Povečan globalni domet in vpliv medijev v novem tisočletju vzpostavljata potrebo po globalni novinarski etiki pri poročanju o mednarodno relevantnih zadevah. V središču raziskovalnega zanimanja je ...vprašanje, ali je mogoče in zaželeno razviti niz skupnih etičnih načel v univer-zalnem novinarskem kodeksu. Pri tem so ključna vprašanja, ali je mogoče priti do soglasja o univerzalnih vrednotah, ali jih je smiselno kodificirati in ali je uvedba univerzalnega kodeksa lahko učinkovit vzvod globalne novinarske odgovornosti. Etičnih kodeksov ni mogoče enačiti z novinarsko etiko in etičnim odločanjem, na katera vplivajo različni dejavniki. Pomembno je razvijati družbeno in medijsko klimo, ki bo v uredništvih spodbujala vrednote globalne etike. Vendar zavrnitev univerzalnega kodeksa ne pomeni zavrnitve vključevanja kozmopolitske perspektive v novinarsko poročanje. Prav tako ne pomeni, da je treba opustiti idejo o univerzalnem kodeksu. Razprave o njem bi morale biti del obsežnega in nenehnega samospraševanja novinarjev o svojem poslanstvu, položaju in prihodnosti. Razumeti jih je treba predvsem kot priložnost za širšo analizo stanja v profesiji in kritičen premislek o tem, kaj lahko novinarska skupnost in družba storita za premostitev ovir pri uresničevanju cilja svobodnega in odgovornega novinarstva.
The increased global reach and impact of media in the new millennium raises the need for a global journalism ethics when reporting on matters of international relevance. In the limelight of the research interest is the question whether it is possible and desired to develop a set of common ethical principles in a universal journalism code. The crucial questions are whether it is possible to come to an agreement about universal values, whether it is reasonable to codify them and whether the adoption of a universal code can be an efficient instrument of global journalistic responsibility. Ethical codes cannot be equated with journalism ethics and ethical decision-making, which is influenced by different factors. It is important to develop a social and media climate which will stimulate values of global ethics in media newsrooms. However, the rejection of a universal code does not imply a rejection of including a cosmopolitan perspective in news reporting. It also does not mean that the idea of a universal code should be abandoned. Discussions about it should be part of an extensive and constant journalists' self-questioning about their mission, situation and future. They should be understood mostly as an opportunity for a wider analysis of state of the profession and for a critical reflection on what the journalistic community and the society can do to surmount the obstacles when carrying out the goal of free and responsible journalism.
Post-moderna revolucija i stavovi o ljudskoj prirodi donose nova shvaćanja cjeloživotnog razvoja, stavljajući u žarište pozornosti ne samo kognitivne, nego i organske procese i emocije, kao i ...značenje konteksta i kulture.
Opći vidovi promjena ogledaju se u premošćivanju razvojne psihologije i sociologije (Settersten, Jr. 1999), i u jačanju integrativnog pristupa u istraživanjima, odnosno konsenzusa da razvoj valja proučavati s obzirom na ontogenetske, kontekstualne i
povijesne čimbenike. Integrativni pristup doveo je do rekonstrukcije ranijih shvaćanja razvoja (npr. propozicija razvoja, vrhunaca i krajnjih točaka razvoja, razvojne važnosti djetinjstva, stabilnosti u srednjoj dobi, zatim povlačenja u starosti, potpunog razvojnog
plasticiteta, te univerzalnosti razvoja). Ojačala je ideja o aktivnom i proaktivnom konstruiranju vlastita života. Oblikovani su novi modeli istraživanja kvalitativnih promjena i nove strategije analize istraživačkih podataka koje nude sinkronu i dijakronu
perspektivu razvoja. Paralelno s tim dolazi do dvovrsnih teorijskih novina. Jednu čine izmjene nekih postavki u ranijim velikim razvojnim teorijama, ne dovodeći u pitanje njihove osnovne koncepte, odnosno njihovu suštinu. Na primjer, radi se o dopunjavanju spoznaja o uvjetima i procesima koji participiraju u razvoju ili o vremenu njihova
javljanja. Druga vrsta novina formuliranje je teorija i/ili modela nastalih na osnovi integracije spoznaja iz nekoliko psihologijskih grana (psihologije ličnosti, motivacije i emocija, socijalne i kliničke psihologije), ali i iz biologije, sociologije i antropologije. Nove teorije koje naglašavaju aktivnu ulogu pojedinca u njegovu vlastitom razvoju
potiču široko područje istraživanja samoregulacije u osoba različite dobi, spola, obrazovanja, zdravstvenog statusa, crta ličnosti, kulture i drugih obilježja. Opisuju se tri takve teorije životnog vijeka: 1. dvoprocesni model asimilativnog i akomodativnog suočavanja (Brandtstädter i Rothermund, 2002), 2. meta-teorija razvojne regulacije, tzv. SOC model (Freund i Baltes, 2002; Freund, 2008), 3. motivacijska teorija cjeloživotnog razvoja (Heckhausen, Wrosch i Schulz, 2010). Najnoviji pokušaji sinteze tih teorija obećavaju reduciranje konfuzija u bogatoj empirijskoj građi, a imaju i poticajnu
ulogu u novim istraživanjima razvoja onih fenomena kojima se tradicionalno bave filozofija i beletristika.
