Konzumiranje duhanskih proizvoda ne predstavlja samo zdravstveni već i važan ekološki problem. U prosjeku je oko 80 % opušaka odbačeno u okoliš. Najveći problem odbačenih opušaka su kemijski spojevi ...koji su štetni za ljude i okoliš te filtri koji se sporo razgrađuju u prirodi. Klasične cigarete imaju filtar napravljen od celuloznog acetata, odnosno polimernog materijala, koji nije biorazgradiv. Celulozni filtri su alternativa polimernim filtrima jer su biorazgradivi, te samim time i manje štetni za okoliš i organizme. Električne cigarete su alternativa klasičnim cigaretama zbog jednostavnijeg sastava i zbog pretpostavke da je to zdravija opcija, a ujedno je izbjegnut i problem zaostalih opušaka. Odbačene opuške možemo primijetiti u svakodnevnom životu. Pomoću vjetra i oborina transportiraju se s kopna u vodeni okoliš te još dugi niz godina otpuštaju štetne kemikalije, a s vremenom potonu na dno. Svrha ovog rada bila je razmotriti štetan učinak odbačenih opušaka na okoliš pomoću testova ekotoksičnosti. Istraženi su radovi koji ispituju ekotoksičnost na morskim i slatkovodnim vrstama u vodenom ekosustavu (bentos, plankton, nekton), kao i na kopnenim organizmima (biljke, beskralješnjaci, kralješnjaci). Istraživanja na vodenim organizmima pokazuju osjetljivost na štetne spojeve koji se nalaze u odbačenim opušcima. Također, odbačeni opušci negativno utječu i na kopneni ekosustav, što je ustanovljeno istraživanjima na mikrobiološkim zajednicama u tlu te biljkama, beskralješnjacima i kralješnjacima. Zaključno, potrebno je informirati pušače o štetnosti odbačenih opušaka u okoliš te ih educirati o pravilnom odlaganju opušaka. Štoviše, problem se može dodatno smanjiti provedbom recikliranja opušaka.
Porastom osviještenosti čovjeka o negativnim učincima Sunčeva zračenja znatno se povećala proizvodnja i uporaba krema za sunčanje. Posljedica toga je akumulacija UV zaštitnih filtara, aktivnih ...sastojaka krema za sunčanje, u vodenom okolišu. Istraživanja su pokazala da su UV filtri, osobito organski filtri poput oksibenzona, oktinoksata i 4-MBC-a opasnost za čitav niz različitih organizama. Odabrana istraživanja u ovom radu usredotočena su na toksični učinak navedenih spojeva na morske i slatkovodne organizme te ukazuju na to da njihova prisutnost u vodenom okolišu rezultira inhibicijom rasta i fotosinteze, reproduktivnim i razvojnim poremećajima, izbjeljivanjem pa čak i smrću ispitivanih organizama. Anorganski UV filtri, čiji su predstavnici nanočestični oblici TiO2 i ZnO, u provedenim ispitivanjima ekotoksičnosti pokazuju slabo toksičan ili gotovo nikakav učinak na ispitivane organizme. Međutim, u istraživanjima u kojima su se pokazali slabo toksičnima, ta toksičnost nije uzrokovana samo prisutnošću nanočestica nego i stvaranjem reaktivnih vrsta kisika, što kod pojedinih organizama izaziva inhibiciju rasta, izbjeljivanje, abnormalnu embriogenezu i oksidativni stres. Daljnja istraživanja nužna su za bolje shvaćanje toksičnog učinka tih spojeva i precizniju procjenu rizika za vodeni okoliš te čitav ekosustav.
Uloga vitamina D u ovaca Ružić, Marko; Shek Vugrovečki, Ana; Špoljarić, Daniel ...
