Prošla su puna dva desetljeća od kada je papa Ivan Pavao II. objavio encikliku o odnosu vjere i razuma. Tu obljetnicu autor uzima kao povod da iznese neka svoja zapažanja o tematici kojom se taj ...dokument bavi i odjecima koje je dosad imao, osobito u novijim smjernicama za izobrazbu katoličkih svećenika i u pojedinim nastupima pape Benedikta XVI. Autor se najprije osvrće na razloge zbog kojih mjerodavni tekstovi crkvenog učiteljstva u naše vrijeme ne doživljavaju u crkvenoj i društvenoj javnosti onu pozornost koju po svojoj važnosti zaslužuju. Zatim pobliže ocrtava kako su temeljne misli iz enciklike Fides e ratio o važnosti filozofije za teološki studij dobrim dijelom pretočene u Dekret o reformi crkvenog studija filozofije i u novi Ratio fundamentalis institutionis sacerdotalis, dokument o odgoju i obrazovanju svećenika. U završnom dijelu autor analizira nekoliko tekstova i predavanja pape Benedikta XVI. iz kojih se jasno očituje da je spomenuti papa, kao nitko drugi u naše vrijeme, uočio važnost međusobne povezanosti i suradnje kršćanske vjere i ljudskog uma kao sudbinskog pitanja današnjeg čovječanstva i ukazivao na goleme opasnosti koje nastaju ako ta dva krila ljudskog duha ne iznađu odnos međusobnog potpomaganja, prožimanja i kritičkog čišćenja.
U ovom se radu analizira fenomen proizvodnje emocija, s posebnim fokusom na osjećajima sreće i otuđenja u suvremenoj ekonomiji i društvu – i to kao pojavu blisko vezanu uz filozofiju Zapada. U ...pitanju je analiza kulturno i ideološki sveprisutnih praksi upravljanja i/ili kontrole emocijama te emocionalnog rada u postindustrijskoj ekonomiji, ali i u sva-kodnevnom životu i širem društvu. Ideje i prakse kontrole te upravljanja emocijama pritom se analiziraju i (raz)otkrivaju kao dominantni narativ najvećeg dijela povijesti filozofije, kada je riječ o ljudskoj osjećajnosti. Drugim riječima – suvremene prakse socioekonomike osjećanja i kreiranja novih oblika otuđenja ljudi od svog (emocionalnog) rada, rekonceptualiziraju se kao specifična refleksija ili izraz jedne duge i sveprisutne filozofske tradicije.
Sofistička proto-etika Perović, Milenko A
Filozofska istraživanja,
04/2016, Letnik:
36, Številka:
1/141
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
In order to identify genesis of moral-ethical phenomenon, author starts from certainty of its historical, and not “eternal”, character. Its rudimental form is found in proto-moral consciousness and ...proto-ethical philosophical standpoint of the Sophists. Resting upon Aristotle and Hegel, author reconstructs Hellenic system of ethical life (Sittlichkeit) and shows the meaning of historical turn the Sophists made within that system by their own philosophical and cultural mission. Within this turn, moral-ethical phenomenon was born as a product of sophistic confrontation of principle of reason (reasoning) with traditional representational consciousness.
Im Hinblick auf das mannigfaltige Reichtum und die Verschiedenartigkeit der philosophischen Disziplinen, geht der Verfasser dieses Beitrages von der Grundvoraussetzung aus, dass in der Kroatischen ...Philosophie des 20. Jahrhunderts die „Religionsphilosophie“ auch entwickelt und aufgebaut wurde. In der Betrachtung dieser Fragen, die sich auf die „Religionsphilosophie“ in Kroatien im 20. Jahrhundert beziehen, wird die besondere Aufmerksamkeit Stjepan Zimmermann, Wilhelm Keilbach und Vjekoslav Bajsić gewidmet, weil gerade diese Philosophen in ihren philosophischen Reflektionen einen besonderen Beitrag nicht nur für die Entwicklung der kroatischen Neuscholastik, sondern auch für die Entwicklung und kritische Würdigung der „Religionsphilosophie“ als solcher beigetragen haben. Das Eigentümliche, was die Positionierung und die Entwicklung der „Religionsphilosophie“ in der kroatischen Neuscholastik charakterisiert, ist die Art und Weise der dialogischen Fragestellung, die uns in die Atmosphäre der „Offenheit“ für die anderen philosophischen Disziplinen, Religionen und Weltanschauungen einführt.
