural data by multiple theoretical models. The analysis of the relationship between the concepts of rationality, adaptation and optimization, shows that it is di cult or impossible to differentiate between rationality and optimality in contemporary rational analyses, which complicates additionally the question of the adequacy of normative frameworks. We also discuss the status of intuitive justification of the axiomatic framework of contemporary descriptive theory of choice. In Part IV of the thesis we present a short overview of the history of ideas that led to the development of the contemporary CCP. We recognize three historical lines that converge in the development of CCP in the second half of the XXth century. The first relates to the tendency to provide a mechanicistic account of human mental processes and dates back to the philosophy of Descartes. This line reaches its peak in the discussion of the philosophy of mathematics between the formalists and intuitionists - the discussion that brings the key theoretical concepts of CCP as its consequences, such as the concept of computation, or the concept of a formal system. The second historical line can be recognized in the continuity of the development of probability theory with the study of the problems of rational choice and judgement under risk and uncertainty in contemporary CCP. The beginning of the third historical line that converges in the contemporary CCP is in the discovery of thermodynamics and statistical physics in the second half of the XIXth century, and it can be recognized in contemporary CCP as an impulse to constrain cognitive problems as optimization problems. In Part V of the thesis we develop a formal, mathematical model of one vi rational, Bayesian decision theory. It is our goal to demonstrate the possibility of a decision theory in which the cognitive processes responsible for deviations from normative decisions stand in isolation from the cognitive processes involved in pure choice. As a decision model we use Viscusi's Prospective Reference Theory (Viscusi, 1989), in which we then incorporate an alternative model of belief formation. The resulting Confidence Theory is able to explain all standard, robust deviations from normative decisions. We present experimental tests of the basic assumptions of the Confidence Theory (experiments 1a and 1b), as well as two attempts at model selection, through experimental measurement of certainty equivalents (experiments 2a and 2b) and choice experiments (experiments 3a and 3b). Confidence Theory explains empirical choices slightly better than the Tversky and Kahneman's Cumulative Prospect Theory (Tversky & Kahneman, 1992) while encompassing some empirical effects that Cumulative Prospect Theory cannot incorporate even in principle. The analysis of the homogeneity of preferences shows that this important condition is not satisfied in empirical choices, which implies that the canonical parametric form of the Cumulative Prospect Theory is not correct. We compare the theoretical, explanatory structures of these two decision models (which we use as representatives of rational and boundedly rational theories in general) and formulate the theoretically important distinction between dispositional and representational cognitive theories. This distinction is then used in Part VI to formulate one of our main arguments in this thesis. Part VI presents the key arguments that we use to support the following general conclusion: the rationality of cognition is a concept that should be excluded from the scientific discussion of cognitive functions. The first argument is based on the analysis of the possibility that there is always a representational cognitive theory that matches the behavioural predictions of the respective dispositional cognitive theory. If the former statement is true, and we argue that it is very probably true, than it does not make any sense to characterize any observable behaviour as rational or boundedly rational. The decision of whether cognition is rational or not reflects merely a choice between two equivalent languages of scientific description. Our second argument is based on the problem of choice of uniquely defined goals of cognitive computations that was recognized in Part III. If a cognitive system does not represent the problem of adaptation as a unique computational problem, rather interpreting the source of environmental information as demanding different, parallel cognitive computations, it is optimal for such a system to solve vii the adaptation problem by adopting a mixed-strategy as defined in game theory. Accordingly, every cognitive act is always an act of strategic interaction with the environment. To be able to discuss this situation in exact terms, we develop a strategic view of the cognitive system, in which cognitive acts take the form of mixed strategies: probability distributions defined on the space of formal cognitive models. We show then that a cognitive system which approaches the problem of adaptation strategically leaves a behavioural trace upon which it is impossible to decide whether it was produced by a rational or a boundedly rational system. We discuss several examples to support this observation. In the analysis of strategic interactions between different cognitive systems we also show that it is impossible to separate the question of the rationality of cognition from the question of the selection of goals that the respective cognitive functions are expected to satisfy. Finally, our third argument continues the discussion of creative conceptual functions that began in Part III. This argument shows that from the strategic interpretation of cognitive functions it follows that is not possible to formulate normative standards for the processes of symbolic interpretation. It is shown that just the opposite of stable cognitive strategies is what is necessary to support the conventional, arbitrary nature of symbols - that in turn enables for a potentially infinite number of symbolic interpretations. If cognitive strategies in symbolic interpretations remain fixed, the fundamental conditions of arbitrariness and conventionality are not met. In the domain of symbolic cognitive functions, thus, rational analysis is not possible. In the last part of the thesis we provide a more concise overview of our results and reiterate the general conclusion reached in Part VI: rationality of cognition is not a concept of a scientific theory, and does not deserve a scientific treatment in the scope of the discourse of computational cognitive psychology.
