Celem badania było sprawdzenie w jaki sposób na poczucie autodeterminacji skazanych – poczucie kierowania własnymi działaniami i przyjmowanie za nie odpowiedzialności wpływa system odbywania kary ...(system programowanego oddziaływania i system zwykły), zdolności do samokontroli oraz orientacja temporalna. Przeprowadzono badanie korelacyjne (N = 91; system zwykły N = 54; system programowanego oddziaływania N = 37). Do pomiaru poczucia autodeterminacji wykorzystano Kwestionariusz Dążeń Osobistych Emmonsa (Emmons 1998), zdolności do samokontroli zmierzono za pomocą Kwestionariusza Kontroli Działania (ACS-90) Kuhla w polskiej adaptacji Marszał-Wiśniewskiej (2002), a orientację temporalną oceniono na podstawie Inwentarza Perspektywy Czasowej Zimbardo (ZTPI) (Zimbardo, Boyd 2011) w polskiej adaptacji Sobol-Kwapińskiej, Przepiórki i Zimbardo (2016). Niezgodnie z przewidywaniami nie wykazano istotnego wpływu na poczucie autodeterminacji skazanych systemu odbywania kary. Nieistotny okazał się także wpływ przyszłościowej perspektywy czasowej. Potwierdzono natomiast istotne oddziaływanie zdolności do samokontroli oraz fatalistycznej orientacji na teraźniejszość. Niskie zdolności do samokontroli powodują fatalistyczną orientację na teraźniejszość, a to z kolei negatywnie wpływa na poczucie autodeterminacji.Wyniki badania potwierdzają, że osiągniecie ważnego celu resocjalizacyjnego jakim jest wzbudzenie w skazanym woli do zmiany poprzez kształtowanie podmiotowości i sprawstwa w dużym stopniu powinno polegać na oddziaływaniu na takie właściwości osobowości skazanych, jak ich zdolności do samokontroli oraz orientacja temporalna.
THE ROLE OF PARENTAL BEHAVIOUR AND SELF-ESTEEM OF FATHER AND MOTHER ON SELF-ESTEEM AND SELFCONTROL OF BOYS AND GIRLS The aim of the research was to analyse the connection between parental behaviours ...and self-esteem of the parents on the self-esteem and self-control of the children. The pupils of the seventh and eighth grade of six primary schools in the area of the city of Zagreb and the city of Split and their parents participated in the research. The children filled out the Coopersmith Self-Esteem Inventory, the Brief Self-Control Scale and the Perception of Parental Behaviour Scale, while the parents filled out the Rosenberg Self-Esteem Scale. Regression analysis was used and it has determined that the parental control is the best predictor for the child’s self-esteem. Self-esteem of boys is better predicted by the sets of parental predictors and it is somewhat more connected with the father’s self-control, while self-esteem of girls is more connected with the mother’s self-control. Self-control of girls is best predicted by the mother’s acceptance and control, so that the sets of parental variables, more specifically the mother’s variables, are significant only for predicting self-control of girls. The assumption about the greater role of the mother in the development of self-esteem and self-control of children was confirmed, while the assumptions about the gender differentiation in upbringing were confirmed only in the case of the child’s self-control, but not in the case of their self-esteem, which shows that there are differences in the direction of transition towards more modern upbringing practices. The results, as well as the existing studies and theoretical assumptions, point out the importance of the parental role as the model for the development of the child’s self-esteem and self-control, and the different approaches in the upbringing of boys and girls can be addressed specifically.
Cilj istraživanja bio je ispitati neke pretpostavke Gottmanova
modela roditeljskih metaemocija na uzorku roditelja djece
predškolske dobi. U istraživanju je sudjelovalo 506 roditelja.
Upitnike o ...metaemocijama, dimenzijama temperamenta te
dječjim internaliziranim i eksternaliziranim problemima
ispunjavali su zasebno majka i otac. Majčina i očeva
svjesnost vlastitih i dječjih emocija i postupanje s dječjim
emocijama indirektno je povezana s dječjim eksternaliziranim
i internaliziranim problemima preko dječje negativne
afektivnosti i samokontrole a dodatno je svjesnost izravno
povezana s dječjim internaliziranim i eksternaliziranim
problemima. Rezultati dobivenih modela pokazuju da je
majčina i očeva svjesnost vlastitih i dječjih emocija i
postupanje s dječjim emocijama pozitivno povezana sa
samokontrolom i negativno povezana s negativnom
afektivnosti, dok je jedino majčina i očeva svjesnost vlastitih i
dječjih emocija negativno povezana s eksternaliziranim i
internaliziranim problemima. Istodobno, negativna je
afektivnost pozitivno povezana s dječjim eksternaliziranim i
internaliziranim problemima, a samokontrola je negativno
povezana s dječjim eksternaliziranim i internaliziranim
problemima. Ovim istraživanjem potvrdili smo dio
pretpostavki iz Gottmanova modela kako roditeljske
metaemocije utječu na dječje izlazne varijable.
