Tko se rastavi finim spoznavanjem opni oko sebe i kidanjem njihovih sebičnih nakana, rastavit će se od raznih pogrešaka, griješenja, i imat će uvida kako su se nebo i zemlja rastavili pa svako svoju ...ulogu obavlja, a istovremeno se približava bitku onako kako se zjenica približava bjeloočnicama. Samo dva mala očna kapka su dovoljna da se prekrije najširi horizont koji smo sposobni promatrati u ljetnim večerima kad nam se čini da vidimo najdalje. Pa i cijeli svijet da nam stane u zjenice, u vid očinji, tek dva mala kožna kapka ih prekrivaju i mi ništa osim mrkline ne vidimo sve dok ih ponovo ne podignemo. Kako jednostavna a kako velika lekcija stanuje u ovome primjeru.
Znanstveni rad ima svoje zakonitosti koje vode njegovo nastojanje a posebno se očituje kada je završen u odlikama koje ga rese. Posrijedi su međutim iste datosti koje se svode na tri osnove. Na prvom ...mjestu dolazi istinitost, koja traga i otkriva objektivnu istinu i njoj se prilagođava, zatim logičnost, koja se brine za red i smislenost u razvoju misli, i na koncu razumljivost, čiji je zadatak da se dobije što prikladniji i jasniji izričaj u riječima. Njihov redoslijed odgovara stvaralačkom procesu opisujući progresivno njegove razne etape. Znanstvenik je glavni protagonist svoga rada preko koga on ima priliku razvijati određene vrline izgrađujući tako sebe kao osobu i stvarajući preduvjete uspješnosti svoga djela. To su: skromnost, koja daje uravnoteženost i potrebnu poniznost, savjesnost, koja je plod uvjerenja i određuje način rada, te ustrajnost, koja omogućava da se započeto dovrši bez obzira na zapreke. Na koncu smo dobili live i naličje iste stvarnosti koja osvjetljava važnost etičke dimenzije za istinski napredak znanosti.
Stoji li tvrdnja da samo mali broj ljudi za života pribavi tu povlasticu da je dovoljno samo izreći njihovo ime, prezime ili nadimak pa da se pokrene prava bujica asocijacija u vezi s njima i da se ...oni uzdignu na razinu teško dosežnu za druge? Može li se tvrditi da upravo te osobe tijekom svoga života oplemenjuju, a nerijetko i kada fizički odu sa životne scene, nastave još dugo oplemenjivati i ohrabrivati svoje sljedbenike svojim životom i djelom? Ne odlikuje li najčešće upravo njih oblik ponašanja koji isključivo služi dobrobiti drugih, bez očekivanja izvanjskih nagrada? Nije li to altruizam po svojoj temeljnoj definiciji? I nisu li upravo tim osobama uvelike svojstvena i druga plemenita svojstva kao što su smjelost, originalnost, inovativnost, kreativnost, vizionarstvo, odgovornost, istraživački duh, skromnost, senzualnost, senzibilnost? I uz to, potpuna i bezrezervna ljubav prema čovjeku i ljudima uopće? Je li čovjek već bogat kada ima bar neko od tih obilježja i postoje li uopće osobe koje sjedinjuju sva navedena svojstva? Jesu li upravo te osobe istinski demiurzi koji »podižu ljestvicu« ljudskih vrijednosti na visine koje zavređuju divljenje i želju za sljedbom? Pretvaraju li se u takvih osoba život i djelo u misiju i nastavljaju li se njihov život i djelo u životima i djelima njihovih sljedbenika? Piše li cijeli život takvih osoba svojevrsni testament, u kojemu je u zalog ostavljena nepisana obveza da se njihovu djelu mora omogućiti nastavak postojanja?
Prelistavajući stranice života i djela prof. Zlate Bartl, nudi se pitanje gdje je ona u tom kontekstu? Koliko je u zbroju navedenih svojstava bilo zapravo potrebno da ih ona posjeduje pa da se u suradnji s njezinim timom iznjedri svjetski poznati proizvod Vegeta i juhe? I koliko se njezin život i djelo utjelovljuju u misiji koja u zalog ostaje Zakladi prof. Zlate Bartl? Je li to doista istinski rasadnik u kojemu će neka nova mladica dati novi život nekoj novoj Zlati?