Predmet metateorijske i metodološke analize u ovoj tezi je
U svijetu preplavljenome informacijama naša je sposobnost racionalnoga razmišljanja često na kušnji. U ovome radu donosimo teorijski i istraživački pregled literature koja pojašnjava kada nam i zašto ...uvjerenja ponekad divergiraju od empirijski provjerenih spoznaja i činjenica, posebno u kontekstu svjetonazorske polarizacije. Polazeći od okvira dvoprocesnih teorija za razumijevanje individualnih razlika u racionalnosti, razmatramo dvije teze o ulozi analitičkoga rezoniranja u (ne)prihvaćanju epistemički utemeljenih dokaza i činjenica podložnih svjetonazorskoj polarizaciji. Dosadašnji nalazi pružaju složenu sliku te ostavljaju prostor različitim teorijskim interpretacijama, ukazujući na nužnost sveobuhvatnoga međudisciplinarnog pristupa u svrhu daljnjega produbljivanja područja.
Povijest čovječanstva je, prvenstveno, povijest racionalnosti. Zahvaljujući njoj, čovjek je iz kamenog doba dospio u doba suvremene medicine, genetike, informatike, robotike, nanotehnologije, i da ne ...nabrajam. Životni vijek Krapinskog čovjeka bio je oko dvadeset godina, a danas, u visoko razvijenim društvima čovjek živi, u prosjeku, osamdeset šest godina. Napredak znanosti i tehnologije nije uvijek pozitivan. Dovoljno je spomenuti ekološke probleme koji ozbiljno prijete čovječanstvu ili, na primjer, probleme u prehrani vezanoj za genetske manipulacije. Pokazuje se da se znanstveno-tehnološki razvitak mora ozbiljno, filozofski promišljati. Etika postaje sve više sastavni dio života. U ovom smo se radu fokusirali na probleme vezane za novi Coronavirus koji je prouzrokovao bolest planetarnih razmjera nazvanoj Covid 19. Ne može se osporiti činjenica da su se sve zemlje angažirale da suzbiju nastalu pandemiju. Međutim, upotrijebljene mjere izazivaju izvjesna podozrenja. Da li treba zatvarati ljude u karantenu, da li im treba ograničavati kretanje, da li ih treba prisiljavati na cijepljenje, i slično. Tvrdeći da djeluju profilaktički, znanstvenici su dodavanjem nekih DNK, RNK segmenata (gain of fonction, GOF) neškodljivom virusu za čovjeka, stvorili opasan umjetni virus gripe. Isto tako je, laboratorijski, stvoren umjetan, infektivan Coronavirus. Oba postupka stvaranja ovih opasnih, hibridnih virusa su opisani u eminentnim znanstvenim časopisima! Znanstvenici su nam rekli da su to uradili kako bi pronašli lijekove i vakcine protiv ovih ne-prirodnih virusa ukoliko se oni ikada pojave među ljudima; opreznim rukovanjem, medicinska znanost se može unaprijediti. Ali šansa da se ta vrsta virusa pojavi među ljudima je skoro nepostojeća. Što, međutim, ako ti virusi „pobjegnu“ iz laboratorije, kao što se to u nedavnoj prošlosti dešavalo? Što ako ih upotrijebi neka teroristička organizacija ili, po detaljno objavljenim uputama, sama počne proizvoditi te i druge viruse? Konačno, što se tiče dviju velikih svjetskih sila, SAD i Kine, koje su zajednički stvorile umjetan Coronavirus, nazvan SHC014-MA15, tko ih može spriječiti da i dalje nastave s tom praksom? Zar nije moguće da su također stvorile i sadašnji SARS-CoV-2 koji je do sada uzrokovao smrt dva i pol milijuna ljudi? U vezi ovih pitanja, posljednji problem kojim se ova studija bavi, tiče se tolerancije. Veliki broj svjetski renomiranih znanstvenika smatra da je sadašnji uzročnik pandemije, SARS-CoV-2, umjetan, laboratorijski stvoren virus, iznoseći za to niz činjenica. Nije sporno da su njihove tvrdnje sporne. To, međutim, ne znači da ih njihovi protivnici, farmaceutske kompanije i neke svjetske velesile, koji imaju daleko veću političku i ekonomsku moć, moraju posvuda, krajnje nekorektno, blamirati, zabranjivati njihove tekstove na tu temu i moralno ih diskreditirati. U znanosti se borba mora voditi argumentima, a ne totalitarnim orvelovskim metodama.
