U pokušaju dobivanja uvida u to kako je »sreća« konceptualizirana u kineskoj tradiciji, ova studija koristi alate kognitivne lingvistike i poetike pri istraživanju poezije ci (詞) pjesnika Yan Shua 晏殊 ...(991. – 1055.), uspješnog političara i umjetnika te jednog od reprezentativnih pjesnika pjesničkog oblika ci iz vremena vladavine Sjevernog Songa (960. – 1127.), dinastije čija je vladavina bila obilježena relativno mirnim razdobljem punim obilja i hedonističkim načinom života. Od njegovih 139 sačuvanih pjesama u ovom istraživanju odabrano je 13 pjesama koje kroz neke pozitivne emocije izražavaju izričito sretno stanje uma. Analizom tradicionalnih slika (yixiang 意象) u tim se pjesmama pokušavaju preispitivati konceptualne metafore vezane uz »sreću« s kojom je pjesnik živio, te scenariji koji su osnove tih metafora. Rezultati otkrivaju neke kulturne i konceptualne obrasce sinkronizirane s dotičnom erom, ali i neke osobne karakteristike pjesnika.
In the attempt to get an insight into how “happiness” is conceptualized in Chinese tradition, this case study adopts tools of cognitive linguistics and poetics and investigates ci (詞) poetry of Yan Shu 晏殊 (991–1055), a successful politician and artist who is one of the most representative poets of the genre from the Northern Song dynasty (960–1127), a relatively peaceful and abundant era in Chinese history, known for its hedonistic psychology. From his remaining 139 poems, the study selected 13 of the poems that explicitly express a happy state of mind or some positive emotions, and through analysis of the traditional images (yixiang 意象) in these poems attempts to extract the conceptual metaphors regarding “happiness” the poet lived by and the scenarios underlying the metaphors. The results reveal some cultural conceptual patterns in sync with the era in question but also some personal characteristics of the poet.
U nakani da razloži poruku Pavlova teksta u 1 Sol 4,13-18, autor u ovomu radu polazi od općih zapažanja o ukorijenjenosti Pavlove u apokaliptičku misao, zaključujući da Pavao nije pravi apokaliptik, ...nego teolog povijesti spasenja, onaj koji u povijesti uočava tragove Božjega djelovanja i o njima govori kao o prijelomnim događajima. Pretpostavivši poznavanje uvodnih i općih podataka Poslanice,1 prelazi na književnu analizu odlomka i nalazi u njemu pravi eshatološki tekst uronjen u apokaliptički kolorit. Nakon toga egzegetski raščlanjuje tekst in examine u kojemu Pavao odgovara na poteškoće u koje su upali solunski vjernici zbog smrti nekih svojih članova prije konačne završnice. Ne bez utjecaja apokaliptičkih vizija i ondašnjih duhovnih strujanja, Solunjani su bili uvjereni da Kristovo uskrsnuće i njegov pojavak u slavi, o kojima im je Pavao sigurno govorio za prvoga navještaja, vrijede samo za one koji će završnicu dočekati u životu. Pavao ih razuvjerava, ocrtavši im najprije njihovo sadašnje stanje iz perspektive budućnosti, a onda im pripovijeda o toj budućnosti, služeći se apokaliptičkim motivima. Njihovo sadašnje stanje određeno je onim što se već dogodilo u Kristovu uskrsnuću s kojim je budućnost već započela, a njezino potpuno ostvarenje Pavao opisuje kao Kristov pojavak u slavi kojim će i živi i preminuli, koji prethodno trebaju biti uskriseni, imati udjela u njegovoj proslavi. Jedina razlika u pogledu završnice živih i preminulih o Kristovu pojavku jest uskrsnuće tih potonjih, premda će i živi proći kroz nekakvu promjenu, ugrabljenjem u susret Gospodinu u zrak. Opisujući konačnu završnicu, Pavao se poslužio apokaliptičkim scenarijem, ali ne tako da se upustio u iscrpno izvješće o konačnim događanjima, nego, u dušobrižničkoj zabrinutosti za Solunjane, povezuje, tumači, reducira i konkretizira apokaliptičke motive uželji da učvrsti nadu i osnaži povjerenje Solunjana. U zaključku autor ističe da Pavao, rabeći apokaliptičke motive i pripovijedanje, obilato ih prilagođuje i usmjeruje svojim kristološkim uvjerenjem o zajedništvu s Gospodinom zauvijek. U tomu smislu može se reći da se služi apokaliptičkim predajama u korist kristologije, odnosno da temeljna kristološka struktura njegove misli utječe na eshatološka poimanja i ograničava njegovu recepciju tradicijske apokaliptičke građe.
Tribuson – prolegomena Pavešković, Antun
Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru,
2016, Letnik:
10, Številka:
10
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
The paper is a sketch for the synthesis of an interesting literary opus. The author tries to connect various genres and typological aspects of writer Goran Tribuson. The author presents all the ...essential features of Tribuson’s narrative opus. He further compares Tribuson’s crime novels with novels of several Scandinavian writers, claiming that Tribuson had achieved great success even earlier than they did. The author pays respect to Tribuson’s undoubtedly skilled story-telling method linked with detailed observing of social and psychological features of the characters.
