The aim of this research is to gain insight into parents‘ of children with developmental disabilities perspectives about rights and services in Croatian social welfare system. This qualitative ...research was conducted with 13 participants. The results show positive and negative aspects about the realization of rights and services in social welfare system from parents´ of children with developmental disabilities perspectives. Social welfare system as formal support system provides different types of emotional, informational and practical support to families of children with developmental disabilities. The positive aspects indicate professionalism of social workers, improvement of family members´ quality of life, and realization of services, while negative aspects show problems and challenges facing social welfare centers and realization of rights and services. Key words: social welfare system, parents of children with developmental disabilities, rights in social welfare system, services in social welfare system.
Granični poremećaj ličnosti je učestali psihički poremećaj koji se manifestira kroz simptome afektivne nestabilnosti, impulzivnog i nekontroliranog ponašanja, poremećaj identiteta, nestabilne ...interpersonalne odnose i moguće pogreške u testiranju realnostiuslijed kojih osoba može imati značajnih poteškoća u osobnom, roditeljskom, obiteljskom, socijalnom i radnom funkcioniranju. U ovom radu prikazani su rezultati kvalitativnog istraživanja »Prepoznavanje simptoma graničnog poremećaja ličnosti roditelja u situacijama ugrožene dobrobiti djeteta« u kojem je sudjelovalo 12 socijalnih radnika i psihologa iz Odjela za zaštitu djece, obitelji i braka centara za socijalnu skrb na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Istraživanje je provedeno metodom polustrukturiranog intervjua. U obradi podataka korištena je tematska analiza. Rezultati istraživanja pokazuju da stručnjaci u svakodnevnom radu u situacijama ugrožene dobrobiti djeteta prepoznaju različite simptome afektivne nestabilnosti, impulzivnog i nekontroliranog ponašanja, smetnji identiteta, nestabilnih i intenzivnih interpersonalnih odnosa te teškoća testiranja realnosti koje su potencijalno povezane s mogućim graničnim poremećajem ličnosti roditelja. Kao otežavajuću okolnost u radu s ovim roditeljima stručnjaci iz centara za socijalnu skrb navode poteškoće suradnje sa stručnjacima iz zdravstvenog sustava.
Ovim radom željeli smo detaljnije prikazati frekvencije problema u ponašanju djece i mladih smještenih u Dom za odgoj djece i mladeži Karlovac u razdoblju od 2013. do 2020. Cilj je bio ustanoviti ...koji su najzastupljeniji pojavni oblici problema u ponašanju u toj populaciji te postoji li razlika u frekvenciji pojavnih oblika problema u ponašanju smještene djece i mladih u razdoblju od 2017. do 2020. u odnosu na četverogodišnje razdoblje prije toga od 2013. do 2016. Dodatno smo željeli ustanoviti postoji li razlika u frekvenciji pojavnih oblika problema u ponašanju među korisnicima i korisnicama te je li ta razlika konstantna u obama gore navedenim razdobljima. U razdoblju od osam godina odgajatelji su evidentirali frekvencije problema u ponašanju, grupirane u devet pojavnih oblika. Pokazalo se da su kod dvaju pojavnih oblika problema u ponašanju – konzumacije alkohola te skitnje i bijega iz ustanove, rezultati u razdoblju od 2017. do 2020. značajno niži u odnosu na razdoblje od 2013. do 2016. dok kod ostalih sedam pojavnih oblika nije bilo značajnih razlika. Svega u jednom pojavnom obliku – agresivnost usmjerena prema vršnjacima, rezultat je viši u novijem razdoblju, ali ne značajno u odnosu na ranije. Također, ustanovilo se da kod sedam pojavnih oblika problema u ponašanju nije bilo značajnih razlika između korisnika i korisnica. U dvama pojavnim oblicima problema u ponašanju – devastiranju prostora i opreme te konzumaciji alkohola korisnici su imali značajno više rezultate u odnosu na korisnice. Kod triju pojavnih oblika problema u ponašanju – suicidalna i autoagresivna ponašanja, rizična seksualna ponašanja te skitnja i bijeg iz ustanove, korisnice ostvaruju više rezultate (iako ne i statistički značajno) u odnosu na korisnike. Pokazalo se da razlike u frekvencijama pojavnih oblika problema u ponašanju među korisnicima i korisnicama nisu konstantne u obama razdobljima evidentiranja i da je razlika prema spolu sve manja. Zaključno, ti pokazatelji upućuju da planiranje institucijskoga tretmanskog rada s korisnicima i korisnicama s problemima u ponašanju evidentno treba prilagoditi individualnim karakteristikama i potrebama svakog od njih, pri čemu su generacijska pripadnost te spol čimbenici na koje treba obratiti pozornost. Sveobuhvatna procjena problema u ponašanju djece i mladih u institucijskom tretmanu nameće potrebu za učestalom modifikacijom tretmanskih pristupa i širenjem spektra intervencija.
