Straipsnis skirtas prancūzų fenomenologo M. Dufrenne’o estetinio patyrimo sampratai. Šis patyrimas traktuojamas kaip teigiamas egzistencialus patyrimas, reiškiantis grįžimą prie paties daikto, jis ...atkuria dingusią žmogaus ir pasaulio, žmogaus ir gamtos vienybę. Šio patyrimo subjektas visas yra estetinio objekto laike ir erdvėje, nes objektyvus pasaulis redukuojamas. Jo sąmonės intencionalumas – ne nukreiptumas, o dalyvavimas. Refleksijos ir jausmo santykis estetiniame patyrime negali būti aiškiai apibrėžtas. Aptariama aiškinančioji ir suprantančioji refleksija. Būdamas egzistencialaus santykio išraiška, huserliškosios esmės intuicijos modusas, estetinis patyrimas gali būti tik toks, koks yra, t. y. nėra jokio pagrindo kalbėti apie jo vystymą ar kitimą priklausomai nuo kokių nors istorinių ar socialinių priežasčių. Tokia pozicija iš esmės antiistoriška: nors estetinis patyrimas ir estetinis objektas traktuojami kaip vieno ryšio momentai, to ryšio kitimas, distancijos tarp jų momentų pasikeitimas nėra aptarti.
Straipsnyje nagrinėjama dekartiškojo subjekto negnoseologinio apibrėžimo prasmės problema. Teigiama, kad R. Descartes‘o subjekto samprata subjektyvumo problemą padarė Naujųjų amžių filosofijos ...pažintinio diskurso pagrindine problema. Kita vertus, šio diskurso krizė akivaizdžiai parodė R. Descartes‘o koncepcijos neredukuojamus prieštaravimus. Straipsnio autoriaus teigimu, vienintelis būdas bandyti apibrėžti dekartiškąjį subjektą negnoseologiškai – tai peržiūrėti tas procedūras, kuriomis mąstantysis transformuoja save į veikiantįjį ir pažįstantįjį subjektą. Tačiau šių procedūrų analizė parodo jų unikalumą ir neapibrėžiamumą. Dekartiškąjį epoche galima atlikti tik per Aš, t. y. pirmuoju asmeniu. Bet kokia kritiška, aprašanti nuostata remiasi ne epoche realizacija, bet kalba apie ją. Daroma išvada, kad dėl šių priežasčių dekartiškojo subjekto negnoseologinės dimensijos apibrėžimas yra negalimas.
Pseudodubokoumni verbalizmi (PDV) su gramatički i sintaksički ispravne rečenice sačinjene od nasumično odabranih reči, dizaj-nirane da impresioniraju čitaoca, a ne da ga informišu. Istraživa-nja ...pokazuju da su ispitanici skloni da PDV smatraju dubokou-mnim, a pretpostavlja se da u osnovi toga leže dva mehanizma: pristrasno odgovaranje i smanjena sklonost prema kognitivnoj refleksiji. Ipak, na receptivnost na PDV može da utiče i izvor iska-za, tj. moguće je da ispitanici pretpostavljaju da iskazi prikazani u psihološkoj studiji imaju duboko i mudro značenje koje oni ne registruju, ali veruju da postoji. Cilj istraživanja bio trostruk: 1) ispi-tivanje fenomena PDV na srpskom jeziku, 2) replikacija nalaza o mehanizmima receptivnosti i senzitivnosti (sposobnost razlikova-nja PDV i zaista dubokoumnih iskaza) na PDV i 3) provera uticaja izvora iskaza na te mere. Ispitanici su procenjivali dubokoumnost poslovica, zdravorazumskih istinitih zaključaka (ZIZ) i PDV (bez i sa pripisanim autorima različite pouzdanosti). Rešavali su 16 kategoričkih silogizama (KS) različitih po kongruentnosti između logičnosti i uverljivosti zaključka, numerički (CRT) i nenumerički test kognitivne refleksije (nCRT), i popunili su skalu verovanja o aktivnom mišljenju otvorenog uma (AOT). Ispitanici su PDV pro-cenjivali kao više dubokoumne od ZIZ i manje dubokoumne od poslovica. Korelacije CRT, nCRT, AOT i CS sa receptivnošću i senzitivnošću na PDV su neznačajne. Kada se PDV-u pripiše iz-mišljeni autor ili autor upitne pouzdanosti procene dubokoumnosti ostaju statistički iste, dok procene značajno rastu kada se PDV-u pripiše pouzdani autor. Nalazi o kognitivnoj refleksiji i pristrastno-sti odgovaranja kao mehanizmima receptivnosti i senzitivnosti na PDV nisu replicirani. Rezultati pokazuju da izvor kao faktor kon-teksta utiče na receptivnost i senzitivnost na PDV.
