U radu se
analizira utjecaj latinskoga na sintaksu hrvatskoglagoljskih tekstova prevedenih
s latinskoga. Pri prevođenju zavisnih rečenica s latinskoga na hrvatski crkvenoslavenski
prevoditelji ...uglavnom doslovno prenose rečenice ne mijenjajući njihovu strukturu.
Međutim, dva su glavna problema koja se pojavljuju pri prevođenju. Prvi je problem
kako prevesti konjunktiv koji se pojavljuje u velikome broju zavisnih rečenica,
a koji nema formalni korespondent u hrvatskome crkvenoslavenskome. Drugi je
problem kako prevesti pojedine veznike jer se značenja i funkcije pojedinih
veznika u latinskome ne podudaraju s pojedinim veznicima u hrvatskome
crkvenoslavenskom. Pri prevođenju je veznika problem što se u latinskome isti
veznik može pojavljivati u raznim vrstama zavisnih rečenica, a u svakome
kontekstu u hrvatskome crkvenoslavenskom značenjski mu odgovara drugi veznik.
Osobito su česte nedoumice pri prevođenju vrlo čestih latinskih veznika
ut
,
cum
i
quia
te katkad hrvatski prevoditelj pogrešno
prevodi rečenicu pod utjecajem tipičnoga značenja koji veznik u latinskome ima.
U radu se analizira uporaba vremena i veznika u zavisnim rečenicama, odnos izričnih
rečenica i konstrukcija s infinitivom i drugi latinski utjecaji u sintaksi
zavisnosloženih rečenica. Korpus uključuje biblijske knjige
Esteru
i
Makabejce
, apokrife
Život Adama i Eve
,
Nikodemovo
evanđelje
i
Protoevanđelje Jakovljevo
, hagiografske tekstove
Čtenie s(ve)te Margarite
,
Čistilište
svetoga Patricija
i
Život Marije Magdalene
te brevijarsku službu u čast sv. Anti.
This paper
analyses the influence of Latin on the syntax of Croatian Glagolitic texts translated
from Latin. While translating dependent sentences from Latin into Croatian Church
Slavonic, the translators usually literally translated sentences without
changing their structure. However, two major problems occur in such
translations. The first is how to translate the conjunctive, which occurs in
many dependent sentences and which has no formal equivalent in Croatian Church
Slavonic. The second is how to translate certain conjunctions, as the meaning
and function of certain Latin conjunctions does not correspond with that of
conjunctions in Croatian Church Slavonic. While translating these conjunctions,
the same Latin conjunctions can occur in different classes of dependent
sentences, and they are translated with different Croatian Church Slavonic conjunctions
in different contexts. Problems arise when translating very common Latin conjunctions
such as
ut
,
cum
, and
quia
as
the translators often use the typical meaning of the Latin conjunction, thus
resulting in translation errors. The paper focuses on the usage of tense and
conjunctions in dependent clauses, the relationship between declarative sentences
and constructions with the infinitive, and some other cases of Latin influence on
the syntax of dependent clauses. The corpus includes the apocryphal texts:
Vita Adae et Evae
,
Evangelium
Nicodemi
,
Protoevangelium Jacobi
, hagiographies:
Lectio B. Margaritae
,
Tractatus
de purgatorio sancti Patricii
,
Vita Mariae Magdalenae
, the Biblical books of Esther and the
Maccabees, and the service in honor of st. Anthony.
U radu se analiziraju najfrekventniji prijedlozi od, va i na s posebnim obzirom na značenje, a građa za njihovu analizu prikupljena je na temelju vlastitih terenskih istraživanja – ogleda mjesnih ...govora koji pripadaju četirima poddijalektima ekavskoga dijalekta čakavskoga narječja, snimljenih od 2005. do 2007. Za opis prijedloga nužno je utvrđivanje njihove temeljne varijante na fonološkoj razini te sintaktičkoga minimalnoga okruženja kako bi se opisalo značenje utemeljeno na prijedložnoj upotrebi.
Analizom mnogih retoričkih
sredstava može se utvrditi kako je njihova učinkovitost utemeljena na suglasju
više jezičnih razina, od fonološke do sintaktičke i da se upravo u njihovoj
konstrukcijskoj ...simboličkoj strukturi, u smislu Langackera (1987), koja
povezuje fonološku i značenjsku razinu može naći razlog njihovoj univerzalnosti
i uporabnoj vrijednosti otpornoj na protok vremena. Jedna od retoričkih figura
koja se analizom političkog i javnog diskursa općenito pojavila kao vrlo uspješna
u svojoj retoričkoj funkciji uvjeravanja jest i apofaza ili pretericija (Škarić
2008) jer u formi negacije sadržaja zapravo privlači pozornost slušatelja i
stvara koncept koji se, na prvi pogled, želi negirati. Apofastičke se strukture
najčešće rabe u svrhu difamacije ili neizravne pohvale osoba ili pojava i
oslanjaju se na izazivanje zanimanja slušatelja stvaranjem određenih očekivanja
na temelju naočigled negiranog sadržaja.