Ovo djelo govori o duhu zapadne civilizacije i njezinim iskušenjima. Oslanjajući se na Hegelovu filozofiju povijesti, tekst objašnjava zašto je donedavno ova civilizacija bila dominantna nad ostatkom ...svijeta. Stvar je u tome što je razumjela važnost racionalnosti, podredila sve manifestacije života njoj, a posebno, tijekom kapitalizma (modernizma), razvila znanost i tehnologiju i proizvela moćno oružje. Usput je u svoj sustav racionalnosti uključila sva značajna dostignuća drugih civilizacija i naroda. U tom smislu, Hegel u uvodu filozofije povijesti kaže: "Jedina misao koju filozofija donosi sa sobom u kontemplaciju povijesti je jednostavna koncepcija Uma; da je Um vladar svijeta; da nam povijest svijeta, dakle, predstavlja racionalan proces." Drugim riječima, povijest je isključivo okupirana pokazivanjem kako Um dolazi do priznanja i usvajanja Istine. Naravno, racionalnost je nešto što pripada svim civilizacijama i narodima, ali su druga društva, iz različitih razloga (geografskih, klimatskih, vjerskih itd.) podredila racionalnost nekim drugim imperativima. Stoga mnoge od tih zajednica nisu bile povijesne. Što god da je bilo, Zapad je iskoristio svoju nadmoć kolonizirajući druge civilizacije i uništavajući neke. Sa uobičajenog moralnog stajališta, to je neprihvatljivo, kriminalno. Međutim, Hegelova filozofija, donekle u Marxovoj i Engelsovoj interpretaciji, govori nešto drugo. Povijest ima svoj smisao. Njegov primarni cilj je sačuvati čovječanstvo od svega što bi ga moglo uništiti, osobito od raznih prirodnih kataklizmi i smrtonosnih bolesti. Smisao povijesti je i njegov napredak prema civilnom društvu kao ostvarenju slobode i kraja povijesti. To je bilo moguće samo usvajanjem i prakticiranjem apsolutne racionalnosti. Zašto oružje i nasilje? Apsolutna racionalnost, da bi bila povijesno učinkovita, morala je pokriti cijeli svijet. Na Zapadu je, kao "izabrana civilizacija", to trebalo ostvariti, a on je, vojno superioran, to učinio koristeći nad drugim civilizacijama i narodima ekstremno nasilje. S druge strane, ovom nemilosrdnom eksploatacijom koloniziranih područja, Zapad se mogao brzo razvijati u svim domenima i tako, na razini mogućnosti, omogućiti najbolju sudbinu čovječanstva. Posebno je važno bilo XX stoljeće. Tada je ova civilizacija, razvijajući medicinu, genetiku, informatiku, nanotehnologiju i robotiku, uspjela pobijediti razne smrtonosne bolesti, započeti istraživanje svemira i pretvoriti pustinje u plodna tla i, uz "zelenu revoluciju", proizvoditi hranu za sve stanovnike planeta. Vidjevši prednosti racionalnosti, druga područja svijeta, s različitim uspjehom, slijedila su primjer Zapada. Kolonijalizam je nestao, a ljudska prava i međunarodni odnosi bili su institucionalizirani, osobito u deklaracijama Ujedinjenih naroda. Uspostavljen je detant između dva bloka, kapitalizma i socijalizma, a pokret nesvrstanih pridonio je stabilizaciji svijeta. Što se tiče svjetskih ekoloških problema koji proizlaze iz često nekontrolirane industrijalizacije, i oni, iako mučno i sporo, nastoje biti riješeni na globalnoj razini. Za razliku od modernizma, koji je konstituiran kao moderno civilno društvo s usvojenim načelom jednakosti svih, sadašnji postmodernizam