Veterinarska stanica,
2023, Letnik:
54, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Nepotpuna prehrana životinja pa tako i ovaca, može dovesti do narušavanje homeostaze organizma, smanjenja proizvodnje, pojave bolesti pa i do uginuća. Vitamin D označava skupinu usko povezanih tvari ...koje posjeduju antirahitičnu aktivnost. Među vitaminima jedinstven je po tome što je jedini koji se u organizam ne unosi samo hranom (sijeno, a u mesojeda hrana animalnog podrijetla), već se u organizmu (koži) stvara i uz pomoć sunčeve svjetlosti. Uobičajeno je da pašno držane ovce rijetko kad trebaju dodatke vitamina D. To je stoga jer ovce ukoliko su izložene UVB zračenju, odnosno sunčevoj svjetlosti mogu nadoknaditi manjak vitamina D u hrani sintezom vitamina D unutar kože. No, ukoliko je izloženost ovaca suncu smanjena dugotrajnom naoblakom ili uzgojem u zatvorenom te kada je sadržaj vitamina D2 u hrani nizak, tada unesena količina vitamina D može biti nedostatna. U janjadi se deficit vitamina D očituje pojavom rahitisa, a u odraslih ovaca pojavom osteomalacije te hipokalcemije. U ovaca se obično javlja u kasnom graviditetu, ali je zabilježena i u životinja različite dobi. Slijedom svega navedenoga cilj je ovoga preglednoga rada je upoznati doktore veterinarske medicine s novim saznanjima o ulogama i metabolizmu vitamina D u ovaca te njegovom značenju za zdravlje i održavanje proizvodnih sposobnosti jedinke, odnosno stada.
The aim of this safety study in mice was to determine
toxicity and biodistribution potential of a single and multiple doses of L-glutamic acid-g-p(HEMA) polymeric nanoparticles as a drug delivery ...system. The single dose did not cause any lethal effect, and its acute oral LD
was >2.000 mg/kg body weight (bw). Multiple doses (25, 50, or 100 mg/kg bw) given over 28 days resulted in no significant differences in body and relative organ weights compared to control. These results are supported by biochemical and histological findings. Moreover, nanoparticle exposure did not result in statistically significant differences in micronucleus counts in bone marrow cells compared to control. Nanoparticle distribution was time-dependent, and they reached the organs and even bone marrow by hour 6, as established by
imaging with the IVIS
spectrum imaging system. In conclusion, L-glutamic acid-g-p(HEMA) polymeric nanoparticles appear biocompatible and have a potential use as a drug delivery system.
In this study, three isolates of the potentially toxic diatom genus Pseudo-nitzschia were analysed for morphological and toxicological features. Cultures of Pseudo-nitzschia were established from ...seawater samples collected from the southern part of the Velebit Channel (central Adriatic Sea) during February 2019. All culture isolates were identified by scanning electron microscopy (SEM) as Pseudo-nitzschia calliantha. Domoic acid (DA) production was confirmed in all isolates analysed. The highest concentrations of cellular DA were found in early culture stages, with the lowest cell abundance, for all P. calliantha isolates. This study is the first to report DA production by P.calliantha isolated from the Adriatic Sea.
Ovim istraživanjem analizirane su morfološke i toksikološke osobine potencijalno toksičnog roda dijatomeja Pseudo-nitzschia. Tri stanične kulture Pseudo-nitzschia uspostavljene su iz uzoraka morske vode prikupljenih iz južnog dijela Velebitskog kanala (srednji Jadran) tijekom veljače 2019. Pretražnim elektronskim mikroskopom (SEM) utvrđeno je da sve izolirane kulture pripadaju vrsti Pseudo-nitzschia calliantha. Proizvodnja domoične kiseline (DA) potvrđena je za sve analizirane izolate. Najviše koncentracije stanične DA u svim izolatima vrste P. calliantha određene su u ranoj uzgojnoj fazi, s najmanjom brojnošću stanica. Ovo istraživanje je prva potvrda proizvodnje DA u kulturama vrste P. calliantha izoliranim iz Jadranskog mora.
