Članak je hrvatski prilog za komparativnu europsku studiju među jedanaest zemalja na temelju pilo tistraživanja u pitanju Crkve i odgoja u Europi u okviru znanstvenoga projekta: Crkva - društvo - ...država u Europi. Zbog komparativnoga postupka svi prilozi, pa tako i hrvatski prilog, slijede istu strukturu, u četiri dijela. Prvi dio obuhvaća opće podatke koji su važni za razumijevanje Crkve i odgoja u Hrvatskoj: sažeti prikaz odnosa Crkve i države u pitanju odgoja i obrazovanja od utemeljenja hrvatske države do danas; konfesionalni sastav naroda i fenomen procesa suvremene dekristianizacije s fenomenom religioznoga i crkvenoga buđenja. Drugi dio raspravlja o pravnim osnovama i pitanjima financiranja odgoja i obrazovanja, i o problemima koji su s tim pitanjima povezani. Radi se o ljudskim pravima, individualnim i korporativnim religioznim slobodama, te o odnosu Crkve i države, kako na razini Ustava i zakona tako i u okviru međunarodnih ugovora. U kritičkom osvrtu dolazi do izražaja pitanje koliko je u praksi ostvareno ono što je pravno deklarirano. Treći dio obrađuje stav Crkve prema njezinom poslanju i zalaganju na području odgoja i obrazovanja i opisuje posebni profil katoličke škole na svim stupnjevima nacionalnoga sustava u teoriji i praksi; u tom kontekstu, na temelju empirijskih istraživanja, identificiraju se pozitivni rezultati i najvažniji problemi. Zatim se opisuje koncepcija vjerskoga odgoja i školskoga vjeronauka s postojećim stanjem praktičnoga provođenja i prihvaćenosti s prikazom empirijskih istraživanja. Polazeći od problema u kojem se nalazi suvremeno hrvatsko društvo, u zaključnom četvrtom dijelu, članak ističe opciju za odgoj i obrazovanje koja proizlazi iz same naravi Crkve. Tim zaključnim odgovorom članak se na neki način vraća na temeljno pitanje istraživanja: Koliko dinamični (i problemski) suodnos Crkve - društva - države Hrvatske pruža mogućnosti za crkveni rad na području odgoja i obrazovanja.
U tekstu se iznose podaci o proširenosti različitih dimenzija religioznosti u Istri na temelju istraživanja provedenog početkom 1998. godine (N - 813).
Autor utvrđuje različitu ulogu religije i ...religijskog u oblikovanju nacionalnog identiteta u Istri u odnosu na ostale dijelove Hrvatske. Druga specifičnost istraživanog područja jači je utjecaj modernizacijskih procesa nakon Drugog svjetskog rata od prosjeka države. Istraživanje je pokazalo da su na istraživanom području masovno, gotovo opće prošireni pokazatelji tradicionalne religioznosti. Istodobno, posljedica različitih okolnosti povijesnog razvoja dublji su tragovi sekularizacijskih procesa u istarskom društvu od hrvatskog prosjeka, prisutni u svim istraživanim segmentima religioznosti. Proces “retradicionalizacije”, karakterističan za sva tranzicijska društva, u Istri je imao slabiji odjek. Nedosljednost aktualne religijske samoidentifikacije i ponašanja ispitanika te disolucija njihova dogmatskog sustava upućuju na konkluziju o nestabilnom karakteru postojeće (ne-)religioznosti.
U procesu sekularizacije dolazi do razlaza između Crkve i umjetnosti. Crkva gubi ulogu središta umjetnosti i okupljališta umjetnika. Umjetnost dvadesetog stoljeća i nadalje se intenzivno bavi ...religioznim pitanjima, tematizirajući ih u vrlo različitim vidovima. Tako nastaje jedna nova religiozna umjetnost izvan Crkve koju nazivam sekularna religiozna umjetnost. Nasuprot njoj, crkvena se umjetnost ograničava uglavnom na pitanja koja su najuže vezana uz pastoralni rad Crkve i liturgiju.
Predavanje čine četiri cjeline: a) raskol Crkve i umjetnosti, b) religiozna umjetnost nakon Božje smrti, c) umjetnost kao sekularna religija, d) crkvena umjetnost dvadesetog stoljeća.
Odnosi među ljudima općenito, pa i među kleričkim osobama, mogu se promatrati pod raznim aspektima: pravnim, radnim, ekonomskim, društvenim, religioznim itd. Odnose između kleričkih i redovničkih ...osoba ovdje se promatra isključivo pod vidom općeljudskih i kršćanskih načela osluškujući "znakove vremena".
Rad se bavi novim izazovima koji su se od kraja sedamdesetih godina nametnuli suvremenoj sociologiji religije pod utjecajem značajnih promjena u suvremenom svijetu i posebno u zemljama u tranziciji. ...To su promjene koje je Berger opisao kao pomak od krize religije ka klizi sekularnosti i koje su se zatim opisivale kao zaokret od sekularizacije društva k desekularizaciji, od zalaza svetog k obnovi svetog, kao trend politizacije religije i religizacije politike. U traganju za plauzibilnim teorijskim okvirima za interpretaciju promjena, ponajviše i ponajprije u postkomunističkoj tranziciji, u nekim se društvima sugerira da je taj okvir moguće razložito oblikovati kombinirajući pristupe koje su naznačili P. Michel, ukazujući na protuslovnu narav uloge religije u postkomunističkoj tranziciji, i G. Guizzardi s njegovom tezom o tome da je na djelu zapravo proces razmjene političkih dobara i kapitala za religijska dobra i kapital i to ponajprije u svrhe legitimizacije i političke mobilizacije. U zaključku se postavlja pitanje
što leži u pozadini takve razmjene te se zaključuje da u toj pozadini stoje dva bitna deficita. Na prvom mjestu stoji deficit legitimiteta tekuće politike koja ga ne uspijeva osigurati ni striktnim poštivanjem demokratske procedure niti skladom između sistemskih inputa i outputa i, na drugoj strani, stoji deficit obnoviteljskih poticaja čisto religijske naravi i na temelju čisto religijskih motivacija.
Oba crkvena dikasterija za rekonstrukciju crkvenih studija u adekvatnom formiranju kandidata za svećenstvo ističu kao hitno: na vrijeme odgojiti mlade bogoslove za dijalog s nevjernicima i svratiti ...pažnju nastavnika i studenata "na fenomen progresivnog ateiziranja i sekularizacije suvremenog svijeta."