This paper attempts to demonstrate frequencies of behavioral problems in the population of male and female users staying in the Residential Care Institution for Children and Youth Karlovac in the period from 2013 to 2020. The aim was to identify the most prevalent forms of behavioral problems in this population and to see whether there is a difference in the frequency of manifested behavioral problems of children and youth in the period 2017-2020 compared to the previous four year period, 2013-2016. In addition, we wanted to determine whether there is a difference in the frequency of manifested behavioral problems between male and female users and whether this difference is constant in both periods. Over a period of eight years, the frequencies of behavioral problems were grouped into nine phenomenal forms and recorded by social educators. It is shown that the results in two forms of manifested behavioral problems – alcohol consumption and vagrancy/escape from the institution in the period 2017-2020 were significantly lower compared to 2013-2016, while in the other seven forms of manifested behavioral problems there were no significant differences. Only in terms of peer aggression, the result is higher in the more recent period, but not significantly compared to the previous period. It was also found that in seven forms of manifested behavioral problems, there were no significant differences between male and female users. In two forms of manifested behavioral problems – damaging physical property/equipment and alcohol consumption, male users had significantly higher results compared to female users. In three forms of manifested behavioral problems – suicidal and auto aggressive behaviors, risky sexual behaviors, and vagrancy/escape from the institution, female users showed higher results (although not statistically significant) compared to male users. It has also been shown that the frequencies of manifested behavioral problems between users are not constant in both periods of time and that gender differences are significantly lower. In conclusion, it is indicated that the planning of institutional treatment for users with behavioral problems should be adapted to their individual characteristics and needs, paying attention to generational characteristics and gender factors. A comprehensive assessment of behavioral problems manifested by children and youth in residential care shows the need for frequent modification of treatment and expanding the spectrum of interventions.
Palijativna skrb u pedijatriji Lovrek Seničić, Monika; Kičić, Miroslava; Karabegović, Alma
Nastavnička revija,
07/2021, Letnik:
2, Številka:
1
Journal Article, Paper
Odprti dostop
Palijativna skrb djece definirana je i određene su jasne smjernice o njenoj organizaciji, no zbog svoje specifičnosti i kompleksnosti još uvijek je nedovoljno razvijena. U formalnoj edukaciju ...medicinskih sestara na preddiplomskim i diplomskim studijima su uvedeni i zasebni kolegiji koji obrađuju teme palijativne zdravstvene njege. Iako je svaki dio palijativne skrbi važan sam po sebi, naglasak bi trebalo staviti na prepoznavanje i liječenje boli te dobru komunikaciju s roditeljima. Važnu ulogu u palijativnoj skrbi za djecu imaju volonteri. Edukacija volontera u dječjoj palijativnoj skrbi zahtjeva dodatnu dimenziju, koja uključuje specifičnu edukaciju iz dječje palijativne skrbi. Kako palijativna skrb djece počinje s trenutkom dobivanja dijagnoze koja zahtjeva palijativnu skrb i traje kroz proces žalovanja obitelji nakon smrti djeteta, izazov je zadržati empatiju.
Palliative care for children is defined and clear guidelines were given on its organization, but due to its specifics and complexity it is still underdeveloped. In the education of nurses, subjects dealing with the topics of palliative health care were included at the studies. Although each part of palliative care is important, the emphasis should be placed on recognition and pain management and good communication with parents. An important part of palliative care for children are volunteers. Education of volunteers in child palliative care requires an additional dimension, specific education in child palliative care. As children’s palliative care begins at the moment of diagnosis and lasts through the grieving process after the child’s death, the challenge is to maintain empathy.
Osmogodišnji dječak naručen je na elektivnu tonzilektomiju zbog ponavljanih upala srednjeg uha uzrokovanih hipertrofijom adenoida. Pacijent je imao otvoreni, tj. perzistentni arterijski duktus (engl. ...Persistent ductus arteriosus – PDA), čestu prirođenu srčanu grešku s očuvanom komunikacijom između aorte i plućne arterije. Kod pacijenta je postojao samo hemodinamski neznatan lijevo-desni pretok. Trenutačne smjernice za anesteziju pacijenata s lijevo-desnim pretokom uključuju: 1. održavanje ili smanjenje sustavnoga vaskularnog otpora
(SVR) kao hemodinamski cilj; 2. izbjegavanje smanjenja plućnoga vaskularnog otpora (PVR); 3.izbjegavanje hiperoksije i hipokarbije. Predoperacijska obrada uključivala je suradnju s pedijatrijskim kardiologom koji je napravio procjenu pacijentova srčanog statusa, uključujući ultrazvuk srca i elektrokardiogram (EKG). Tijek anestezije
protekao je bez neželjenih događaja. Nakon reverzije neuromuskularne blokade i ekstubacije pacijent je budan, hemodinamski stabilan i zadovoljavajućega respiratornog stanja prebačen u sobu za oporavak poslije anestezije. Preoksigenacija 100%-tnim kisikom prijeporna je u ovakvih pacijenata. Detaljna predoperacijska procjena srčanog
statusa i izbjegavanje povećanja protoka kroz otvorenu komunikaciju ključni su za dobar ishod u pacijenata s PDA-om.
