Rad se temelji na proučavanjima tekstova unutar publikacija Ðakovačkih vezova, popularno zvanih Revija. Prvi dio rada donosi problematiku povijesti publiciranja Revije, dok se u drugome dijelu kroz ...kriterij odabira "etnoloških" tekstova razmatra pitanje uloge amatera etnologa i školovanih etnologa. Razdoblja publiciranja Revije sadržavaju općenitu evaluaciju u cilju daljnjega razvijanja godišnjaka.
U ovome radu pokušava se utvrditi tko stoji iza pseudonima Vigilantibus iura, pod kojim je inicijalno objavljen članak »Hrvati na II. vatikanskom koncilu« u Hrvatskoj reviji 1963. Kao njegovi autori ...najčešće su spominjani Krunoslav Draganović i Ivan Tomas u jednoj verziji te Draganović, Tomas i Krešimir Zorić u drugoj verziji. Taj je članak izazvao veliku pozornost hrvatske iseljeničke javnosti pa su tako već iste godine u Hrvatskoj reviji objavljene tri kritike na njegov sadržaj, čiji su autori Mirko Živković, Josip i Stjepan Torbar te Jozo Kljaković. Polemika je na stranicama Hrvatske revije dovršena 1964., kada su objavljeni odgovori na te tri kritike, ponovno pod pseudonimom Vigilantibus iura, uz prethodni osvrt uredništva na cijelu
raspravu. Međutim, Kljaković je imao želju za nastavkom polemike na stranicama Hrvatske revije, no njegovu zahtjevu nije udovoljio Vinko Nikolić, glavni urednik Hrvatske revije.
U varaždinskoj palači Herzer, od 22. ožujka do 23. travnja 2017., održan je Mjesec varaždinskog šnajderaja, u organizaciji Turističke zajednice grada Varaždina i Gradskog muzeja Varaždin. Tijekom ...ovog događanja predstavljena je izložba i radionice modne krojačice koja je dugi niz desetljeća čuvala i njegovala svoj osobni modni izričaj - Katice Seglin, pod nazivom: Modnim tragovima Varaždina. Održane su i modne revije na kojima su se predstavile devet varaždinskih kreatorica sa svojim kolekcijama. Na posljednjoj, tematskoj reviji nazvanoj Volim Varaždin. Nosim Varaždin, predstavljeni su modeli inspirirani Varaždinom.
Marljivo kulturno društvo Alojz Mihelčič iz Harij je kar sedem zaporednih let organiziralo občinsko revijo pevskih zborov. Revija je kmalu prerasla organizacijske sposobnosti krajevnega društva. ...Kasneje se je revija v organizaciji občinske Kulturne skupnosti selila po posameznih krajih občine Ilirska Bistrica in zbirala nove in nove pevske zbore. Revija še ohranja svoj obseg in je celo postala dvodnevna prireditev. Prav organiziranemu delovanju na pevskem področju se gre zahvaliti, da ilirskobistriškem danes deluje veliko število pevskih zborov. Ilirskobistriški pevski Moški pevski zbor Dragotin Kette pa že od samega začetka sodeluje na pevski reviji Primorska poje. Na sliki: Na 2. občinski reviji pevskih zborov v Harijah, 26. junija 1983 je zapel tudi pevski zbor sestavljen iz učiteljev vseh šol v občini Ilirska Bistrica in doživeli velik uspeh. Pevski zbor je organiziral in vodil pevovodja Dimitrij Grlj. Žal, je učiteljem zmanjkalo poguma, da bi nadaljevali z organiziranim petjem. Foto V. Čeligoj, 221/vč
Ovaj rad istražuje odnose mode i umjetnosti; nastoji analizirati nekoliko publiciranih radova, ključnih za razumijevanje razlika kao i sličnosti. Uz promišljanja pristupa Annette Tietenberg, Roberta ...Radforda,
Sande Miller i Ingrid Loschek, navode se primjeri iz svijeta mode i umjetnosti, kao mjesta doticanja i razdvajanja dvaju polova.
