Im Beitrag wird festgestellt, dass entscheidende heimatbezogene Impulse aus der bürgerlichen und professionell-schöpferischen Biographie von Skok einen dauerhaften inspirativen Ausgangs- und ...Stützpunkt für seine spätere wissenschaftliche Beschäftigung mit Varaždiner literarischen Themen (ausgewählten Schriftstellern und deren Werken) darstellten. Das bezieht sich in erster Linie auf Studien und Essays über die Schriftsteller des sog. Varaždiner Literaturkreises - von Miroslav Krleža, Zvonko Milković und Gustav Krklec bis zu den zeitgenössischen Autoren (Miroslav Sicel u.a.). Das gesamte Opus oder die Schlüsselwerke dieser Autoren beurteilt Skok im literaturhistorischen Kontext der kroatischen kajkawischen Literatur, und zwar mit den profilierten wissenschaftlichen Instrumenten, die auf den relevanten Erfahrungen der Zagreber stilistischen Schule und der modernen Theorien der Literaturwissenschaft beruhen.
O razširjenosti del flamskega skladatelja Orlanda di Lassa (1530/1532-1594) v drugi polovici 16. in začetku 17. stoletja pričajo mnogi izvirni tiski in prepisi njegovih skladb, ohranjeni po številnih ...evropskih knjižnicah. Med njimi sta v Narodni in univerzitetni knjižnici v Ljubljani ohranjena dva nepopolna rokopisna prepisa, ki vsebujeta Lassovo zgodnjo parodično mašo, osnovano na pariški šansoni Je ne menge point de porc Claudina de Sermisyja (ok. 1490–1562). Missa super Ie ne menge poinct de porcq danes vzbuja pozornost predvsem zaradi njenega modela. Med razlogi za Lassovo uporabo Sermisyjeve šansone s popolnoma posvetnim značajem kot osnove za mašo se kot ključnega pomena kažejo predvsem prefinjene glasbene kvalitete predloge.
U dokumentima „Škole za život“ piše da se međupredmetne teme odnose na općeljudske vrijednosti i kompetencije za život u 21. stoljeću i da su svakodnevno prisutne u odgojno-obrazovnom radu cjelokupne ...obrazovne vertikale. Prvi je cilj ovog rada saznati mišljenja učitelja osnovnih i nastavnika srednjih škola o kurikulima međupredmetnih tema, njihovoj provedbi i procjeni potrebne potpore. Da se realizacija ne bi svela na puku formalnost bilježenja poveznica za propisani kurikul uz pojedini nastavni predmet, rezultati pokazuju da je učiteljima i nastavnicima neophodna potpora, kako u sadržajnom i motivacijskom smislu, tako i u samoj provedbi.
Ulogu takve potpore mogu odigrati ciljane autorske priče koje se mogu koristiti pripovijedanjem tradicionalnim i digitalnim načinom. Drugi je cilj istražiti iskustva djece osnovnoškolske dobi u vezi s pripovijedanjem ciljanih priča u okviru provođenja međupredmetnih tema. Rezultati pokazuju da učenici rado slušaju priče uz koje se identificiraju s vršnjacima iz priče, analiziraju probleme i anticipiraju rješenja. Treći je cilj istražiti važnosti potpore učiteljima putem pripovijedanja kao metode ostvarivanja odgojno-obrazovnih očekivanja u međupredmetnim temama te njihove procjene prednosti digitalnog pripovijedanja u odnosu na tradicionalno pripovijedanje.
Rezultati pokazuju da je takva potpora značajna uz navedene prednosti pripovijedanja ciljanih priča u oba oblika (npr. prilagodba specifičnostima pojedinog razrednog odjela, uzrastu učenika) uz naglasak da digitalno pripovijedanje ima prednost jer se može koristiti višekratno, bez fizičkog prisustva pripovjedača, skupno u školi i individualno kod kuće.
