Sveukupne promjene u političkoj, socijalnoj i ekonomskoj sferi u Srbiji, zajedno s kontinuiranim demografskim procesima, utjecali su na razne politike i sve aspekte života ljudi, uključujući ...sustav(e) skrbi. Iako je skrb postala važan analitički koncept i kategorija analiza socijalne politike u međunarodnom kontekstu, ona još nije sustavno primijenjena u analizi srpske socijalne države. Uvrštenje skrbi u analizu socijalne države nužno je potrebno jer njezina organizacija u nacionalnom kontekstu otkriva mnogo o prirodi socijalne države, promjenama u socio-institucionalnom uređenju i, što je najvažnije, učincima pružanja skrbi. Rad nastoji izložiti evoluciju politike skrbi za djecu i skrbi za starije u Sbiji tijekom posljednjeg desetljeća, koristeći koncept četverokuta socijalne skrbi koje je razvila Shahra Razavi, a koji omogućuje analizu ˝arhitekture˝ unutar koje se socijalna skrb pruža: obitelji/kućanstva, tržišta, država i dobrovoljni sektor. Analizom prevladavajuće ˝arhitekturu˝ politike skrbi za djecu i starije osobe u Srbiji i uloge različitih sektora u tom pogledu, kao i identifikacijom sličnosti i razlika u pružanju skrbi za djecu i za starije osobe u nacionalnom kontekstu, rad prikazuje razvoj i sadašnje stanje u pružanju skrbi za djecu i starije osobe u Srbiji. Analiza ukazuje na bitnu ulogu neformalne sfere u oba sustava skrbi u Srbiji, skrbi za djecu i skrbi za starije osobe. Isto tako, mogu se uočiti neke razlike između dviju domena skrbi. One se odnose na konfiguraciju sektora socijalne skrbi uključenog u pružanje skrbi i otkrivaju modificirani oblik četverokuta socijalne skrbi u slučaju skrbi za djecu. Drugim riječima, iako su sva četiri sektora uključena u pružanje skrbi za starije osobe tvoreći četverokut socijalne skrbi, to nije slučaj u pogledu skrbi za djecu. U potonjem slučaju dobrovoljni, neprofitni sektor ne postoji kao pružatelj skrbi u Srbiji, te ˝arhitektura˝ ima oblik trokuta socijalne srbi. U kontekstu ovih dokaza, uloga obitelji i dobrovoljnog, neprofitnog sektora trebala bi se uzeti u obzir u budućem planiranju i financiranju politika, kao i u njihovoj primjeni.
Cilj: Depreskripcija označava ukidanje, smanjivanje doze ili zamjenjivanje lijekova u pacijenata s progresivnom i neizlječivom bolesti radi postizanja najbolje moguće kvalitete života. Palijativni ...bolesnici uzimaju više različitih lijekova u zadnjim danima života, što može rezultirati većim rizikom nuspojava ili smanjivanjem koristi lijekova koji se uzimaju. Cilj ovog rada je analizirati propisivanje potencijalno nepotrebnih lijekova u uvjetima hospicijske skrbi koristeći OncPal smjernice za depreskripciju. Ispitanici i metode: Retrospektivno je analizirano korištenje potencijalno nepotrebnih lijekova u 790 onkoloških palijativnih bolesnika liječenih u ustanovi za palijativnu skrb „Marija K. Kozulić“ u Rijeci, od 2013. do 2017. koristeći OncPal smjernice za depreskripciju. Rezultati: Bolesnici su koristili u prosjeku šest različitih lijekova u svakodnevnoj terapiji. Od analiziranih sedam skupina lijekova iz šest klasa potencijalno nepotrebnih lijekova prema smjernicama OncPal, najčešće su korišteni gastroprotektivi – 61,9 % pacijenata, a do 30,6 % bolesnika koristi ih potencijalno nepotrebno. Antihipertenzive koristi 39,6 % bolesnika, a do 30,6 % potencijalno nepotrebno, kao što je i korištenje vitamina i minerala u 7,2 % bolesnika te statina u 6,3 % bolesnika. Niti jedan bolesnik nije koristio bisfosfonate. Antikoagulansi se koriste u 4,4 % slučajeva, a hipoglikemici u 12,8 %. Zaključci: Čak dvije trećine bolesnika liječenih u hospicijskoj skrbi koristilo je barem jedan potencijalno nepotreban lijek. Stoga je potrebno razvijati ideju depreskripcije te poticati razvoj i korištenje smjernica, poput OncPal smjernica, kako bi se racionalizirala farmakoterapija u bolesnika u palijativnoj skrbi s ciljem smanjivanja nuspojava i podizanja kvalitete života
