Tomina jama cave was explored and preliminary research conducted from 2015 to 2019. Tomina jama is currently the only known anchialine cave in the Neretva River area. At this time, the cave has been ...explored up to 58 m with the last 23 to 25 m submerged. Tomina jama is a typical anchialine cave system with a freshwater lens at the surface and seawater layer at the bottom. Salinity in the cave increased from 0 at the surface to 33 at a depth of 22 m, whereas dissolved oxygen concentrations decreased from 9.1 mg/L to anoxic conditions at depth. The hypoxic/anoxic zone extended for more than 10 m. Water temperature ranged from 14.8°C at the surface to 17.2°C at the bottom while pH decreased with depth from 7.74 to 6.86.
Redox sensitive trace metals (i.e. Mo and U) deviated from salinity driven conservative mixing behavior. The upper freshwater layer was characterized by low Mo and U concentrations, 6.5 and 2.1 nmol/L, respectively. As salinity increased with depth, Mo and U concentration also increased (65.0 and 8.1 nmol/L, respectively). Of interest however, as depth continued to increase to the bottom salt layer (salinity 33) the Mo and U concentrations were significantly lower than for open ocean (~115 and ~13.5 nmol/L, respectively) implying removal process of Mo and U within the anoxic bottom waters. Further investigation of possible Mo and U enrichment within the cave sediment and porewaters is needed in order to establish possible linkages between the water and porewater chemistry (i.e. especially sulphide concentration, a trigger for Mo water column exhaustion) and the removal processes of Mo and U within the water column. Within the anoxic bottom waters, increased concentrations of Fe and Mn were observed indicating the formation of reduced Fe and Mn minerals within.
Several stygobionts were discovered in the freshwater layer including serpulids Marifugia sp. and crustaceans of the genera Monolistra, Troglocaris and Niphargus. Most notable is the finding of the endemic serpulids, which is the first record of this animals for an anchialine cave. Prior to this discovery, Marifugia has only been found in freshwater caves from Dinaric karst region. Preliminary DNA results indicate that this specimen might not belong to Marifugia cavatica species and may be a new species. Below the halocline, the cave walls and bottom were covered with a significant bacterial mat. Samples were collected for future microbiome analyses.
Kaptaža K 2 izgrađena je u svrhu poboljšanja vodoopskrbe stanovništva otoka Brača. Tijekom izgradnje otkrivene su 4 pukotinske kaverne s vodom. Najveća od njih se nalazi u sjeverozapadnom dijelu ...gornje horizontalne etaže. Istražena je do dubine od 26 m. Na dnu postoji mogućnost daljnjeg napredovanja. Prolaz je dimenzija 1 x 0,5 m s dosta sedimenta na dnu. Donja etaža u vrijeme svih istraživanja bila je u cijelosti potopljena.
U kaptaži K 2 ostvarena su izuzetna otkrića stigibiontne faune koja inače obitava u slatkovodnim podzemnim staništima na kopnu, ali i u izoliranim staništima na otoku Braču. Prvenstveno je posebno značajan nalaz nove svojte za znanost, rakušca Niphargus doli, koja je ovdje prvi puta zabilježena za neki otok, te goleme jadaranske vodenbabure Sphaeromides virei mediodalmatina, a jedino je poznato otočko nalazište dinarskog špiljskog cjevaša, Marifugia cavatica.
Postignuta otkrića osnova su za posebnu pažnju i zasluženu stručnu zaštitu samoga staništa, a time i podzemne faune koja obitava u kaptaži K 2.
Golubnjača u Koljanima Rnjak, Goran
Subterranea Croatica,
08/2018, Letnik:
16, Številka:
1
Paper
Odprti dostop
Ulaz u jamu poznat je generacijama speleologa pa ga u popisu speleoloških objekata spominje još Splitski speleolog Umberto Girrometa 1923. godine. Jama u to vrijeme nije istraživana, međutim ...istraživanje su 1980-ih proveli članovi Speleološkog odsjeka Mosor iz Splita, ali su rezultati tih istraživanja zagubljeni. Jamu 2005. godine posjećuju članovi Speleološkog odsjeka Željezničar iz Zagreba, ali po dolasku na dno uviđaju velike količine komunalnog otpada, životinjskih strvina i minsko-eksplozivnih sredstava te izlaze iz jame bez da su izradili nacrt i do kraja proveli istraživanje. Jamu ponovo posjećuju 2008. godine članovi Speleološkog odsjeka Mosor , ali s obzirom na pločicu postavljenu na ulaz (01-0126) jamu ne crtaju već se, vođeni mišlju da je taj dio posla već obavljen, samo spuštaju i izlaze zaprepašteni količinom otpada. Konačno se za dovršetak posla i izradu nacrta odlučuju Nikola Hanžek i Goran Rnjak te 20.04.2016. ponovo posjećuju jamu i izrađuju njezin nacrt
Kozjak je planina u dalmatinskom zaleđu, istočno od Knina, generalnog smjera pružanja jugozapad – sjeveroistok. Pretežno je građen od mezozojskih dolomita. Po obliku je trokutasta krška visoravan ...koja se od jugozapada postupno uzdiže do 1206 m visine, a na istoku se naglo obrušava klisurastim strminama iznad Kijeva među kojima se ističe stijena visoka oko 150 m ispod najvišeg vrha Bata. Prvo zabilježeno speleološko istraživanje na Kozjaku proveli su članovi Gorske službe spašavanja Split u ljeto 1976. godine kada su rekognoscirali šest i istražili dvije jame. Naredna istraživanja provedena su tek 2010. god, a najveći broj njih 2018. i 2019. Do sada su djelomično ili u potpunosti istražene Velika i Mala Pešova jama, Dovratina pećina, Marina pećina, Jama pod Vitrenom glavicom, Velika (Kozjačka) i Mala Kranjska pećina, Crna pećina, Bunar-jama kod Erakovića staja, Golubnjača pod Sjenicom, Jama na Kužnoj glavici i Lisičja jama, a poznati su ulazi još nekolicine objekata.