je suprotan svemu građanskom. Tržišna ekonomija sve lošije funkcionira, napuštene su velike utopijske ideje: kršćanstvo i marksizam, "nova ljudska prava" uništila su sve plemenito od već proglašenih univerzalnih ljudskih prava. U nastalom beznadnom kaosu, zabrinute zbog uspona Kine i Rusije, najvažnije snage na Zapadu prešle su u "ilegalu", stvaranjem globalne duboke države, Novog Levijatana. Djeluje, prema potrebi, putem formalnih i neformalnih mehanizama. Ako je potrebno, on se također protivi vlastima svojih država ako smatra da njihovi postupci urušavaju ovu civilizaciju. Kao dobar učenik Carla Schmitta, njemačkog političkog filozofa, on je protiv humanizacije međuljudskih odnosa; ima ogromna financijska i tehnička sredstva i neljudske, eugeničke ideje o smanjenju svjetske populacije. Više nema sumnje da njegove metode uključuju proizvodnju i širenje smrtonosnih virusa. Ciljevi djelovanja tih antiliberalnih svjetskih vlasti u sjeni, je uništenje cijelog postojećeg humanizma i nema nikakve veze s poviješću ili bilo kakvim smislom.
Primjedba. Levijatan je morsko čudovište spomenuto u biblijskoj Knjizi o Jobu, gdje je povezan sa silama kaosa i zla. Metaforički, Levijatan je ogroman i moćan društveni organizam koji živi skriven u dubokoj tami, izvan bilo kakve pravne društvene kontrole.
Rad ima dva dijela:
- Smisao povijesti, modernizam i nužnost zapadnog nasilja
- Postmodernizam, sumrak Zapada i Novi Levijatan
Slijedi zaključak o budućnosti čovječanstva.
U radu se analizom različitih teorija energetske racionalnosti sveukupnog gospodarstva analizira globalna ekonomika odnosno energetska bilanca u proizvodnji energije i utrošku energije za dobivanje ...energije. Ovaj analitički pravac započeo je još analizama Rimskog kluba iz 70-ih godina XX. stoljeća, a zatim se povremeno obnavljao kroz različite koncepte, od teorije održivog razvoja i očuvanja resursa do teorije o vrhuncu proizvodnje nafte i teorije "energetske litice" koja dokazuje kako ukupna proizvodnja ugljikovodika postaje energetski sve manje racionalna. Analiza utroška energije za energiju postat će značajan segment budućih energetskih analiza i energetskih politika u budućnosti.
U današnjem kontekstu raznih kriza, svojom se apokaliptičnošću posebno ističe ekološka kriza. Kao njezin uzrok navodi se opredmećujuća i iskorištavajuća vizija prirode koju njeguje novovjekovna ...filozofija i njezina suputnica novovjekovna znanost. Za njihov se posredan uzrok navodi biblijska vizija svijeta koju u svojoj
filozofiji promišlja Toma Akvinski. Unatoč svojevrsnomu anakronizmu, u filozofiji Tome Akvinskoga nalazi se, ponajviše u načelima, filozofija ekologije, to jest ispravan stav i odnos prema svijetu. Promatrana kroz više dimenzija, metafizičku, epistemološku i etičku, Akvinac razumijeva svijet kao od Boga stvoren, kao uređenu i jedinstvenu cjelinu koja pokazuje svoju ljepotu i ljepotu Stvoritelja
te koji je čovjeku darovan na upravljanje. U tom stvorenome svijetu, čovjek ima poseban duhovan i fizički nedostatan položaj čime stupa u jedinstven oplemenjujući ili uništavajući odnos. Narav svijeta njemu je normativan i regulativan princip djelovanja čime se uspostavlja realističan položaj i stvara ispravan stav.
