Pozadina: Diljem svijeta opće je prihvaćena činjenica da bi redovita organizacija i obvezatnost pohađanja tečajeva kardiopulmonalne reanimacije (KPR) zdravstvenih djelatnika na svim razinama ...zdravstvenog sustava trebala biti uobičajena praksa. U Republici Hrvatskoj je redovitost pohađanja tečaja proizvoljna, a tek mali broj zdravstvenih ustanova redovito organizira tečajeve svojim djelatnicima. Od 2015. godine kardiološki tim tadašnjeg Doma zdravlja Osijek, sadašnjeg Doma zdravlja Osječko-baranjske županije, prosječno je svake dvije godine organizirao tečajeve KPR-a i hitnih stanja namijenjene zdravstvenim djelatnicima ustanove. Od 2019. godine sastavni dio tečaja je pismeni ispit. Ciljevi: primarni – procijeniti znanje djelatnika primarne zdravstvene zaštite (PZZ) o pravilnom postupku KPR-a te usporediti točnost odgovora prije, neposredno i tri godine nakon provedenog tečaja. Sekundarni ciljevi bili su utvrditi postotak zdravstvenih djelatnika koji se odaziva tečaju i procijeniti utjecaj pandemije COVID-19. Sudionici i metode: 2019. godine odazvalo se 87 od 258 (34%) zdravstvenih djelatnika tadašnjeg Doma zdravlja Osijek. Na novi tečaj organiziran 2022. godine prijavila su se 133 od 572 (23%) zdravstvena djelatnika Doma zdravlja Osječko-baranjske županije, među kojima je bilo 26 (19%) ponavljača. Usporedili smo odgovore na pitanja prije oba tečaja i neposredno nakon tečaja organiziranog 2019. godine. Rezultati: Na predispitu 2019. godine prosječan postotak točnih odgovora bio je 58%, dok je na završnom ispitu iznosio 83%. Prosječan postotak točnih odgovora na predispitu 2022. godine bio je 66%, dok su ponavljači ostvarili prosječno 75% točnih odgovora. Godine 2022. 7% zdravstvenih djelatnika bilo je neodlučno oko pravovremenog započinjanja postupka KPR-a uslijed straha od infekcije virusom SARS-CoV-2. Zaključak: Poznavanje pravilnog postupka KPR-a u zdravstvenih djelatnika s vremenom slabi, a redovitom reedukacijom smanjuje se fluktuacija znanja. Tri godine nakon provedene edukacije ponavljači ostvaruju bolji prosjek točnih odgovora na inicijalnom testu. Tečajevima se odaziva svega 25 – 30% zdravstvenih djelatnika, a manji postotak djelatnika redovno ih ponavlja. COVID-19 je negativno utjecao na odlučnost u pravovremenom pristupanju KPR-u.
Hitna stanja opasna za život mogu se dogoditi, i događaju se, i u ordinaciji dentalne medicine. Mogu nastati zbog komplikacija osnovne bolesti i kao reakcija na lijekove koja može biti alergijska i ...toksična.
Najčešće toksične reakcije uzrokuju lokalni anestetici, a alergije se pojavljuju uglavnom pri primjeni antibiotika, najčešće penicilina. Kao reakcija na stres najčešće nastaje vazovagalna sinkopa. Ostali uzroci mogu biti povezani s osnovnom bolesti određenog sustava (akutni astmatski napadaj, dijabetička ketoacidoza, hipoglikemija, epileptički napadaji itd.), ili su nesretni slučajevi (aspiracija stranog tijela, što uzrokuje opstrukciju dišnog sustava). Za sve navedeno propisane su smjernice koje je potrebno znati. Ako nastanu komplikacije, a ne poduzmu se potrebne mjere, može se dogoditi zastoj srca ili prestanak disanja pa je potrebna kardiopulmonalna reanimacija. Sve postupke i doze nužno je prilagoditi dobi djeteta.
