Mikrobiološka kontaminacija hranjivih podloga koje se upotrebljavaju za uzgajanje mikroorganizama prilično je česta u mikrobiološkim laboratorijima. Tijekom pripreme hranjivih podloga za uzgoj i ...izolaciju čistih bakterijskih kultura vjerojatnost kontaminacije velika je ili zbog neadekvatne sterilizacije, nepravilnog rukovanja ili neadekvatne kontrole uvjeta pohrane i provjere roka trajanja. Pripremljene ploče ne smiju se odmah upotrebljavati ili čuvati na niskoj temperaturi dok se ne testiraju na sterilnost. Provjera sterilnosti vrlo je važan segment prije upotrebe ploča za mikrobiološke postupke i procedure i jedan od glavnih faktora koji utječe na validnost rezultata ispitivanja u mikrobiološkom laboratoriju.
Cilj je rada uspostaviti kriterije odbacivanja kontaminiranih ploča. Pripremljena su tri seta ploča hranjivih podloga koji su tijekom 18 do 24 sata inkubirani na sobnoj temperaturi za provjeru sterilnosti. Procjena kontaminacije: porast kolonije na površini ili ispod nje. Inkubacija ploča produžena je za još jedan dan za razvoj kontaminacije na pločama na kojima nije bilo porasta kolonija prvog dana.
Rezultati su otkrili da su u dvije skupine pronađene dvije vrste kontaminacije. Prvi set ploča ima kolonije na površini i kontaminacija nije pronađena drugog dana na nekontaminiranim pločama, što ukazuje na to da bi se kontaminacija mogla dogoditi tijekom postupaka nepravilnog rukovanja pločama. Druga skupina ima kolonije ispod površine i zagađenje se drugog dana razvijalo i u nekontaminiranim pločama zbog nepravilne sterilizacije staklenog posuđa ili nepravilne sterilizacije hranjivih medija.
Uviđajući važnost provjere sterilnosti prije upotrebe hranjivih podloga za kultiviranje mikroorganizama od interesa, preporučeno je da se ploče kojima je potvrđena sterilnost mogu upotrebljavati za daljnje mikrobiološke procedure, dok je za sve ostale setove kontaminiranih ploča potrebno uspostaviti kriteriji odbacivanja bez obzira na to koja je vrsta kontaminacije pronađena i kako je nastala.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- The objective of the study was to determine stability of yield and yield components in twelve maize inbred lines with different ...types of cytoplasm (cms-C, cms-S and fertile). The starting point was the assumption that these maize inbred lines have different genetic basis and react differently to environmental factors, affecting stability of yield and grain yield components. A trial with maize inbred lines was set up at two localities during 2008 and 2009. A 4-factorial analysis of variance (genotype-cytoplasm-year-locality) was carried out for the following properties: ear height, plant height, yield, ear length, number of grain rows, number of grains per row, grain depth, 1000-grain mass, middle round grain fraction, middle large flat fraction and middle large round fraction. Correlation bounds between the studied properties of the inbred lines were analyzed by applying the multiple correlation and regression equation. A stability assessment was done (Hühn, 1990), as well as a cluster analysis for each cytoplasmic source (Rohlf, 2000). The analysis of variance determined there were very significant differences among inbred lines for all the properties and inbred lines interactions with the studied factors (cytoplasmic type, year and locality). The inbred line L1 achieved the highest (3.3 t ha-1), and the inbred line L10 (1.5 t ha-1) the lowest grain yield. A cytoplasmic type significantly affects the studied properties of the inbred lines. Depending of the cytoplasmic type (cms-C, cms-S and fertile), fluctuation in grain yield of inbred lines was very significant in the inbred lines L2, L5, L7, L10 and L12. The average grain yield fluctuated very significantly (P≤1%) depending of the year and the localities. In 2008, the yield (2.9 t ha-1) was higher than in 2009 (2.12 t ha-1). The first locality had higher yield (2.72 t ha-1) than the second one (2.31 t ha-1). Correlation bounds in the inbred lines with different cytoplasmic types were different regarding the following properties: ear height with grain depth, 1000-grain mass and middle large flat fraction; plant height with ear length, middle large flat fraction and middle large round fraction; ear length with number of grain rows, number of grains per row and middle large round fraction; number of grain rows with middle large flat fraction and yield; number of grains per row with grain depth; grain depth with middle round grain fraction; and 1000-grain mass with middle round and middle large round grain fraction. As for the rest of the properties, i.e. their mutual correlations, no differences were found among all three cytoplasmic sources. The inbred line L10 with C cytoplasmic source expressed the highest and L12 the lowest grain yield stability by the years and the localities. When it comes to S-type stability inbred lines, L12 had the highest and L10 the lowest grain yield stability. Regarding grain yield by the years and the localities, the fertile inbred line L3 was the most stable and L11 the least stable. A cluster analysis carried out based on the obtained dendagrams showed some differences in the origin, i.e. genetic distance among the same inbred lines with different cytoplasmic source. The fertile lines and the C-sterile lines (L1, L2 and L3) therefore showed certain similarity in clustering and divergence, unlike the S-sterile lines. The fertile line L12 has a unique origin and represents a single cluster, and when it comes to divergence, it attains a big genetic distance from the other lines, regardless of their cytoplasmic source. In addition to scientific and research importance, the obtained results have also practical importance in hybrid maize seed production.- Cilj istraživanja bio je da se odredi stabilnost prinosa i komponenata prinosa dvanaest inbred linija kukuruza različitog tipa citoplazme (cms-C, cms-S i fertilna). Pošlo se od pretpostavke da su proučavane inbred linije kukuruza različite genetičke osnove i da različito reaguju na faktore spoljašnje sredine što utiče na različitu stabilnost prinosa i komponenti prinosa zrna. Ogled sa inbred linijama postavljen je na dve lokacije tokom 2008 i 2009 godine. Četvorofaktorijalna analiza varijanse (genotip-citoplazma-godina-lokacija) urađena je za ispitivane osobine: visina biljke do klipa, visina biljke do vrha metlice, prinos, dužina klipa, broj redova zrna, broj zrna u redu, dubina zrna, masa 1000 semena, srednje okrugla frakcija, srednje krupno pljosnata frakcija i srednje krupno okrugla frakcija semena. Korelacione veze između proučavanih osobina inbred linija analizirane su primenom jednačine višestruke korelacije i regresije. Izvršena je procena stabilnosti prinosa (Hühn, 1990) i urađena je klaster analiza za svaki izvor citoplazme (Rohlf, 2000). Na osnovu analize varijanse utvrđeno je da postoje veoma značajne razlike između inbred linija za sve ispitivane osobine kao i interakcije inbred linija sa ispitivanim faktorima (tip citoplazme, godina i lokacija). Najveći prinos zrna ostvarila je inbred linija L1 (3,3 t ha-1), a najmanji L10 (1,5 t ha-1). Tip citoplazme veoma značajno utiče na proučavane osobine inbred linija. Variranje prinosa zrna inbred linija u zavisnosti od tipa citoplazme (cms-C, cms-S i fertilna) bilo je veoma značajno kod inbred linija L2, L5, L7, L10 i L12. Prosečan prinos zrna inbred linija je veoma značajno (P≤1%) varirao u zavisnosti od ispitivanih godina i lokacija. Veći prinos (2,9 t ha-1) ostvaren 2008. godine u odnosu na 2009. godinu (2,12 t ha-1). Na prvoj lokaciji ostvaren je veći prinos (2,72 t ha-1) u odnosu na drugu lokaciju (2,31 t ha-1). Korelacioni odnosi kod inbred linija sa različitim tipom citoplazme razlikovali su se kod sledećih osobina: visina biljke do klipa sa dubinom zrna, masom 1000 semena i