Ovo istraživanje ispituje osjećaj osobnog identiteta kao samoregulacijskog mehanizma, koji olakšava podudarnost i smislenost ciljeva koje si osoba postavlja, i tako povećava njihovu sposobnost ...samokontrole. U istraživanju je sudjelovalo 489 mlađih odraslih osoba, koje su ispunile niz upitnika za procjenu osnovnih dimenzija osjećaja identiteta, kongruencije i koherentnosti ciljeva te kapaciteta za samokontrolu. Strukturalnim modeliranjem provjerene su izravne i neizravne veze osjećaja identiteta na samokontrolu. Dobiveni rezultati uglavnom potvrđuju predloženi model. Potrebno je naglasiti da su medijacijski efekti prilično niski, a osjećaj identiteta imao je izravan prediktivni učinak na samokontrolu, nakon kontrole kongruencije i koherentnosti ciljeva.
Šećerna bolest znatan je javnozdravstveni problem. To je kompleksna bolest koja utječe na medicinske, psihičke i socijalne aspekte života. U literaturi se šećerna bolest defi nira kao apsolutni ili ...relativni manjak inzulina, ili kao stanje kronične hiperglikemije koje nastaje kao poremećaj lučenja i djelovanja inzulina.
Procjenjuje se da u Republici Hrvatskoj od šećerne bolesti boluje 4-5% stanovnika. Naime, točan broj oboljelih još nije poznat, iako je registar osoba sa šećernom bolešću uveden u uporabu 1970. godine. Zbog nezadovoljavajućeg ispunjavanja registra među liječnicima primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite danas nije moguće utvrditi točan broj osoba oboljelih od šećerne bolesti. Radi prevencije nastanka bolesti i neželjenih komplikacija važna je dobra edukacija medicinskih djelatnika. U edukaciji bolesnika na svim razinama zdravstvene zaštite najvažniju ulogu ima medicinska sestra. Posebice je važna
uloga patronažne službe koja ima izravan uvid u bolesnikovo zdravstveno stanje i potrebe. Patronažna zdravstvena zaštita provodi se u izravnom kontaktu s bolesnicima, i to u njihovim domovima, na radnim mjestima, i sl. Medicinska sestra/tehničar koja svakodnevno provodi patronažnu skrb prepoznaje potrebe za edukacijom bolesnika te provodi edukaciju kako bi se bolesnike osposobilo za samokontrolu, samoliječenje i samopomoć. Sve spomenuto provodi se radi
smanjenja stupnja nastanka komplikacija i invalidnosti te zbog poboljšanja stupnja kvalitete života.
U žena s tipom 1 šećerne bolesti važno je postići uredne vrijednosti glikemije prije trudnoće i primijeniti lijekove koji su dopušteni u trudnoći. Prikazana je 35 g. žena kojoj je tip 1 šećerne ...bolesti dijagnostici-ran u djetinjstvu. Pacijentica je na intenziviranoj inzulinskoj terapiji koja se sastoji od kratkodjelujućeg inzulin-asparta uz tri glavna obroka (15g ugljikohidrata: 1,5j. uz doručak, 1j. uz ručak i 1j. uz večeru) i dugodjelujućeg inzulin-degludeka u 22h. Primljena je na Endokrinološki odjel s oscilirajućim vrijed-nostima glikemije, uz hipoglikemije poslijepodne i noću (HbA1c 8,7%), radi regulacije glikemije u sklopu planiranja trudnoće. Provedena je dodatna edukacija o redovitoj i uravnoteženoj prehrani, korigirana je doza aspart-inzulina ovisno o glikemiji i ugljikohidratnim jedinicama u obroku (15g ugljikohidrata: 1j. uz doručak, 0.75j. uz ručak i 0.75j. uz večeru), te je uvedeno kontinuirano mjerenje glukoze. Nakon 4 mjeseca kontrolni HbA1c bio je 6,9%. Radi planiranja trudnoće degludec-inzulin zamijenjen je detemir-inzulinom u dvije dnevne doze. U trudnoći je imala mučnine, jela je više voća i ugljikohidrata i, sukladno tome, povišena je doza aspart-inzulina uz obroke (do 2:2:2 j. uz glavne dnevne obroke). U 28. tjednu trudnoće glikemija je bila 5,0-5,7 mmol/l, glukoza i ketoni u urinu uredni, HbA1c 6,2% te nije imala simptome hipoglikemije. Prije i za vrijeme trudnoće važno je postići uredne vrijednosti glikemije. Provodi se dodatna edukacija o redovitoj uravnoteženoj prehrani, samokontroli i kontinuiranom mjerenju glikemije, prilagođavanju doze kratkodjelujećeg inzulina vrijednostima glikemije i ugljikohidratnim jedinicama u obroku te o korigiranju doze bazalnog inzulina, kao i o važnosti tjelesne aktivnosti.