U povijesnom pregledu prikazani su slučajevi u kojih je primijenjena izravna masaža srca u bolesnika s intraoperacijskim zastojem rada srca (cardiac arrest) u Kirurškom odjelu bjelovarske Opće ...bolnice. Od pet prikazanih slučajeva u razdoblju od 1960. do 1970. godine, uspješno su reanimirana dva bolesnika, od kojih je jedan preživio bez kasnijih posljedica i urednim životom. Razmatra se o teškom općem stanju bolesnika, komorbiditetu i anestezijskim incidentima kao mogućim uzrocima aresta te o kadrovskim i logističkim problemima provincijske bolnice toga vremena
Uvod: Smjernice za reanimaciju publiciralo je Europsko vijeće za reanimatologiju, a iste se osvježavaju i nadopunjuju u vremenskim intervalima od pet godina. Temeljni postupci oživljavanja uključuju ...provjeru stanja svijesti, otvaranje dišnog puta i umjetno disanje, vanjsku masaža srca te korištenje defibrilatora ili automatskog vanjskog defibrilatora. Intervencije koje čine uspješni ishod liječenja su: rano prepoznavanje stanja, pozivanje pomoći, rana defibrilacija te postreanimacijska skrb.
Cilj: Cilj rada je napraviti usporedbu smjernica za temeljne postupke oživljavanja Europskog vijeća za postupke oživljavanja u proteklih 15 godina.
Metode: Za potrebe sistemskog pregleda učinjena je analiza dostupne literature u bibliografskim bazama SCOPUS i PUB MED. Kriteriji uključenja bili su stručni i znanstveni članci publicirani u posljednjih 15 godina, pisani na engleskom i hrvatskom jeziku, a koji sadržavaju ključne riječi, i to: temeljni postupci oživljavanja, kardiopulmonalna reanimacija i smjernice.
Rezultati: Pregledom literature utvrđene su i prikazane razlike između smjernica publiciranih u vremenskim intervalima od 5 godina, te razlozi njihovih promjena.
Zaključak: Znanje o temeljnim postupcima oživljavanja je značajan čimbanik vještina koju svaka osoba treba usvojiti. Temeljni postupci oživljavanja imaju jasne smjernice i algoritme koji su, tijekom posljednjih godina i publiciranja značajnog broja studija, znanstveno verificirani kako bi postupci kardiopulmonalne reanimacije imali zadovoljavajući krajnji ishod.
Cilj: Usporediti znanja učenika Zdravstvene škole Split i studenata Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija u Splitu o kardiopulmonalnoj reanimaciji.
Metode: U ovom istraživanju sudjelovalo je 186 ...ispitanika, 94 studenta i 92 učenika. Korišten je mjerni instrument upitnik CAEPCR. Čimbenici uključenja ispitanika bili su dob >18 godina, bez dodatnih čimbenika isključenja.
Rezultati: Zbrajanjem ispravnih odgovora u pitanjima znanja, dokazali smo statističku značajnu razliku prema ukupnom zbroju ispravnih odgovora na pitanja znanja između učenika i studenata (Z=2,96; r=0,217; P=0,003). Medijan ukupnog zbroja točnih odgovora u učenika Zdravstvene škole Split iznosi 6, a u studenata na Sveučilišnom odjelu zdravstvenih studija u Splitu iznosi 5. Postoji statistički značajna, slaba negativna korelacija ukupnog zbroja pozitivnih odgovora sa životnom dobi ispitanika (ρ=-0,195; P=0,008). Raspodjela ukupnog zbroja ispravnih odgovora na pitanja znanja prema 5 formiranih skupina statistički se značajno razlikovala između ustanova.
Zaključak: S obzirom na dobivene rezultate možemo zaključiti da je razina znanja veća kod ispitanika Zdravstvene srednje škole u odnosu na studente Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija u Splitu. Tom rezultatu doprinosi razlika u provedenoj edukaciji prikazana u nastavnim planovima i programima. Zbog razlike u edukaciji odnosno u trajanju edukacije i vremena protijeka od edukacije, potrebno je provesti daljnje detaljnije istraživanje o utjecaju tih čimbenika na znanje.