Gotovo je cijelo jedno stoljeće aktivnog političkog života ostalo iza Ante Cilige. Rođen je u katoličkoj obitelji u Istri 20. veljače 1898. godine. Proživio je dva svjetska rata, revolucije i bune te ...svjedočio nestajanjima i nastajanjima država. Preživio je sovjetske kaznionice i Sibir, Jasenovac kao i zatvore u Zagrebu, Beogradu, Trstu i Puli. Svijet su prije njega napustili brojni prijatelji iz mladosti, a osobne su se tragedije i mnoge bolesti nastavile nizati tijekom godina. Ipak je iz najcrnje priče jedne ljudske sudbine Ciliga crpio nevjerojatnu snagu i stvaralačku energiju kojom je u nemogućim uvjetima objavljivao knjige, pokretao časopise i stalno bio informiran o svim važnijim nacionalnim i globalnim pitanjima. S jednakim je žarom pratio zbivanja u Hrvatskoj, Rusiji i Angoli, tragajući neprekidno za odgovorima na pitanja zašto se nešto dogodilo i koje bi posljedice to moglo izazvati. Kao vanstranački čovjek oslobođen okova kolektivne svijest Partije, Ciliga je mogao slobodno iznositi svoje stavove i zaključke. Protjeran iz domovine i prepušten lutanjima Europom, svim se srcem borio protiv Tita i totalitarne jugoslavenske politike. Kako bi osigurao mjesto na kojemu će moći redovito pisati i objavljivati svoje misli, 1958. godine pokreće Bilten Hrvatskog narodnog odbora u Italiji. S vremenom se Bilten mijenjao, a izmjenjivali su se i odbori i organizacije. Da bi učvrstio svoju poziciju vanstranačkog čovjeka, Ciliga je napustio iseljeničke organizacije i potpuno sam pokrenuo novi časopis Na pragu sutrašnjice. Taj časopis nije nikada uspio dosegnuti popularnost Hrvatske Revije i Nove Hrvatske niti je Ciliga uspio okupiti oko sebe tim ljudi kao što je to pošlo za rukom njegovim kolegama Jakši Kušanu i Vinku Nikoliću, ali nitko nije uspio potpuno sam, s tako ograničenim sredstvima i u toliko lošim uvjetima, napraviti toliko puno koliko je to uspjelo Ciligi u deset godina izlaženja ovoga časopisa. U časopisu Na pragu sutrašnjice okupio je nespojive ideologije koje su se zajedno borile za jedan zajednički cilj - slobodnu Hrvatsku.
Gotovo je cijelo jedno stoljeće aktivnog političkog života ostalo iza Ante Cilige. Rođen je u katoličkoj obitelji u Istri 20. veljače 1898. godine. Proživio je dva svjetska rata, revolucije i bune te svjedočio nestajanjima i nastajanjima država. Preživio je sovjetske kaznionice i Sibir, Jasenovac kao i zatvore u Zagrebu, Beogradu, Trstu i Puli. Svijet su prije njega napustili brojni prijatelji iz mladosti, a osobne su se tragedije i mnoge bolesti nastavile nizati tijekom godina. Ipak je iz najcrnje priče jedne ljudske sudbine Ciliga crpio nevjerojatnu snagu i stvaralačku energiju kojom je u nemogućim uvjetima objavljivao knjige, pokretao časopise i stalno bio informiran o svim važnijim nacionalnim i globalnim pitanjima. S jednakim je žarom pratio zbivanja u Hrvatskoj, Rusiji i Angoli, tragajući neprekidno za odgovorima na pitanja zašto se nešto dogodilo i koje bi posljedice to moglo izazvati. Kao vanstranački čovjek oslobođen okova kolektivne svijest Partije, Ciliga je mogao slobodno iznositi svoje stavove i zaključke. Protjeran iz domovine i prepušten lutanjima Europom, svim se srcem borio protiv Tita i totalitarne jugoslavenske politike. Kako bi osigurao mjesto na kojemu će moći redovito pisati i objavljivati svoje misli, 1958. godine pokreće Bilten Hrvatskog narodnog odbora u Italiji. S vremenom se Bilten mijenjao, a izmjenjivali su se i odbori i organizacije. Da bi učvrstio svoju poziciju vanstranačkog čovjeka, Ciliga je napustio iseljeničke organizacije i potpuno sam pokrenuo