U okviru obitelji ostvaruju se funkcije i zadaće ključne za članove obitelji, ali i društvo u cjelini. U obiteljima žive i djeca, kao najranjivija skupina posebno zaštićena međunarodnim i nacionalnim ...propisima. Izricanje kazne zatvora članu obitelji stavlja obitelj u novu situaciju potencijalnih izazova, specifičnih za svaku obitelj. Zatvaranje u određenoj mjeri ima učinke i na zatvorenika i na njegovu obitelj, pri čemu ti učinci mogu biti manje ili više izraženi, pozitivni i negativni. U inozemnoj se literaturi sve češće naglašavaju upravo učinci zatvaranja, koji ne pogađaju samo zatvorenika, i njihova nedovoljna osviještenost i istraženost.
Svrha je rada pregledom literature istražiti može li, i na koje načine, izvršavanje kazne zatvora prema članu obitelji predstavljati stresni odnosno krizni događaj za obitelj te postoji li potreba pravodobne i adekvatne intervencije društva. U tom se smjeru istražuju mogući negativni učinci zatvaranja člana obitelji na obitelj, izazovi i koristi očuvanja obiteljskih veza tijekom izvršavanja kazne zatvora, kao i izazovi obiteljske prilagodbe povezani s povratkom zatvorenika u obitelj. U okviru zaključnih razmatranja, temeljem rezultata pregleda literature, komentira se značaj i potreba intervencije društva, odnosno
specifičnih oblika rada s obitelji zatvorenika, uz preporuke za hrvatski kontekst.
A family implies a number of different functions and tasks, crucial both for family members and the society as a whole. Its members include children as the most vulnerable group that enjoys special safeguards enshrined in international and national regulations. Imposition of a prison sentence on a family member puts family in a new situation of potential challenges specific to each family. To a certain extent, imprisonment affects both the prisoner and his family members. These effects may be pronounced to a different degree and can be positive or negative. Increasingly, international literature speaks of the effects of imprisonment that affect other people apart from the prisoner and the lack of awareness and studies about this topic. The purpose of this paper is to examine the existing literature in order to analyse whether and in which ways the execution of a prison sentence of a family member presents a stressful event or plight for families and whether there is a need for a timely and adequate intervention by the society. In that sense, the paper explores potential negative effects of imprisonment of a family member on family and family roles, challenges and benefits of preserving family ties during the execution of a prison sentence, as well as challenges of family adjustments associated with the return of prisoners to their families. Based on the conducted analyzes, the concluding remarks emphasize the importance and need for specific forms of work with prisoners’ families, with recommendations applicable for Croatia.
Neizbježna činjenica umiranja i smrti zahvaća i onaj najteži vid palijativne skrbi koja se odvija u pedijatrijskom kliničkom kontekstu. Provedba integralne pedijatrijske palijativne skrbi nužno ...zahtijeva sagledavanje percepcije smrti i žalovanja iz psihološko-kognitivnog i duhovno--emocionalnog kuta dječjeg iskustva „globalne boli“ koje proživljavaju u kroničnoj bolesti i/ili njenom terminalnom stadiju. Stoga je od iznimne važnosti prilagođena komunikacija i empatijski pristup kako bi se djeca lakše nosila s neizvjesnošću i težinom svoga vlastitog stanja ili gubitka bližnjih. Palijativno ublažavanje dječjeg žalovanja može značajno biti ostvareno konstruktivnim smjernicama interdisciplinarnog pristupa razvojne psihologije, koju bi provodili svi uključeni kroz proces praćenja djece, kako bi se ostvarila holistička koncepcija palijative.
The inevitable fact of dying and death involves the most difficult aspect of palliative care that takes place in the pediatric clinical context. The implementation of the integral pediatric palliative care necessarily requires an understanding of the perception of death and mourning apprehension from the psychological-cognitive and spiritual-emotional point of child’s experience of “global pain” experienced in the chronic illness and its terminal stage. Therefore, communication and empathic approach are of utmost importance, so that children can deal easier with the uncertainty and weight of their own condition or the loss of their loved ones. The palliative alleviation of child’s grief can be significantly achieved through constructive guidelines of an interdisciplinary approach of developmental psychology, which could be carried out through the efforts of all involved in the child monitoring process to achieve the holistic conception of the palliative care.
