Uvod: Trudnoća donosi mnogobrojne promjene na organizam žene, te se intenzitet promjena mijenja ovisno o razdoblju trudnoće u kojem se žena nalazi. Upravo fizioterapeut svojim intervencijama utječe ...na poboljšanje funkcije i olakšavanje tih promjena. Postupci: Prikupljeni su podaci iz medicinske literature, odnosno knjiga u tiskanom i elektronskom izdanju, te iz znanstveno-medicinskih baza podataka Scopus, PubMed/Medline na engleskom jeziku, te CROSBI i Hrčak za časopise na hrvatskom jeziku. Prikaz teme: Trudnoća utječe na promjenu respiratornog, kardiovaskularnog i mišićno-koštanog sustava, što može dovesti do pojave boli, pogoršanja funkcije, anksioznosti i depresije trudnice. Fizioterapeut pravilnom procjenom i fizioterapijskom intervencijom utječe na poboljšani ishod i tijek poroda primjenom individualizirane tjelovježbe, čime se utječe na tjelesnu težinu majke i postiže pozitivan učinak na kliničku sliku djeteta pri rođenju, te se sprječavaju neke moguće komplikacije u zdravlju djeteta. Zaključak: Za zdravlje majke i djeteta u trudnoći i pri porodu bitno je pravilnim fizioterapijskim intervencijama koje uključuju tjelesno vježbanje, procjenu muskulature i dijastaze, pravilnu prehranu i edukaciju, utjecati na kompletno psihofizičko zdravlje trudnice.
Introduction: Pregnancy brings many changes to a woman's body. The intensity of changes depends on the period of pregnancy of a woman. It is the physiotherapist who influences the improvement of the function and facilitates these changes with his interventions. Procedure: Data from medical literature were collected. The literature includes a book in printed and electronic edition, as well as scientific and medical databases such as Scopus, PubMed/Medline in English and CROSBI and Hrčak in Croatian. Overview: Pregnancy affects the change of the respiratory, cardiovascular and musculoskeletal system, which can lead to pain, worsening of function, anxiety and depression of expecting mothers. The right treatment and proper intervention of the physical therapist can improve pregnancy and childbirth if personalized exercises are applied. That can affect women's body mass and it has a useful effect on the child's clinical reading at birth, and can also prevent likely complications in the child's health that can happen in the future. Conclusion: For the health of both mother and child, during pregnancy and in childbirth, it is important to affect the entire psychological and physical health of pregnant women with proper physiotherapeutic interventions that include physical exercise, proper nutrition and education.
Od fenotipa do biološkog liječenja teške astme Kljaić Bukvić, Blaženka; Ivković Jureković, Irena; Navratil, Marta ...
Paediatria Croatica,
06/2022, Letnik:
66, Številka:
1-2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Teška astma je složena i heterogena bolest koja kliničara stavlja pred težak zadatak razlikovanja bolesnika prema rizičnim manife- stacijama bolesti (fenotipovi) i specifičnim patofiziološkim ...mehanizmima u podlozi bolesti (endotipovi), a sve u cilju odabira što učinkovitijeg liječenja prilagođenog potrebama pojedinog bolesnika. Dosadašnja istraživanja i pokušaji fenotipiziranja bolesnika s astmom, pa tako i teškom astmom, kod djece nisu dovela do jedno- značnog zaključka, osim već otprije poznatih činjenica da najveći dio djece ima atopiju s višestrukim preosjetljivostima (nerijetko kombinacija nutritivnih i aeroalergena, uloga plijesni), reverzibilnu bronhoopstrukciju i rane znakove remodelacije bronha. Samo mali broj djece ima trajnu bronhoopstrukciju (FEV1< 80%). Endotipovi teške astme ne razlikuju se od onih opisanih u astmi općenito: tip 2 (visoki Th2; eozinofili u serumu i sputumu, visoki IgE, FeNO; ključni citokini IL-4, IL-5, IL-13) i ne-tip 2 (niski Th2, neutrofilna, pau- cigranulocitna ili miješana upala; ključni citokini IL-8, IL-17, IL-22). Tip 2 je češći endotip kod djece i za njega postoji dostupna i odo- brena biološka terapija (anti-IgE i anti-IL-5). Ne-tip 2 je rjeđi endotip, obilježen općenito ograničenim terapijskim opcijama, među kojima se razmatra primjena azitromicina. Teška astma, iako kod djece rijetko zastupljena, predstavlja rizični fenotip koji ozbiljno narušava kvalitetu života. Pažljivo praćenje bolesnika i određivanje temeljnog endotipa omogućuje izbor i primjenu ciljanog i personaliziranog liječenja.