novi časopis Na pragu sutrašnjice. Taj časopis nije nikada uspio dosegnuti popularnost Hrvatske Revije i Nove Hrvatske niti je Ciliga uspio okupiti oko sebe tim ljudi kao što je to pošlo za rukom njegovim kolegama Jakši Kušanu i Vinku Nikoliću, ali nitko nije uspio potpuno sam, s tako ograničenim sredstvima i u toliko lošim uvjetima, napraviti toliko puno koliko je to uspjelo Ciligi u deset godina izlaženja ovoga časopisa. U časopisu Na pragu sutrašnjice okupio je nespojive ideologije koje su se zajedno borile za jedan zajednički cilj - slobodnu Hrvatsku.
After his parting, Ante Ciliga left behind him practically a whole century of active political life. He was born on the 20th of February 1898 in a croatian catholic family in Istria. He has passed through two world wars, many revolutions and rebellions and has witnessed arising and vanishing of a number of countries. He survived soviet penal colonies and Siberia, Jasenovac and prisons in Zagreb, Belgrade, Trieste and Pula. Many of his friends from the prime of their lives have left this world and so many personal tragedies and health disorders continued to appear in a years to come. Then again, from one of the sadest stories that a human could possibly endure, Ciliga managed to absorb an amazing strenght and creative force that made him publish books, start and run magazines, but it also made him incredibly informed about important national and global issues. He has been equally enthusiastic about croatian, russian and angolan affairs and in constant pursuit for answers to the question why has something happened and what could the consequences of those happenings mean. Since he has always been an outsider of any political party and therefore free from chains of the Communist party and its collective consciousness, he could write his thoughts as well as conclusions and freely speek his mind. He has been displaced from his native land and forced to wander throughout Europe therefore he spent all those years fighting against Tito and yugoslavia totalitarianism. In 1958 he started Bilten Hrvatskog Narodnog Odbora u Italiji in order to ensure one place where he could publish his thoughts hoping that those would be influential. As the time passed by Bilten changed and so did the boards and organizations. In order to secure his position of an outsider of any political party, Ciliga left all of the emigrant organizations and started a new magazine Na pragu sutrašnjice all by himself. This magazine never could have reached the popularity of Hrvatska revija and Nova Hrvatska and Ciliga could not gather big team of cooperants as his colleagues Jakša Kušan and Vinko Nikolić could have. On the other hand, no other man entirely on his own and practically with no means at all could ever do as much as he did during the 10-year period of this magazin. Na pragu sutrašnjice gathered incompatible political ideologies and then those started their common fight for one goal – free Croatia.
Tema ovog rada su dvije epizode iz Kljakovićeva života. Prva
se odnosi na njegovu tzv. “jugoslavensku” fazu (1910.-1918.),
kada je, zahvaćen idejom jugoslavenskog nacionalizma, boravio i
radio u ...Srbiji, uvjeren da se hrvatsko pitanje može najlakše riješiti
povezivanjem sa Srbima. Radi se o najslabije istraženom razdoblju
Kljakovićeva života. Iako je on sam pisao otvoreno o svojem
prihvaćanju jugoslavenskih ideja, koje je potom i napustio, to nije
spriječilo pojedince da, u pravilu bez navođenja izvora, iznesu tvrdnje
kojima su krivo protumačili Kljakovićevu prošlost i time zbunili
javnost.
