Aktuelni problemi kadrovske politike izviru iz općih problema društva u vođenju kadrovske politike na razini društva i radnih organizacija, u nerazrješavanju problema u proširenoj reprodukciji, ...slaboj osposobljenosti poslovodnih i stručnih kadrova u organiziranju i vođenju poslova i nerazvijenom samoupravljaju. Sve to stvara prostor da se upravlja u ime radničke klase a onemogućuje se upravljanje same radničke klase, pa se predstavnici đruštveno-političkih organizacija direktno upliću u vođenje kadrovske politike OUR-a, posebno putem koordinacionih odbora za kadrovsku politiku i korištenja mogućnosti uvođenja privremenih mjera društvene zaštite. Zato je neophodno ukinuti koordinacione odbore i drastično smanjiti broj slučajeva ovlaštenja organima koji donose odluke iz područja privremenih mjera društvene zaštite. Kadrovska politika neodvojiva je od organizacije rada, a organizacija rada od tehnologije. Zato je značajno kako se shvaća funkcija proizvodnje i razvoja, uloga motivacije i stvaralaštva, te shvaćanje uloge znanja u kreiranju razvoja, donošenja odluka i uspostavljanja interkadrovskih odnosa. Tehnološke promjene vrše snažan utjecaj na međuljudske odnose te se s njima mora suočiti i kadrovska politika. U vezi s tim, ali i radi velike nezaposlenosti jedan od najtežih problema koje kadrovska politika u SFRJ treba razriješiti jest zapošljavanje putem razvijanja svih oblika vlasništva i organiziranim vođenjem odgovarajuće socijalne politike. Istovremenim sagledavanjem svih ovih problema i većom aktivnošću na njihovom razrješavanju mogu se očekivati značajni rezultati.
Ovaj je rad prilog proučavanju socijalističke izgradnje u Hrvatskoj u periodu 1945-1953. U njemu se nastoji, na osnovi arhivske građe, štampe i literature, oslikati i objasniti razvoj koncepta, ...njegovo funkcioniranje i raznovrsni oblici djelovanja Narodnog fronta Hrvatske u funkciji ostvarenja novog društvenog uređenja.
aRad tumači karakteristike suvremenoga hrvatskog društva
u razvojnoj perspektivi. Zbog toga rad razlikuje pojam
"društvenog razvoja" od pojma "društvenih promjena",
pri čemu se "društvene promjene" u ...Hrvatskoj od 1990.
godine do danas sociološki određuju kao "samoupravna
postmodernizacija". Dijakronijski promatrano, samoupravna
je postmodernizacija nastavak procesa paradoksalne
modernizacije (Rogić, 2000.), koja je, utemeljena na
totalitarnom vrijednosnom sklopu, obilježila stvaranje
nove društvene realnosti u hrvatskom društvu od 1945.
do 1990. Istodobno je samoupravna postmodernizacija
osnažena stvarnošću "odgođene" integracije. U radu
se tvrdi da je proces samoupravne postmodernizacije
razvojno suboptimalan, jer se temelji na afirmaciji
prevladanih subjektivnih vrijednosti i deficitarnom
institucionalnom kapacitetu, što uzrokuje velike transakcijske
troškove u hrvatskom društvu. Time se negativno utječe
na razvoj nacionalnoga sociokulturnog kapitala, što
uzrokuje smanjenu sposobnost pojedinca da djeluje
slobodno.
Rad ukazuje na postojanje različitih teorija odlučivanja koje u stvari znače različite pristupe odlučivanju , budući da je to granično područje različitih znanstvenih disciplina. Prikazom nekih ...istraživanja na području odlučivanja te otvorenih pitanja samoupravnog odlučivanja, rad ukazuje na potrebu izgradnje samoupravne teorije odlučivanja.
Početkom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća Partija je pokrenula široku kampanju stabilizacije kako bi pokušala spasiti jugoslavenski socijalistički projekt pred golemim izazovima ekonomske, ...političke i općenito društvene krize. Kako je ukupna kriza dobrim dijelom bila rezultat strukturalnih problema, proizašlih iz dugog kontinuiteta antagonističkog odnosa dvaju vrijednosnih sustava, tržišnog i socijalističkog, tako su i odgovori na nju imali razmjerno ograničen utjecaj. Ovaj članak zato promatra izvore i utjecaje fenomena krize i stabilizacije u Jugoslaviji iz perspektive realizacije socijalističkog projekta te diskurs koji su političke i poslovne elite zauzimale u odnosu naspram službene ideologije i nastalih okolnosti. Pritom, članak pridaje posebni značaj velikim poslovnim sustavima, poput građevinskih giganta Industrogradnje iz Zagreba i GK Međimurja iz Čakovca, odnosno njihovom poslovnim odlukama u izrazito neizvjesnim ekonomskim uvjetima. U tom kontekstu, ovaj rad predstavlja doprinos mladoj znanstvenoj raspravi iz polja poslovne historiografije i povijesti posljednjeg desetljeća jugoslavenskog socijalističkog projekta.
Društvena događanja na prostorima bivše Jugoslavije, tijekom druge po-lovice prošlog stoljeća, plijenila su pozornost svjetske znanstvene i političke javnosti. To se posebno odnosi na Rezoluciju ...Informbiroa iz godine 1948., na pojavu samoupravnog socijalizma, na osnivanje pokreta nesvrstanih, kao i na opću geopolitičku poziciju Titove Jugoslavije u vrijeme hladnog rata.Autor spada među one ekonomiste-znanstvenike koji imaju veoma dugu refor-msku tradiciju. Osobno je sudjelovao u svim velikim prijelomnim događanjima.To se posebno odnosi na (neuspjeli) pokušaj Hruščova da svoje refor-me usmjeri na razvoj modela samoupravljanja u mjesecu studenom godine 1962. Na domaćem planu autor govori o velikoj društveno-ekonomskoj re-formi iz godine 1965. i kao nastavku te reforme govori o dugoročnom pro-gramu ekonomske stabilizacije tijekom osamdesetih.Eksplozija balkanskog nacionalizma onemogućila je pluralizaciju i demokratizaciju modela samoupravnog socijalizma. To je bio prvi pokušaj stvaranja modela održivog razvoja. Temeljem kritičkog osvrta na događanja u prijelomnim vremenskim razdobljima autor spominje međuovisnost refor-mskog djelovanja Tita, Hruščova i Gorbačova.
Obojica posljednjih su pali na tržištu, ali sa različitim međuovisnostima. I premda se samoupravni socijalizam nije održao njegovi pozitivni učinci su neupitni. Ti su učinci dvojaki. Prvo, oni su stimulirali reforme u drugim, po-sebno središnje europskim zemljama. Drugo oni su ubrzali krah boljševičke opcije pa i rušenje Berlinskog zida.