Extended description:
Postojna: skrivnosti človeške ribice, jamski laboratorij, razmnoževanje človeške ribice, izjava Gregor ALJANČIČ, vodja jamskega laboratorija, človeška ribica.
Postojna: Studying ...the proteus is one of the first natural history projects in Slovenia. The proteus is a symbol of Slovene nature and culture. A cave lab and the mysteries of the proteus in Postojna Cave.
Original language summary:
Postojna: preučevanje človeške ribice je eden od naših najstarejših naravoslovnih projektov, človeška ribica pa simbol slovenske narave in slovenske kulture. Jamski laboratorij in skrivnosti človeške ribice v Postojnski jami.
Extended description:
Postojna: skrivnosti človeške ribice, jamski laboratorij, razmnoževanje človeške ribice, izjava Gregor ALJANČIČ, vodja jamskega laboratorija, človeška ribica.
Speleology is a multidisciplinary activity and people of various vocation are occupied with it, but they are mostly geologists, biologists, paleontologists as well as those who are not related to ...speleology by their vocation but by their hobby (pastime). Amongst those who dedicate a part of their job also to speleology are especially church workers, priests of various categories. Their contribution was especially important through passed centuries because priests were always providers of education and culture and they left behind numerous documents from which today’s speleologists use the data about our caves and holes. St. Jerome (AD 340-420) was the first man related to caves in Dalmatia (Šegvić, 1918.). Apostolic protonotaries Carlo Bianchi (1877) and Abbot Ivan Marković (1908) wrote about caves on Brač and priests from Zadar (Rački, 1877) wrote about a cave in the bay of Željina on the island of Ugljan, the Dominican brother Serafin Razzi (1595) wrote about the Šipun cave in Cavtat, Benedictine brother Mavro Orbin (1601) wrote about the Rača cave on the island of Lastovo. Pauline brother Ivan Belostenec (Orlović, 1740) wrote down the first speleological terms and Ivan Dominik Vukasović a vicar of Otočac from Senj wrote about the caves, holes and sinkholes in the Otočac area and about the Tounjčica Cave in Tounj (Vukasović 1783). The Italian priest Francesco Maria Appendini wrote about caves on the island of Lastovo and in Dubrovnik’s surroundings (Appendini, 1802), Don Andrea Ciccarelli (1802) wrote about the eremite caves on the island of Brač and priest Stjepan Mlinarić (1842) wrote the first text in Croatian in the first Croatian newspapers about a little cave near Sveti Ivan Zelina.Don Luka Jelić (1904) wrote about Strašna Pećina (Horrible Cavern) on the island of Dugi Otok and Don Frane Bulić (1909) wrote about Talijanova Buža (Italian Hole) on the island of Pag as did Antun Fabris (1976) in a Bakar church publication as well as Nikola Crnković (1985) in a Zagreb church publication. In 1943 a potholing section was established in Zagreb’s Salesian monastery. Don Ivo Protić wrote about the caves on the island of Korčula many times (1976, 1978 and 1991). Vicar ante Škobalj wrote a book about Zmajeva Špilja (Dragon’s Cave) on the island of Brač (1986) and a part of another book written together with some other authors (2003). Zagreb priest Juraj Batelja wrote also about Zmajeva Špilja and the cave Ljubitovica cave (the desert Blaca) (1992, 1993). Bibliotheca of Lika Parish published a translation of Julije Frasa’s book (he described about 80 caves on the Military Border) in 1998 and the book ‘Zvona pod zvijezdama’ (‘Bells Under the Stars’) by Ante Rukavina (1989) who described the Svetinja cave on Velebit. In the magazine of the parish office in Studenci a text by Vlado Lozić about the cave Golubinka was published. Fra Ilar Lukšić from the monastery of the Little Brothers in Dubrovnik researched the caves looking for the one where apparently his namesake St. Ilarius lived (Lukšić, 2000). Don Stanko Jerčić as a vicar in Selci on the island of Brač, was cofounder of the mountaineer society and supported speleologists (Bezmalinović, 2003).