U radu se daju rezultati istraživanja kojim smo primjenom kombinirane transverzalne i longitudinalne metodologije željeli utvrditi kako se u ranoj adolescenciji razvijaju samoregulacijski procesi ...postulirani modelom selekcije, optimizacije i kompenzacije Baltesa i suradnika (1990, 2002). Također, u istraživanju smo željeli provjeriti je li taj razvoj linearan i jednak za djecu različitog spola. Istraživanje je provedeno na učenicima od četvrtoga do osmoga razreda pet zagrebačkih osnovnih škola. U transverzalnom je dijelu istraživanja sudjelovalo 720 djece prosječne dobi 12.6 godina (52% djevojčica), a u longitudinalnom 382 djece koja su na početku istraživanja imala, u prosjeku, 11.2 godine (50% djevojčica). Praćeni su u tri točke mjerenja tijekom dvije godine. Kao mjera dvaju samoregulacijskih procesa, selekcije i restrukturiranja, korišten je Vinjetni upitnik samoregulacije, razvijen za potrebe ovoga istraživanja. Selekcija se odnosi na strategije odabira ciljeva, a restrukturiranje na korištenje unutarnjih i vanjskih resursa potrebnih za postizanje ciljeva. Rezultati analiza transverzalnih i longitudinalnih podataka konzistentno pokazuju da se selekcija i restrukturiranje smanjuju s dobi te da djevojčice postižu bolje rezultate od dječaka na skali restrukturiranja. Nadalje, utvrdili smo da se selekcija u ranoj adolescenciji smanjuje linearno, slijedeći slične putanje kod dječaka i djevojčica te tijekom cijelog ispitanog razdoblja. Restrukturiranje se smanjuje podjednako za dječake i djevojčice, ali je trend razvoja nelinearan – nakon smanjenja restrukturiranja od četvrtoga do šestoga razreda dolazi do stagnacije u sedmom te ponovnoga smanjenja u osmom razredu. Također, prikazali smo analizu konstruktne valjanosti vinjeta kao alternative upitničkoj mjeri samoregulacije.
Student's motivation to complete academic tasks may be challenged in many ways. In socio-cognitive models of self-regulated learning it is assumed that students regulate their level of motivation ...through employment of various motivational self-regulation strategies (MSRS). This paper examines the nature of relationship between learning motivation and the use of MSRS. The study is designed to test two hypotheses derived from the models of self-regulated learning. The first relates to linearity of the relationship, and the second to the congruence between underlying forms of motivation and MSRS. Self-report data on four motivational beliefs, that is, intrinsic goal orientation, extrinsic goal orientation, task value, and self-efficacy, along with six MSRS variables, i.e., mastery self-talk, performance self-talk, interest enhancement, self-efficacy enhancement, self-consequating, and distant goals awareness enhancement, were collected from 249 first year university students attending introductory psychology course. The results revealed that students who reported higher level of learning motivation, reported on employing MSRS more often. Thus, the hypothesis on non-linear relationship between learning motivation and MSRS employment is generally not supported. The analyses of congruency of motivational beliefs and MSRS produced not quite conclusive results. The results suggest that (a) more motivated students may be more likely to overcome motivational problems and continue working on academic tasks, and (b) students' use of MSRS is probably based more on the motivational problems they face during the completion of a task than on their pre-existing motivational beliefs. PUBLICATION ABSTRACT