Aim: Deprescription is defined as stopping, limiting the dose, or replacing the medications in patients with a progressive and incurable disease in order to achieve the highest possible quality of life. Palliative care patients use a variety of medications during their last days, which can increase the number of side-effects or reduce the effectiveness of the drugs. The goal of this article is to analyze potentially unnecessary drugs in hospice care using the OncPal guidelines for deprescription. Patients and methods: We retrospectively analyzed the use of potentially unnecessary mediations on 790 palliative care cancer patients treated in the „hospice Marija K. Kozulić“ in Rijeka, from 2013 to 2017, using the OncPal guidelines for deprescription. Results: On average, patients used 6 different medications a day. When focusing on 7 medication groups from 6 potentially unnecessary medication classes from OncPal guidelines, we found that the most commonly used medications were gastroprotectives, which were used in 61.9% patients, and potentially unnecessary in 30.6%. Antihypertensives were used by 39.6% of patients, and in 30.6% potentially unnecessary, along with 7.2% patients who used vitamins and minerals, or 6.3% who used statins. No patients used bisphosphonates. Anticoagulant drugs were used in 4.4% of patients and hypoglicemic drugs in 12.8%. Conclusion: Over two-thirds of patients treated in hospice care have at least 1 potentially unnecessary medication. Hence, it is crucial to develop the idea of deprescription and encourage the development and use of guidelines such as OncPal, in order to rationalize the pharmacotherapy in palliative care patients and achieve maximum quality of life.
U tijeku je proces sekularizacije europskih društava koji je prisutan već nekoliko desetljeća. Veliki je to izazov za Crkvu koja mu se nastoji oduprijeti na različite načine. Pastoralna skrb, ...zamišljena kao organizirana spasenjska djelatnost Crkve kojoj je cilj spasenje čovjeka, jedan je od takvih načina. Međutim, opiranje procesu sekularizacije
nije izravan cilj pastoralne skrbi. Ukoliko se pastoralna skrb provodi na pravilan način, ona može biti moćno i smisleno sredstvo Crkve u opiranju laicizaciji. U članku su predstavljeni različiti oblici redovite i izvanredne pastoralne skrbi koji doprinose razvoju religioznosti vjernika i širenju Evanđelja u zajedničkom društvenom životu. Najprije,
autor predstavlja ulogu redovite pastoralne skrbi u ovom procesu. Zatim nabraja: naviještanje Božje riječi, različite oblike kulta i služenje kršćanske ljubavi kao načine oživljavanja vjerskog života. Također ukazuje na ulogu izvanredne pastoralne skrbi, posebice one vrste koja smjera na suradnju s novim radničkim udruživanjima koja se razvijaju i s drugim neformalnim svjetovnim udruženjima.
Pandemija uzrokovana koronavirusom, SARS-CoV-2/ COVID-19 globalno je rasprostranjena infektivna bolest koja je potaknula visoku stopu mortaliteta u cijelome svijetu. Osim mortaliteta i morbiditeta, ...pojavljuju se i određene bioetičke dileme, poput: procjene trijaže bolesnika zbog nemogućnosti zbrinjavanja terminalnih bolesnika u jedinicama intenzivnog liječenja te nespecificirano donošenje odluka vezanih uz njihovo održavanje i skrb na kraju života. Pandemija je potaknula i uskraćenost socijalnih relacija zabranom posjeta članova obitelji, što rezultira izoliranošću i prepuštenošću oboljelih samima sebi te ukazuje na nužnost intenzivnijeg angažmana mobilnih palijativnih timova u pružanju holističke skrbi integrativnog tretmana, palijativne skrbi.
The pandemic, provoked by coronavirus, SARS-CoV-2 / COVID-19 is a globally spread infectious disease that has triggered high mortality rates worldwide. In addition to mortality and morbidity, certain bioethical dilemmas also arise: patient triage assessments due to the inability to care for terminal patients in intensive care units and unspecified decision-making related to their maintenance and end-of-life care. The pandemic also induced the denial of social relations by banning family members from visiting, resulting in isolation and self-indulgence of the patients to themselves, indicating the need for more intensive involvement of mobile palliative care teams in providing holistic care for integrative treatment of palliative care.
