Pod utjecajem suvremenih tehnologija i posebno društvenih mreža, profesionalno novinarstvo našlo se u raskoraku između normi, standarda i izvornih zahtjeva profesije s jedne strane, zahtjeva ...poslodavaca, vlasnika medijskih kompanija i industrije s druge strane i s treće očekivanja atomiziranih javnosti rukovođenih različitim patikularnim interesima, sklonostima i predrasudama. U radu ukazujemo na izazove profesionalnog novinarstva koji su uticali na gubljenje povjerenja između informativnih medija, novinara i publike, što je utjecalo na promjenu profesionalnog identiteta novinara i umesto nezavisnih, kritičkih i objektivnih istraživača i snabdjevača informacijama odgovornog demokratskog i kritičkog javnog mnjenja, oni su svedeni na „zaposlene u medijskim kompanijama“. Jedna od posljedica novinarskog odustajanja od normi profesionalnog identiteta i fokusiranosti na javni interes je poplava lažnih vesti koje medijski ekosistem čine još kaotičnijim, a površnu i medijski neobrazovanu publiku sklonu jednostavnim rješenjima i predrasudama, lakom za manipulaciju. U tako oblikovnom medijskom ekosistemu, u kojem novinari nemaju obavezu da provjeravaju informacije prije objavljivanja nego se to radije prebacuje na korisnike, manipulacija nema za cilj samo ekonomsku dobit medijskih kompanija nego i ideološku i političku indoktrinaciju, širenje govora mržnje, straha i nepoverenja i konačno stvaranje uvjeta za nedemokratske oblike vladavine. U radu tvrdimo da dokumenti u kojima se utvrđuju mjere za ojačavanje povjerenja između novinara i publike neće imati efekta ukoliko sami novinari ne reafirmiraju svoj profesionalni identitet i ne steknu podršku publike da zaštite svoje profesionalne strandarde od uticaja tržišta i profita.
Under the influence of modern technologies and especially social networks, professional journalism has found itself in a gap between the norms, standards and original requirements of the profession on the one hand, the demands of employers, owners of media companies and industry on the other hand, and on the third hand the expectations of the atomized public guided by different particular interests, preferences and prejudices. In the paper, we point out the challenge of professional journalism, which affected the loss of trust between the news media, journalists and the audience, which affected the change in the professional identity of journalists, and instead of independent, critical and objective researchers and suppliers of information to responsible democratic and Cretan public opinion, they were reduced to “employees in media companies”. One of the consequences of journalists abandoning the norms of professional identity and focusing on the public interest is a flood of fake news that makes the media ecosystem even more chaotic and a superficial and media-uneducated audience prone to simple solutions and prejudices, easy to manipulate. In such a shaped media ecosystem, in which journalists do not have the obligation to check information before publication, but rather leave it to the users, manipulation is not only aimed at the economic profit of media companies, but also at ideological and political indoctrination, the spread of hate speech, fear and mistrust, and ultimately the creation of conditions for non-democratic forms of government. In the paper, we claim that documents establishing measures to strengthen trust between journalists and the public will have no effect if the journalists themselves do not reaffirm their professional identity and gain the support of the public to protect their professional standards from the influence of the market and profits.
Spinalna mišićna atrofi ja je autosomno recesivna, progresivna degenerativna bolest uzrokovana mutacijom gena SMN1 (survival of motor neuron 1) na kromosomu 5q. Djelotvorno zbrinjavanje bolesnika i ...utjecaj standardiziranog terapijskog pristupa radi postizanja kakvoće života zahtijeva multidisciplinski terapijski pristup i koordinaciju velikog broja stručnjaka - užih specijalista. Rana primjena neinvazivne ventilacije i aparata za potpomognuto iskašljavanje te ortopedski pristup rješavanju skolioze značajno povoljno utječu na prirodni tijek bolesti. Uspješan ishod terapijskih postupaka započinje ranom primjenom modifi cirajuće genetičke i genske terapije. Protusmjerni oligonukleotid nusinersen i mala molekula (risdiplam) usmjereni su na uključivanje egzona 7 u SMN2 mRNK te stvaranja stabilnog i funkcionalnog proteina, a genska terapija (onasemnogen abeparvovec) nadomjesna je terapija mutiranog gena SMN1. Rezultati primjene nusinersena upućuju na to da je napredak na testovima motoričkih funkcija najznačajniji u prvih 6 - 12 mjeseci primjene, osobito za spinalnu mišićnu atrofi ju tip 1, uz dobru podnošljivost s malim brojem nuspojava. Rana primjena modifi cirajuće