Nekretnine koje su prešle u društveno vlasništvo dosjelošću, po pravilima građanskog prava, vlasništvo su pravnih sljednika onih društvenopravnih osoba koje su dosjelošću stekle pravo upravljanja, ...korištenja ili raspolaganja. Nekretnine su u vlasništvu pravnih sljednika i onih društvenopravnih osoba koje su na njih stekle pravo upravljanja ili pravo korištenja primjenom ustanove dosjelosti između društvenopravnih osoba. Naprotiv, nekretnine koje su prenijete u društveno vlasništvo na temelju specifičnih ustanova koje su imale penalni karakter (zbog neobrađivanja poljoprivrednog zemljišta) ili su privilegirale društveno vlasništvo u odnosu na privatno, u postupku denacionalizacije predmet su restitucije, odnosno naknade za oduzetu imovinu, ako je restitucija isključena zbog zaštite stečenih prava trećih osoba ili u javnom interesu.
Nekretnine koje su prešle u društveno vlasništvo dosjelošću, po pravilima građanskog prava, vlasništvo su pravnih sljednika onih društvenopravnih osoba koje su dosjelošću stekle pravo upravljanja, ...korištenja ili raspolaganja.
Nekretnine su u vlasništvu pravnih sljednika i onih društvenopravnih osoba koje su na njih stekle pravo upravljanja ili pravo korištenja primjenom ustanove dosjelosti između društvenopravnih osoba.
Naprotiv, nekretnine koje su prenijete u društveno vlasništvo na temelju specifičnih ustanova koje su imale penalni karakter (zbog neobrađivanja poljoprivrednog zemljišta) ili su privilegirale društveno vlasništvo u odnosu na privatno, u postupku denacionalizacije predmet su restitucije, odnosno naknade za oduzetu imovinu, ako je restitucija isključena zbog zaštite stečenih prava trećih osoba ili u javnom interesu.
U radu se iznosi autoričina refleksija na vlastita istraživanja plesnih zbivanja na otoku Lastovu i Korčuli. Fokus im je bio na osvjetljavaju ženskih uloga i sastavnica: bule u korčulanskoj moreški i ...lijepih maškara u lastovskom pokladnom zbivanju. U procesu od terenskog istraživanja, preko njegova odnosa prema postojećoj literaturi i autoritativnim naracijama o ovim fenomenima, do pisanja etnografskog teksta i njegova vraćanja zajednici na koju se odnosi, nadaju se mnoge dvojbe i potreba za višestrukim pregovaranjima. Naročitu pozornost autorica posvećuje pitanju znanstvene odgovornosti i restitucije znanstvenih pristupa, opisa i interpretacija.
Tragajući za ženskim identitetima i perspektivama te ujedno propitujući i svoj identitet žene istraživačice, autorica je nailazila na brojne prepreke i etička spoticanja oko pitanja kako lokalnoj zajednici predstaviti njima novu, drukčiju žensku perspektivu i time možda narušiti dugogodišnju sliku o njihovu plesnom običaju.
Nakon osobnih iskustava terenskih istraživanja plesnih zbivanja i mnogih promišljanja autorica se priklonila znanstvenicima koji smatraju da treba istraživati, pisati i progovarati o svim pojavama i fenomenima koje susrećemo. Smatra da u svojim tekstovima i interpretacijama moramo osloboditi prostor te istaknuti i sporedne aktere zbivanja, a naročito one koje su istraživači prije nas zanemarili, bilo zbog svog nepoznavanja cjelovita zbivanja ili stoga što npr. ženske sudionice nisu ulazile u njihovu sferu zanimanja, a pristup istraživanju dosezao samo do reprezentativnih dijelova običaja. Tako ćemo vjerojatno nakon nekog vremena uspjeti utjecati i na svijest ljudi na terenu, koji su u skladu s dosadašnjim istraživanjima i pod utjecajem autoriteta istraživača i struke (ne ulazeći ovom prigodom u cjelokupni sustav odnosa moći i proizvodnje znanja u društvu) kreirali priču za druge, ali i za sebe, koja u svoj okvir pripušta samo reprezentativne dijelove zbivanja.
Autori su u ovome radu na teorijskom i praktičnom području istražili odgojne strategije. U povijesnom kontinuitetu identificirali su represivne i permisivne odgojne strategije.
Represivne su se ...odgojne mjere humanizirale od tjelesnog kažnjavanja do simboličkih kazni. Poticajne su se mjere pedagogizirale od predmeta upotrebne vrijednosti do simboličkih priznanja, pohvala i nagrada. Svi oblici represivnih i permisivnih mjera temelje se na vanjskim oblicima motivacije u izazivanju emocionalne ugodnosti, odnosno neugodnosti.
U suvremenim uvjetima, na području teorije i prakse primjenjuje se restitucija koja se temelji na unutrašnjoj motivaciji.
Praktično istraživanje provedeno u Osnovnoj školi Vilima Korajca u Kaptolu na uzorku od 76 učenika trećih i četvrtih razreda potvrđuje da se teorijska spoznaja dosljedno i praktično realizira. U strukturi izrečenih odgojnih mjera dominiraju one iz područja poticajnih
mjera. Primjetljivi su i prvi oblici restitucije.
