Raziskovanje ljubljanske Opere odpira opazovanje različnih področij delovanja te ustanove – umetniškega, organizacijskega in nenazadnje družbenega –, ki se v soodvisnosti vzajemno prepletajo in ...vplivajo na temeljno poslanstvo umetniškega zavoda – uprizarjanje glasbenogledališkega dela ter v širši perspektivi posredovanje in etabliranje umetnostnih teženj operne hiše. Pričujoči prispevek osvetljuje čas ljubljanske Opere med obema vojnama, v ospredje pa postavlja vprašanje operne režije oz. umetniško emancipacijo opernega režiserja skozi prizmo najpomembnejših akterjev te ustanove.
U ovom radu tematiziram dijelove vlastite glumačke i redateljske pozicije, kao i fenomen njihove naknadne re/interpretacije. Koji su mogući razlozi naknadnih tumačenja? Jesu li i akteri umjetničke ...prakse skloni revizionizmu kako bi se uklopili u društvene trendove? Osigurava li priključenje dominantnoj struji ugodan osjećaj obećanja popularnosti i društvenog etabliranja unutar dominantnog »Mi«? Postavlja se pitanje gradi li »manifestno« prihvaćanje »različitog« transmoderne jednu od alatki stvaranja nove snažne skupine, onog »Mi« koje nudi obećanje popularnosti i novih angažmana? Radi li se o svojevrsnoj estradizaciji pristupa »drugačijem« i »drugom«?
Prispevek obravnava razvoj operne režije na Slovenskem med obema svetovnima vojnama, s poudarkom na opernih predstavah ljubljanske Opere. Avtorica predstavi profil opernega režiserja, povezave z ...gledališko režijo ter vplive pomembnih evropskih gledališč in šol. Sledi prepletanju zakonitosti estetike gledaliških in opernih predstav, ki so nastajale pod vodstvom vidnejših režiserjev ljubljanske Drame, kot so bili Osip Šest, Bratko Kreft in Ciril Debevec.
U ovome radu istražit ću životni put hrvatskoga glumca, redatelja i kazališnoga djelatnika na temelju dosad objavljene literature, nove arhivske građe i članaka iz novina i časopisa. Njegov život ...prikazat ću od rođenja u Gospiću, preseljenja u ostale gradove zbog prirode očeva posla do dolaska u Zagreb. Namjera mi je opisati Bachovo školovanje u Hrvatskoj dramatskoj školi te njegovo usavršavanje u Beču i Pragu. Ukratko ću ga prikazati kao ravnatelja kazališne administracije od 1920. do umirovljenja 1924. godine, potom kao profesora Glumačke škole 1925. godine te ponovno kao ravnatelja kazališne administracije 1926. godine. Posebno želim istaknuti i njegovo ponovno ravnateljevanje Dramom 1931. – 1934. godine, kada dužnost napušta zbog bolesti. Na temelju kazališnih kritika predstavit ću njegov glumački rad u razdoblju 1897. – 1902. godine. Želim valorizirati njegov otklon od Miletićeva redateljstva. Nastojat ću pokazati utjecaj moderne na njegovo stvaralaštvo, ali i njegov neobuzdani temperament. U zadnjem poglavlju ovoga rada cjelovito ću prikazati njegov sukob s Miroslavom Krležom. Namjera mi je prikazati sukob u umjetničkopovijesnom te društvenom i političkom segmentu.
Rad proučava kontekst i efekte adaptacije jednoga od ključnih tekstova hrvatskog književnog kanona, pastorale Dubravka Ivana Gundulića. Razmatra se status ovoga teksta u hrvatskoj kulturi i u ...hrvatskoj književnoj povjesnici. Također se, osim književnopovijesne i kulturnopovijesne sudbine teksta, analizira i društveni trenutak u kom je nastala adaptacija te kakav je sudnos između konkretnih povijesnih događaja i adaptacije. Prikazuju se strategije kojima je redatelj-adaptator u okvirima tada politički mogućega, diskretno komentirao tadašnji povijesni trenutak i na koji je način odigrao vrlo suptilnu »igru skrivača« s nositeljima političke i društvene moći.
U suvremenom hrvatskom lutkarstvu uočavaju se dvije, oštro suprotstavljene, skupine predstava. Jednu skupinu režiraju glumci, glumci lutkari, odgojitelji ili pripadnici drugih profesija. Premda i ...među njima ima donekle uspjelih predstava, one se uglavnom odlikuju nepoznavanjem osnovnih pravila zanata (nerežija). U istu skupinu ulaze i predstave koje režiraju dramski redatelji, čije predstave, i one loše i one malo bolje, pokazuju potpuno nepoznavanje, nerazumijevanje, dapače posvemašnju nezainteresiranost za specifičnost medija u koji kao da su zalutali. Vrlo često te su predstave posve sterilne, bezidejne, nemaštovite i potpuno nelutkarske (antirežija). Na drugoj su strani predstave koje režiraju talentirane i školovane lutkarske redateljice, čije se predstave odlikuju potpunim skladom ideje i provedbe, ravnotežom misli, emocije i forme (režija, dapače autentična lutkarska režija).
Autorstvo u operi Lederer, Ana
Dani Hvarskoga kazališta,
10/2020, Letnik:
46, Številka:
1
Paper
Odprti dostop
Nova redateljska čitanja (Regietheater) od sredine pedesetih godina 20. stoljeća mijenjaju scensku sliku opernoga kazališta. Istodobno, otvara se i trajno polemičko pitanje o autorstvu u opernom ...kazalištu, što ga je gotovo kao sinonim za kreativnu inovativnost i originalnost scenskoga čitanja operne partiture definitivno prisvojila dominantna umjetnička figura redatelja: gdje su granice autorstva operne režije (ali i dirigenta) u odnosu na skladateljsko autorstvo partiture te može li se i u kojem slučaju se mora partitura obraniti od originalnosti autorstva operne režije odnosno koja je granica zaštite skladatelja od redateljskih čitanja. Iskušavanjem različitih glazbenih interpretacija i redateljskih estetika, izaziva se i različit odnos publike i kritike prema autorstvu operne režije, a u kontekstu hrvatskog opernog kazališta i na pozadini izvedbenih tradicija posebice opernih djela željeznoga repertoara. U članku se analiziraju produkcija i recepcijski odjeci provokativnih redateljskih čitanja Bizetove Carmen (2007.) i Verdijeve Aide (2013.) u Operi HNK u Zagrebu.
PDF