Scenarios are frequently used as a tool in spatial and landscape planning as they enable clear and convincing representations of planned or possible future development. Scenarios are useful because ...they enhance public participation and the exchange of information on space and processes. Their use for a particular purpose in the planning procedure depends on the type of scenario, of which there are several. This paper presents the two most commonly used typologies in detail and also presents those of some prominent representatives of futurology. The paper concludes with examples of scenario use in applicative and research studies, both foreign and local, in the fields of spatial planning and environmental protection, outlining the various methodological approaches to the design and use of scenarios. The discussion is focused on the use of appropriate types of scenarios for different tasks and draws attention to certain shortcomings and pitfalls of scenario use.
Scenariji so orodje, ki se vse pogosteje uporablja na področju krajinskega in prostorskega načrtovanja, saj omogoča jasno predstavitev mogočega ali želenega prihodnjega stanja na določenem območju. ...Pri izdelavi scenarijev se uporablja različno razmerje intuicije in raziskovalnega dela. Prednost scenarija, ki je zasnovan na podlagi raziskovalnega dela in določene metode, je razviden postopek oziroma časovni potek sprememb ter ne samo začetno in končno stanje kot pri scenariju, ki je rezultat intuitivnega postopka. V članku podrobneje predstavljamo metodo markovskih verig in njeno uporabo za zasnovo scenarija, primerjamo uporabnost metode in njene rezultate z enostavnejšo metodo linearne ekstrapolacije ter na kratko predstavljamo ugotovitve iz izbranih primerov uporabe markovskih verig za prikaz prihodnjih prostorskih sprememb oziroma procesov.
U sustavima međugeneracijske solidarnosti (Pay-As-You-Go), mirovine proizlaze iz množenja referentne plaće s trajanjem doprinosa i stopom anuiteta. Ova se formulacija može podvrgnuti određenim ...prilagodbama kako bi se osigurala održivost u okruženju koje se mijenja. U ovom smo radu pokazali da trenutna veza doprinosa i naknada može stvoriti veliki jaz između pojedinaca u smislu profitabilnosti, a time i u smislu akumulacije bogatstva tijekom dugih razdoblja. Uzimajući u obzir moguće scenarije karijere u alžirskom mirovinskom sustavu, otkrili smo da stope povrata variraju od 9,6% do 13,2%. Kako bismo smanjili nejednakost, predlažemo novu formulu za mirovine koja se djelomično temelji na načelu aktuarske pravednosti.
Potresni rizik urbanog građevnog fonda u Turskoj dobiva na sve većoj važnosti zbog vrlo visoke potresne opasnosti kombinirane s vjerojatno oštećenim i gusto naseljenim građevnim fondom. U radu je ...prikazano istraživanje usmjereno na istočni dio Turske gdje su seizmički izvori kao i stupanj potresne opasnosti drugačiji. Rezultati istraživanja pokazuju da je potresna sigurnost civilnih građevina i u ovim dijelovima znatno ugrožena te da su očekivani gubici visoki i na razini "ne prihvatljivosti". U radu je dana i procjena ekonomskih gubitaka i smrtnosti, ako se ostvari neki od očekivanih potresnih scenarija.
Projekt GAMMA Jukić Bokun, Mirela; Jukić Matić, Ljerka; Marković, Darija
Osječki matematički list,
01/2023, Letnik:
22, Številka:
2
Paper
Odprti dostop
Projekt GAMMA je Erasmus+ projekt na kojemu je Odjel za matematiku Sveučilišta u Osijeku koordinator. U radu predstavljamo projekt i njegove rezultate, opisujemo aktivnosti važne za razvoj rezultata
...i najavljujemo službene diseminacijske aktivnosti.
Motiv smrti smješten je u same naslove djela dvojnog autorstva, scenarista Josipa Mlakića i redatelja Kristijana Milića, u Živi i mrtvi i Mrtve ribe. Razmatrat će se poveznice i odnosi na relaciji: ...dva autora, dva djela, dva žanra, dvije smrti od kojih je jedna uzrokovana ratom, a druga je ratna posljedica. Smrt je bezvremenska tema i vječni motiv brojnim autorima. Oba spomenuta djela odnosno autora progovaraju o smrti na različite načine uvjetovane žanrom, ali i njihovim odnosom naspram smrti.
Gledano iz perspektive političkog realizma, sukob je osobina svojstvena svjetskoj politici (Morgenthau 1948/1973). Polazeći od ove osnovne premise, može se očekivati da političari rutinski koriste ...okvir SUKOBA kako bi objasnili i opravdali svoju vanjsku politiku (Musolff 2016). Sukob je osobito raširen u populističkim narativima, gdje se „čisti ljudi“ uspoređuju s „korumpiranom elitom“ (Mudde 2004). U skladu s navedenim, pretpostavili smo da će aktualna mađarska populistička vlada svoj turbulentni odnos s EU-om isto tako oblikovati metaforički, konceptualizirajući ga kao nasilni sukob. Oslanjajući se na pristup diskursne dinamike u identificiranju metafora (Cameron et al. 2009; 2010), analizirali smo metaforičko uokvirivanje pojma Brüsszel (‚Bruxelles’) pronađeno u člancima objavljenim na službenim web stranicama mađarske vlade u razdoblju između 2015. i 2017. Naši rezultati ukazuju na to da je eksplicitno jezično ostvarenje okvira OSUKOBA u obliku nasilnog sukoba (poput vojne operacije) u suvremenoj vladinoj retorici manje rašireno, za razliku od okvira EU KAO OSOBA. Ova potonja konceptualizacija, međutim, ostvaruje se kroz metaforičke scenarije koji evociraju konfliktne odnose različitih stupnjeva intenziteta (i tako nadograđuju populistički narativ) prikazujući EU kao autoritarnu figuru, partnera u zajedničkom pothvatu, nasilnika i protivnika u bitci.