Članak prikazuje osnivanje i djelovanje slovenskih društava u Puli od kraja 80-ih godina 19. stoljeća do danas. Na temelju prikupljenih arhivskih izvora i druge građe prikazano je osnivanje društava, ...kao i djelovanje njihovih članova. Uz to, prikazan je i prestanak rada nekih slovenskih društava koja su djelovala u Puli. Osim prikaza njihova rada, u članku se otvaraju pitanja vezana za važnost društava, kao i za procese i razloge njihova nastanka koji su usko povezani s društveno-političkim događanjima, osobito razlozi njihova gašenja. U radu su upotrijebljene različite znanstvene metode i to historijska metoda, metoda analize, metoda sinteze, metoda komparacije i generalizacije. Iz kronološkoga prikaza djelovanja slovenskih društava u Puli može se zaključiti da su se ona u određenim povijesnim razdobljima zalagala za različite vrijednosti koje su u tom trenutku njihovim članovima bile u prvom planu. U samom početku, društva su prije svega označavala mjesto gdje su doseljeni pojedinci mogli dobiti određenu sigurnost te materijalnu i duhovnu potporu, a kulturno je djelovanje bilo sekundarna djelatnost. To je egzistencijalna dimenzija koja se pojavljuje pri svim slovenskim društvima koja su djelovala na prostoru današnje Republike Hrvatske sve do kraja Drugoga svjetskog rata. U novije je vrijeme dimenzija djelovanja slovenskih društava u potpunosti kulturna. Djelovanje društva kroz povijest značajno je utjecalo na očuvanje slovenstva u Puli, ali jednako tako ti su doseljenici kao članovi slovenskih društava utjecali i na kulturni život grada, kao i na zbližavanje i bolje poznavanje dvaju susjednih naroda.
Opća teorija o sistemima pojavila se u samome središtu znanosti 20. stoljeća, šireći se spontano i postupo na gotovo sve razine i perspektive ljudskoga znanja o prirodnom i društvenom svijetu. U ...ovome radu razmatraju se i opisuju osnovni pojmovi opće teorije o sistemima, uvjeti i kontekst njena nastanka te njeni začetnici. S time u vidu, izložit će se razvoj znanosti (posebice fizike i biologije) i kako je on postupno doveo do opće teorije o sistemima, odnosno do cjelovite slike svijeta i života. Osnovni pojmovi vezani uz opću teoriju sistema jesu otvoreni sistemi, dinamička ravnoteža i samoorganizacija. Navedena razmatranja se u posljednjem dijelu ovoga rada smještaju u kontekst etike, odnosno onoga što jedan od teoretičara opće teorije o sistemima naziva operativna etika.
Ovaj rad rezultat je istraživanja o ulozi obrazovnog sustava u pokretanju i realizaciji projekta reindustrijalizacije u Srbiji da bi se dosegao europski pojam endogenog, samopokretačkog i ...samoodrživog razvoja, utemeljen na znanstvenom znanju. Za potrebe istraživanja osmišljena je odgovarajuća metodologija. Njezina je glavna značajka da bi se strategija osuvremenjivanja sustava trebala opisati kao kombinacija normativne strategije i strategije rasta, budući da bi industrijsko poduzeće trebalo postati virtualna škola. Ključni rezultat upućuje na to da obrazovni sustav ima dva bitna zadatka. Prvi je zadatak da se manjim preinakama vlastitih resursa, a da bi se podržala ponuda na tržištu rada, omogući početak projekta reindustrijalizacije Srbije 2020. godine. Drugi je da će se do 2020. stvoriti takva radna snaga iz oskudne radne snage ljudi rođenih nakon 1990. koja će imati fleksibilnost, pokazati inovacije i sposobnost uhvatiti se u koštac s novim procesima i proizvodima koji će omogućiti daljnju provedbu procesa industrijalizacije Srbije.
U ovom se tekstu pokušava analizirati koncept performativne institucije primjenom teorije studija performansa Richarda Schechnera na primjeru Studentskog kulturnog centra (SKC) u Beogradu. Teza je da ...institucija SKC-a nastaje u svojevrsnom izvo"ackom modusu kao institucijau- pokretu ili institucija-pokret, buduci da izrasta iz studentsko-radnickih protesta 1968. i nastavlja taj pokret/kretanje iznutra, kao kriticki val kulturne proizvodnje potpomognut internacionalnim utjecajem umjetnika, intelektualaca i aktivista. Kroz „kljucaonicu“ projekta Oktobar 75 kao izjavno-kriticke kontraizložbe sagledava se jedno od brojnih lica SKC-a koja su kohabitirala unutar njegovih propustljivih i pomicnih (institucionalnih) zidova – lice kritike jugoslavenske socijalisticke države s lijevih, marksistickih pozicija, izražene tautološkim sloganom boriti se protiv socijalizma socijalizmom. Teza autorice jest da performativnost institucije SKC-a možemo tražiti u zbroju svih njezinih otklona od klasicne nacionalne welfare-state institucije kao izraza moci i cuvatelja kanona. Performativnost bi ovdje znacila „kretanje preko“ svih onih dualizama koje je prostor SKC-a u sebi sažimao kao pokret-institucija, samoorganizacija-institucija, kritika-institucija; performativnost se pojavljuje upravo kao „supstancija“ koja nagriza cvrstocu zidova, zatvorenost, izoliranost i samodovoljnost jednog klasicnog institucionalnog prostora u odnosu na svakodnevni život i društvenost „odozdo“.
Svrha ovog rada jest ukazivanje na povezanost noogeneze teorija koje najznačajnije utječu na promjene teorije sustava u našem stoljeću. Teorija determinističkog kaosa oborila je dosadašnja ...deterministička shvaćanja. Ukazala je na nepredvidivost ishoda procesa usprkos poznavanju njihovih početnih uvjeta i pravila njihove promjene i dva ravnopravna oblika postojanja: kaosa i reda. Teorija autonomne, samoorganizirajuće evolucije suprotstavlja se isključivosti determinističke darvinističke teorije prirodnog odabira koju uvjetuju slučaj i vanjski, heteronomni utjecaji. Ona ukazuje na to da su osnovni činilac evolucije unutarnji oblici samoorganiziranja sustava, potaknuti otvorenošću i neuravnoteženjem sustava. Time je oduzeta apsolutna vrijednost klasičnim organizacijskim strategijama osnovanim na mehanicističkim predodžbama o svijetu i društvu. Ponovno se stavlja u prvi plan evolucionistička teorija, koja ističe prednosti strategije samoorganiziranja podešavanjem zadaći. Navedene nove teorije i u teoriji organizacije daju prednost razmjeni energije iznad njenog zadržavanja, elastičnosti i promjeni iznad stabilnosti. U sociotehničkim sustavima, kakav je i industrijska organizacija, organizirati znači koristiti jedinstvene ljudske sposobnosti svjesnog uvođenja fluktuacija (kaos) uvođenjem novih informacija, energije i materije u sustav u obliku ideja, očekivanja, modela, mitova, tehnologija i drugih aktivnosti koje stvaraju neuravnoteženost sustava radi izazivanja mutacija, odnosno stalnog obnavljanja sustava.