Misterij kao filozofski pojam Finci, Predrag
Filozofska istraživanja,
2017, Letnik:
37, Številka:
4/148
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
What I am trying to achieve in this essay is to demonstrate that mystery should be distinguished from mysticism. Mystery as a notion is present in the philosophy of Gabriel Marcel but it can be found ...in the works of other philosophers (Plotinus, Leibniz, Kant, Bergson, and Wittgenstein). Mystery in philosophy should be understood as that which is given to reflection, as something that still has to be articulated in language and illuminated by philosophical reflection, thus mystery in this sense is what a challenge to philosophising itself is.
Straipsnyje analizuojama moralinė refleksija kaip svarbiausias asmenybės dorovinės kultūros elementas. Refleksija apibrėžiama kaip pokalbio su pačiu savimi procesas. Tai mąstymas, kurio metu ...reproduktyvios vaizduotės dėka galima girdėti patį save, tai kūrybinis, dialoginis mąstymas, siekiantis pagrįsti savo dorovinę poziciją. G.. Hegelis pabrėžė kultūrinį kuriamąjį refleksijos vaidmenį. Refleksija sukuria asmenybės dvasinio gyvenimo įtampą, kuri stimuliuoja dorovinį ir kultūrinį asmenybės vystymąsi. Tik per asmenybę praturtėja ir visuomenės kultūros dorovinis potencialas, todėl asmenybės dorovinės kultūros negalima laikyti tik auklėjimo ir asmenybės socializacijos rezultatu. Tai – dorovinio subrendimo, dorovinės išminties formavimosi ir dorovinio statuso įgijimo procesas. Kiekvienas samprotaujantis žmogus į pasaulį žiūri ypatingai, su principais, kurie stumia jį vertingų poelgių link. Etinė refleksija padeda suformuoti socialinių procesų ir elgesio vertinimo pasaulėžiūrinius principus.
Straipsnyje analizuojama transcendentalinės refleksijos genezė R. Descarteso, I. Kanto ir E. Husserlio veikaluose. Nagrinėjamos su modernistine refleksijos teorija susijusios problemos: ...subjekto-objekto, imanencijos-transcendencijos, esmės-egzistavimo, objektyvacijos, pažinimo subjekto tapatybės ir kt. Atskleidžiamas grynosios refleksijos sąvokos neišvengiamas ribotumas. R. Descartesas ir I. Kantas apriboja refleksiją atitinkamomis ontologinėmis prielaidomis, bet tik toks apribojimas įgalina teisingą pažinimą ir intersubjektyvumo sferą. I. Kanto požiūriu, refleksija yra neredukuojamas jau išsikristalizavusių sąmonės struktūrų neprieštaringo funkcionavimo garantas. E. Husserlis redukuoja šias prielaidas, bet kartu jam nepavyksta įrodyti intersubjektyvios sferos fenomenologiškai nuosekliu būdu. Redukcija atveria absoliučiai reflektyvų mąstymo masyvą ir pašalina iš teorinio lauko bet kokius reflektyvios procedūros tolydumą ribojančius elementus. Sąmonės srauto ir pačios refleksijos laikiškumo nuskaidrinimas dar labiau išryškina dvilypį, konstituojantį ir neužkertantį kelio fenomenologinių objektų saviduotybei refleksijos pobūdį.