Nastavni zavod za hitnu medicinu u suradnji s Gradom Zagrebom provodi probni projekt Hitna medicinska pomoć na motociklu od 2016. godine kada su nabavljena dva motocikla za pružanje medicinske ...pomoći. U 2019. godini projekt je proširen nabavom dvaju novih snažnijih motocikla. T3 timovi, medicinski tehničari na motociklima interveniraju od travnja do listopada kao tri tima raspoređena na tri lokacije: Centar, Jarun i Dubrava. Ciljevi projekta su skratiti vrijeme dolaska timova hitne medicinske pomoći na mjesto intervencije, smanjiti mortalitet kardiorespiratornog aresta, učinkovitije rasporediti raspoložive resurse (timovi na terenu) te podići standard hitne medicinske pomoći u Gradu Zagrebu. Njihova prednost je što brže i lakše stižu do unesrećenih na gradskim prometnicama, osobito u vrijeme prometnih gužvi. Hitnoj pomoći na motociklu treba prosječno 5,18 minuta za dolazak na mjesto intervencije, dok je za isto standardnom timu s kombijem potrebno oko 10,45 minuta. U 2019. godini ukupan broj intervencija HMP na motociklu iznosi 807, od toga 253 samostalne i 554 zajedno s vozilom HMP. Započeto je 11 reanimacija od medicinskog tehničara na motociklu, a vrijeme dolaska za prvi stupanj hitnosti iznosi 4,57 minuta. Medicinska oprema na motociklu sastoji se od AVD, kisika, opreme za zbrinjavanje dišnog puta, glukometra, iv. kanile, infuzija, zavojnih materijala, ovratnika, udlaga i START trijaža seta. Neka od ograničenja hitne pomoći na motociklu su vremenski uvjeti, visoka rizičnost rada, oprema – prostor na motoru, fi nanciranje timova na motociklu i brojnost članova tima hitne medicinske službe. U budućnosti je cilj dodatno educirati medicinske tehničare i povećati broj postupaka na terenu, standardizirati kadar, povećati broj timova te obnoviti vozni park.
Cilj: Istražiti koji su to čimbenici koji smanjuju pozitivan ishod izvanbolničkih kardiopulmonalnih reanimacija (KPR) i na koji način bi se on mogao poboljšati. Metode: Istraživanje je izrađeno na ...temelju podataka iz sustava eHitna i obrazaca za izvješće o izvanbolničkom kardijalnom arestu prema smjernicama Utstein, u Zavodu za hitnu medicinu Koprivničko-križevačke županije, a obuhvaća 204 bolesnika tijekom jednogodišnjeg razdoblja. Rezultati: U 58 od 204 bolesnika (28,43 %) su dispečeri medicinsko prijavno-dojavne jedinice (MPDJ) prepoznali prema telefonskim pozivima da se radi o arestu te je u 48 bolesnika započeto osnovnim mjerama održavanja života od laika. Četiri od 48 reanimacija koje su započeli laici su imale pozitivan ishod. U 78 od 204 bolesnika KPR je započeo tim hitne medicinske službe (HMS) te je u 13 bolesnika nakon ponovne uspostave spontane cirkulacije (ROSC) ona održana do dolaska u bolnicu. Zaključak: Glavna usmjerenost bi trebala biti na ostvarivanje što bolje komunikacije između dispečera MPDJ i pozivatelja te bi svjedoke aresta trebalo potaknuti da što prije krenu s pravilnim izvođenjem osnovnih metoda održavanja života do dolaska tima HMS-a. Treba se usmjeriti i na što češće edukacije medicinskog osoblja i laika te postavljanje većeg broja automatskih vanjskih defi brilatora (AVD) na javnim mjestima.