Društvene promjene dovele su do povećane potrebe za palijativnom skrbi u svijetu. Taj pristup potiče interdisciplinarni rad i plodno tlo za razvoj profesije socijalnog rada. Prvi korak u tom razvoju ...jest postavljanje ključnih standarda i kompetencija čime socijalni rad potvrđuje svoju potrebitost i potencira svoj razvoj. Socijalni radnici posjeduju znanja i vještine za rad u raznim područjima palijativne skrbi te u nju donose znanja, vještine i kompetencije koje tvore ulogu socijalnog radnika u sveobuhvatnom pristupu palijativne skrbi. Sagledavajući suvremene teorijske koncepte, osnovne postavke prakse socijalnog rada, osnovne postavke palijativne skrbi, te vještine i kompetencije socijalnih radnika, stvoren je svojevrsni vodič socijalnim radnicima u palijativnoj skrbi, koji im može pomoći u njihovom radu na tom još uvijek novom području prakse. Kroz ovaj rad izloženi su osnovni standardi, kompetencije te uloga socijalnih radnika u palijativnoj skrbi kao temelj za daljnji rad na istima.
U radu se predstavljaju rezultati istraživanja o sudjelovanju očeva u skrbi za djecu i kućanskim poslovima te o njihovom shvaćanju uloge oca u obitelji. Cilj rada je istražiti što očevi smatraju ..."odgovornim ponašanjem" i kako je njihovo poimanje istog povezano s njihovim angažmanom i ulogom u kućanstvu. Stoga smo proveli istraživanje među zaposlenim i samozaposlenim muškarcima koji žive u istom kućanstvu sa svojim partnericama i djecom. Istraživanje je provedeno u rujnu 2019. godine u srednjoeuropskoj zemlji (Sloveniji). Rezultati istraživanja podupiru stereotipnu klasifikaciju kućanskih poslova s obzirom na spol. Očevi koji smatraju sudjelovanje u skrbi za djecu i odgoju djece važnim aspektom odgovornog očinstva češće održavaju dom, peru suđe (pranje i slaganje suđa), iznose smeće, vješaju i pospremaju opranu odjeću. Očevi koji smatraju financijsku potporu važnim aspektom odgovornog očinstva češće plaćaju račune; i oni se slažu da je majka opterećenija neplaćenim poslom nego što je to otac.
Zakon o socijalnoj skrbi predstavlja najvažniji zakon u području uređenja sustava socijalne skrbi. Od 2011. godine prošao je kroz šest izmjena i dopuna koje su unijele i određene nesigurnost u ...postupanja centara za socijalnu skrb. Neke od tih promjena donijele su socijalnim radnicima dodatna radna opterećenja, a zbog čega moguće trpi redovni posao s korisnicima. Posebna pozornost u ovom radu posvećena je osvrtu na upravo takve, po centre za socijalnu skrb, posebno opterećujuće promjene Zakona o socijalnoj skrbi. Jednako tako, u radu se osvrće i na uvođenje nove organizacije rad u centrima za socijalnu skrb − »ured sve na jednom mjestu« tijekom 2011. godine koja se prema informacijama iz prakse ne primjenjuje jednako u svim centrima za socijalnu skrb. S obzirom na učestalost i nepromišljenost zakonodavnih izmjena te promjene i neujednačenost u organizaciji rada centara za socijalnu skrb u Hrvatskoj, sustav socijalne skrbi predstavlja nesiguran sustav kako za korisnike tako i za socijalne radnike.
Rezultati istraživanja (Kovačić, 2003.; Friščić, 2006.; Moštak Skupnjak, 2012.; Družić Ljubotina i Frišić, 2014. itd.) pokazuju kako su socijalni radnici u takvom sustavu izloženi profesionalnom stresu što u konačnici može rezultirati negativnim ishodima na osobnoj i profesionalnoj razini. Prema saznanjima iz prakse, sve češće se javljaju ozbiljna zdravstvena oboljenja što za profesionalnu zajednicu predstavlja posebnu brigu. Posljednji dio rada posvećen je izazovima, odnosno mogućnostima unaprjeđenja rada u centrima za socijalnu skrb pri čemu je posebno istaknuta potreba za ažurnijom i kvalitetnijom podrškom centrima za socijalnu skrb od strane Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, većim uključivanjem socijalnih radnika praktičara u radne skupine za izradu novih zakona u području socijalne skrbi, odnosno izmjenu postojećih te je istaknuta nužnost homogenizacije unutar struke socijalnog rada.
PDF