Uvod: Trudnoća donosi mnogobrojne promjene na organizam žene, te se intenzitet promjena mijenja ovisno o razdoblju trudnoće u kojem se žena nalazi. Upravo fizioterapeut svojim intervencijama utječe ...na poboljšanje funkcije i olakšavanje tih promjena. Postupci: Prikupljeni su podaci iz medicinske literature, odnosno knjiga u tiskanom i elektronskom izdanju, te iz znanstveno-medicinskih baza podataka Scopus, PubMed/Medline na engleskom jeziku, te CROSBI i Hrčak za časopise na hrvatskom jeziku. Prikaz teme: Trudnoća utječe na promjenu respiratornog, kardiovaskularnog i mišićno-koštanog sustava, što može dovesti do pojave boli, pogoršanja funkcije, anksioznosti i depresije trudnice. Fizioterapeut pravilnom procjenom i fizioterapijskom intervencijom utječe na poboljšani ishod i tijek poroda primjenom individualizirane tjelovježbe, čime se utječe na tjelesnu težinu majke i postiže pozitivan učinak na kliničku sliku djeteta pri rođenju, te se sprječavaju neke moguće komplikacije u zdravlju djeteta. Zaključak: Za zdravlje majke i djeteta u trudnoći i pri porodu bitno je pravilnim fizioterapijskim intervencijama koje uključuju tjelesno vježbanje, procjenu muskulature i dijastaze, pravilnu prehranu i edukaciju, utjecati na kompletno psihofizičko zdravlje trudnice.
Introduction: Pregnancy brings many changes to a woman's body. The intensity of changes depends on the period of pregnancy of a woman. It is the physiotherapist who influences the improvement of the function and facilitates these changes with his interventions. Procedure: Data from medical literature were collected. The literature includes a book in printed and electronic edition, as well as scientific and medical databases such as Scopus, PubMed/Medline in English and CROSBI and Hrčak in Croatian. Overview: Pregnancy affects the change of the respiratory, cardiovascular and musculoskeletal system, which can lead to pain, worsening of function, anxiety and depression of expecting mothers. The right treatment and proper intervention of the physical therapist can improve pregnancy and childbirth if personalized exercises are applied. That can affect women's body mass and it has a useful effect on the child's clinical reading at birth, and can also prevent likely complications in the child's health that can happen in the future. Conclusion: For the health of both mother and child, during pregnancy and in childbirth, it is important to affect the entire psychological and physical health of pregnant women with proper physiotherapeutic interventions that include physical exercise, proper nutrition and education.
Više od polovice žena fertilne dobi najrazvijenijih zemalja Zapada ima prekomjernu tjelesnu težinu. Debljina smanjuje mogućnost trudnoće. Masno je tkivo aktivni endokrini organ koji utječe na mnoge ...metaboličke procese. Rezultat su mnogobrojne komplikacije za vrijeme trudnoće, tijekom porođaja i u babinju. Trudnoća praćena debljinom često je komplicirana šećernom bolešću, povišenim krvnim tlakom i prijevremenim porođajem. Češće su i slabije uočljive fetalne malformacije, a visok je i rizik od intrauterine fetalne smrti. Porođaj je visokorizičan, često zbog komplikacija induciran, a nerijetko dovršen operacijom, carskim rezom koji je za pretile trudnice dodatni rizik. Osim neposrednih komplikacija tijekom porođaja i ranoga postpartalnog života, debljina trudnica nosi zbog epigenetskih promjena i fetalnog programiranja dugoročne posljedice. Antenatalna skrb mora spriječiti ili na vrijeme prepoznati i liječiti moguće posljedice pretilosti u trudnoći, no najvažnije je u okviru prekoncepcijskog savjetovanja upoznati buduće trudnice s potrebom regulacije tjelesne težine i promjenom životnih navika da bi trudnoću započele s idealnom tjelesnom težinom te kako bi tijekom trudnoće prirast tjelesne mase bio optimalan.
