Odnos religije i zdravlja posljednjih je godina predmet zanimanja različitih znanstvenih disciplina. Primjećujući da u kontekstu suvremenih sociokulturnih procesa fenomen religije sve češće izlazi iz ...strogih institucionalnih okvira te, kao takav, prodire u različite svjetovne probleme i izazove, u ovom smo radu na primjeru Zajednice Cenacolo, zajednice za pomoć mladima koja svoj program temelji na vjeri, prikazali problem liječenja ovisnosti u religijskom kontekstu te produbili spoznaje o oblicima pomoći ovisnicima koji izlaze iz strogih okvira biomedicine. Koristeći se metodom etnografskog istraživanja te tehnikom polustrukturiranog problemski orijentiranog intervjua i sudioničkog promatranja, utvrdili smo sličnosti rehabilitacijskog programa Zajednice Cenacolo s programima konvencionalnih terapijskih zajednica za liječenje ovisnosti, artikulirali religijski aspekt liječenja ovisnosti te utvrdili važnost njegova međuodnosa s radom i grupnim razgovorima
– praksama na kojima Zajednica temelji svoj rehabilitacijski program.
While the formal social isolation of the world and Sarajevo continues, while everything that happens around us, live and immersed, religious communities are also present. Like other cities touched ...and fulfilled by the three religions, which is Jerusalem first, Sarajevo emerges as the ervopic original. I follow speeches, appearances, public speeches or religious corona messages from three religious sources: Islam, Orthodoxy and Catholicism in this City. How much is similar, so much is different, how soothing is so stressful, how beneficial is so harmful.What will happen in the end or ends? Who knows? Ah no one knows, fragile knowledge, said Antun Branko Simic, our great poet
Odnos med filmom in religijo že od začetkov filma zaznamuje napeta, prepletajoča se in včasih tudi ustvarjalna dinamika, ki ne glede na sekularizacijo vedno znova odpira vprašanje o povezanosti med ...filmom, teologijo in religioznimi vsebinami. Napetost v tem odnosu je vplivala tudi na manjšo uporabo filma v okviru verskih dejavnosti in verskega izobraževanja. Film lahko služi kot uporabno in kakovostno didaktično sredstvo pri verskem izobraževanju za otroke, mlade in različne skupine odraslih in starejših odraslih. Ustrezna uporaba filma je odvisna od kakovostne priprave, ustvarjalnosti in usposobljenosti pastoralnega delavca.
S francuskom upravom u hrvatskim zemljama stupilo je na snagu i francusko državno zakonodavstvo. Između ostaloga, ono je uključivalo i Konkordat između Napoleona i Svete Stolice iz 1801. te ...Napoleonovu jednostranu zakonsku nadopunu u obliku 77 „Organskih članaka“ iz iste godine. Ovi dokumenti učinili su katoličke biskupije u Francuskoj nekom vrstom carskih upravnih tijela pod nadzorom Ministarstva bogoštovlja. Tako je čl. 39 propisao da će u katoličkim crkvama Francuskoga Carstva od tada nadalje moći postojati samo jedna liturgija i samo jedan katekizam. To je bila osnova za sastavljanje jednoga univerzalnoga Katekizma za sve katoličke crkve u Francuskom Carstvu, poznatoga kao Carski katekizam, objavljenoga 1806. godine. Njega su državni organi vlasti uveli bez potvrde pape Pija VII. i u njemu je prvi put u povijesti katekizma uz pouku o četvrtoj Božjoj zapovijedi izrijekom bilo spomenuto jedno svjetovno ime, dakako, cara Napoleona I. Generalni providur za Dalmaciju Vincenzo Dandolo prvi je 1807. godine naložio prevođenje Carskoga katekizma na „ilirski“, tj. hrvatski jezik, jer je Dalmacija postala dio Kraljevine Italije. Taj je pokušaj završio fijaskom zbog recenzija koje su ukazivale na nerazumljivost prijevoda među narodom. U Ilirskim pokrajinama osnovanim 1809. godine prijevodi su, bilo cjeloviti, bilo tek nekoliko poglavlja, na poticaj civilnih vlasti objavljeni 1811. i 1812. godine, i to na čak četiri jezika: talijanskom, slovenskom, njemačkom i „ilirskom“ jeziku. Premda su ostali bez utjecaja jer su Ilirske pokrajine ukinute već 1813. godine, a Napoleonov katekizam strogo zabranjen od strane austrijskih vlasti, ovi prevodilački pothvati ostaju vrlo vrijedan primjer propagande i pokušaja kulturnoga transfera Napoleonova imperijalnoga kulta u ove krajeve, o čemu će biti riječ u ovome radu.
With the coming to power in the Croatian lands the French administration tried to enforce the French state legislation. Among other things, this included the Concordat of 1801 between Napoleon and the Holy See, and Napoleon’s unilateral law supplement in the form of 77 “Organic Articles “entered into force in the same year. These documents made the Catholic dioeceses in France a kind of imperial administrative bodies supervised by the Ministry of Cult. The article 39 prescribed from then on the existance of only one liturgy and only one catechism in all the Catholic churces of the French Empire. This was the foundation for the composition of one universal Catechism for all the Catholic Churches in the French Empire, known as the Imperial Catechism and published in 1806. The state authorities introduced it without the approval of Pope Pius VII. For the first time in the history of catechisms, a secular name was explicitly mentioned wih the lesson about the Fourth God’s Commandement. To be sure, it was the name of Emperor Napoleon I. In 1807, Vincenzo Dandolo, general governer of Dalmatia, was the first to order the translation of the Imperial Catechism into the “Illyrian “, that is, Croatian language because Dalmatia became a part of the Kingdom of Italy. This attempt failed because of reviews, which pointed to the bad intelligibility of the translation for the ordinary people. In the Illyrian Provinces founded in 1809, the translations in Italian, Slovenian, German and “Illyrian “or Croatian were either integrally or partly (just a couple of chapters), published at the incentive of civil authorities in 1811 and 1812. They remained without an impact because the Provinces were abolished already in 1813 and Napoleon’s catechism was strictly forbidden by Austrian authorities. Nevertheless, these translation ventures remain very valuable examples of propaganda and the attempt of cultural transfer of Napoleon’s imperial cult into these regions, which will be discussed in this paper.