Cilj je ovoga rada utvrditi koliko je šećerna bolest uključena u sustav rada patronažne službe u Domu zdravlja Duga Resa, Republika Hrvatska. Procjenjuje se da u Republici Hrvatskoj od šećerne ...bolesti boluje 4-5% stanovnika. Naime, točan broj oboljelih još nije poznat, iako je registar osoba sa šećernom bolešću uveden u uporabu 1970. godine. Zbog nezadovoljavajućeg ispunjavanja registra kod liječnika primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite, danas nije moguće utvrditi točan broj osoba oboljelih od šećerne bolesti.
Radi prevencije nastanka bolesti i neželjenih komplikacija važna je dobra edukacija medicinskih djelatnika. U edukaciji bolesnika na svim razinama zdravstvene zaštite najznačajniju ulogu ima medicinska sestra.
Tekst uvodno osvjetljava odnose između tijela i „duše“, zapravo duševnih pojava, jer tog metafizičkog entiteta nema ni u objektivnom ni u subjektivnom svijetu – za razliku od konkretnog, nehotično ...mijenjajućeg toka svjesnih iskustava (koja su za pojedinca nešto najrealnije, iako se još uvijek ne zna kako nastaju i čemu služe), a
nije ju moguće utemeljiti ili pojasniti niti pomoću evolucijske teorije. Duša (u svojoj jedinstvenoj i besmrtnoj formi), koju je Bog podario samo ljudskoj „kruni stvaranja“, postoji samo u religijskoj perspektivi odnosno kao „isključivo“ intersubjektivna, u kolektivnoj mašti i komunikaciji uspostavljena i održavana realnost, koja još uvijek ima nimalo zanemariv upliv na izniman broj ljudi, i to ne samo vjernika. Međutim, dogmatici bioloških znanosti i dalje sve više narušavaju vjeru u postojanje slobodne volje i jednog samostalnog, nedjeljivog i autentičnog („stvarnoga“) ja (sebstva), koji je u optici liberalnog humanizma ultimativni izvor smisla, ekonomskih odluka te estetskih, moralnih i političkih sudova. U središnjem dijelu rada analizira se shvaćanje ljudske duhovnosti i njegova utjecaja na organizaciju društvenog nadzora, izvršavanje vlasti i opravdavanje hijerarhija, koje su izvorno u pravilu uvijek zamišljene, no s vremenom postaju sve više empirijski opipljive i okoštale. Ona kao zloslutna proročanstva, ostvaruju se sama – dok ih „oni i one ispod“ (prividno manje vrijedni i obično zapostavljeni, ugnjetavani, iskorištavani, prezirani ili čak omraženi subjekti) političkom borbom ne dovedu u pitanje, što se u povijesti događa vrlo rijetko, jako polagano i ne uvijek uspješno. S tim u vezi, posebna je pozornost posvećena razotkrivanju i proučavanju različitih značenja emocionalno snažno opterećene riječi „sloboda“. U zaključnom dijelu riječ je o duševnim smetnjama i normalnosti, i to ponajprije u vezi s nasilnim ponašanjem i različitim načinima suočavanja pojedinaca
s „i previše ljudskim“ problemom raznovrsnog trpljenja kao (po svoj vjerojatnosti nepopravljive) tegobe, koja ga ne zahvaća zbog ovog ili onog peha, zle sudbine ili nesretne konstelacije zvijezda i planeta, nego samo zato jer je živ, što je kao subjekt uhvaćen u život – u neuspjeh vlastitog nerođenja – i s njim povezane prirodne mehanizme za koje se često priljepljuje još gomila društveno, kulturno i međusobno generirane nesreće. Najkraće i najkarikiranije: ljudska egzistencija = duševna smetnja. Ta se tegoba danas sve više „rješava“ kupovanjem komercijalnih dobara i usluga koje obećavaju doživljavanje ugodnih osjećaja (i eo ipso sreću) i uživanjem lijekova ili (zakonitih i nezakonitih) droga, koje neposredno mijenjaju biokemijski sustav
pojedinca. To ima više nego opipljive kriminogene učinke jer je većina kriminalnog ponašanja posredno ili neposredno povezana s težnjom pojedinca k sreći (s čežnjom prema ugodnim osjećajima i netolerancijom neugodnih osjećaja).
PDF