Sposobnost samorefleksije smatra se jednim od važnih područja za uvođenje pozitivnih promjena u učiteljskoj praksi te profesionalnom razvoju učitelja. Razmatrati pitanje sposobnosti samorefleksije ...studenata o njihovoj praktičnoj izvedbi nastave likovne kulture značajan je aspekt unapređivanja kvalitete nastavnog procesa i inicijalnog obrazovanja učitelja. Radi toga na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu provedeno je kvalitativno istraživanje u kojem se samorefleksijom nastojalo istražiti što studenti misle o vlastitoj izvedbi javnoga sata iz likovne kulture. U istraživanju su sudjelovali studenti četvrte godine razredne nastave, a provedeno je anonimnim anketnim upitnikom u ljetnom semestru ak. god. 2016./2017. U ovom radu izneseni su podaci koji su dobiveni odgovorima na otvorena pitanja, a razvrstani su u šest kategorija: 1. strahovi prije izvedbe javnoga sata, 2. poteškoće za vrijeme pisanja pripreme, 3. poteškoće tijekom rada s učenicima, 4. samoprocjena uspješnosti izvedbe javnoga sata, 5. kako poboljšati izvedbu javnoga sata i 6. što bi mijenjali u izvedbi javnoga sata. Rezultati su pokazali da kod studenata nedostatak vremena za realizaciju nastavnoga sata najčešće izaziva strah, a ujedno se ističe i problem integracije teorijskoga znanja u učiteljskoj praksi, primjerice, problemi u pisanju pripreme, komunikacija s učenicima i korištenje likovnoga jezika u objašnjavanju likovnih problema i pojmova. Dobiveni rezultati pružaju uvid u mišljenja studenata koja su proizašla iz njihove samorefleksije o izvedbi javnoga sata iz metodike likovne kulture i važnost samorefleksije za inicijalno obrazovanje i razvoj budućih učitelja.
Self-reflection is one of the most important practices both in teaching and in the professional development of teachers. Examining the students’ ability to self-reflect on their teaching practice is a significant aspect of improving the quality of their teaching, as well as the quality of their initial education. To this end, a qualitative phenomenological study was conducted at the Faculty of Teacher Education, University of Zagreb, during the second semester of the academic year 2016/17. The study attempted to examine the students’ reflections on their teaching experiences in a Visual Arts class. The sample consisted of Primary Education students in their fourth year of study. The participants filled in an anonymous questionnaire with open-ended questions. This paper presents the data received during the analysis of the participants’ answers, grouped in six categories: fears experienced before the lesson, difficulties associated with writing the lesson plan, difficulties experienced while working with the pupils, self-assessment of the efficacy of their teaching performance, potential areas for performance improvement, and parts of the performance the students wanted to change. The most common fear was that there would not be enough time to cover all content and activities. The participants also reported encountering difficulties with integrating theoretical knowledge with teaching practice, e.g. during planning and preparation for the lesson, communicating with the pupils, and using art-specific language in teaching visual arts problems and terms. The obtained data provides insight into the outcomes of students’ self-reflections on their visual arts teaching experiences and the importance of self-reflection for the initial education and professional development of future teachers.
