U ovom radu riječ je o vrlo složenoj problematici konkretnog pastoralnog rada i ophođenja s osobama koje su doživjele neuspjeh u crkveno valjano sklopljenom braku, te su se nakon rastave i razvoda ...ponovno civilno vjenčale. O tome se u teološkim krugovima mnogo raspravlja i pokušava pronaći prihvatljiva rješenja, napose u kontekstu crkvene prakse, odnosno stege glede nepripuštanja osoba u drugom civilnom braku sakramentima pokore i euharistije. Ovaj rad polazi od toga da je stav Crkve s obzirom na nepripuštanje sakramentima za osobe u drugom, civilno sklopljenom braku, jasan,te se ovdje ne želi upuštati u tu diskusiju nego se želi ukazati na konkretne pastoralne mogućnosti jednog sustavnijeg rada s rastavljenima, razvedenima te ponovno civilno vjenčanim osobama. Ovdje se, dakle, ne radi prvenstveno o pitanju pastorala sakramenata nego o dijakoniji, odnosno o pomoći i služenju onima koji se nakon rastave i razvoda nalaze u teškoj životnoj situaciji. Pri tome se crkvenim djelatnicima, napose župnicima, predlaže uvid u situaciju s obzirom na broj i konkretnu životnu i vjersku situaciju takvih vjernika, te nastojanje da se s tim vjernicima stupi u kontakt i da ih se pokuša, koliko to pastoralne mogućnosti dopuštaju, integrirati u život crkvenih zajednica.
Svrha je rada pokušati prikazati kako su i koliko krajevi u porječju rijeke Krke opjevani u Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga (RU). Kombiniranjem mikrosociološkog i makrosociološkog pristupa ...utvrđuje se društvena struktura u pjesmama koje se okvirno odnose na područje Hrvatske od Knina do Šibenika, (“case study”) kao i širi prostorni kontekst u kojem djeluju Kačićevi likovi (odakle dolaze i dokle dopiru) te kulturni kontekst u kojem se odvijaju njihovi životi i odigravaju njihove borbe.
Kačić piše o elitnim društvenim slojevima (kralji, bani, providuri, kneževi), a RU namjenjuje siromasima težacima i čobanima (naj)nižim slojevima (koji čine i 90 posto) tadašnjeg društva. Piše li Kačić samo o gospodi, a običnog čovjeka zaboravlja? Ili o pripadnicima elitnih slojeva pjeva dok su još bili obični borci koji su zbog odsjecanja turskih glava i drugih zasluga za Veneciju nagrađeni položajima: serdara, kolunela, kapetana, knezova, harambaša i drugih glavara.? Sam autor RU navodi da mu je glavna svrha - poslije gospode - prikazati svijetu “tko je junak bio, je li glave turske odsicao i koliko je koji odsikao”. Opjevani su znani, ali i neznani junaci - krajišnici na obje strane, muslimanskoj, turskoj i kršćanskoj na tom prostoru. Među Kačićevim junacima iz Pokrčja nalaze se oni koji su položaj i slavu stekli po zaslugama, dakle, po meritokratskom načelu
u društvu ali i oni čiji je društveni položaj nasljeđen po podrijetlu, dakle pripisan.
U RU vidljiva je i prostorna (geografska) pokretljivost njegovih junaka i velikog broja stanovništva koje dolazi iz krajišta ali i dubine Bosne i Hercegovine u Dalmaciju, posebno u porječje rijeke Krke. A za razliku od usmene epske (narodne) poezije Kačić stihovima dokumentira i točno lokalizira (i u povijesnom i u geografskom smislu) svoje junake. U ovom radu utvrđeno je da na porječju Krke pjesnik Kačić u najmanje 24 pjesme navodi oko 50 toponima i gotovo 150 likova s toga područja i na tomu prostoru hrvatske povijesti. U općoj kulturnoj zaostalosti dalmatinskog i hrvatskog društva njegova doba, Kačić omogućuje - jezikom i sadržajem - pristup djelu neškolovanim i nepismenim najširim narodnim slojevima, i time doprinosi demokratizaciji književnosti i kulture.
Danas su u modi sve moguće konzultacije. I zdravstvene konzultacije, i konzultacije o izboru zvanja, i konzultacije o odgoju djece, i bračne konzultacije. U načelu je to, sigurno, dobra stvar.
U povijesti hrvatske književnosti i kulturne djelatnosti uopće Andriji Kačiću Miošiću i njegovoj Pismarici – Razgovoru ugodnom naroda slovinskog pripada izuzetno važno mjesto. Andrija Kačić Miošić – ...Starac Milovan djeluje u 18. stoljeću ističući se u mnogim oblicima
rada – od svećeničkog, filozofskog, pedagoškog do povijesnog i književno-spisateljskog. Međutim, prosvjetiteljska zadaća njega je zaokupljala više od svega i upravo će u tom poslu postići i najviše uspjeha. Osim toga, njegovi jezični prinosi ostvareni Razgovorom ugodnim naroda slovinskoga rasvjetljuju i povezuju dopreporodno i preporodno doba pokazujući ostvarenu razinu naše jezične homogenosti – svojevrsnu standardizaciju hrvatskog jezika
u 18. stoljeću.
Michael Oakeshott upućuje kritiku racionalizmu u politici koji isključuje sve što nije utemeljeno u teoriji, odnosno njome opravdano. Teoretsko znanje, prema Oakeshottu, ne može apsorbirati ...raznolikost svijeta jer rukuje drugačijim kategorijama od onih koje pripadaju realnom svijetu. Posljedično, racionalizam svodi politiku na djelatnost rješavanja problema. Oakeshottova formula za povratak autonomiji političke djelatnosti jest njezina emancipacija u civilnom udruživanju, okviru koji se temelji na priznavanju općih pravila kao takvih, unutar kojeg politička djelatnost zauzima oblik razgovora. Korektiv Oakeshottovu utopijskom projektu nadaje se u misli Michela Foucaulta gdje je najbolje demonstrirana ovisnost zajedničkih institucija, normi i zakona o vrlo kompleksnim odnosima moći.
