Svrha ispitivanja: Bioimpedancija je otpor prolasku električne struje kroz tkivo i ovisi o njegovoj strukturi i kemijskom sastavu. Svrha istraživanja bila je mapirati bioimpedancijske spektre za ...svaku regiju usne šupljine. Ispitanici i postupci: U mjerenju bioimpedancije sudjelovalo je tridesetero ispitanika s urednim nalazom oralne sluznice, a obavljalo se na 14 lokalizacija u usnoj šupljini s lijeve i desne strane te je ponovljeno nakon sedam i četrnaest dana. Rezultati: Najniže vrijednosti izmjerene su na dorzumu jezika, a najviše na tvrdom nepcu. Nije ustanovljena statistički značajna razlika između mjerenja na lijevoj i desnoj strani. Statistički značajno više vrijednosti izmjerene su ženama na sluznici gornje usne, dorzumu jezika i na ventralnom dijelu jezika. Utvrđena je statistički značajna razlika između nepušača i pušača na sluznici donje usne i sluznici dna usne šupljine. Vrijednosti bioimpedancije bile su u negativnoj korelaciji s količinom sline na sluznici gornje usne, na tvrdom nepcu, dorzumu jezika i na podjezičnoj sluznici. Mjerenja pri niskim frekvencijama imala su veću varijabilnost. Zaključak: Vrijednosti bioimpedancije najčešće ovise o stupnju keratinizacije sluznice. Na njihove vrijednosti vjerojatno utječu demografski i klinički čimbenici, što je potrebno razjasniti u daljnjim studijama s većim brojem ispitanika.
Eozinofilni ezofagitis je kronična bolest posredovana putem Th2 obrasca imunosne reakcije, karakterizirana prisutnošću predominatno eozinofilnih upalnih promjena u jednjaku. Bolest je posredovana ...imuno/antigenim patofizološkim putem, a za definiciju bolesti potrebno je prisustvo kliničkih simptoma i histoloških elemenata bolesti. Unatrag desetak godina bilježi se porast incidencije i prevalencije EoE, gdje prevalencija EoE varira, te u općoj populaciji iznosi 0,2–4/1000 u asimptomatskih bolesnika, dok kod simptomatskih bolesnika ona iznosi 5–6%. Smatra se da prevalencija u općoj populaciji iznosi 43 do 52/100000. Patofiziološki riječ je o poligenskoj bolesti u kojoj određeni citokini (IL-4, IL-5,IL-13, IL-14, TGF-β) igraju ključnu ulogu aktivirajući eotaksin-3 u sluznici jednjaka. Eotaksin-3 snažno privlači eozinofile u sluznicu jednjaka, a tako aktivirani eozinofili dovode do privlačenja drugih upalnih stanica, oslobađanja medijatora i nastanka bolesti. Histološki kriterij dijagnoze EoE je prisutnost više od 15 eozinofila prisutnih u vidnom polju bioptata sluznice jednjaka. Klinički, bolest se može manifestirati spektrom simptoma, od akutne impakcije hrane, disfagije, boli u žličici i žgaravice, a i nespecifični simptomi poput inapetencije ili povraćanja također se javljaju kod ovih bolesnika. Osnova liječenja ovih bolesnika temelji se na medikamentnom liječenju, dijetalnim preporukama i endoskopskoj dilataciji. Cilj ovih kliničkih smjernica jest prikazati preporučeni algoritam dijagnostike i liječenja eozinofilnog ezofagitisa.
Epidermoidne ciste benigne su supkutane lezije vrlo česte u dnu usne šupljine, a rijetke na bukalnoj mukozi. Do danas je objavljeno pet članaka o samo šest slučajeva epidermoidnih cista na tom ...mjestu. Svrha ovoga članka je opisati klinička, histopatološka i imunohistokemijska obilježja epidermoidne ciste na bukalnoj sluznici. Prema našim spoznajama, ovo je prvi slučaj oralne epidermoidne ciste koja izaziva upalnu reakciju gigantocelularnog tipa prema epitelnom keratinu. Iako se uobičajeni dijagnostički postupak u slučaju epidermoidne ciste temelji na histopatološkom nalazu, u ovom prikazu nalaze se nove informacije o imunohistokemijskim uzorcima u ovakvim lezijama.