Druga epizoda je dosad nikada neproučavani odnos Joze
Kljakovića i uredništva poznatog časopisa Hrvatska revija, tj.
njezinog glavnog urednika Vinka Nikolića. Iako su oni sve do 1963.
plodno surađivali i bili u gotovo prijateljskom odnosu, spomenute
su godine njihovi odnosi pogoršani zbog članka “Hrvati na II.
vatikanskom koncilu” objavljenog pod pseudonimom. Članak su vrlo
oštro osudili Mirko Živković, braća Josip i Stjepan Torbar i J. Kljaković,
kojima su anonimni autori uputili oštar i poduži protuodgovor. Sve
se pretvorilo u oštru polemiku, popraćenu međusobnim optužbama,
pa i uvredama, što je rezultiralo produbljivanjem sukoba između
Kljakovića i V. Nikolića, te Krunoslava Draganovića, kojeg je Kljaković zajedno sa svećenikom Ivanom Tomasom smatrao autorom
spornog teksta, ili barem njegovim mentorom. Polemike su okončane
prekidom suradnje Kljakovića i Hrvatske revije.
Cilj je članka pokazati jezične elemente koje koristi najpopularniji slovenski ženski časopis Cosmopolitan kako bi konstruirao “zdravorazumsku” suglasnost o ženskoj seksualnosti. Metodom analize ...diskursa kritički se propituju savjeti koje magazin
u svojim člancima daje čitateljicama kad je riječ o najprivatnijem dijelu njihova života – seksu! Hipoteza je da autori članaka koriste pseudo-povjerljiv i pseudo- znanstveni diskurs kako bi konstruirali suglasnost i opće stajalište o kontradiktornoj ideologiji ženske seksualnosti.
Autor je na temelju napisa u najpoznatijem časopisu hrvatske političke emigracije Hrvatskoj reviji, koja je izlazila u Argentini, pokušao prikazati neka stajališta emigracije o društveno-političkim i ...kulturnim događajima tijekom Hrvatskog proljeća. Izvan svake sumnje je da su 10. sjednica CK SKH i 21. sjednica Predsjedništva SKJ bili kameni međaši u suvremenoj povijesti Hrvata i Hrvatske. Josipa Broza Tita hrvatska emigracija smatrala je glavnim krivcem za slom hrvatskog proljeća i represije koje su kasnije uslijedile, što je vidljivo iz velikog broja napisa.
U članku ću na temelju izvora, literature i sjećanja rođaka Srećka Solara iz Svetog Ivana Žabna barem u osnovnim crtama rekonstruirati život i djelo Ivana Babića. Rođen je 1904. u Svetom Ivanu Žabnu, ...a umro 1982. u Torremolinosu u Španjolskoj. U javnosti je poznat po bijegu zrakoplovom iz Nezavisne Države Hrvatske Saveznicima početkom 1944. godine u Italiju. Djelovanje u domovini obilježeno je vojničkim pozivom u Kraljevskoj jugoslavenskoj vojsci i Hrvatskome domobranstvu, a u inozemstvu političkim djelovanjem u emigraciji. Kao pobočnik vojskovođe Slavka Kvaternika 1941. bio je jedan od važnijih časnika u ustrojavanju Hrvatskog domobranstva. U ime Domobranstva i Hrvatske seljačke stranke vodio je neuspjele pregovore s predstavnicima partizanskog pokreta od lipnja 1943. do početka prosinca 1943. godine. Bojeći se da će hrvatski narod
dočekati kraj rata uz poražene Nijemce, u dogovoru s Hrvatskom seljačkom strankom pokušava uspostaviti suradnju sa Saveznicima početkom 1944. godine. Bilo je prekasno jer su se oni već prije opredijelili za partizane predvođene Josipom Brozom Titom.