Pod utjecajem intenziviranja migracijskih tokova, kao i upotrebe komunikacijskih tehnologija, kontakti između pripadnika različitih kultura više nisu iznimka, već pravilo svakodnevnog života. Unatoč ...trendu globalnog povezivanja brojni su primjeri iskazivanja ksenofobije, socijalne distance, rasizma i drugih oblika društveno neprihvatljiva ponašanja i među školskom populacijom. Škola više nego ikoja druga socijalna institucija ima društveno-moralnu obvezu djelovati preventivno u smjeru osposobljavanja učenika za suočavanje s različitostima. Stoga, nastavnici imaju zadaću implementirati interkulturalna načela u školsko i razredno-nastavno ozračje.Predmet ovog rada jest promišljanje odnosa razredno-nastavnog ozračja i interkulturalizma. Polazeći od shvaćanja interkulturalnog odgoja i obrazovanja prvenstveno kao programa usmjerenih na zajednicu s ciljem unapređenja međuljudskih odnosa, ističe se zahtjev za nastavnikovom refleksijom interkulturalnog aspekta odgojno-obrazovnog ozračja. U funkciji navedenog, razlažu se smjernice u okviru različitih dimenzija razredno-nastavnog ozračja kojemogu poslužiti kao polazište za vrednovanje i unapređivanje interkulturalnog dijaloga.
Može li se tradicionalnim dokazima za Božje postojanje još uvijek pristupati tako da se značajnije ne uzimaju u obzir niti one kritike koje ozbiljno dovode u pitanje metafiziku, a time i dokaze, kao ...ni moguća uloga nekog oblika religioznog iskustva spram tih kritika? U članku problematiziramo to pitanje, donoseći i analizirajući nekoliko uvida za koje držimo da mogu pridonijeti ispravljanju manjkavosti takvog pristupa. To činimo iz jedne specifične perspektive koju, prema njezinoj filozofskoj podlozi, nazivamo transcendentalno-refleksivna. Nastojimo pokazati da ta perspektiva: a) daje drukčiji pogled na klasičnu metafiziku, a time i na dokaze; b) očituje da je u same temelje spontanog ljudskog životnog iskustva, kroz su-iskustvo Punine Bitka-Temelja-Sveobuhvatnog Smisla, iskonski i intimno utkana jedna religiozna crta, što metafizici, a onda i tradicionalnim dokazima utemeljenim na njezinim kategorijama, daje zbiljski sadržaj, a time i stvarnu snagu spram kritika. Analize također iznose na vidjelo specifičnost religioznog iskustva na koje upućuje transcendentalna refleksija; ono nije samo privilegij ljudi koji pripadaju nekoj religiji ili slijede neko posebno vjerovanje, nego pripada čovjeku kao čovjeku, vezano je dakle, kao i dokazi, uz njegovu duhovnu, tj. racionalnu strukturu.
Is it still philosophically sustainable to approach the traditional arguments for the existence of God in such a way that even the criticism questioning the metaphysics, and with that the very arguments, is not taken into account, as well as some form of religious experience opposing the criticism? This article discusses these questions, bringing and analyzing some insights that we believe can contribute to the shortcomings of such approach. We try to give our specific perspective, which we call transcendental-reflexive according to its philosophical foundation. We try to present how such perspective can give a different view on classical metaphysics and therefore on arguments for the existence of God. And also show that religious trait is essentially and intimately interwoven in the very grounds of spontaneous human life experience through co-experience of the Totality-the Foundation and of the All Meaning – which gives metaphysics as well as the traditional arguments, based on its categories a true content and strength towards criticism. Our analyses present also the specific nature of religious experience shown by the transcendental reflexion. It is not exclusively a privilege of people, who are religious, or who belong to areligious believe or group, it is a trait of people as human beings, related to their spiritual (rational) ontological structure.
Socijalni se radnici svakodnevno susreću s mnogim etičkim dilemama, ali nemaju uvijek alate kojima bi ih riješili. Naveli smo neke od glavnih metodologija etičkog odlučivanja koje se primjenjuju u ...socijalnom radu. Podijeljene su u dvije skupine: one koje uspostavljaju hijerarhiju etičkih načela i one koje među načelima ne uspostavljaju posebnu hijerarhiju. Rad smo zaključili jezgrovitom ocjenom tih metodologija i nekim njihovim ključnim značajkama, s ciljem da socijalnim radnicima pružimo set alata za donošenje etičkih odluka.
PDF