Epidermoidne ciste dobroćudne su potkožne lezije koje uglavnom nastaju na dnu usne šupljine, a obrazna sluznica nije uobičajeno mjesto gdje se pojavljuju. Do danas je objavljeno samo pet članaka
s ...opisom šest slučajeva epidermoidne ciste na obraznoj sluznici. Svrha ovoga rada bila je opisati klinička, histopatološka i imunohistokemijska obilježja epidermoidne ciste na obraznoj sluznici. Prema našim spoznajama ovo je prvi prikaz takve ciste s opisom gigantocelularne upalne reakcije stranog tijela na komponenti epitelnog keratina. Premda se uobičajena dijagnoza epidermoidne ciste temelji na histopatološkim nalazima, u prikazu ovog slučaja istaknute su nove informacije o imunohistokemijskim svojstvima takvih lezija.
Nodularna leukoplakija je nehomogeni oblik oralne leukoplakije obično s bijelom bradavičastom, nodularnom, ulceriranom ili eritematoznom (crvenkastom) površinom s velikim rizikom od pretvorbe u ...malignu tvorbu u usporedbi s homogenim oblikom. Najčešće zahvaća komisure usnica, obraznu sluznicu i meko nepce. Često je povezana s epitelnom displazijom ili karcinomom, pa je
prijeko potrebna detaljna mikroskopska procjena, a poslije redovite kontrole. Temelj za postavljanje točne dijagnoze jest odabrati pravo mjesto za biopsiju, ali i bliska suradnja liječnika dentalne medicine i oralnog patologa.
Granulomatoza s poliangiitisom (Wegenerova granulomatoza) ubraja se u vaskulitise malih krvnih žila povezane s antineutrofilnim citoplazmatskim protutijelima. Najčešće su zahvaćeni gornji i donji ...dišni sustav te bubrezi. Obilježja bolesti uključuju granulomatoznu upalu dišnog sustava i nekrotizirajući vaskulitis malih do srednje velikih krvnih žila. U većine je bolesnika pri postavljanju dijagnoze zahvaćeno više organskih sustava te mogu biti prisutni i opći simptomi, dok je u oko četvrtine bolesnika inicijalno prisutan lokalizirani oblik bolesti sa zahvaćanjem najčešće gornjega dišnog sustava ili pluća. U radu smo prikazali dvadesetjednogodišnju bolesnicu s kroničnim rinitisom, razvojem sedlaste deformacije nosa i subglotičnom stenozom traheje koja je hospitalizirana zbog inspiratornog stridora. Zbog respiratorne insuficijencije učinjena je hitna traheotomija. U bolesnice je dijagnosticirana granulomatoza s poliangiitisom ograničena na gornji dišni sustav. Liječenje glukokortikoidima i metotreksatom dovelo je do kliničkog poboljšanja.