This article looks at the song cycle Ludlow and Teme, written by Ivor Gurney in 1919. Gurney set poems from A.E. Housman's A Shropshire Lad (1896), which were popular with many composers in the early ...twentieth century. However, Gurney's recent war experience and his own war poetry tell a very different story from Housman's pre-war poetic versions of the military. The article examines the complex relationship between the songs and their texts. It looks at how Gurney, a poet and composer, uses Housman's words to write songs that both embrace and attack the military, exploring in music the same themes with which his own war poems are concerned.
O bioetici i bioetičkim temama posljednjih desetljeća govori se ne samo u znanstvenim krugovima već im se i u široj javnosti posvećuje sve veća pozornost. U tome je veoma velika uloga medija koji ne ...samo informiraju već potiču rasprave i doprinose educiranju o bioetičkim temama koje su od većega značenja i interesa. Njihova je uloga važna jer se od njih očekuje da na određeni način pomažu u tumačenju složenih bioetičkih tematika i pojmova kako bi bila što je moguće više razumljiva široj publici. Budući da takvo novinarstvo pretpostavlja određene kompetencije i znanja, bilo da je riječ o novinarima koji trebaju izvještavati o takvim temama ili pak bioetičarima koji nastupaju u medijima ili javnosti, sve se više govori o posebnom obliku novinarstva, tzv. „bioetičkom novinarstvu“. Polazeći od istraživanja „Učestalost prikaza bioetičkih tema u hrvatskim dnevnim i tjednim tiskovinama“ u tekstu se istražuju najučestlije novinarske forme, učestalost govora o bioetičkim temama u hrvatskim dnevnim i tjednim tiskovinama, odnosno vrijednosni pristup u analiziranim prilozima. Predstavljanjem i analizom rezultata istraživanja dobit će se uvid u osnovne karakteristike bioetičkog novinarstva u Hrvatskoj, što može biti vrijedno polazište ne samo za daljnja istraživanja već i nastojanja oko poboljašanja kvalitete takvoga novinarstva.
Europski kršćani, navlastito katolici, bitno su utjecali na rađanje, razvoj i život europskih integracija nastalih nakon Drugoga svjetskog rata na temeljima kršćanskih i humanističkih vrijednosti, ...demokratskih načela i prvenstva prava - Vijeća Europe, Europske unije i Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi. Ta začinjavačka uloga kršćana, kao i katarzički duh vremena bili su ti koji su vrlo prirodno potaknuli potrebu i održali stalnost najprije neformalnog, a zatim sve više obveznog dijaloga između religija i »zajednica uvjerenja« s europskim institucijama. U političkoj integraciji Vijeća Europe, taj se dijalog vodi kako s nevladinim udrugama, tako i u okviru institucionalne zaštite vrijednosti, ljudskih prava i socijalnih postignuća. Što se pak tiče pretežito ekonomske integracije, Europske unije, dijalog se najprije razvio na neformalan način - zahvaljujući zauzetim kršćanima u EU institucijama - da bi tek u posljednje četiri godine zadobio i obvezno značenje za institucije EU, kao i institucionalnu posvetu u ugovoru o EU. U tom redovitom, otvorenom i transparentnom dijalogu, koji ima više razina i sadržaja, sudjeluje s katoličke strane prvenstveno koordinacija biskupskih konferencija zemalja članica EU - COMECE, ali i druge vjerske zajednice i »zajednice uvjerenja«. Europski kontinent tako daje primjer vođenja računa o vrijednosnim kriterijima i uvažavanju duhovnih i filozofskih načela u formuliranju i provođenju politika koje su europske integracije u stanju obavljati, po načelu subsidijarnosti, na korist država članica i europskih građana.