Retrospektivno su analizirane kliničke značajke i antimikrobna terapija u 60 bolesnika s legionarskom bolesti koji su hospitalizirani u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu u ...dvogodišnjem razdoblju, 2018. - 2019. godine. Dijagnoza legionarske bolesti utvrđena je serološkim testovima i/ili određivanjem antigena L. pneumophila serotip 1 u urinu. Vodeći simptomi bolesti bili su vrućica (100,0%), kašalj (83,3%) i zimice (81,7%), a najvažniji laboratorijski pokazatelji povišena vrijednost C-reaktivnog proteina (100,0%), ubrzana sedimentacija eritrocita (98,1%) i leukocitoza (79,7%). U više od dvije trećine bolesnika opisuje se bronhopneumonički infiltrat na plućima (68,3%), a pleuralni izljev u 41,7% bolesnika. Najčešća inicijalna antimikrobna terapija u bolnici bila je kombinacija beta laktamskog antibiotika i azitromicina (53,3%). Inicijalna antimikrobna terapija je korigirana u (48.3%), najčešće u monoterapiju azitromicinom (35,4%), potom levofloksacin (6,7%) te moksifloksacin (5,0%). Nije zabilježena razlika u liječenju bolesnika između azitromicina, levofloksacina i moksifloksacina. Tri (5,0 %) bolesnika su umrla.
Laseri u liječenju mliječnih zuba Bašić, Rebecca; Budak, Lea; Megovetić-Vranić, Dubravka
Paediatria Croatica,
12/2021, Letnik:
65, Številka:
4
Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Smatra se da je korištenje lasera u terapiji novorođenčadi i male djece, uključujući i pacijente s posebnim potrebama, učinkovito prilikom restaurativnih zahvata i terapije mekih tkiva. Uporaba ...različitih vrsta lasera prilikom terapije pojedinih tkiva ovisi o načinu interakcije tkiva s laserskom svjetlošću i željenom učinku u svrhu liječenja. Terapija laserom ima pozitivan antimikrobni učinak i po- voljno utječe na mineralizaciju cakline. Nd:YAG laser povećava otpornost cakline na demineralizaciju što ga čini vrijednom terapij- skom mogućnosti u kombinaciji s fluoridacijom zuba. Laseri se mogu koristiti u širem spektru vitalnih i avitalnih preparacija pulpe mliječnih zuba uključujući prekrivanje pulpe, pulpotomiju i pulpektomiju. Upotreba lasera u dentalnoj medicini ima posebnu važ- nost u radu s djecom. Svojom preciznošću i selektivnošću laseri omogućuju minimalno invazivnu preparaciju tvrdih zubnih tkiva. Također, predstavljaju manju opasnost za termičke ozljede tkiva prilikom preparacije u usporedbi s klasičnim tehnikama preparacije. Zbog manjeg kontakta terapijskog pomagala i tkiva smanjena je bol i vibracije prilikom preparacije. Time se postiže bolja suradlji- vost pacijenata zbog smanjene dentalne anksioznosti i fobije u djece. Veća ugoda pacijenta je postignuta i analgetičkim učinkom erbijevog lasera, zbog nepostojanja potrebe za uporabom lokalnih anestetika prilikom zahvata. U ovom radu predstavljeno je pro- vedeno kliničko istraživanje na 120 pacijenata u dobi 5 – 8 godina. Sudionici ispitivanja bili su podjeljeni u dvije skupine na kojima su se proveli postupci tradicionalne pulpotomije i pulpotomije diodnim laserom. Rezultati istraživanja potvrdili su kliničku vrijednost primjene diodnih lasera u dječjoj i preventivnoj dentalnoj medicini.