Uvod: Endoskopska mukozna resekcija (EMR) terapijska je metoda resekcije premalignih lezija i intramukoznih karcinoma probavne cijevi. Do sada nisu objavljeni podaci o EMR-u u Hrvatskoj. Materijali i ...metode: Pacijenti uključeni u retrospektivnu analizu liječeni su u Kliničkome bolničkom centru Zagreb od prosinca 2006. do prosinca 2008. g. Za izvođenje EMR-a upotrebljavana je strip metoda s pomoću submukozne injekcije adrenalina (razrjeđenje s fiziološkom otopinom 1:5.000–10.000). Rezultati: EMR sesilnih polipoidnih lezija debelog crijeva izvedena je u 95 pacijenata. Najčešća lokalizacija lezija bio je rektum (52 pacijenta – 54,7%), a najčešća veličina bila je između 16 i 25 mm (43 pacijenta – 45%). U 75 pacijenata učinjena je en-bloc, a u ostalih piecemeal resekcija. Neposredno nakon EMR-a krvarenje je nastupilo kod 5 pacijenata (5,3%). Najčešća patohistološka dijagnoza bila je vilotubularni adenom (67 pacijenata – 70%). U 6 pacijenata (6,3%) verificiran je invazivni, a u 20 pacijenata (21%) intramukozni karcinom. Na kontrolnoj endoskopiji nije nađen recidiv lezije u 73 (77%) pacijenata. Kirurški zahvat bio je potreban kod 6 pacijenata zbog dijagnoze invazivnog karcinoma. Zaključak: EMR je sigurna i pouzdana metoda odstranjenja premalignih lezija i intramukoznih karcinoma debelog crijeva s malim rizikom od teških komplikacija i prihvatljivim postotkom rezidua osnovne lezije.
Olfaktorna rehabilitacija nakon totalne laringektomije temelji se na uspostavi protoka zraka kroz nos čime se omogućuje doticaj mirisnih molekula u zraku s olfaktornom sluznicom nosa. Trenutno je ...„Polite yawning” tehnika (PYT) zlatni standard u olfaktornoj rehabilitaciji nakon totalne laringektomije, ali pacijenti obično započinju s rehabilitacijom mjesec dana nakon operacije. Kako bi se prevenirao gubitak dragocjenog vremena i spriječio nastanak patohistoloških promjena sluznice nosa, razvijena je nova naprava nazvana LaryScent. Pravovremena uspostava protoka zraka kroz nos s LaryScent napravom prevenirat će histopatološke promjene olfaktorne sluznice i potaknuti regenerativne procese.
Planocelularni karcinom u pasa Medven Zagradišnik, Lidija
Hrvatski veterinarski vjesnik,
03/2021, Letnik:
29, Številka:
1
Paper
Odprti dostop
Planocelularni karcinom relativno je česta maligna neoplazija koja se u pasa najčešće pojavljuje na
koži, prstima i sluznici usne šupljine. Veći rizik za razvoj ovog tumora imaju starije jedinke, ...osobito
one dugotrajno izložene ultraljubičastom zračenju, a razvoju pridonose i nedostatak pigmenta u koži te oskudniji dlačni pokrivač, barem kad je riječ o kožnom planocelularnom karcinomu. Makroskopski izgled tumora može biti raznolik, stoga je za potvrdu dijagnoze nužna histopatološka pretraga. U članku je prikazan kratak osvrt na epidemiologiju, etiopatogenezu te makroskopski i mikroskopski izgled ovog tumora na koži i oralnoj sluznici psa.
Autoimune bolesti nastaju kao posljedica djelovanja imunološkog sustava protiv stanica vlastitog organizma. Ovisno o ciljnim stanicama autoimune bolesti možemo podijeliti na organ specifične, tj. one ...koje zahvaćaju samo jedan organ odnosno organski sustav te sistemske autoimune bolesti. U velikom broju bolesti koje pripadaju ovoj skupini može biti zahvaćena sluznica usne šupljine, a kliničke slike kojima se manifestiraju mogu biti vrlo raznolike. Oralne se lezije mogu pojaviti u najranijim stadijima autoimunih bolesti, a nekima od njih mogu biti prva, pa čak i jedina manifestacija. S obzirom da mnoge od tih bolesti mogu imati ozbiljnu životnu prognozu važno je promjene na sluznici usne šupljine pravodobno prepoznati, dijagnosticirati te započeti odgovarajuće liječenje. U ovome su radu obrađene autoimune bolesti koje se najčešće manifestiraju na sluznici usne šupljine kao što su autoimune bulozne dermatoze te eritemski lupus.
PDF