Jedno od najvažnijih pitanja u području psihologije morala jest koji je proces u podlozi moralnih prosudbi. Neke od novijih teorija predlažu heuristike. Glavni je cilj ovoga istraživanja bio ...provjeriti jesu li one uključene i u proces moralnog prosuđivanja, a ne samo moralnog djelovanja. Također, cilj je bio replicirati ove fenomene na hrvatskom uzorku koristeći novi podražajni materijal. Ispitivana je uloga pet heuristika: milo za drago, kažnjavanje švercera u kooperativnim savezništvima, incest, sreća i trud kao znakovi za pomaganje te propust. U skladu s tim sudionici su rješavali pet moralnih dilema od kojih je svaka bila povezana s jednom od navedenih heuristika. Svaka je dilema imala dvije verzije, koje su se razlikovale u kritičnim znakovima kojima bi se odgovarajuća heuristika trebala koristiti. Istraživanje je provedeno na uzorku od 84 sudionika, slučajno podijeljenih u dvije eksperimentalne skupine, kojima su prikazane različite verzije dilema. Rezultati su djelomično u skladu s pretpostavkama. Tri su heuristike utjecale na moralne prosudbe – heuristike incesta i propusta te milo za drago. Heuristika incesta utjecala je samo na odgovore muškaraca i to u smjeru suprotnom od očekivanog. Točnije, muškarci češće osuđuju spolni odnos između genetskih srodnika koji ne znaju da su brat i sestra nego između dvoje ljudi koji su odrasli misleći da su brat i sestra. Odgovori u dilemama povezanima s heuristikama propusta i milo za drago očekivani su: uskraćivanje pomoći odobrava se kada je u posljednjoj interakciji i osoba koja traži pomoć učinila isto, a moralni prijestup koji je rezultat akcije osuđuje se češće nego kada je rezultat propusta.
Epistemička je racionalnost racionalnost vjerovanja, dok je instrumentalna racionalnost racionalnost djelovanja. Ako vjerovanje može biti instrumentalno (i)racionalno, čini se da je moguć i sukob ...između epistemičke i instrumentalne racionalnosti. Teza o nesumjerljivosti tvrdi da je takav sukob nerješiv zato što se epistemička i instrumentalna racionalnost ne mogu smisleno usporediti. Međutim, kad bi uspjela redukcija jedne od ovih vrsta racionalnosti na onu drugu, taj sukob bi se (u načelu) mogao riješiti. Iako redukcija epistemičke racionalnosti na instrumentalnu može izgledati obećavajuće, kategorička normativnost epistemičke racionalnosti i dalje ostaje značajan problem.
Racionalna primjena antibiotika Bagatin, Jugoslav
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
09/2000, Letnik:
9, Številka:
2_Antibiotici
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Potrošnja lijekova u RH, unatoč ekonomskim
prilikama, stalno raste. U radu se stoga upozorava na
racionalnost potrošnje lijekova, a ne restrikciju uporabe, osobito
onih za liječenje infekcija. ...Antimikrobno liječenje još je
uvijek neadekvatno i neracionalno, a posljedice su pojava
rezistencije i skupoća takva liječenja. Lijek izbora je onaj koji
pouzdano djeluje na izoliranog uzročnika, uskog je spektra,
niske toksičnosti i prihvatljive cijene. Naglasak je na
iskustvenom liječenju koje se često provodi u našoj kliničkoj
praksi, kako u ambulantama liječnika opće medicine tako i u
stacionarnim zdravstvenim ustanovama.
Autor u radu preispituje temeljne koncepte klasičnih teorija političkog odlučivanja i njihove usporedbe s donošenjem odluka tijekom rata. Obrađuju se dvije pionirske teorije političkog odlučivanja: ...ograničena racionalnost i inkrementalizam. Sukladno tome, autor prvo izlaže teorijski okvir u kojem opisuje prethodno navedene teorije te iznosi njihove temeljne koncepte. Potom se autor bavi vanjskom i obrambenom politikom te odlučivanjem u ratu, s fokusom na temeljne postulate rata Carla von Clausewitza. Nakon toga autor daje raspravu u kojoj preispituje sličnosti koncepata klasičnih teorija odlučivanja s temeljnim postulatima rata. U zaključku autor iznosi stajalište da se koncepti ograničene racionalnosti više podudaraju s postulatima rata nego inkrementalizam.
PDF