Zaljenje je neugodno kognitivno i emocionalno stanje koje nastaje kao posljedica pogresaka u akciji ili zbog nepoduzimanja akcije na putu prema ostvarenju cilja. Filozofske, ekonomske i psihologijske ...teorije govore o prirodi i uzrocima zaljenja, za koje je utvrdeno da je jedna od najcescih negativnih emocija i da predstavlja univerzalno ljudsko iskustvo. Uspjesno suocavanje sa zaljenjem poboljsava kognitivne procese, a neuspjesno suocavanje lose utjece na motivaciju cilju usmjerenih aktivnosti i dovodi do zivotnoga zaljenja te ostecuje fizicko i mentalno zdravlje. Na osnovi uzroka i konteksta u kojem se dozivljava, zaljenje je moguce (i potrebno) razlikovati od srodnih konstrukata, kao sto su osjecaj krivnje, razocaranje i kajanje. U tome vaznu ulogu ima kolicina u akciju ulozenoga napora i osjecaj odgovornosti za neuspjeh akcije. Deskriptivne studije pokazuju da se najveca zaljenja javljaju zbog obrazovanja, karijere, ljubavnih odnosa, roditeljstva i samopoimanja, posebice ako su u nekim od tih podrucja ispitanici vidjeli dobre prilike koje nisu iskoristili. Razina zaljenja ovisi o vaznosti zivotnih podrucja, ali i o socijalnim i temporalnim usporedbama. Kad u starijih osoba pregled zivota rezultira zaljenjem, njegov ce intenzitet biti manji ako se usporeduju sa slicnima sebi (lateralno) ili s losijima od sebe (silazno). Pri samoregulaciji zaljenja uloga internalne kontrole razlikuje se s obzirom na dob. Iznose se i ideje za moguca daljnja istrazivanja zaljenja. Kljucne rijeci: pregled zivota, zaljenje, suocavanje, odgovornost, napor, razocaranje, socijalno usporedivanje, samoregulacija
Applying combined cross-sectional and longitudinal methodology, this study investigated how self-regulation develops in early adolescence, and whether that development is linear and similar for boys ...and girls. Baltes and colleagues (1990, 2002) operationalized self-regulation within the Model of selection, optimization and compensation. Participants were students from 4th to 8th grade in five primary schools in Zagreb. In the cross-sectional part of the research 720 adolescents participated (52% girls; average age 12.6 years), and in the longitudinal part a total of 382 adolescents (50% girls; average age 11.2 years at T1) were followed in three time points, over two years. To measure two self-regulatory processes, selection and restructuring, we applied Self-regulation vignettes, developed within the research presented here. Selection refers to the strategies of goal selection and restructuring refers to the usage of inner and external resources required for goal attainment. The results of cross-sectional and longitudinal analyses consistently show that both selection and restructuring decrease with age, and those girls have higher results than boys on the restructuring scale. In addition, we found that selection decreases linearly during early adolescence, following similar paths for boys and girls. Restructuring also decreases similarly for boys and girls, but the developmental trend is not linear - after decrease from forth to sixth grade, we found stagnation in the seventh grade and a new decrease in the eighth grade. We also reported results on congruent validity of the vignettes, the alternative measure of self-regulation. PUBLICATION ABSTRACT
Zimmerman (2001.) određuje samoregulirano učenje kao
ciklički proces koji se sastoji od triju faza: faze promišljanja,
faze kontrole izvedbe i faze refleksije. Cilj ovog istraživanja bio
je ispitati ...kakve emocije (sreću, opuštenost, ponos, ljutnju,
nesretnost, poniženost i strah/anksioznost) doživljavaju učenici
u fazi izvedbe (u učenju matematike), kao i u fazi refleksije
(nakon povratne informacije o uspjehu na testu iz matematike),
te u kojoj su mjeri emocionalna kompetentnost učenika,
vrednovanje matematike, primjena strategija voljne kontrole
izvedbe te prijašnje i trenutačno (na testu) školsko dostignuće
prediktivni za doživljavanje različitih emocija u raznim fazama
samoregulacije učenja. Istraživanje je provedeno na 65
učenika triju sedmih razreda osnovne škole, a sadržavalo je
dva dijela s razmakom od sedam dana, unutar kojeg su
učenici pisali test iz matematike. Rezultati su pokazali različite
složaje prediktora za doživljavanje različitih emocija. Pri tome
su se vrednovanje matematike i upotreba strategija voljne
kontrole učenja pokazali značajnim prediktorima za nekoliko
emocija u učenju matematike, dok su ocjena na testu iz
matematike i emocionalna kompetentnost bili najčešći značajni
prediktori emocija doživljenih nakon dobitka povratne
informacije o ocjeni na testu.
