U članku se, kroz odgovor na članak Branič jezika standardnoga (Matasović 2020), raspravlja o nekoliko problema vezanih uz standardizaciju i jezičnu politiku ‒ o pojmu ideologije, odnosu standarda i ...nacionalizma, o naravi i funkciji standarda, o govornicima standarda, o jezičnim „savjetnicima“ i lektorima, ideologiji standardnog jezika i jezičnim promjenama.
Hemoglobin A1c (HbA1c) je u proteklih 30 godina primjene postao "zlatnim standardom" u kliničkom praćenju šećerne bolesti. Dobra kontrola glikemije, izražena kroz koncentraciju HbA1c ≤7%, danas je ...klinički normativ kroz koji se procjenjuje djelotvornost terapije i rizik pojave komplikacija šećerne bolesti i glavna tema komunikacije između dijabetologa i pacijenata.
Raznovrsna i nestandardizirana metodologija, varijabilnost kemijskih entiteta nastalih glikacijom molekule hemoglobina i nepostojanje primarnoga referentnog materijala značajno utječu na pouzdanost primjene HbA1c u kliničkoj praksi. Međunarodna federacija za kliničku kemiju i laboratorijsku medicinu (IFCC) je 2002. godine objavila referentnu metodu za HbA1c. Zajedno s metodom definiran je analit i proizveden primarni, specifični referentni materijal. Međutim, primjena referentne metode onemogućena je značajno nižim rezultatima HbA1c u odnosu na "konvencionalne" metode. Naime, kliničke smjernice i standardi utemeljeni su na rezultatu dugogodišnjih istraživanja, gdje se koristila precizna, ali nedovoljno specifična metodologija. Moguće snižavanje apsolutnih koncentracija HbA1c, koje bi nastalo uvođenjem IFCC-referentnog sustava, predstavlja ozbiljnu prepreku u postizanju i održavanju dobre kontrole šećerne bolesti. Stoga dijabetološka struka energično inzistira na zadržavanju postojećih standarda.
Harmonizacija određivanja HbA1c ključno je pitanje kako individualne skrbi za bolesnike, tako i evaluacije kliničkih istraživanja. Međutim, njena provedba nužno podrazumijeva kombinaciju analitičkih i kliničkih standarda. Stoga je predložen "treći put", odnosno derivacija novog parametra "prosječne glikemije", koji bi sublimirao analitičke prednosti IFCC-referentnog sustava i dragocjene kliničke podatke.
Cilj ovog preglednog članka jeprikazglobalnog projekta harmonizacije određivanja HbA1c, te predstavljanje aktivnosti poduzetih u tom smislu u Hrvatskoj.
Konstrukcije od stakla se već desetljećima sve više koriste u modernim konstrukcijama, a najčešći elementi su noseći zidovi ili fasade. Taj se trend može primijetiti i u razvoju konstruktivnih ...sustava, proizvodnih pogona i metoda obrade stakla. Članak je zamišljen kao uvod u temu stakla kao nosivog elementa. Navode se osnovna svojstva materijala i vrste najčešće korištenih tipova stakla. Rad također daje kratak pregled trenutno važećih standarda za staklo u Europi.
Štokavsko je narječje važno za Hrvate prvenstveno zato što je, nakon izgubljene šanse da se hrvatski standardni jezik formira u XV./XVI. stoljeću na čakavskoj osnovici, suvremeni hrvatski standardni ...jezik formiran na novoštokavskoj osnovici kao većinski sredinom XVIII. st. i kao općehrvatski u 30-im godinama XIX. st. No štokavsko narječje predstavlja i jednu od najoriginalnijih jezičnih zajednica u Europi i u svijetu.
A geographical name or toponym is a proper name that by definition firmly and unquestionably identifies and individualizes a specific geographical phenomenon or topographical object. All geographical ...names in the world and in every language are divided into endonyms and exonyms.An “endonym” is the name of a geographical feature in one of the languages occurring in the area where the feature is situated. An “exonym” is a name used in a specific language for a geographical feature situated outside the area where that language has official status and differs in form from the name used in the official language or languages of the area where the geographical feature is situated.The use of geographical names can be politically sensitive, and for this reason this issue has long been the subject of international discussion. To strengthen the role of international professional associations in this field, in 1959 the United Nations established the United Nations Group of Experts on Geographical Names (UNGEGN), which directs international activities in the field of geographical names.
