U našem prijašnjem radu, „Prilogu interpretaciji Feuerbachove sumnjive odsutnosti“, a kojega je ovaj tekst svojevrsni nastavak, pokušali smo odgovoriti na pitanje zbog čega između Ricoeurovih ...„Gospodara sumnje“, Marxa, Nietzschea i Freuda, nema, po našem mišljenju, najistaknutijeg praktikanta kritike religije – Ludwiga Feuerbacha. U ovom nam je radu namjera, da koristeći Ricoeurov hermeneutički kanon, sažeto ukažemo na osobitosti interpretacije religijskog u Feuerbachovoj ostavštini. Karakteristična Feuerbachova hermeneutika sredinom je 19. stoljeća prožela cijeli jedan naraštaj koji je u njegovoj teoriji religije otkrio način razmišljanja koji je dovodio u pitanje legitimitet svih im poznatih zemaljskih institucija i vlasti. Ali Feuerbach nije stao na tome: njegovo istraživanje religijskog fenomena dovelo ga je u konačnici do mjesta gdje je smatrao da jednom demifisticirani oblici religije otkrivaju nešto dijametralno suprotno otuđenju. Religija ovako postaje permanentna osnova intelektualne evolucije i ‘prometna zaobilaznica’ po kojoj ljudska vrsta dolazi do sebe-spoznaje o svojoj istinskoj naravi.
In our previous work, „A Contribution to Interpretation of Feuerbach’s Suspicious Absence“, to which this text serves as a sort of continuation, we attempted to address the question of why, in our perspective, the most prominent practitioner of religious critique, Ludwig Feuerbach, is absent among Ricoeur’s “Masters of Suspicion”: Marx, Nietzsche, and Freud. In this current work, our intention is to employ Ricoeur’s hermeneutical framework, succinctly, to highlight the peculiarities of the religious interpretation within Feuerbach’s legacy. Feuerbach’s distinct hermeneutics permeated an entire generation in the mid-19th century, a generation that discovered, within his theory of religion, a mode of thought that called into question the legitimacy of all known earthly institutions and authorities. However, Feuerbach did not stop there: his exploration of the religious phenomena ultimately led him to a point where he believed that once demystified forms of religion reveal something diametrically opposed to alienation. In this manner, religion becomes a perpetual foundation for intellectual evolution and a detour through which humankind arrives at self-awareness of its true nature.
Premda su u žanrovski hibridnom romanu Lavr Evgenija Vodolazkina hagiografska i ljubavna nit pripovijedanja neodvojive jedna od druge, u ovome se članku analiza romana usredotočuje uglavnom na njegov ...ljubavni tematski kompleks, preciznije rečeno, na koncept vječne ljubavi koji se iza tog kompleksa krije. Nastoji se pokazati da se Vodolazkin u svojem shvaćanju ljubavi inspirira s jedne strane kršćansko-platonističkim učenjem o erosu Vladimira Solov’eva i Nikolaja Berdjaeva, a s druge strane ortodoksno-teološkim tumačenjem strasti kao grijeha. U svakom slučaju, u semantičko polje “ljubav”, onako kako je u svom romanu vidi Vodolazkin, ulaze i strast, i samilost, i neupitna trajnost. Kad je riječ o značenju pridjeva “vječan” iz sintagme “vječna ljubav”, upozorava se najprije na semantički talog kršćanskog shvaćanja vječnosti, a zatim se smisao navedenog pridjeva nastoji razjasniti u okviru Vodolazkinovih metafizičkih pretpostavki o irelevantnosti odnosno nepostojanju vremena.
Posljednje dvije godine pandemija koronavirusa nametnula je brojne prepreke uobičajenim načinima turističkih putovanja. Jenjavanjem pandemije uklonjen je dio objektivnih restrikcija, no u mnogih je ...pojedinaca i dalje prisutan strah, u literaturi poznat pod nazivima poput „pandemijska/COVID putna anksioznost/strah/fobija". U ovom je radu temeljno istraživačko pitanje ispitati prediktore pandemijske putne anksioznosti, njezine veze s ponašanjem domaćih turista tijekom pandemije i s namjerama budućih turističkih putovanja. Kao polazišni konceptualni model korištena je Teorija planiranog ponašanja. Metodom analize traga testiran je osnovni i nekoliko alternativnih modela, na uzorku od 1102 hrvatskih turista. Rezultati su pokazali značajne glavne efekte, pri čemu su varijable modela objasnile 23 % putnog ponašanja tijekom pandemije, te 20 % namjera inozemnih putovanja. Kako je pandemija COVID-19 još uvijek aktualna, a u meðuvremenu su se pojavile i nove globalne ugroze (poput rata i ekonomske krize), istraživanje putne anksioznosti ostaje relevantna tema istraživačima i praktičarima na području turizma.
This study was conducted to determine the predictors of marital love. Sternberg's Triangular Theory of Love (1986) is used as a starting point. Accordingly, a theoretical model that consists of four ...groups of level 1 predictor variables and a group of level 2 variables is used. The dependent variables in the model include the three dimensions of love: Passion, Intimacy, and Commitment. The research was conducted among 884 married couples from different parts of Croatia. The results show that married women are less passionate and that marriage partners' passion in marriage is greater at the beginning of the marriage without children and when there is a mutual physical attraction between partners. Married women report less intimacy while greater marital intimacy was present in marriages where there is greater partner support. Unlike passion, the experience of intimacy does not vary at different marital stages. Women show less commitment and partners' commitment to marriage is greater when there is greater emotional stability of both partners, greater mutual physical attraction, and partner support. At the end of the paper, limitations on making firmer conclusions based only on the present study are emphasized.