terapije spinalne mišićne atrofi je, ponajprije u tipu 1, povezana je s promjenom prirodnog tijeka i ishoda bolesti u smislu zaustavljanja njene progresije i napretka u razvoju. Zasad nema međunarodno prihvaćenih kriterija za uključivanje bolesnika u gensku i genetičku terapiju prema tipovima, dobi, trajanju bolesti i ovisnosti o trajnoj mehaničkoj ventilaciji. Potrebna su dodatna ispitivanja radi procjene učinkovitosti terapije temeljem procjene motoričkih funkcija i stupnjeva motoričkog razvoja, terapijskog „prozora“, procjene ishoda pomoću biomarkera bolesti, trajanja liječenja, doze lijeka, nuspojava vezanih za dugotrajnu primjenu i ishoda terapije, ponajprije učinka na poremećaje ventilacije i gutanja, učinka na razvoj skolioze, kognitivnog razvoja te rasta i autonomnih funkcija te procjene objektivnosti ljestvica za procjenu motoričkih funkcija. Zaključak. Rano prepoznavanje kliničkih znakova, novorođenački probir i rana genetička dijagnoza, primjena ciljane terapije koja modifi cira tijek bolesti, redovito multidisciplinsko timsko praćenje i liječenje poremećaja disanja, ortopedskih i gastroenteroloških komplikacija bolesti, kao i rani početak tranzicijskog razdoblja neizostavan su dio skrbi o bolesnicima sa spinalnom mišićnom atrofi jom. Radi unapređenja zbrinjavanja i njege bolesnika, kao i standardizacije skrbi o njima značajna je kontinuirana evaluacija kriterija za uključivanje i prekid modifi cirajuće terapije te individualni pristup svakom bolesniku i poticanje osnivanja i redovitog obnavljanja registra bolesnika s neuromuskularnim bolestima s podatcima vezanim za ishod liječenja na nacionalnoj razini i u različitim zemljama širom svijeta, te njihovo međusobno povezivanje i suradnja.
Politrauma je životno ugrožavajuće stanje u čije zbrinjavanje su uključeni liječnici više specijalnosti. U ovom članku prikazan je 56-godišnji politraumatizirani bolesnik doveden na Hitni kirurški ...prijem Kliničkog bolničkog centra Split (KBC Split) od strane tima Hitne medicinske pomoći nakon ozljeda zadobivenih padom s bicikla. U njegovo liječenje bili su uključeni anesteziološki i kirurški tim, specijalist radiologije, transfuziologije te specijalisti
subspecijalisti intenzivnog liječenja te ostalo medicinsko osoblje. Nakon akutnog zbrinjavanja, daljnje liječenje bolesnika odvijalo se u Jedinici intenzivnog liječenja Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje KBC-a Split.
SAŽETAK
Međunarodne smjernice za farmakološko liječenje epilepsija općenite su, sveobuhvatne i ne prepoznaju lokalne specifičnosti poput ekonomskih i tehničkih mogućnosti u pojedinim državama, ...dostupnosti pojedinih antiepileptika ili drugih metoda liječenja i slično. Stoga se nameće potreba izrade nacionalnih smjernica, čiji su zapravo temelj međunarodne smjernice Internacionalne lige protiv epilepsije. Hrvatske smjernice za farmakološko liječenje epilepsija plod su suradnje svih relevantnih stručnih društava i referentnih centara u RH, na čelu s Hrvatskom ligom protiv epilepsije te Hrvatskim neurološkim društvom i Hrvatskim društvom za dječju neurologiju Hrvatskoga liječničkog zbora, a odražavaju aktualne socioekonomske i regulatorne specifičnosti u našoj zemlji, najnovije spoznaje farmakoloških profila i učinkovitosti pojedinih antiepileptika kao i ekspertna mišljenja. Antiepileptička terapija se uvodi nakon postavljanja dijagnoze epilepsije, stoga profilaktička primjena nije opravdana. Nakon postavljanja dijagnoze potrebno je bolesnika informirati o prognozi bolesti, mogućnostima liječenja i samopomoći, životnim ograničenjima te mogućim neželjenim događajima. Ciljevi farmakoterapije epilepsija su potpuna kontrola napada uz izbjegavanje nuspojava te održavanje ili poboljšanje kvalitete života. Zlatni standard liječenja je monoterapija odnosno primjena adekvatnog antiepileptika u adekvatnoj dozi. Izbor i titracija lijeka su individualni, a temelje se na smjernicama za liječenje pojedinih vrsta napada, karakteristikama bolesnika i regulatorno specifičnim čimbenicima. Nakon neuspjeha inicijalne monoterapije, potrebna je reevalucija anamnestičkih i dijagnostičkih podataka te potom postupna i spora zamjena antiepileptika. Racionalna politerapija podrazumijeva kombinaciju dvaju antiepileptika različitih mehanizama djelovanja, prvog ili eventualno drugog izbora za postavljenju dijagnozu, niskoga interakcijskog potencijala, različitog profila nuspojava i sinergističkog ili aditivnog djelovanja. Zamjena generičkih ili originalnog i generičkog oblika lijeka nije preporučljiva, a poglavito nakon postizanja remisije ili prilikom uzimanja visokih doza lijeka. Ukidanje antiepileptičke terapije treba biti postupno i sporo, u slučaju politerapije jedan po jedan lijek, a u donošenju odluke o ukidanju, kao i o uvođenju antiepileptika, mora biti uključen bolesnik i njegova obitelj.