Cilj je ovoga istraživanja bio utvrditi in vivo toksičnost i raspodjelu jednokratne i višekratnih doza polimernih nanočestica L-glutaminske kiseline-g-p(HEMA) u funkciji isporuke lijekova. ...Jednokratna oralna doza nije prouzročila smrtnost, a akutni LD50 iznosio je >2,000 mg/kg tjelesne težine. Višekratne oralne dnevne doze od 25 mg, 50 mg i 100 mg/kg tjelesne težine, davane 28 dana, nisu dovele do značajnih razlika u ukupnoj tjelesnoj i relativnoj težini organa u usporedbi s kontrolnom skupinom. Ove rezultate potvrđuju biokemijski i histološki nalazi. Izloženost nanočesticama nije uzrokovala statistički značajne razlike u broju mikronukleusa u stanicama koštane srži miševa u odnosu na kontrolu. Raspodjela nanočestica u tijelu mijenjala se s vremenom, a nanočestice bi doprle u organe, pa i u koštanu srž, unutar prvih šest sati od primitka doze, što je utvrđeno ex vivo snimkama dobivenim pomoću sustava IVIS® Spectrum. Naši rezultati upućuju na to da su polimerne nanočestice L-glutaminske kiseline-g-p(HEMA) biokompatibilne i imaju potencijala za primjenu kao sustav isporuke lijekova.
Every year, about 300,000 people die because of pesticide poisoning worldwide. The most common pesticide agents are organophosphates and phosphides, aluminium phosphide (AlP) in particular. AlP is ...known as a suicide poison that can easily be bought and has no effective antidote. Its toxicity results from the release of phosphine gas as the tablet gets into contact with moisture. Phosphine gas primarily affects the heart, lungs, gastrointestinal tract, and kidneys. Poisoning signs and symptoms include nausea, vomiting, restlessness, abdominal pain, palpitation, refractory shock, cardiac arrhythmias, pulmonary oedema, dyspnoea, cyanosis, and sensory alterations. Diagnosis is based on clinical suspicion, positive silver nitrate paper test to phosphine, and gastric aspirate and viscera biochemistry. Treatment includes early gastric lavage with potassium permanganate or a combination with coconut oil and sodium bicarbonate, administration of charcoal, and palliative care. Specific therapy includes intravenous magnesium sulphate and oral coconut oil. Moreover, acidosis can be treated with early intravenous administration of sodium bicarbonate, cardiogenic shock with fluid, vasopresor, and refractory cardiogenic shock with intra-aortic baloon pump or digoxin. Trimetazidine may also have a useful role in the treatment, because it can stop ventricular ectopic beats and bigeminy and preserve oxidative metabolism. This article reviews the epidemiological, toxicological, and clinical/pathological aspects of AlP poisoning and its management.
Za izloženost lebdećim česticama (engl. particulate matter, krat. PM) u zraku iz okoliša već se dugo zna da je povezana sa štetnim djelovanjem na zdravlje. Danas se lebdeće čestice posvuda u svijetu ...smatraju sistemskim toksikantom koji ne oštećuje samo pluća. Brojna istraživanja, od onih in vitro do epidemioloških, upućuju na raznovrsne izravne i neizravne mehanizme toksičnosti lebdećih čestica koji su povezani s povećanim rizikom od bolesti srca i krvožilja, uključujući upalne odgovore, oksidacijski stres, promjene krvnoga tlaka, autonomnu regulaciju brzine srčanih otkucaja, supresiju endotelne vazodilatacije, trombogenezu, infarkt miokarda i fibrinolizu. Povrh ovih i drugih rizika za zdravlje, u razmatranjima o standardima kakvoće zraka trebaju se uzeti u obzir individualne razlike, stil života i ranjive populacijske skupine poput djece. U Turskoj se onečišćenje zraka u gradovima ističe kao izrazit okolišni problem, pa u ovom preglednom radu posvećujemo pažnju i trenutačnoj situaciji, postojećim istraživanjima i mjerama poduzetima u našoj zemlji.