U 15 godina (1996.-2011.) Franjo Emanuel Hoško objavio je crkveno-povijesnu tetralogiju o zbivanjima u životu Katoličke crkve u Slavoniji i Podunavlju od sredine 18. do kraja 19. st. Knjige je ...naslovio po četvorici franjevaca, članova slavonsko-podunavske Provincije sv. Ivana Kapistranskoga, koji su živjeli i djelovali u vrijeme jozefinizma i liberalizma, pa se usredotočuje na spomenute idejne i društveno-političke pokrete u tom vremenu. Prva knjiga je o Josipu Paviševiću (1734.-1803.) koji je neposredni svjedok radikalnoga jozefinizma i njegova nemilosrdnog zadiranja u franjevački život i njihovo pastoralno djelovanje. Druga knjiga otkriva lik Grge Čevapovića (1786.-1830.) koji osporava ustrojstvo kasnoga jozefinizma i ranoga liberalizma, ukazujući na njihov negativan utjecaj na život Crkve i franjevaca te nastoji razboritim postupcima stvoriti mogućnosti franjevačke obnove. O mlađem, Čevapovićevu suvremeniku, Marijanu Jaiću (1795.-1858.) govori treća knjiga i predstavlja ga kao crkvenoga obnovitelja među hrvatskim preporoditeljima. Sam ban Josip Jelačić 1750. godine priznao je Jaiću da svojim literarnim djelovanjem i glazbenim stvaralaštvom nastoji, poput njega, oko „napretka narodnoga i ćudorednoga izobraženja“, tj. narodnoga preporoda i duhovne obnove. Četvrta knjiga predstavlja povjesničara Euzebija Fermendžina (1845.-1897.), koji je zbog skupljanja i objavljivanja povijesnih izvora zavrijedio članstvo u negdašnjoj JAZU. Gotovo je nepoznato da se je više od jednoga desetljeća zauzimao u Rimu da u novomu općem franjevačkom zakoniku bude jasno zabilježena apostolska uloga franjevaca u poslanju Crkve. U to ga je uvjerilo poznavanje franjevačke prošlosti među Hrvatima, a visoka je upravna služba utvrdila da je apostolsko djelovanje preduvjet da franjevci u ugarskom dijelu Austro-Ugarske provedu mukotrpni proces napuštanja jozefinističkoga nasljeđa i prihvate zasade cjelovitoga i izvornoga franjevaštva. Tako je proročki zacrtao hrvatskim franjevcima neupitni kriterij njihove trajne vitalnosti. Hoškova tetralogija doprinos je boljemu poznavanju hrvatske crkvene povijesti u Slavoniji i Podunavlju u 18. i 19. stoljeću, ali ovaj rad zadržava se samo na temama crkvene pastoralne povijesti jer njihovo upoznavanje u mnogočemu razjašnjava ondašnju tipologiju hrvatskih katolika i lik hrvatskih franjevaca.
Early hop growing and drying established by end of the 16th century. Topography along small riven valley good for hops. Ki were often built attached to the end of a farmhouse, an obvious fire hazard ...next to timbe framed building. Patterned brickwork was used in the distinctive ventilation holes. Long louvred ridge vents another feature. The major market in Worcester supplied the West Midlands breweries. Roundels came later to the West Midlands.
Rad prikazuje razlike između osnovnoškolske nastave povijesti u Hrvatskoj i Engleskoj, prema sadržajima osnovnih obrazovnih dokumenata tih država, a koji se odnose na samu nastavu. To su engleski ...kurikulum nastave povijesti (National curriculum in England: history programmes of study) te hrvatski Nacionalni okvirni kurikulum i Nastavni plan i program za osnovnu školu, a govori i o aktualnom prijedlogu kurikularne reforme u Republici Hrvatskoj. Nakon početnog objašnjavanja kulturnih razlika do kojih dolazi u ova dva sustava obrazovanja nastave povijesti, rad donosi kronološki prikaz razlika u sadržajima o kojima se učenici poučavaju. Zatim, rad objašnjava još neke razlike u ta dva sustava, poput prilagođenosti dobi učenika za pojedine nastavne sadržaje, odnosa nastave prema kontroverznim povijesnim temama i odnosu lokalne, nacionalne i globalne nastave povijesti.U pisanju rada korišteni su originalni obrazovni dokumenti te je donesena njihova temeljita analiza prema navedenim točkama.