srednje krupno pljosnatom frakcijom; visina biljke do vrha metlice sa dužinom klipa, srednje krupno pljosnatom frakcijom i srednje krupno okruglom frakcijom; dužina klipa sa brojem redova zrna, brojem zrna u redu i srednje krupno okruglom frakcijom; broj redova zrna sa srednje krupno pljosnatom frakcijom i prinosom; broj zrna u redu sa dubinom zrna; dubina zrna sa srednje okruglom frakcijom semena; masa 1000 semena sa srednje okruglom i srednje krupno okruglom frakcijom semena. Kod preostalih ispitivanih osobina odnosno njihovih međusobnih korelacionih odnosa nisu utvrđene razlike između sva tri izvora citoplazme. Inbred linija L10 sa C izvorom citoplazme pokazala je najveću, a L12 najmanju stabilnost prinosa zrna po ispitivanim godinama i lokacijama. Kod inbred linija sa S tipom sterilnosti L12 je bila najstabilnija, a najnestabilnija za prinos zrna bila je L10. Fertilna inbred linija L3 bila je najstabilnija, a L11 najnestabilnija za osobinu prinos zrna po ispitivanim godinama i lokacijama. Urađena klaster analiza na osnovu dobijenih dendrograma pokazala je razlike u pripadnosti odnosno genetičkoj distanci između istih inbred linija ali sa različitim izvorom citoplazme. Tako su fertilne linije i linije sa C izvorom sterilnosti (L1, L2 i L3) pokazale izvesnu sličnost u pogledu grupisanja i divergentnosti za razliku od linija sa S izvorom sterilnosti. Fertilna linija L12 po svojoj pripadnosti je jedinstvena i zastupa samo jedan klaster, a u pogledu divergentnosti nalazi se na velikoj genetičkoj distanci u odnosu na ostale linije bez obzira na izvor citoplazme. Dobijeni rezultati pored naučno-istraživačkog značaja imaju i praktični značaj u proizvodnji hibridnog semena kukuruza.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Seven maize inbred lines of different origin and different FAO maturity groups were analysed in the present study. Each inbred line ...was observed in five variants: original inbred (N), CMS-C, RfC, CMS-S and RfS. The objective of the study was to compare agronomic traits of original inbreds and their CMS and Rf variants. The C- and S-type inbreds were compared with the idea to evaluate which of these two types of sterility were more appropriate for seed production. The two-year experimental results show that all seven maize inbred lines had satisfactory level of sterility. None of the type (C and S) showed the late break of sterility. The grain yield was higher in sterile inbreds than in their counterparts. C-type sterility was a bit more appropriate for seed production because grain yield was higher in comparison with the S-type. Furthermore, it can be underlined that the comparison of these two types of sterility showed that the C-type was better than S-type for the majority of observed agronomic traits. According to phytopathological analyses, S-type inbreds are more tolerant to the fungus Fusarium verticillioides, while C-type inbreds are more resistant to the fungus Aspergilus flavus. Based on stability parameters after Eberhart and Russell, i.e. on the mean squared deviation from regression for grain yield, the S-type is somewhat more stable than the C-type under various environmental conditions. Performed isoelectric focusing showed that conversion of all inbreds lines had been done well and completely. The differences between original and conversed inbreds were detected only in inbreds ZPL2 RfC and ZPL5 RfC. Hence, it can be concluded that the differences in agronomic traits between original and conversed inbreds occurred due to pleiotropic effects of CMS and/or Rf gene, or due their interaction with the environment.