Kultura sigurnosti pacijenta ključni je pokazatelj kvalitete zdravstvene skrbi. Radi se o kompleksnom pojmu koji obuhvaća zajedničke vrijednosti, stavove, uvjerenja i postupanja djelatnika ...zdravstvene ustanove. U ovome preglednom radu analiziraju se najzastupljenije istraživačke teme u znanstvenoj literaturi o sigurnosti pacijenta, najčešće korišteni mjerni instrumenti i metode njihove validacije. Analiza 387 sažetaka radova koji se bave mjerenjem sigurnosti pacijenta, indeksiranih u bazama Core Collection Web of Science, identificirala je deset tema. Najzastupljenije teme bile su psihometrijske karakteristike mjernih instrumenata, obrazovanje o sigurnosti pacijenta i dimenzije kulture sigurnosti pacijenta. Sadržajna analiza užeg izbora 35 radova identificirala je čak 17 različitih mjernih instrumenata za mjerenje kulture sigurnosti pacijenta. Najčešće korišteni instrument je Hospital Survey on Patient Safety Culture – HSOPSC razvijen u Sjedinjenim Američkim Državama u okviru Agencije za istraživanje i kvalitetu zdravstvene skrbi. Ovaj je instrument namijenjen bolničkim zdravstvenim ustanovama, a preveden je na niz jezika te prilagođen i validiran u raznim zemljama. U Hrvatskoj se istraživanje kulture sigurnosti pacijenta ne provodi sustavno, no ipak su dva mjerna instrumenta – HSOPSC i Safety Attutudes Questionnaire – Ambulatory version (SAQ-A) prevedena na hrvatski jezik i primijenjena u nekoliko istraživanja. Na temelju iskustva autora najčešća pogreška u praktičnoj primjeni jest preuzimanje mjernog instrumenta iz strane literature, bez metodološki korektno provedene prilagodbe lokalnom kontekstu. Nedostaju nacionalne smjernice za razvoj i primjenu mjernih instrumenata o kulturi sigurnosti pacijenta koje bi omogućile sustavno i usporedivo praćenje razvoja kulture sigurnosti pacijenta u hrvatskim zdravstvenim ustanovama.
Sigurnost bolesnika je jedna od osnovnih smjernica za kvalitetno provođenje zdravstvene skrbi. Povećanje sigurnosti sustava zdravstvene zaštite rezultira nižom stopom neželjenih događaja, čime su ...bolesnici sigurniji od pogrešaka koje im se mogu dogoditi u zdravstvenom sustavu. Jedan od mogućih neželjenih događaja u sustavu zdravstvene zaštite jest zamjena identiteta bolesnika. Iako se često problemom zamjene identiteta bolesnika bavimo tek nakon što se takav neželjeni događaj već zbio, ključno je te događaje spriječiti. Postoje brojni načini koji se mogu primijeniti kako bi se smanjio rizik od zamjene identiteta bolesnika. Izbor odgovarajućeg načina sprječavanja zamjene identiteta bolesnika i mogućnost implementacije u svakodnevnu praksu te upotreba elektroničkih sustava ovise o specifičnosti samog sustava u kojem se određeni način za sprječavanje zamjene identiteta bolesnika planira primijeniti. Također, razvijanje i njegovanje kulture sigurnosti jedan je od ključnih čimbenika za sprječavanje zamjene identiteta bolesnika. Svijest i bolesnika i osoblja o važnosti provjere identiteta najvažniji su čimbenik u sprječavanju zamjene identiteta bolesnika. Prijavljivanje problema povezanih s točnom identifikacijom bolesnika, prijavljivanje zamjene identiteta bolesnika koja se dogodila ili se skoro dogodila (engl. near miss events) te njihova analiza ključni su za sprječavanje tih događaja u budućnosti.
Nakon otpusta iz Jedinice intenzivnog liječenja 55-godišnjem bolesniku je na bolesničkom odjelu nenamjerno primijenjen enteralni pripravak intravenskim putem uslijed čega je došlo do naglog ...pogoršanja kardiorespiratornog statusa bolesnika manifestiranog tahidispnejom i preznojavanjem uz tahikardiju, hipotenziju i hipoksiju. Po ponovnom prijemu u Jedinicu intenzivnog liječenja stanje bolesnika je kroz četiri dana stabilizirano te je bolesnik otpušten dobrog općeg stanja. Liječen je oksigenoterapijom, infuzijskim otopinama uz stimulaciju diureze, antibiotskom terapijom te kortikosteroidnom terapijom uz inhibitore protonske pumpe. Stanje bolesnika nije zahtijevalo mehaničku ventilaciju kao ni vazoaktivnu potporu. Ovaj slučaj pokazuje kako je potrebna stalna edukacija zdravstvenog osoblja i strogo pridržavanje sigurnosnih protokola kako bi se ovakvi slučajevi spriječili u budućnosti.
PDF