Ispravno tumačenje Svetog pisma je i povlastica i ponizna odgovornost. U ovom je članku poseban naglasak stavljen na otkrivanje biblijskih i teoloških načela koja se odnose na mjesto vjere, razuma i ...utjecaj Svetoga Duha u hermeneutičkom procesu. Pristup koji slijedi počiva na jedinstvu i jasnoći Svetog pisma u njegovoj cjelini, kao i na konceptu da je cijela Biblija temeljna, nepogrešiva Božja riječ. Uz to, taj pristup pretpostavlja da je izvorno značenje teksta, u načelu, ono što tekst znači i nama danas.
U članku se propituje filozofijski aspekt izgradnje kršćanskog humanizma sadržanog u enciklici Fides et ratio. Analizom odnosa autonomije filozofije i teologije izgrađuje se platforma da se sinteza ...vjere i razuma ne gleda u svjetlu hermetizma, nego sukladno zakonitosti autentičnosti. Autentična filozofija ne može postati teologijom, baš kao što ni autentična teologija ne može postati filozofijom. Načelom heteroafirmativnosti ostvaruje se sinteza vjere i razuma na način da se istina oslobodi formalističkog i od čovjeka otuđenog oblika stvarnosti. Egzistencijalno je relevantna istina ona koja ne isključuje, koja ima snažne integrativne mehanizme te tako pridonosi osmišljavanju ljudskog života.
The article discusses the philosophical aspect of building Christian humanism contained in the Encyclical Fides et Ratio. In analyzing the reciprocal autonomous relationship between philosophy and theology, a platform has been created for the synthesis of faith and reason, not however to be seen in light of hermeticism, but in keeping with the laws of authenticity. An authentic philosophy cannot become a theology, similarly an authentic theology cannot become a philosophy. The principle of hetero–affirmation embodies the synthesis of faith and reason in such a way that the truth is liberated from a formalistic and alienated form of reality. An existentially relevant truth is one that does not exclude, one that has powerful integrative mechanisms, and that contributes to the meaningfulness of human life.
Prilog iznosi na vidjelo prisutnost enciklike Fides et ratio Ivana Pavla II. u nas, i to povodom njezine dvadesete obljetnice izlaska. S tim ciljem kronološki pokazuje osvrte na nju u našoj ...znanstvenoj periodici, koja se mahom vezuje uz filozofsko– teološke institucije na našem nacionalnom korpusu. Članci su većinom izlazili u časopisima Crkva u svijetu, Obnovljeni Život, Vrhbosniensia i Bogoslovska smotra, a gotovo zanemarivo na drugim mjestima. Napisi su bili prigodničarskoga karaktera, tj. izlazili su povodom objave enciklike i obilježavanja njezinih godišnjica. Riječ je o veoma dobrim prikazima čitavoga dokumenta, odnosno pojedinih njegovih dijelova u kojima je riječ o problematici kojom se autori inače bave u svojem znanstvenom radu. Oni su slijedeći okružnicu pisali o povijesno bremenitom odnosu razuma i vjere, odnosno filozofije i teologije kao znanosti o vjeri, o načelnoj otvorenosti ljudskoga duha prema istini koja je i transcendentnoga karaktera, o nužnosti filozofije za teologiju, o prirodnim znanostima i enciklici, o grozoti nihilizma koji predstavlja pravu negaciju ljudskosti te o ponudi poruke Isusa Krista koju je filozofiji pružio Ivan Pavao II. Valja spomenuti da su se pojedini autori znali i kritički osvrnuti na neke dijelove enciklike.
This article highlights the presence in Croatia of John Paul II’s encyclical Fides et Ratio on the occasion of the twentieth anniversary of its publication. Hence, the article gives a chronological list of reviews on the encyclical in Croatian scientific periodicals, which are generally associated with philosophical–theological institutions in Croatia. Articles were published in the journals Crkva u svijetu (The Church in the World), Obnovljeni život (Renewed Life) and Bogoslovska smotra (The Seminarian Review) and in other places also, though the latter are almost negligible. Writings were occasional in nature, i.e., they were issued at the time of the publication of the encyclical and on the marking of its anniversaries. The aforesaid are very good presentations of the entire document or of individual sections on whatever problem the authors deal with in their scholarly endeavours. Following the encyclical, they wrote about the meaningful relationship between reason and faith throughout history, or rather philosophy and theology as the sciences of faith, of the openness, in principle, of the human spirit to the truth which is of a transcendent nature, of the necessity of philosophy for theology, of the natural sciences and the encyclical, of the abomination of nihilism which is a true negation of humanity, and of the offer of Jesus Christ’s message which John Paul II proposed to philosophy. It must be mentioned also that certain authors tended to make critical references to some sections of the encyclical.