1979 m. lapkričio 29-30 d. Klaipėdoje įvyko respublikinė mokslinė konferencija „Mokslas kultūros procese“. Perskaityti 27 pranešimai, kuriuose nagrinėta mokslo ir technikos revoliucijos istorinė ...reikšmė, mokslinės ir meninės kūrybos psichologiniai ryšiai, mokslo funkcijos kultūros procese, inžinerinės inteligentijos kūrybinės charakteristikos, mokslotyros atsiradimo prielaidos, įvairūs mokslo ir meno sąveikos aspektai, tiksliųjų mokslų vaizdinių ir teorijų estetinės savybės, moksliškumo kriterijai, mokslo ir tikėjimo bei religijos santykiai ir kiti klausimai.
Mirties problema Zaksas, Irmija
Problemos,
09/2014, Letnik:
1
Journal Article
Odprti dostop
Straipsnyje įvairiais aspektais nagrinėjama mirties problema. Teigiama, kad mirtis yra objektyvus biologinis procesas, pasireiškiantis organizmo gyvybinės veiklos galutiniu nutrūkimu ir būdingas ...žmogui kaip biologinei sistemai. Mirties problemai didelį dėmesį skiria religijos, ypač krikščionybė: žmogaus sielos nemirtingumo dogma įgyja vis didesnę reikšmę išlaikant ir stiprinant bažnyčios įtaką. Filosofijos istorijoje mirties problema nagrinėjama trimis svarbiausiais aspektais: sielos nemirtingumo sampratos pagrindimas ir kritika; naujos žmogaus nemirtingumo, kaip kūrinių ir gerų darbų išlikimo, sampratos plėtotė; su mirtimi susijusių išgyvenimų, kaip žemiškojo žmogaus dvasinio gyvenimo esminių aspektų, analizė, kurią atlieka daugiausia egzistencializmo filosofija. Daroma išvada, kad marksistinės filosofijos atstovai dabarties sąlygomis turi nagrinėti mirties problemą minėtais aspektais, didžiausią dėmesį skirdami žmogaus nemirtingumo mokslinės sampratos pagrindimui ir egzistencializmo kritikai.
Autorius aptaria „religinės dorovės“ terminą ir teigia, kad reikėtų pratęsti šio termino galiojimo laiką, kadangi argumentacija prieš šį terminą nėra įgijusi strateginio pranašumo tradicionalistų ...atžvilgiu. Keisti plačiai vartojamą sąvoką yra gana pavojingas dalykas, ypač jei toks keitimas nėra gyvybiškai būtinas, taip pat gali kilti sunkumų aiškinant tam tikras marksistines sąvokas. Vertingiausia būtų tikslinti religinės dorovės sąvokos turinį, o ne jos formalią išraišką.
Diskutuojama apie „religinės dorovės“ sampratą. Autorius teigia, kad nėra aišku, kaip atsirado šis „religinės dorovės“ terminas, ir svarsto, kad tai galbūt atsitiko dėl išaugusio filosofinės minties ...kultūrinio ir intelektualinio lygio. Teigiama, kad terminas praktiškai likviduotas, bet kyla jo pakeitimo problema: turėjo atsirasti preziciškesnis, aiškesnis terminas, bet taip neįvyko. Autorius siūlo, kad vietoj šio termino neigimo reikėtų jį plačiai ir visapusiškai panagrinėti ir aptarti marksistinės metodologijos požiūriu. Apžvelgiami lietuvių marksistų (A. Gaidžio, J. Mačiulio, Z. Liubarskienės, J. Karoso) darbai, kuriuose tam tikru aspektu iškyla religinės dorovės problema.
Apie mokslo genezę Tytmonas, Alfredas
Problemos,
09/2014, Letnik:
27
Journal Article
Odprti dostop
Straipsnyje aprašoma mokslo genezė. Pateikiami ir analizuojami Aristotelio, Herodoto, Demokrito mokslo pažangos ir pradžios aiškinimai, ieškoma jų skirtumų. Autorius teigia, kad gyvenimo poreikai ...sudarė tik galimybę mokslui atsirasti, o realiai jį kūrė žmonės, turėję tam sąlygas bei sugebėjimus. Tokie žmonės buvo žynių luomo atstovai. Akcentuojama, kad ryšys tarp mokslo genezės pradinės fazės ir žynių luomo egzistavimo buvo abipusis, t. y. žyniai kūrė mokslą, o mokslas įtvirtino žynių viešpatavimą senovės Rytų visuomenėse. Tose srityse, kuriose senovės Rytų civilizacijų sąlygomis žmogaus pažintinė veikla ėmė įgyti mokslinį pavidalą, daugiausia astronomijoje ir matematikoje, buvo padaryta stulbinančių atradimų. Teigiama, kad religijos, kaip institucinės formos, galimybės mokslinės pažangos požiūriu labai ribotos, nes mokslas ir religija iš esmės prieštarauja vienas kitam. Senovės graikai sukūrė naują mąstymo stilių – gebėjimą formaliai mąstyti, kuris buvo reikšmingiausias mokslo genezės istorijos momentas, šios genezės baigiamasis etapas.