Korpusna analiza tipičnih apofastičkih
konstrukcija u hrvatskom jeziku na primjerima iz političkog i medijskog
diskursa u korpusu hrWaC pokazala je da se npr. zavisne objektne rečenice nakon
glagola govorenja vrlo često rabe kao metoda uvođenja određenog pojma ili sadržaja
koji se, površinski gledano, želi negirati suprotnim ili isključnim rečenicama.
Tako se pretragom korpusa na slučajnom odabiru 100 rečenica s konstrukcijom
Ne želim reći da…, ali/nego/no…
utvrdilo da je čak 26 % primjera imalo tipičnu apofastičku
funkciju uvođenja određenih tvrdnji zaobilaznim putem, tj. njihovom negacijom:
Pritom ne želim reći da ona laže, nego samo to da imamo isključivo
njezinu stranu priče
. Polazeći od
konstrukcijske naravi jezičnih izraza, u radu ćemo detaljno analizirati tipičnu
sintaktičku strukturu apofastičkih konstrukcija s fokusom na pretericijske
primjere i ulogu složenih rečenica u stvaranju željenih retoričkih i
kognitivnih učinaka.
By analysing various
rhetorical figures, it may be established that their efficiency is based on the
interaction of several linguistic levels, from the phonological to the syntactic
one. Precisely their symbolic constructional structure, as proposed by Langacker
(1987), which connects the phonological and semantic poles may be the reason
for their universality and usage value resistant the passage of time. In our
analysis of political and public discourse in general one of the rhetorical
figures showed as particularly successful in its rhetorical function of
persuasion is apophasis or praeteritio (Šakrić 2008). It has a form of negating
the content of the utterance while it actually attracts the attention of the
listener by creating the concept which is, at the first glance, to be negated.
Apophastic structures are most frequently used with the purpose of defamation
or indirect praise of individuals or phenomena and relies on raising the
interest of listeners by creating specific expectations on the basis of the obviously
negated content. Corpus analysis of typical apophastic constructions in
Croatian in examples from political and media discourse in the hrWaC corpus
showed that e.g. dependent object clauses after verbs of speaking frequently
serve as a method of introducing a specific concept or content, which is,
superficially viewed, to be negated by a following contrast or exclusive
clause. Our corpus search on a randomly chosen hundred sentences containing the
construction “Ne želim reći da…, ali/nego/no…” (‘I don’t want to say that…,
but/still/however…’) established that even 26% of examples had a typical apophastic
function of introducing specific claims in a roundabout way, i.e. by negating them:
Pritom
ne
želim reći
da ona laže, nego samo to
da imamo isključivo njezinu stranu priče
.
By this I don’t want to say that she’s
lying, but that we have only her side of the story.
Adopting the constructional nature of
linguistic expressions, we shall analyse in more detail a typical syntactic
structure of apophastic constructions with the focus on praeteritio examples
and the role of complex sentences in creating the desired rhetorical and
cognitive effects.
Jezici koji dopuštaju umetanje imperativa vrlo su rijetki. Ta je pojava potvrđena, primjerice, u suvremenim jezicima poput slovenskoga i visokonjemačkoga te povijesnim jezicima poput starogrčkoga i ...staroskandinavskih. U literaturi je davno utvrđeno da imperativi mogu biti umetnuti i u nekim govorima kajkavskoga narječja hrvatskoga jezika, ali do danas ta pojava nije podrobnije analizirana. U radu se donosi građa prikupljena terenskim istraživanjem te se analizira u okvirima Medeirosova (2015) minimalističkoga pristupa umetnutim imperativima, prema kojem je umetanje imperativa moguće samo u onim jezicima u kojima imperativna morfologija nije ovisna o direktivnome operatoru. U istraženim se kajkavskim govorima umetnuti imperativi ostvaruju samo u dopumbenim rečenicama, no stariji tekstovi pokazuju da je u pisanome jeziku umetanje moguće i u restriktivnim relativnim rečenicama. Za razliku od mnogih drugih jezika u kojima se imperativi mogu umetati, u istraženim je kajkavskim govorima umetanje relativno slobodno. Umetnuti mogu biti i pravi i zamjenski imperativi, subjekt umetnutih rečenica može biti prazan i leksički izražen te ne mora nužno biti koreferentan s unutarnjim argumentom korijenskoga predikata.