Iako filozofija religije posjeduje svoje metode i jedinstvenu strukturu istraživanja, ona se, poput ostalih filozofskih disciplina, sustavno razvija naslanjajući se na prijašnje tradicije mišljenja ...ukorijenjene u zasebnoj kulturi, nacionalnom identitetu i jeziku. Za razliku od “europske” ili “kontinentalne” filozofsko–religijske misli, filozofsko promišljanje o religiji u Engleskoj, i kasnije u Sjedinjenim Američkim Državama, naslonjeno je na tradiciju škotskoga pojma common–sense, empirizma i analitičko–jezične metode. U kojoj je mjeri ta razlika prisutna može se prepoznati u djelima dvojice autora, Chestertona i Guardinija. Oba su filozofa nesumnjivo obilježila razvoj kršćanske filozofije u moderni. Chesterton je bio novinar koji je ulazio u javne polemike s istaknutim znanstvenicima i književnicima svojega vremena kao što su Shaw i Huxley, a Guardini se je ipak kretao unutar teologije. U ovom se radu prije svega osvrćemo na temeljna pitanja u njihovim filozofsko–religijskim istraživanjima te ukratko izlažemo opće odrednice i interese. U drugom koraku kritički analiziramo njihove postavke s ciljem izdvajanja onih mjesta koja su različita i podudarna. Na posljetku interpretiramo kritičko–analitičke uvide kako bismo izložili one sinteze koje bi bile relevantne za suvremenu filozofiju religije. Guardini je, s obzirom na prevedena djela i znanstvene članke, prisutan u našoj filozofiji, a Chestertonova je misao još nedovoljno istražena, ako se izuzmu djela i članci objavljeni tijekom katoličke obnove u Hrvatskoj kao i one novijeg datuma. Pretpostavljamo da ćemo ovim izlaganjem doprinijeti proučavanju međusobnih utjecaja filozofija religija u Engleskoj i Europi s kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća.
In this exposition we have attempted to compare the thoughts of Chesterton and Guardini with the intention of better understanding the different interpretation of Anglo–American and Continental traditions in the philosophy of religion of the West during the late 19th and early 20th centuries. In the first and second sections we have briefly described the work and interests of these authors and in the third and fourth made a critical analysis of certain subjects in the philosophy of religion which, at the same time, bring them close to each other and divide them. Although Chesterton is familiar with Neo–Scholasticism, in his polemic discussions he uses the pragmatic and common–sense approach to questions concerning the history of religion, and the appearance of positivism and evolutionism, which is the main difference in relation to Guardini who is closer to phenomenalism. Although Chesterton and Guardini are representatives of different traditions and different methodologies, one theme brings them together: a critique of modernity developing in light of the crisis in Christianty and scientific advancement which tells us that their personal insights are not quite as far from one other as one may surmise.
The paragraphs contained in the encyclical Fides et Ratio which are explicitly devoted to Saint Thomas Aquinas comprise a condensed summation, or rather synthesis of the entire encyclical. These ...paragraphs incorporate the main themes which are expounded in other sections of the encyclical (philosophy opened to faith, theology mindful of philosophy, etc.) Encyclical teachings on the role of tradition in intellectual life justifies the constant recommendations of the Church regarding the favoured teachings of Saint Thomas, as in philosophy, so too in theology.
Odlomci enciklike Fides et ratio koji su izričito posvećeni sv. Tomi Akvinskomu tvore svojevrsni zgusnuti sažetak, odnosno sintezu cjelokupne enciklike. Ti odlomci sadrže glavne teme koje su razrađene u drugim dijelovima enciklike (filozofija otvorena vjeri, teologija pozorna na filozofiju i dr.). Naučavanje enciklike o ulozi tradicija u intelektualnom životu daje opravdanje stalnih preporuka Crkve o povlaštenom nauku sv. Tome, kako u filozofiji, tako i u teologiji.
PDF