Posljednje dvije godine pandemija koronavirusa nametnula je brojne prepreke uobičajenim načinima turističkih putovanja. Jenjavanjem pandemije uklonjen je dio objektivnih restrikcija, no u mnogih je ...pojedinaca i dalje prisutan strah, u literaturi poznat pod nazivima poput „pandemijska/COVID putna anksioznost/strah/fobija“. U ovom je radu temeljno istraživačko pitanje ispitati prediktore pandemijske putne anksioznosti, njezine veze s ponašanjem domaćih turista tijekom pandemije i s namjerama budućih turističkih putovanja. Kao polazišni konceptualni model korištena je Teorija planiranog ponašanja. Metodom analize traga testiran je osnovni i nekoliko alternativnih modela, na uzorku od 1102 hrvatskih turista. Rezultati su pokazali značajne glavne efekte, pri čemu su varijable modela objasnile 23 % putnog ponašanja tijekom pandemije, te 20 % namjera inozemnih putovanja. Kako je pandemija COVID-19 još uvijek aktualna, a u međuvremenu su se pojavile i nove globalne ugroze (poput rata i ekonomske krize), istraživanje putne anksioznosti ostaje relevantna tema istraživačima i praktičarima na području turizma.
Pozitivna psihologija i pokret pozitivnoga organizacijskog ponašanja, usredotočujući se na iskustva zaposlenika, stavljaju u prvi plan faktore pozitivnih psiholoških stanja zaposlenika. Posljednjih ...je godina nekoliko istraživanja naglasilo praktičnu važnost zaposlenikova angažmana i strasti prema poslu (dualni model strasti; Vallerand i sur., 2003) u predviđanju različitih pozitivnih osobnih i organizacijskih ishoda (npr. izvedba na zadacima, dobrobit). Iako se i angažman i strast čine relativno transparentnim konstruktima koji se mogu lako uočiti, njih je zapravo teško jasno definirati i međusobno razlikovati. Stoga je cilj ovog rada pružiti detaljan prikaz njihovih zajedničkih aspekata i konceptualnih razlika, u kontekstu radnog okruženja. Najveće preklapanje postoji između angažmana i tzv. skladne strasti, aono se temelji na zajedničkom razvojnom mehanizmu koji se nalazi u podlozi obaju konstrukata, snažnoj motivaciji za bavljenjem poslom, snažnoj identifikaciji s poslom i sličnim odnosima s različitim faktorima koji prethode ili su posljedica razvoja ovih konstrukata. Smatra se da bi šira teorija (poput npr. samodeterminirajuće teorije) bila primjenjivija u objašnjavanju navedenih konstrukata te bi se na taj način ujednačila zajednička obilježja obaju konstrukata i time izbjeglo ponavljanje i rizik multipliciranja koncepata unutar pozitivne psihologije.
Uz povijesnu sliku hrvatske prošlosti, roman Zlatarovo zlato prikazuje
lik strastvene žene vođene podivljalim nagonima koja se služi svojim
tijelom kao objektom manipulacije. Klara Grubarova je lik ...nagonske i
privlačne žene koja preko strasnih avantura umiruje svoje mladenačke
požude i neispunjene seksualne maštarije. Klarino božansko tijelo je
uzrok duševne i tjelesne zaluđenosti muškaraca nadopunjavajući svoju
koketnost brižnošću za vlastito dijete te hladnokrvnim otklanjanjem
protivnika sa scene.
Središnju tematiku želje i erotske strasti prožimaju usporedni i suprotni motivi melankolije i manjka (uskrate). Ova dihotomija prisutna je na svim razinama pisanja i poetike Marguerite Duras – od ...tematike preko naracije, retorike i stila do višeslojne metaforičnosti. Polazište njezina umjetničkog, „ženskog”, pjesničkog rukopisa (écriture) u drugačijem je, uzajamnijem odnosu između tijela (osjeta, emocija) i jezika, imaginarnog i simboličkog, slike i riječi, doslovnog i svih prenesenih značenja – u tekstu. To se očituje u ovom lirskom, avangardnom, ujedno modernom i antimodernom opusu na križanju proze i poezije, kao i u eksperimentalnom, novovalnom filmu 1960-ih i 1970-ih. U srži „poetike žudnje” nalazi se dihotomičan odnos suprotnosti, ali i razmjene između osjetilnosti i spoznaje, ljubavi i boli. Ključ je te poetike sljubljivanje i interakcija antinomija koje ipak ostaju – razlike (kao što su muško i žensko, Istok i Zapad, strast i melankolija, „život” i „art”...). „Ženska” žudnja preobražava se u gestu unutrašnjeg egzila i subverzije subjekta prema povijesnom determinizmu, autoritarizmu društvene moći i ratia. Motivima erotske strasti i ljubavi pridružuju se bol zaborava i bol pamćenja. Pismo je semiotizirana interpretacija iskustva, odnos nesvjesnoga i jezika. Želja i strast kao najjači élan vital antipod su potištenosti i osjećaju kontingencije. Žudnja i tjeskoba dva su pola graničnog, paradoksalnog pisma „ženske razlike” (border writing). U prostoru između tjelesnosti i semiotike, osobne i rodne povijesti, ljubav i pismo, etika i filozofija, poetika i jezik ponašaju se kao uzajamne metafore.
PDF