Speleološka istraživanja dubrovačkog područja započeo je Miho Kusijanović, a o svojim istraživanjima pisao je u časopisu Hrvatski planinar te u Dubrovačkom listu (Ozimec i Basara 2018). Iako su ...zapisi o njegovim istraživanjima uglavnom dostupni, još uvijek nisu pronađeni svi speleološki objekti koje je istraživao. Kasnije su istraživanja provođena uglavnom nasumično, a sustavna istraživanja na inicijativu Koordinacijskog odbora za vodoistražne radove provedena su pod vodstvom Marijana Čepelaka u organizaciji SO PDS Velebit na području mjesnih zajednica: Riđica, Mravinjac, Mrčevo, Kliševo, Gromača i Ljubač. Najsustavnija istraživanja provedena u novije vrijeme bila su za potrebe izrade katastra speleoloških i biospeleoloških objekata Dubrovačko-neretvanske županije (Ozimec i sur. 2011) te za potrebe projekta „Istraživanje špiljskih staništa i izvorišnih područja šireg dubrovačkog područja s ciljem vrednovanja bioraznolikosti i ocjena prihvatljivosti izgradnje hidroenergetskih objekata“ (Ozimec i sur. 2015), masiva sv. Ilije na Pelješcu u organizaciji SD Karlovac te Općine Dubrovačko primorje (Rnjak i Hanžek). Područje Neretve istraživano je u organizaciji Hrvatskog prirodoslovnog muzeja 1998. godine, a nastavljeno je u organizaciji udruge Baštinik od 2016. U novije vrijeme sve veći doprinos speleološkim istraživanjima daje i SO Snježnica iz Dubrovnika, ponajprije radom na poluotoku Pelješcu, u okolici Stona, te na području Konavala. Članovi HBSD-a također intenziviraju speleološka i biospeleološka istraživanja poluotoka Pelješca, počevši od 2018. godine. Znatan doprinos poznavanju speleoloških objekata dao je Ivo Baučić koji je vodio istraživanja za vojne potrebe 1958., a u istraživanjima su sudjelovali i mnogi aktivni speleolozi iz tog vremena. Mnogi tada istraživani objekti nalaze se na nepoznatim lokacijama i tek ih treba ponovo pronaći i istražiti. Najznačajniji takvi elaborati odnose se na poluotok Pelješac, ali nekoliko objekata nalazi se i u elaboratu Priobalno područje FNRJ.
U sklopu ovog članka obrađena su četiri objekata na području Dubrovačkog primorja te tri na području Konavala. Među istraživanim speleološkim objektima uglavnom je riječ o špiljama i jamama jednostavnog karaktera (dubine i duljine do 30 m). Najdublja istražena jama je Jama na Ciju (73 m).
Jama Bezdan u mjestu Vignji u Konavlima, udaljena 30km od Dubrovnika, koristila se nekoliko godina unazad za speleološke škole SO HPD Sniježnice i HGSS aktivnosti , a izrada topografskog nacrta ...planirala se s novom generacijom speleo crtača SO Sniježnice, stoga je dubina i dužina jame ostala godinama nepoznata. Ulaz u jamu je na 174mnv. Kamp „Jama Bezdan“ bio je smješten u adrenalinskom parku Cadmos Village, vlasnika Gorana Jerkovića (Gogija) i Zorana Ateljevića (Dunda), koji su ujedno članovi i osnivači HPD Sniježnice. Pristup do jame od kampa bio je 5 minuta autom i 7 minuta hoda..
Sve ukupno kroz kamp prošlo je 35 ljudi, od toga 27 speleologa, a ostali bili su planinari iz HPD Sniježnica i PK Subra iz Herceg Novog. U istraživanjima sudjelovali su speleolozi iz SO Ante Bedalov, SO PDS Velebit, SO Mosor, SO Imber, Osmica, SK Ozren Lukić, HBSD, Breganja i SO Sniježnica.
Jama od 140m ugodno je iznenadila sve prisutne speleologe svojom veličinom, ljepotom i poslom kojeg nam je zadala u tri dana istraživanja. Posla u jami ima i dalje za članove SO Sniježnica kojima je ova organizacija speleološkog kampa dala određeno iskustvo za buduće speleološke pothvate i istraživanja.Možemo zaključiti da je 2017.g. bila godina speleologije Dubrovačko-neretvanske županije.