U zbrinjavanju palijativnog pacijenta sudjeluje cijeli niz stručnjaka, uključujući i tim hitne medicinske službe. Cilj i svrha palijativne skrbi je održati i unaprijediti kvalitetu života ...palijativnih pacijenata kroz kontrolu simptoma i pružanje pacijentima psihološke, duhovne i socijalne podrške. Nacionalne smjernice za rad izvanbolničke i bolničke hitne medicinske službe s pacijentima kojima je potrebna palijativna skrb sadrže opće informacije o palijativnoj skrbi, opise hitnih stanja uz specifično kliničko prosuđivanje pri zbrinjavanju pacijenta, važnost i način komunikacije s pacijentom i obitelji, koji obuhvaća savjetovanje obitelji umirućeg pacijenta, odlučivanje o primjerenosti medicinskih postupaka i način priopćavanja loše vijesti.
The palliative patient is cared for by many professionals, including the emergency medical team. The goal and purpose of palliative care are to maintain and improve the quality of life of palliative patients through symptom control, as well as psychological, spiritual, and social support. The national guidelines for pre-hospital and hospital emergency medical services for patients requiring palliative care provide general information about palliative care, descriptions of emergencies with specific clinical assessments in patient care, the importance and way of communicating with a patient and their family, including counseling a terminal patient’s family, deciding on the appropriateness of medical procedures, and communicating bad news.
Učenički domovi i domske ustanove socijalne skrbi predstavljaju odgojni kontekst u kojemu se nalaze određene skupine mladih. U suvremenom društvu krize odgoja potrebno je osnaživati mlade da budu ...autonomni i participativni članovi zajednice. Temeljno istraživačko pitanje rada glasi: postoje li i kako se manifestiraju pedagoški aspekti osnaživanja u kontekstu domskog odgoja? Cilj rada je utvrditi odrednice odgoja i osnaživanja mladih uvidom u njihove zajedničke karakteristike te naglasiti važnost odgojnog rada u domskom okruženju. Radom se ukazuje na to da osnaživanje predstavlja bitan i neizostavan proces u odgoju mladih, osobito unutar različitih oblika domskog okruženja, s ciljem razvijanja njihove daljnje autonomije i participacije u zajednici.
Student dorminatory and institutions such as dormitories in the social welfare system represent the educational contexts in which certain groups of young people find themselves. In the education crisis of the modern society, it is necessary to empower young people to be autonomous and participative members of the society. The research question of this paper is: What are the pedagogical aspects of empowerment and how are they manifested in the context of the education taking place in dormitories? The objective of this work is to determine the markers of education and empowerment of young people by observing their common characteristics and to emphasize the importance of educational work in the dormitory environment. The results of the research indicate that empowerment is an important and indispensable process in the upbringing of young people, especially within different forms of dormitory environment, with the aim of developing their further autonomy and participation in the community.
Cilj istraživanja bio je ispitivanje percepcije duhovnosti, duhovne skrbi i kompetencija u pružanju duhovne skrbi studenata sestrinstva. Provedeno je presječno istraživanje u kojem je sudjelovalo 456 ...studenata sestrinstva. Instrumenti istraživanja bili su anketni upitnici: upitnik o općim obilježjima ispitanika, skala ocjena duhovnosti i duhovne skrbi (SSCRS) i skala kompetencija duhovne skrbi (SCCS). Rezultati provedenog istraživanja utvrđuju da postoji visoka razina percepcije duhovnosti i duhovne skrbi te kompetencija duhovne skrbi kod studenata sestrinstva. S obzirom na opća obilježja ispitanika pokazuje se da postoje razlike prema spolu, dobi, završenoj srednjoj školi, radnom iskustvu, vjerskoj pripadnosti, prakticiranju vjere, osposobljenosti za utvrđivanje duhovnih potreba. Rezultati regresijske analize pokazuju da su duhovnost i duhovna skrb značajni prediktori kompetencija duhovne skrbi.
The objectives of this cross-sectional study were to research nursing students’ the perceptions of spirituality, spiritual care, and spiritual care competencies in providing spiritual care. Respondents were 456 nursing students. Study instruments were: a questionnaire on the general characteristics of the respondents, Spirituality and Spiritual Care Rating Scale (SSCRS), and Spiritual Care Competency Scale (SCCS). The results showed a high level of perception of spirituality, spiritual care, and spiritual care competency in nursing students. There are differences according to gender, age, high school education, work experience, religious affiliation, religious practice, competence in spiritual care assessment. The results of the regression analysis showed that spirituality and spiritual care are significant predictors of spiritual care competencies.
PDF