- U ovom radu analizirano je sedam inbred linija kukuruza razlilčitog porekla i dužine vegetacionog perioda. Svaka linija je bila ispitivana u pet varijanti: originalna linija (N), CMS-C, RfC, CMS-S i RfS. Cilj rada je bio upoređivanje agronomskih karakteristika originalnih inbredovanih linija i njihovih CMS i Rf varijanti. Na osnovu poređenja između C i S-tipa linija cilj je bio da se utvrdi koji je od ta dva tipa sterilnosti pogodniji za semensku proizvodnju kukuruza. Nakon dve eksperimentalne godine utvrđeno je da su svih sedam inbred linija pokazale zadovoljavajući stepen sterilnosti. Ni kod jednog tipa (C i S) nije došlo do probijanja sterilnosti (late break of sterility). Sterilne linije su dale viši prinos od svojih analoga. C-tip sterilnosti se pokazao kao nešto bolji za semensku proizvodnju jer je prinos zrna bio veći u poređenju sa S-tipom. Takođe se može reći da je poređenjem ova dva tipa sterilnosti ustanovljeno da je C-tip bio bolji od S-tipa za veći broj ispitivanih agronomskih osobina. Na osnovu fitopatoloških analiza konstatovano je da je S-tip tolerantniji na gljivu Fusarium verticillioides, dok za linije C-tipa se može reći da su otpornije na napad gljive Aspergilus flavus. Parametri stabilnosti po Eberhartu i Rassellu govore da je na osnovu srednjih vrednosti kvadratnog odstupanja od regresije za prinos zrna, S-tip nešto stabilniji od C-tipa u različitim uslovima spoljnjašnje sredine Upotrebom izoelektričnog fokusiranja ustanovljeno je da je prevođenje skoro svih inbred linija urađeno dobro i do kraja. Razlike između originalnih i prevedenih linija su se javile samo kod sledećih linija ZPL2 RfC i ZPL5 RfC. Iz toga se može zaključiti da su razlike u agronomskim osobinama između originalnih i pervedenih linija nastale usled plejotropnog efekta CMS i/ili Rf gena, ili usled njihove interakcije sa spoljašnjom sredinom.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Duhan, Nicotiana tabacum L., tipovi virdžinija i berlej, se u Hrvatskoj danas uzgaja na oko 3600 ha. Samooplodna je biljna vrsta. Stranooplodnja je insektima, do 2%. U proizvodnji su zastupljeni ...linijski (sorte) i hibridni kultivari (hibridi), domaće selekcije. U radu je opisana proizvodnja sjemena ovih kultivara. Kod proizvodnje sjemenskog duhana proizvodne mjere i mjere zaštite su iste, osim otkidanja cvata, kao i kod duhana koji se uzgaja za list.Umnažanje predosnovnog i osnovnog sjemena i sjemena linijskih kultivara je samooplodnjom, a hibridnog sjemena križanjem majčinske (citoplazmatski muško sterilne) s očinskom (fertilnom) oplemenjivačkom linijom. Održavanje sterilnog analoga majčinske linije je povratnim križanjem s fertilnim analogom, a oržavanje fertilnog analoga majčinske linije i fertilne očinske komponente je samooplodnjom. Kod prirodne samooplodnje jedna biljka duhana proizvede do 25 grama sjemena, a kod ručnog oprašivanja do 15 grama. U jednom gramu naturalnog sjemena ima 10000 – 12000 sjemenki. U širokoj proizvodnji rasad se može proizvesti iz naturalnog, piliranog i naklijalog piliranog sjemena. Sjeme zadrži klijavost oko 10 godina uskladišteno na temperaturi od 9 do 10 ºC i relativnoj vlazi zraka od 50%.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Allium × cornutum Clementi ex Visiani jedinstvena je forma luka, koja se pod nazivom 'Ljutika' tradicionalno uzgaja i koristi u ...ljudskoj prehrani u obalnoj i otočnoj Hrvatskoj. Otporna je na sušu i hladnoću, te prilagođena oskudnom, kamenitom tlu. Ovim radom željela se detaljnije istražiti struktura genoma te vrste, rasvijetliti nutritivni sastav te provjeriti njezinu biološku aktivnost. Provedene molekularno-filogenetske analize ribosomskih gena, 18S-5.8S-26S rDNA i 5S rDNA, otkrile su da je A. × cornutum (2n = 3x = 24) jedinstveni hibrid triju vrsta lukova: crvenog luka, Allium cepa L. i dva azijska luka, Allium pskemense B. Fedtsch i Allium roylei Stearn. Po jedan haploidni genom (x = 8) svake od triju roditeljskih vrsta identificiran je i vizualiziran na mitotskim i mejotičkim kromosomima A. × cornutum metodom fluorescentne hibridizacije in situ. Analize kloroplastnih i mitohondrijskih gena, pokazuju da A. × cornutum posjeduje jedinstveni tip sterilne citoplazme CMS-S, važne u oplemenjivanju lukova. Kemijske analize metanolnih ekstrakta A. × cornutum i A. cepa izvršene metodom HPLC-a, ukazuju na povećan sadržaj flavonoida (flavonola i antocijanina) u A. × cornutum, što može biti objašnjenje i nešto boljeg bioaktivnog profila triploida u odnosu na A. cepa. Obje vrste pokazuju značajnu antioksidativnu, antigenotoksičnu i antiproliferacijsku aktivnost, što ih potvrđuje kao važan izvor korisnih fitonutrijenata koji mogu doprinijeti zaštiti i očuvanju ljudskog zdravlja.