Hrvatski egzonimi su hrvatska prilagođena imena stranih geografskih objekata koja se razlikuju od izvornih imena (endonima). Pisanje, uporaba i tretman egzonima nisu uvijek jednoznačni, ujednačeni, ...sustavni i dosljedni. Stoga se autori i urednici karata i atlasa često suočavaju s pitanjima trebaju li rabiti egzonim (i koji), endonim ili oba imena. Rješavaju ih upisivanjem različitih oblika egzonima, upotrebljavanjem oba oblika imena (egzonima i endonima) te izostavljanjem egzonima i kada oni postoje. Takvo je stanje izravna posljedica višeimenosti i različite uporabe egzonima. Dvostruko imenovanje može biti rezultat složenog statusa toponima u višejezičnim područjima i nejasne granice između suvremenih i povijesnih egzonima. Problematika pisanja i uporabe egzonima donedavno se uglavnom samo konstatirala i potkrjepljivala malim brojem primjera. Svrha rada je uputiti na nužnost primjene sustavnog pristupa metodologiji istraživanja egzonima. Cilj rada je analizom općih i školskih atlasa svijeta objavljenih u posljednjih četrdesetak godina istaknuti otvorena pitanja o pisanju i uporabi hrvatskih egzonima te ih potvrditi reprezentativnim primjerima. Kako pokazuje analiza, pisanje i uporaba mnogih egzonima u našim atlasima svijeta prilično je kaotično. To je posljedica nepostojanja standardiziranih egzonima te nedovoljno detaljnih pravopisnih pravila i toponimskih smjernica za egzonime. Sve bi navedeno trebao biti interes nacionalnog interdisciplinarnog povjerenstva koje bi provodilo standardizaciju svih hrvatskih geografskih imena, tako i egzonima.
Iako je Zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što literarni koncept pjesnika Drage Štambuka, u radu se polazi od pretpostavke da se ta ideja nadovezuje na izuzetno važne i prijelomne koncepcije ...vezane uz hrvatski standardni jezik. Jer, formula nije samo ideja koja teži obogaćivanju jezika književnosti, koji bi u namjeri trebao crpiti iz svih hrvatskih narječja, nego također ima cilj potaknuti diskusiju o standardnom jeziku i njegovu odnosu prema dijalektizmima (o tome svjedoči i zakonsko rješenje Ministarstva kulture iz 2019. godine i javni nastupi Drage Štambuka). Time se otvara problematika jezičnih amalgama uopće. Stoga se u radu zlatnu formulu dovodi u vezu ne samo s elaboriranim koncepcijama hibridnog jezika u hrvatskoj povijesti (istarski protestanti, ozaljski krug), nego napose s polemikama koje su vodili predstavnici Zagrebačke filološke škole s hrvatskim vukovcima (naglašavaju se drukčija polazišta koja su stajala iza njihovih stavova). U članku se analiziraju ambivalentni stavovi ključnih hrvatskih jezikoslovaca o položaju dijalektizama u standardnom jeziku – od 19. stoljeća do dana današnjeg – te moguće posljedice procesa hibridizacije.
The creation of terminology requires an understanding of the underlying
conceptualization of human knowledge in the subject area. As the terminology
deals with the language in a special area of ...knowledge, technical
documentation is unacceptable without standardized terminology and is
therefore, imperative to form its required quality level. By creating a model
of standardization of management terminology in organization, aims at
providing communication and understanding in a comprehensive way in all areas
of human life. The first segment of the model defines the subject and the
goal of the research and the way of conducting it in order to give a proposal
for a possible model for standardization of the terminology of management in
organization, based on its results. The second segment of the model refers to
defining and evaluation of terms, the analysis of the influence of other
languages, occurrence of internationalisms, and, in line, considers the
calque translation of terms, misuse of foreign words in Serbian, the
occurrence of terminological synonyms and the process of documenting
terminological information. The third segment of the model defines the term
standardization, and presents the overview of the phases in the process of
standardization. It emphasizes the need for standardization of the terms
which are in use, creation of lexicography in specific areas and lists the
significant international, European and Serbian standards. The fourth segment
of the model emphasizes the need for determining the importance of the
terminology of management in organization, analyses its current state, aims
at determining the reasons for the lack of its uniformity and meaning, and
points out the necessity of understanding the appropriate terminological
systems. The fifth segment discusses the relationship between standardization
and terminology of management in organization, the developmental level of the
terminological system and presents the basic terminological guidelines. The
sixth segment of the model presents the conducted research and its results,
defines the institutional and normative features of the model, giving
agreeably the basis for the development of the model of standardization of
terminology in the area of management in organization. When contributing to a
possible model of standardization of management terminology in organization,
we adhere to the principles of terminology work presented in the standards.