Klinički sindrom hiperadrenokorticizma u pasa (HAC) je jedna od najčešćih endokrinopatija u veterinarskoj medicini. Kliničke manifestacije i laboratorijski nalazi odražavaju utjecaj kronično povišene ...razine cirkulirajućeg kortizola. Dijagnostika započinje utvrđivanjem odgovarajuće anamneze i prisustva jednog ili više karakterističnih kliničkih znakova pri čemu što je broj simptoma veći to je sumnja na HAC utemeljenija. Prema preporukama konsenzusa u veterinarskoj medicini, da bi se povećala pozitivna prediktivna vrijednost endokrinološkog testiranja na HAC, ona bi se trebala provoditi samo u pacijenata s odgovarajućim kliničkim znacima, rezultatima slikovne dijagnostike i u pacijenata s komorbiditetima koji ne reagiraju na adekvatnu terapiju. Radi lažno negativnih i lažno pozitivnih rezultata koji su obično posljedica prisustva drugih bolesti ili uporabe nekih lijekova, niti jedan od trenutno raspoloživih testova nije posve pouzdan. Dijagnostički se testovi za HAC zasnivaju na dokazivanju ili povećane proizvodnje kortizola ili smanjene osjetljivosti osovine hipotalamus-hipofiza-adreni na negativnu povratnu spregu glukokortikoidima. Dostupne testove dijelimo na dijagnostičke testove (ACTH-stimulacijski test, test supresije niskom dozom deksametazona i omjer kortizola i kreatinina u urinu) i razlikovne testove (određivanje koncentracije endogenog ACTH, test supresije niskom dozom deksametazona, test supresije visokom dozom deksametazona i supresija deksametazonom s omjerom kortizola i kreatinina u urinu). Najbolji se dijagnostički rezultati postižu uporabom kombinacije testova adrenalne funkcije i slikovne dijagnostike. Svi se modaliteti slikovne dijagnostike mogu rabiti no razlikuju se, kao i testovi adrenalne funkcije, po svojoj osjetljivosti i specifičnosti. Raspoloživa slikovna dijagnostika za bolesti nadbubrežnih žlijezda uključuje ultrazvučnu pretragu te kompjuteriziranu tomografiju (CT) ili magnetsku rezonanciju (MR) abdomena, dok se za bolesti hipofize najčešće koriste CT ili MR glave. Da bi se došlo do definitivne dijagnoze najčešće se koristi kombinacija ultrazvučne pretrage abdomena s jednim od dijagnostičkih testova adrenalne funkcije. U odabiru optimalne terapije na raspolaganju su zračenje te kirurška i medikamentozna terapija. Operativni zahvati na hipofizi i adrenalnim tumorima, kao i radioterapija hipofize etiološki su oblici liječenja i iako su potencijalno kurativni nisu široko dostupni, skupi su i nose svoje vlastite rizike. Medikamentozna se terapija sastoji ili od davanja adrenokortikolitičkog lijeka mitotana ili inhibitora steroidogeneze trilostana. Oba su lijeka relativno skupa, a njihova primjena podrazumijeva i neki oblik doživotne terapije, a nose i neke vlastite rizike. Da bi se odabrala optimalna terapija ovaj pregledni rad razmatra terapijske opcije HAC-a s obzirom na dostupnost, učinkovitost i moguće nuspojave te uzevši u obzir oblik bolesti, moguće napredovanje te dob i komorbiditete pojedinačnih pacijenata.
Jesmo li napredovali u liječenju KOPB-a? Vukić Dugac, Andrea; Karla Crnogorac, Iva; Dobrić, Ana ...