Motivacijske su komponente, u kombinaciji s kognitivnim dispozicijama za učenje, značajna odrednica akademskoga postignuća. Pritom razlikujemo intrinzičnu motivaciju, usmjerenu na sam proces učenja i ...rješavanje postavljenih zadataka, i ekstrinzičnu motivaciju, koja podrazumijeva učenje radi dobivanja nagrade ili izbjegavanja kazne. U kontekstu intrinzične motivacije, stalna visoka očekivanja i entuzijazam za obaveze mogu djelovati iscrpljujuće i dovesti do stagnacije i apatije. Cilj je ovoga istraživanja odrediti ulogu samoregulacije motivacije u samoprocjeni akademske efikasnosti i postizanju akademskoga uspjeha te razlike između studenata nižih i viših godina studija u razinama samoregulacije motivacije.
U istraživanju je sudjelovalo ukupno 209 studenata. Primijenjeni su instrumenti: Upitnik samoregulacije – akademska domena (SRQ-A), podljestvica Akademske efikasnosti iz Upitnika sagorijevanja – verzija za studente (Maslach Burnout Inventory – Student Survey, MBI-SS) te prosjek ocjena svih do sada položenih ispita kao mjera akademskoga uspjeha. U kontekstu samoregulacije motivacije, studenti su najviše rezultate postigli u području identificirane regulacije i intrinzične motivacije, a najniže u području eksternalne regulacije. Motivacija je pretežno autonomna neovisno o godini studija. Znanstveni i stručni doprinos istraživačkih nalaza očituju se u mogućnosti primjene utvrđenih spoznaja o ulozi samoregulacije motivacije u akademskom uspjehu u kreiranju primjerenih odgovora na zahtjeve suvremenoga obrazovnoga sustava.
Smjernice za poboljšanje skrbi o oboljelima od dijabetesa tipa 2 (diabetes mellitus) preporučaju liječnicima informiranje pacijenata o nužnosti postizanja zdravstvenih ciljeva povezanih s ...dijabetesom. Ostvarivanje zdravstvenih ciljeva i pridržavanje liječničkih preporuka može unaprijediti zdravlje i smanjiti razvoj komplikacija povezanih s tom bolešću. Cilj je ovoga istraživanja bio provjeriti vezu odabranih karakteristika cilja/preporuke (motivacija, samoefikasnost, napor i izazov) i napretka u zdravstvenim ciljevima i preporukama. U istraživanju je sudjelovalo 120 pacijenata s dijagnozom dijabetesa tipa 2 iz Centra za liječenje dijabetesa Sveučilišne bolnice L. Pasteur u Košicama u Slovačkoj. Sudionici su o zdravstvenim ciljevima, preporukama za liječenje i preprekama izvješćivali na temelju pitanja kojima se procjenjuju motivacija, trud, izazovi, samoefikasnost i napredak. Dobiveni rezultati ukazuju na to da će pacijenti s dijabetesom vjerojatnije uspješno napredovati kad su zdravstveni ciljevi autonomni, a preporuke autonomne ili kontrolirane. Dobiven je značajan učinak napora i djelotvornosti na napredak u postizanju ciljeva i preporuka. Autonomna motivacija preporuka i ciljeva značajno se smanjila s duljinom bolovanja od dijabetesa, a napor se preporuka povećao. Ciljevi i izazov preporuka nisu bili značajni prediktori napretka. Dobiveni rezultati sugeriraju da bi se intervencije trebale usmjeriti na poticanje motivacije, samoefikasnosti i profesionalne procjene napora pacijenata.
Pisanje kao stvaranje teksta vrlo je kompleksna i kognitivno zahtjevna aktivnost. Zbog toga je potrebno usvojiti brojne strategije i tehnike pisanja te razviti samoregulaciju pisanja. Djeca najprije ...usvajaju grafomotoričku komponentu pisanja, ali se vrlo rano javlja i potreba i motivacija za pisanje kao stvaranje teksta. U usvajanju pismenog izražavanja vrlo važnu ulogu imaju roditelji, odgojitelji, a ponajviše nastavnici koji su u poučavanju pisanja najučinkovitiji ukoliko koriste interakcijski pristup. Zadatak nastavnika je razviti samoregulaciju procesa pisanja, a model koji najbolje to objašnjava je socijalno-kognitivni model pisanja Zimmermana i Risenberga (1997). U radu je dat presjek dominantnih načina istraživanja procesa istvaralačkog pisanja te osvrt na esejsko ispitivanje. Aktualizirana je recentna tema pisanja rukom nasuprot pisanju suvremenim tehnologijama koja je jako važna kako fundamentalno za kognitivni
i jezični razvoj djece, tako i za obrazovnu praksu poučavanja pisanja.
PDF
