U radu se obrađuju operne scenografije Zlatka Kauzlarića Atača realizirane u nacionalnim opernim kazališnim kućama, ali i u inozemstvu, napose u suradnji s redateljima Petrom Selemom i Ivicom ...Krajačem. Utvrđuju se odlike opernih scenografskih rješenja Zlatka Kauzlarića Atača u kontekstu njegova scenografskoga opusa kao i u okviru operne scenografije općenito.
U radu se analiziraju različiti vidovi kazališnih sučeljavanja Ljube Babića, kako na razini njegova zagovora i provedbe estetske reforme hrvatske scenografije prve polovice 20. stoljeća, posebice u ...suradnji s redateljem Brankom Gavellom i piscem Miroslavom Krležom, tako i na razini njegovih polemičkih istupa ili napisa u cilju reforme kazališne prakse i ustroja kazališnoga života.
Autorica u radu istražuje scenografije akademskoga slikara Zdenka Venturinija u Hrvatskome narodnom kazalištu Zadar.
Djelovao je pedesetih godina 20. stoljeća u opustošenome Zadru i stvarao ...inscenacije koje ni po čemu nisu zaostajale za scenografijama Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Naime, za stvaranje hrvatske scenografije pedesetih godina 20. stoljeća veliku ulogu odigrala je grupa EXAT 51. Autorica posebno istražuje napise o scenografiji koje je Venturini tiskao u časopisima i katalozima izlōžbā. Zalagao se za cjelovite predstave lišene ikakvih detalja. Prema dostupnim fotografijama i kritikama iz tjednih novina rekonstruiraju se scenografije koje se dijeli na: neutralne, apstraktne, scenografije s arhitektonskim elementima i realistične.
Rad istražuje kazališnu karijeru i umjetnički izričaj Dinke Jeričević (Vukovar, 26. rujna 1947.), istaknute hrvatske scenografkinje i jedne od rijetkih žena u toj profesiji, posebno u vrijeme ...njezinih formativnih godina kada je obavljala funkciju jedine tehničke ravnateljice u hrvatskim kazalištima. Stvarajući preko šest stotina scenografija, surađujući s najistaknutijim hrvatskim redateljima i radeći u gotovo svim hrvatskim kazalištima te nekoliko inozemnih, kako kao stalna članica tako i kao gostujuća scenografkinja, Dinka Jeričević značajno je utjecala i osobno obilježila povijest hrvatskog scenografskog stvaralaštva tijekom posljednjih pedeset godina. Čvrsto je vjerovala da je osnovni zadatak njezinih scenografija odražavati opću svrhu predstave ili duh scenske glazbe, te zamisao redatelja, odbijajući vizualnu površnost ili spektakl kao svrhu samu po sebi. Za Dinku Jeričević, ključni zahtjev koji scenografija mora zadovoljiti jest fluidnost i glatkoća prijelaza između potrebnih scenskih prostora, naglašena njezinom sklonosti da promjene prostora učini smislenima i da ih pretvori u dramaturški relevantan i značajan proces. U njezinim scenografijama scena rijetko ostaje statičan i nepomičan objekt ili pozadina, već se različiti scenski elementi mogu lako i jednostavno modificirati i transformirati kako bi stvarali različite scenske prostore. Oni istovremeno mogu funkcionalno stupati u aktivnu suigru sa scenskim izvođačima, stvarajući nove forme i prostorne odnose, a time i nova značenja. Nadalje, njezin dugogodišnji pedagoški rad s redateljima i producentima na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, te strastveno mentoriranje mladih dizajnera u kazališnoj praksi, značajno su doprinijeli obrazovanju brojnih mladih kazališnih profesionalaca i oblikovanju suvremene hrvatske scenografije. Predavanjem na Akademiji dramske umjetnosti i vođenjem asistenata u kazališnoj praksi, osigurala je prijenos svojeg scenografskog znanja i iskustva, a radeći kao tehnička ravnateljica i stalna scenografkinja u tri hrvatska kazališta, osigurala je profesionalne standarde za izvođenje scenografskih ideja, kako vlastitih tako i drugih scenografa. Aktivnim sudjelovanjem u radu.Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH) te mnogih odbora i radnih skupina, kao i sudjelovanjem u organiziranju izložbi hrvatske scenografije i kostimografije, zalagala se i za poboljšavanje strukovnoga i pravnog statusa te uvjeta rada hrvatskih scenografa, kostimografa i oblikovatelja svjetla, pridonijevši značajno njihovome društvenom unaprjeđenju i umjetničkom priznanju. Unatoč velikom poštovanju i priznanju u svom neposrednom profesionalnom okruženju i široj hrvatskoj kazališnoj zajednici, te unatoč brojnim nagradama, njezina kazališna karijera do sada nije bila predmet znanstvene analize, a prvu samostalnu izložbu imala je u lipnju 2022. Stoga je ovaj rad pokušaj da se doprinese sistematizaciji, vrednovanju i kontekstualizaciji njezinih mnogobrojnih, raznovrsnih i izuzetnih umjetničkih i profesionalnih postignuća u nacionalnom kazalištu.
U radu se razmatra udio kazališne likovnosti u gledateljskoj recepciji predstave, odnosno međuodnos kazališne likovnosti i kazališne publike. Prvi dio rada usredotočen je na različita teorijska ...shvaćanja suodnosa kazališne likovnosti i kazališne publike, na viševrsne metodologije i pristupe tome suodnosu te na brojna moguća područja i aspekte istraživanja suodnosa kazališne likovnosti i kazališne publike. Drugi dio rada usredotočen je na nekoliko karakterističnih primjera suodnosa kazališne likovnosti i kazališne publike iz hrvatske kazališne povijesti i suvremenosti.