Surfactants in the Environment Ivankovic, Tomislav; Hrenovic, Jasna
Arhiv za higijenu rada i toksikologiju,
03/2010, Letnik:
61, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Surfactants are a diverse group of chemicals that are best known for their wide use in detergents and other cleaning products. After use, residual surfactants are discharged into sewage systems or ...directly into surface waters, and most of them end up dispersed in different environmental compartments such as soil, water or sediment. The toxic effects of surfactants on various aquatic organisms are well known. In general, surfactants are present in the environment at levels below toxicity and in Croatia below the national limit. Most surfactants are readily biodegradable and their amount is greatly reduced with secondary treatment in wastewater treatment plants. The highest concern is the release of untreated wastewater or wastewater that has undergone primary treatment alone. The discharge of wastewater polluted with massive quantities of surfactants could have serious effects on the ecosystem. Future studies of surfactant toxicities and biodegradation are necessary to withdraw highly toxic and non-biodegradable compounds from commercial use and replace them with more environmentally friendly ones.
Surfaktanti ili površinski aktivne tvari raznolika su skupina molekula najpoznatijih po uporabi u sastavu deterdženata i ostalih sredstava za pranje i _išćenje. Nakon uporabe u kućanstvu ili industriji, surfaktanti se ispuštaju u kanalizacijski sustav ili izravno u površinske vode te većina surfaktanata završi raspršena u vodi, sedimentu ili tlu. Toksi _ni utjecaj surfaktanata na vodne organizme dobro je istražen i opisan u literaturi. U većini slu _ajeva surfaktanti su u okolišu prisutni u koncentracijama nižim od toksi _ne te nižim od maksimalne koncentracije dopuštene hrvatskim zakonskim odredbama. Većina surfaktanata klasificirana je kao biološki razgradiva i njihova se koncentracija znatno smanjuje biološkom obradom otpadne vode pa je najveći rizik za okoliš ispuštanje prethodno pro _išćene ili nepro _išćene otpadne vode. Takva otpadna voda opterećena visokim koncentracijama surfaktanata može nepovoljno utjecati na okoliš. Potrebno je prou _avati toksi _nost i biološku razgradnju surfaktanata u svrhu uklanjanja visoko štetnih i biološki nerazgradljivih surfaktanata iz komercijalne uporabe te njihovu zamjenu tvarima manje štetnim za okoliš.
Sterigmatocistin je mikotoksin kojeg sintetiziraju uglavnom plijesni iz roda Aspergillus te u manjoj mjeri iz rodova Emericella, Chaetomium, Humicola i Botryotrichum. Ovaj mikotoksin je prekursor u ...biosintezi aflatoksina, njemu slične kemijske strukture, pa su tako i toksični učinci sterigmatocistina slični onima aflatoksina B1. Sterigmatocistin pokazuje brojne toksične učinke u organizmu, uključujući karcinogeno i mutageno djelovanje, te je i Međunarodna agencija za istraživanje raka (engl. International Agency for Research on Cancer, IARC) sterigmatocistin uključila u skupinu 2B potencijalnih karcinogena za ljude. Podaci o prisutnosti sterigmatocistina u hrani i hrani za životinje su ograničeni, te je od strane Europske agencije za sigurnost hrane (eng. European Food Safety Authority, EFSA), s ciljem procjene rizika izloženosti ljudi ovom mikotoksinu, dana preporuka za prikupljanje podataka o njegovoj pojavnosti uz primjenu visokoosjetljivih analitičkih metoda. Sterigmatocistin je do sada pronađen u hrani za životinje, žitaricama, kruhu, orašastim plodovima, zrnima kave, začinima, pivu te siru. Kako bi se spriječila kontaminacija
namirnica te negativni učinci sterigmatocistina na zdravlje ljudi i životinja, jedan od ključnih čimbenika predstavlja prevencija rasta toksikotvornih plijesni.