- Allium × cornutum Clementi ex Visiani is unique onion type, traditionally cultivated in South and coastal Croatia under the name 'Ljutika' and used in human diet. It is resistant to cold weather conditiones and drought, and adapted to growth on poor stony ground. This paper attempts to explore genome structure, shed light on the nutritional composition and check biological activity of this species. Molecular-cytogenetic and phylogenetic analysis of two ribosomal genes, 18S-5.8S-26S rDNA and 5S rDNA revealed that 'Ljutika' is a unique hybrid of three onion species: common onion, Allium cepa L., and two Asian onions, Allium pskemense B. Fedtsch and Allium roylei Stearn. One haploid genome (x = 8) of each of the three parent species was identified and visualized on mitotic and meiotic chromosomes of A. × cornutum by fluorescent in situ hybridization. Chloroplast and mitochondrial gene analysis showed that 'Ljutika' possesses a sterile CMS-S type of cytoplasm, important for onion breeding. Phytochemical analysis determined by HPLC showed that methanolic extracts of A. × cornutum and A. cepa showed slightly higher content of flavonoids (flavonols and anthocyanins) in A. × cornutum, which may be cause of its higher bioactive profile in compare to A. cepa. Both species showed a significant antioxidant, antigenotoxic and antiproliferative activity which makes them an important sources of phytonutrients that can contribute to the protection and preservation of human health.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PROIZVODNJA SJEMENA DUHANA U HRVATSKOJ Budimir, Ankica; Boić, M; Bolarić, Snježana ...
Sjemenarstvo,
02/2007, Letnik:
23, Številka:
5 - 6
Journal Article
Odprti dostop
U Hrvatskoj se na oko 6000 ha proizvede godišnje oko 12 000 000 kg duhana (N. tabacum L.) tipa virdžinija i berlej. U proizvodnji je preko 95% zastupljen domaći sortiment (F1 linijski hibiridi) ...razvijen u suradnji Agronomskog fakulteta Zagreb i Hrvatskih duhana, P.C. Kutjevo. Najzastupljeniji hibridi virdžinije u proizvodnji su DH17, DH12, DH14 i K7, a berleja BH2 i BH4. Sjemenska proizvodnja ovih hibrida izvodi se u Hrvatskim duhanima P.C. Kutjevo (kontinentalna klima, glinasto-ilovasto tlo). Roditelji u hibridima su oplemenjivačke linije dobrog prinosa i kvalitete osušenog lista, otporne na krumpirov virus Y (PVY). Proizvodnja sjemena F1 hibrida je na bazi citoplazmatsko muške sterilnosti (CMS) unešene u majčinsku liniju povratnim križanjem. Sjemenska proizvodnja obuhvaća održavanje majčinske (CMS i F analoga) i očinske linije i križanje CMS majčinske sa fertilnom očinskom linijom. Vodi se računa o odstranjivanju biljaka sa alelom za konverziju nikotina u nornikotin. Postupak proizvodnje hibridnog sjemena je nanošenje godinu dana ranije ubranog polena očinske linije čuvanog na temperaturi od -18 do -20°C na tučak majčinske CMS linije. Križanje (nanošenje polena) radi se od sredine srpnja do sredine rujna. Od oplodnje do zrelosti ploda treba oko mjesec dana. Ubrani tobolci se suše na temperaturi od 30-32°C. Očišćeno se sjeme čuva u uvjetima temperature 5-10°C i relativne vlage zraka ispod 30%. Sjeme zadrži klijavost preko 5 godina. Za uzgoj duhanskog rasada u hidroponskom sistemu koristi se pilirano sjeme koje se čuva u zatvorenim limenim posudama. U takvim posudama pilirano sjeme zadrži klijavost najmanje godinu dana. Sjeme proizvedeno opisanom tehnologijom ima visoku klijavost ( > 95%) i energiju klijanja.
PDF