This paper's analysis compares and contrasts the syntactic (and suprasyntatic) elements defining orthographic principles and rules. The aim of the paper is to shed light on the theoretical and ...methodological aspects used to define syntactic principles contained within descriptions of orthographic norms - the Croatian norm, primarily - but also to examine certain other South Slavic languages, particularly Slovenian. An overview of punctuation marks is followed by a discussion on the distinctive features of punctuation principles (determinants). It establishes its narrow scope, leading to a review of complementary punctuation, given that it is chiefly found in comma usage principles (criteria).
This paper is about a contrastive analyses study of the prepositional-casual spatial constructions with genitive in the Romanian and Serbian Language. It is the intention of the author to contrast ...two semantic systems consisting of parts which are morphologically represented by prepositional and case structures. Primary syntactic formalizers of spatiality in both the Romanian and Serbian language are either case structures, or combinations made of case structure followed by preposition. This research could be useful for at least two reasons: firstly – the problem of the substandard use of case structures with genitive used in the Serbian language spoken by Romanian speakers could be explained, and secondly – philological audience could obtain important data about spatial aspects of the Romanian case system, which is of great importance for further research of Serbian dialects influenced by Balkanisation process. The paper presents spatial semantic subfields consisting of examples with genitive in the Romanian and Serbian language. Examples illustrating Romanian equivalents of spatial genitive in Serbian language are extracted from Serbian literary work translated in Romanian language and vice versa.
Šimun Kožičić Benja’s Misal hruacki (1531) holds a special place amongst the Croatian Glagolitic missals. Namely, recent studies have shown it to be the first comprehensive Croatian redaction of ...Bible readings according to the Vulgate, and to execute this redaction, Kožičić probably made use of some contemporary Latin missal of Venetian provenance. Since the syntax has largely remained outside the range of previous studies, it is thoroughly explored in this paper. While relying on Latin syntax, Kožičić ended up using forms and structures which to some degree deviate from the Croatian Church Slavonic language tradition. At the same time, he occasionally deviates from both Latin and Croatian Church Slavonic in favor of Old Croatian forms and constructions. Thus the analysis of the syntax also confirms the presence of planning in his conception of literary language, where the status of Croatian Church Slavonic and Old Croatian (Čakavian) elements is defined and to some extent standardized. While the analysis of the selected syntactic features, as expected, affirms the strong dependence of the Misal hruacki on its Latin template, it also shows that the impact of this template should not be overstated. Kožičić does not blindly copy Latin constructions in order to adhere to his source, but rather takes Latin as an incentive and a reliable model on which he can construct a literary language based on clear syntactic principles.
Gornjolonjski dijalekt kajkavskoga narječja Brlobaš, Željka; Lončarić, Mijo
Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
06/2013, Letnik:
38, Številka:
2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Gornjolonjskomu dijalektu svojstveno je nekoliko temeljnih obilježja koja ga izdvajaju u posebnu cjelinu unutar kajkavskoga narječja. U ovome se radu na temelju dosadašnjih istraživanja ponajviše ...zelinskih i vrbovečkih govora toga dijalekta i objavljenih članaka (Kalinski, Lončarić, Šojat) opisuju osnovna jezična obilježja gornjolonjskoga dijalekta: fonološka (vokalizam, konzonantizam, prozodija), morfološka (promjenjive i nepromjenjive riječi), sintaktička (sintaksa padeža i glagolskih vremena, s primjerima vrbovečkih govora) i leksička.
U radu se proučava jezik Martićeva epa Obrana Biograda godine 1456., slavje svetoga Ivana Kapistranskoga. Djelo je podijeljeno u četiri dijela: Poslanstvo, Vieće, Sprema i Pobjeda. Na početku epa ...nalazi se godovna čestitka biskupu Josipu Jurju Strossmayeru, a na kraju Bojna molitva. Tiskan je u Đakovu 1887. godine u biskupijskoj tiskari. U epu koji se temelji na povijesno-religioznoj tematici uočava se da je Martić slijedio franjevačku spisateljsku tradiciju, usmenu književnost, prateći jezična načela zagrebačke filološke škole, a držeći se, pak, srednjobosanskoga idioma. To se uočava kroz slovopis, pravopis, fonologiju, morfologiju, sintaksu i leksik.
PDF