The intention of the author of this doctoral dissertation is not to prejudge
any other solutions, but only to contribute to building a possible model and,
therefore, the overall orientation of the dissertation is to present a fair
view on the use of terminology in organization and provide realistic and
objective approach to the problem in the appropriate linguistic environment.
Stvaranje terminologije zahteva razumevanje konceptualizacije na kojoj počiva
ljudsko znanje u predmetnoj oblasti. Kako se terminologija bavi jezikom
struke u posebnoj oblasti znanja, tehnička dokumentacija je nezamisliva bez
standardizovanih terminoloških izraza pa je, stoga neophodno da se formira
terminologija potrebnog nivoa kvaliteta. Stvaranje modela standardizacije
terminologije menadžmenta u organizaciji ima za cilj omogućavanje
sporazumevanja na kvalitetan i razumljiv način u svim oblastima ljudskog
života. U prvom segmentu modela definisali smo predmet i cilj istraživanja
kao i način realizacije istraživanja kako bismo, na osnovu njihovih rezultata
dali predlog za stvaranje mogućeg modela standardizacije terminologije
menadžmenta u organizaciji. Drugi segment modela odnosi se na definisanje i
vrednovanje termina, analizu uticaja drugih jezika a naročito
internacionalizama, pa, uporedo sa tim, razmatra pojavu prevođenja termina po
svaku cenu, pogrešnu upotrebu stranih reči u srpskom jeziku, pojavu
terminoloških sinonima i proces dokumentovanja terminoloških informacija.
Treći segment modela određuje pojam standardizacije, pregled postupaka u
procesu standardizacije, naglašava potrebu za standardizovanjem termina u
upotrebi, izradi rečnika u odgovarajućim oblastima i navodi značajne
međunarodne, evropske i srpske standarde. Četvrti segment modela ističe
potrebu za utvrđivanjem značaja terminologije menadžmenta u organizaciji,
daje presek stanja terminološke izgrađenosti u menadžmentu organizacije,
ispituje razloge njene neujednačenosti i nejednoznačnosti i ističe
neophodnost stvaranja odgovarajućih terminosistema. Peti segment razmatra
odnos između standardizacije i terminologije menadžmenta u organizaciji,
stanje terminološke izgrađenosti i analizira osnovna terminiloška načela.
Šesti segment modela prikazuje aplikativni deo disertacije i daje konkretne
priloge razvoju modela standardizacije terminologije u oblasti menadžmenta
organizacije sa prikazanim institucionalnim i normativnim komponentama
modela. U postavljanju mogućeg modela standardizacije terminologije
menadžmenta u organizaciji pridržavali smo se principa za terminološki rad
koji su dati u navedenim standardima. Autor ove doktorske disretacije ne želi
da prejudicira bilo kakva druga rešenja već daje svoj doprinos postavljanju
mogućeg modela standardizacije iz ugla i u oblasti samo jednog jezičkog
segmenta pa je tako orijentacija disertacije da predstavi objektivnu sliku
upotrebe terminologije u organizaciji kao i da pruži realan i objektivan
pristup problematici u odgovarajućoj jezičkoj sredini.
This study presents various aspects of the use of adapted exonyms (i.e., foreign geographical names) in Slovenian. The cartographic use of these names rests on a long tradition dating back nearly a ...century and a half. This study presents the issues related to the use of adapted exonyms in all major Slovenian world atlases, including the Veliki splošni leksikon (Large General Encyclopedia) and the dictionary section of the latest Slovenski pravopis (Slovenian Normative Guide). Adapted exonyms are treated based on their regional affiliation and semantic type and, for names in the four most prominent atlases, the typology of Slovenianized exonyms has been redesigned and studied with regard to level and type of adaptation. The use of adapted exonyms in the individual sources treated is critically discussed, enabling an onomastic understanding of their actual value and reliability. The collected material is a basis for the greatly needed standardization of adapted exonyms, as recommended by the resolutions of the United Nations Conference on the Standardization of Geographical Names. These resolutions consistently demand that individual UN member states limit the use of exonyms, which to some degree contradicts the principle of linguistic autonomy.
PDF