Iznenadni srčani zastoj (ISZ) je značajan javnozdravstveni problem. Procijenjena učestalost ISZ-a prema podatcima Hrvatskog kardiološkog društva u Hrvatskoj je 9.000 godišnje, jedna osoba svakog ...sata. Postotak preživljenja nakon ISZ-a u Europi kreće se oko 10 %. Cilj ovog rada je ustanoviti postotak bolesnika koji su nakon IZS-a sa znakovima života doveženi u bolnicu u Varaždinskoj županiji te povezanost IZS-a s metodom osiguranja dišnog puta. Provedeno je retrospektivno istraživanje svih kardiopulmonalnih reanimacija (KPR) tijekom dvije godine, (od 1. 1. 2014 do 31.12. 2015.) u Zavodu za hitnu medicinu Varaždinske županije u dvije ispostave: Varaždin i Novi Marof. Djelatnost Zavoda je izvanbolnička hitna medicinska skrb, te
su analizirani podatci o izvanbolničkoj KPR nakon srčanog zastoja koji su prikupljeni iz obrazaca Utstein koji je uniformirani propisani obrazac za praćenje ishoda KPR-a, a ispunjava se nakon provedene reanimacije. U promatranom dvogodišnjem razdoblju zabilježeno je 168 reanimacija: 61 osobe ženskog (36,3 %) i 107 muškog spola (63,7 %). Najmlađa osoba imala je 24 godine, a najstarija 100, dok je prosječna dob bolesnika iznosila 67,5±13,87 godina. Od 168 reanimacija u 45 (26,8 %) bolesnika došlo je do uspostave spontane cirkulacije te su bolesnici prevezeni u bolnicu sa znakovima života. Tijekom postupaka reanimacije svi bolesnici imali su osiguran dišni put, endotrahealnom intubacijom ili uz pomoć supraglotičkog pomagala (SGP)- u velikoj većini slučajeva i-gel. Od 168 reanimacija u 22 (13,1 %) bolesnika provedena je endotrahealna intubacija, dok je u preostalih 146 (86,9 %) bolesnika postavljen SGP. U skupini preživjelih 13,3 % bilo je endotrahealno intubirano (6 od 45 bolesnika, AR=0,13), a u skupini preminulih bolesnika 13 % (16 od 123, AR= 0,13) Omjer šansi (OR) je 1,03, relativni rizik (RR) 1,00, pripisivi rizik (PR) 0,00. Iz rezultata provedenog istraživanja vidljivo je da se u većini izvanbolnički provedenih postupaka kardiopulmonalne reanimacije za osiguranje dišnog puta zbog jednostavnosti primjene koristi supraglotičko pomagalo, a kao posljedica nedostatka stalnog liječničkog osoblja. U našim rezultatima nema značajne razlike u preživljenju s obzirom na metodu osiguranja dišnog puta.
Cilj je ovog rada prikaz bolesnika s iznimno opsežnim opeklinama svih dijelova tijela. Muškarac srednjih godina 12-ak sati prije početka bolničkog liječenja u KBC-u Split pokušao je suicid paljenjem ...plinske boce u zatvorenom prostoru, oko 150 kilometara od ustanove gdje je započeto liječenje. Eksplozija i požar kojima je pacijent bio izložen uzrokovali su opekline visokog stupnja na velikoj tjelesnoj površini. U trenutku prijma na bolničko liječenje pacijent je bio ekstremno agresivan i nesuradljiv. Važno je naglasiti da pacijent u trenutku prijma na bolničko liječenje nije imao uspostavljen venski put. U bolnicu je primljen sa znatnom odgodom (12 sati +/- 1 sat), koja je produbila dehidraciju i pogoršala njegovo, već ionako životno ugroženo stanje. Dubina opeklina
procijenjena je na stupnjeve II. b i III., a zahvaćale su 70% ukupne površine tijela (engl. Body surface area – BSA). Prvi cilj prije volumne nadoknade bila je uspostava odgovarajućega venskog puta, koji pacijent u trenutku prijma u bolnicu nije imao. Zbog agitiranosti i agresivnosti intramuskularno se injicirala kombinacija midazolama, ketamina
i atropina, a središnji venski pristup uspostavio se tek kad je pacijent bio anesteziran. Obilna nadoknada kristaloidima za vrijeme inicijalnoga trosatnog zbrinjavanja privremeno je stabilizirala bolesnika, a agresivna
nadoknada kristaloidima i koloidima nastavljena je u jedinici intenzivnog liječenja. Potrebe za kristaloidima u prva 24 sata izračunane su s pomoću Parklandske formule i iznosile su 25.200 mL kristaloida. Tijekom liječenja pacijent je šest puta podvrgnut kirurškim zahvatima uz svakodnevna previjanja u općoj anesteziji. Boravak se zakomplicirao
zbog infekcije multirezistentnim Acinetobacter baumannii. Zaključno, Parklandska formula ostaje okosnica volumne nadoknade pacijenata s opeklinama II. i III. stupnja. Odgoda liječenja, prisutna u ovom slučaju, rezultirala je enormnom dehidracijom i gubitkom intravaskularnog volumena sa svim patofiziološkim poremećajima pridruženima takvom stanju. Zbrinjavanje pacijenta bilo je dodatno otežano zbog njegove agresivnosti pri prijmu, nedostatka venskog puta i nemogućnosti započinjanja liječenja odmah ili vrlo brzo nakon nastalih opeklina.