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
10/2021, Letnik:
30, Številka:
2 Astma i KOPB
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Od daleke 1965. kada je prvi puta dr. William Briscoe upotrijebio izraz kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) pa sve do danas, rasla su i mijenjala se saznanja o KOPB-u, a s njima i liječenje ...ove kronične i progresivne bolesti. Bronhodilatatori su i dalje osnova liječenja, a primjena kombinirane terapije ili najnovije trojne terapije namijenjena je bolesnicima s više simptoma i čestim egzacerbacijama. Daleko veće promjene je doživio sam terapijski pristup. U prošlosti se odluka o liječenju temeljila na stupnju opstrukcije za razliku od današnjeg pristupa, kada težimo personalizaciji u liječenju KOPB-a. Na raspolaganju nam stoje brojni novi lijekovi u različitim inhalatornim uređajima, čime možemo osigurati bolesniku s KOPB-om najbolji terapijski odabir u inhaleru koji najviše odgovara bolesnikovim potrebama. Osim farmakološkog napretka u liječenju KOPB-a, treba istaknuti i razvoj nefarmakoloških metoda liječenja, prije svega plućne rehabilitacije, kao sastavne i ravnopravne komponente u zbrinjavanju bolesnika s KOPB-om. Međutim, današnje liječenje usmjereno je ponajprije zbrinjavanju bolesnika sa značajnim simptomima bolesti. Nedostaju nam lijekovi koji bi mijenjali sam tijek bolesti, odnosno zaustavili daljnju progresiju bolesti. Ne postoje definirane opcije za rani KOPB. U tijeku su brojna istraživanja različitih lijekova za koje se očekuje da budu učinkovita. Međutim za sada niti jedna od ispitivanih opcija nije dovela do značajnijih pomaka. Koliko god nam se činilo da znamo sve o KOPB-u, još uvijek ne znamo dovoljno da bismo ga izliječili.
Uvod: Trombofilija povećava rizik od ponovnog pobačaja i drugih ozbiljnih opstetričkih komplikacija kao što je preeklampsija, abrupcija posteljice i zastoj u rastu fetusa. Cilj: istražiti ...učinkovitost antiagregacijske i antikoagulacijske terapije u odnosu na: pojavu i težinu opstretičkih komplikacija i ishod trudnoće. Ispitanice i metode: Multicentrična retrospektivno/prospektivna studija. Istraživanje je provedeno u razdoblju 2018-2021. godine na područiju Zeničko-dobojske županije, Federacija Bosne i Hercegovine. Laboratorijske analize obavljene su u Kantonalnoj bolnici Zenica (Ginekološko-akušerski odjel) i Općoj bolnici Tešanj (Ginekološko-akušerski odjel). U istraživanje je uključeno 180 ispitanica. Formirane su dvije osnovne skupine: radna (skupina ispitanica) i kontrolna skupina. Radnu skupinu činilo je ukupno 120 ispitanica (N=120). Kontrolnu skupinu činilo je ukupno 60 ispitanica (N=60). Rezultati:Primjena antikoagulacijske terapije u profilaktičkim i terapijskim dozama utjecala je na smanjenje učestalosti i težine komplikacija, pozitivan učinak u postizanju terminske trudnoće, te pozitivan učinak u profilaksi tromboembolijskih bolesti. Primjenom antiagregacijske terapije postignut je pozitivan učinak profilakse tromboze, ali ne i smanjenje broja komplikacija. Zaključak:Utvrđen je bolji učinak antikoagulacijske u odnosu na antiagregacijsku terapiju u postizanju terminske trudnoće, smanjenja broja komplikacija i tromboze.
Introduction: Thrombophilia increases the risk of recurrent miscarriage and other serious obstetriccomplications such as preeclampsia, placental abruption, and fetal growth retardation.Aim: to investigate the effectiveness of antiplatelet and anticoagulation therapy in relation to: theoccurrence and severity of obstetric complications and the outcome of pregnancy.Respondents and methods: A multicenter retrospective/prospective study. The research wasconducted in the period 2018-2021 on the territory of Zenica-Doboj Canton, Federation of BiH. Laboratoryanalyses were performed at Zenica Cantonal Hospital (Department of Gynecology and Obstetrics) andTešanj General Hospital (Department of Gynecology and Obstetrics). 180 respondents were included in thestudy. Two basic groups were formed: Working (group of respondents) and control group. The workinggroup consisted of a total of 120 respondents (N = 120). The control group consisted of a total of 60respondents (N = 60).Results: The use of anticoagulant therapy in prophylactic and therapeutic doses had an effect onreducing the frequency and severity of complications, a positive effect in achieving term pregnancy and apositive effect of thromboembolic disease prophylaxis. The application of anti-aggregation therapy achieved a positive effect of thrombosis prophylaxis, but not a reduction in the number of complications.The use of anti-aggregation therapy has had a positive effect on the prevention of early pregnancy loss.Conclusion: A better effect of anticoagulation compared to anti-aggregation therapy was found inachieving term pregnancy, reducing the number of complications and thrombosis
Rekurentne infekcije mokraćnog sustava odnose se na pojavu tri ili više epizoda u godinu dana ili dvije ili više epizoda unutar šest mjeseci, a koje su dokazane urinokulturom.Česte su u žena svih ...dobnih skupina, te tako oko 60% žena ima barem jednu epizodu cistitisa tijekom života, a procjenjuje se da će 20-40% žena koje su imale jednu epizodu cistitisa, vjerojatno imati još jednu, od kojih će 25-50% imati rekurentne infekcije. Predispozicijski čimbenici jednaki su kao i za pojedinačne epizode, a ponešto se razlikuju u žena generativne dobi od onih u menopauzi. Glavni predispozicijski čimbenik u mladih žena je spolni odnos, a u postmenopauzi nedostatak estrogena. Nakon provedene terapije indiciran je neki oblik antimikrobne, a potom i neantimikrobne profilakse, te prenosimo smjernice za liječenje i profilaksu. U Ambulanti za urogenitalne infekcije Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", Zagreb, u razdoblju od 1.10.2021. do 30.9.2022. bilo je 996 pregleda, a radi rekurentnih infekcija mokraćnog sustava bilo je pregledano 275 žena kroz 503 pregleda. Njih 87,3% imalo je barem jedan predispozicijski čimbenik, od kojih su najčešći bili peri- i postmenopauza, te inkontinencija mokraće. Antimikrobnu je profilaksu primalo 93,1% bolesnica, najčešće u trajanju od 6 mjeseci (31,3%) i to nitrofurantoinom (72,3%), fosfomicinom (11,7%), te sulfametoksazol/trimetoprimom (9%). Neantimikrobnu je profilaksu uzimalo 26,5% žena, najčešće D-manozu (91,8%). Dokazani recidiv za vrijeme ili nakon profilakse imalo je 16,7% žena, a u njih 32,6% uzročnik je bio isti kao i tijekom primarne infekcije. S obzirom na učestalost rekurentnih infekcija mokraćnoga sustava, važno je ispravno postavljanje dijagnoze, te indikacije za antimikrobnu profilaksu, kako bi se poboljšala kvaliteta života bolesnica. No, s obzirom na rastuću rezistenciju mikroorganizama na antibiotike, treba biti racionalan u njihovoj primjeni u profilaktičke svrhe. Stoga su izbor bolesnica za profilaksu i njihovo praćenje ključni. Za ispravno postupanje u svakodnevnom kliničkom radu potrebno je uvijek pratiti najnovije smjernice stručnih društava.
Recurrent urinary tract infections refer to the occurrence of three or more episodes in one year or twoor more episodes within six months that are proven by urine culture.They are common in women of all age groups, so about 60% of women have at least one episode ofcystitis during their lifetime. An estimated 20-40% of women who have had one previous cystitis episode are likely to experience an additional episode, 25-50% of whom will experience multiple recurrent episodes.The predisposing factors are the same as for individual episodes, and they differ somewhat in women ofreproductive age from those in menopause. The main predisposing factor in young women is sexualintercourse, and in post menopause estrogen deficiency.After the therapy, some form of antimicrobial and then non-antimicrobial prophylaxis is indicated, andwe convey the guidelines for treatment and prophylaxis.In the Outpatient Clinic for Urogenital Infection of the University Hospital for Infectious Diseases "Dr.Fran Mihaljević", Zagreb, there were 996 examinations in the period from October 1, 2021 until September30, 2022. 275 women were examined for recurrent urinary tract infections through 503 examinations.87.3% of them had at least one predisposing factor, the most common ones being peri- and post menopauseand urinary incontinence.93.1% of patients received antimicrobial prophylaxis, most often for 6 months (31.3%), withnitrofurantoin (72.3%), fosfomycin (11.7%), and sulfamethoxazole/trimethoprim (9%) being the mostcommon agents used. Non-antimicrobial prophylaxis was given to 26.5% of women, most often D-mannose(91.8%).16.7% of women had proven recurrence during or after prophylaxis, and in 32.6% of them the causativeagent was the same as during the primary infection.Due to frequent recurrent urinary tract infections, it is important to establish the correct diagnosis andindications for antimicrobial prophylaxis to improve the patients’ quality of life. However, considering thegrowing resistance of microorganisms to antibiotics, it is necessary to be rational in their use forprophylactic purposes, and the selection of patients for prophylaxis and their monitoring are crucial. Goodclinical practice
