Istraživanja liburnijske toponimije bila su dosad sporadična i nesustavna. Uglavnom je riječ o kraćim pregledima dijela toponimije ili o komentarima pojedinih (skupina) toponima s područja Brseštine, ...Mošćeništine i Lovranštine. Tijekom posljednjih desetak godina započela je pak sustavna obrada suvremene toponimije Lovranštine, a tako i dijela njezine povijesne toponimije. Dosad je obrađena toponimija katastarske općine Tuliševica, obalna toponimija Lovranštine te toponimija u lovranskim oporukama iz druge polovice 18. stoljeća. U ovome će radu biti predstavljeni rezultati istraživanja toponimijske građe u najstarijim hrvatskim pravnim spomenicima s područja Liburnije, koja je djelomično i nesustavno zahvaćena dosadašnjim istraživanjima. Riječ je o građi ekscerpiranoj iz Kvaderne kapitula lovranskoga, Veprinačkoga zakona (1507), Zakona kaštela Mošćenic (1637) te ostalih lovranskih, veprinačkih, mošćeničkih i brsečkih privatnopravnih spisa nastalih od početka 15. do kraja 17. stoljeća. Istraživanjem se pridonosi popunjavanju slike o najstarijoj povijesnoj toponimiji s područja Liburnije.
U radu se obrađuje toponimija Vintijana, naselja na jugozapadu istarskoga poluotoka. Terenskim je istraživanjem prikupljeno pedesetak toponima kojima se imenuju šume, brda, livade, njive, puteljci, ...vrtovi, uvale i ostali važni lokaliteti Vintijana, čiji govor pripada premanturskomu tipu ikavskih štakavsko-čakavskih istarskih govora. Toponimijska se građa analizira s motivacijsko-semantičkoga te s etimološkoga aspekta. Smještaj referenata ubicira se na priloženoj toponomastičkoj karti.
U radu se obrađuje toponimija Vintijana, naselja na jugozapadu istarskoga poluotoka. Terenskim je istraživanjem prikupljeno pedesetak toponima kojima se imenuju šume, brda, livade, njive, puteljci, ...vrtovi, uvale i ostali važni lokaliteti Vintijana, čiji govor pripada premanturskomu tipu ikavskih štakavsko-čakavskih istarskih govora. Toponimijska se građa analizira s motivacijsko-semantičkoga te s etimološkoga aspekta. Smještaj referenata ubicira se na priloženoj toponomastičkoj karti.
U ovome radu prikazana je toponimijska građa Nacionalnoga parka Paklenica prikupljena tijekom terenskih istraživanja u naseljima Starigrad-Paklenica i Seline. Svaki toponim označen je i na ...toponomastičkome zemljovidu te prikazan u Abecednome kazalu toponima koje omogućava njihovo jednostavnije pretraživanje. U uvodnome dijelu rada ukratko su opisani govori Starigrada- Paklenice i Selina. Glavninu rada čini semantičko-motivacijska klasifikacija toponima, u kojoj su toponimi razvrstani u semantičko-motivacijske skupine te se analiziraju motivacijski poticaji prisutni pri nastajanju toponimskih likova.
Sa semantičko-motivacijskoga aspekta, toponimi motivirani geomorfološkim osobinama referenta uveliko nadmašuju ostale semantičko-motivacijske skupine toponima, kako brojem tako i raznovrsnošću ...apelativa. U ovome je radu, na primjeru ilijaške toponimije, ukazano na udio i raznovrsnost apelativa koji označavaju prirodne reljefne oblike u nastanku toponima bosanskohercegovačkih areala koje karakterizira brdsko-planinski i brežuljkasto-ravničarski teren, kakav bilježimo u sarajevskoj općini Ilijaš. U skladu s vrstama reljefnih oblika na kopnu, pod orografskim apelativima u ovome radu podrazumijevamo one geografske apelative kojima se označavaju uzvisine, udubine i ravnine na zemljinoj površini. Građa za ovaj rad ekscerpirana je iz ilijaškoga mikrotoponomastikona formiranoga terenskim i katastarskim istraživanjem, koji broji oko 6000 mikrotoponimskih različnica. Orografski su apelativi definirani na temelju geografskih terminoloških rječnika i mjesnoga leksika i iskustva ispitanika u vezi s upotrebnim značenjem apelativa u istraživanom arealu. Apelativi su doneseni u središnjem dijelu rada abecednim redom, a uz svaki je apelativ u zagradi naznačena etimologija i značenje apelativa koje ima u ispitivanom arealu, potvrđeno ili nepotvrđeno terminološkim rječnicima, a potom i toponimske potvrde iz korpusa. Svi su toponimski likovi potvrđeni na terenu akcentirani. Cilj je istraživanja provedenoga u ovome radu ukazati na obimnost i raznovrsnost geografske nomenklature zastupljene u ilijaškoj toponimiji, koja je odraz geografskoga realiteta ispitivanoga areala i mjesnoga leksika. S obzirom na geografske referente i njihove reljefne karakteristike, u ilijaškoj toponimiji uočili smo skupine plodnih i manje plodnih orografskih apelativa, među kojima su najbrojniji oni koji označavaju udubljenja, uzvisine i zaravni, dok su najproduktivniji u tvorbi toponima apelativi iz skupine koja označava ravne terene, potom uzvišenja i udubine. Sa strukturno-tvorbenoga aspekta, najzastupljeniji su bezafiksalni toponimi, nastali toponimizacijom orografskih apelativa. Osim domaćih apelativa, koji prevladavaju, prisutni su i apelativi turskoga, romanskoga, grčkoga, njemačkoga, mađarskoga i albanskoga jezičkog porijekla.
From the semantic-motivational aspect, toponyms motivated by the geomorphological characteristics of the referent greatly surpass other semantic-motivational groups of toponyms, both in number and variety of appellatives. In this paper, the share and variety of appellatives that denote natural relief forms in the origin of the toponyms of Bosnia and Herzegovina areas characterised by hilly-mountainous and hilly-plain terrain, such as the ones recorded in the Sarajevo municipality of Ilijaš, are pointed out on the example of Ilijaš toponymy. In accordance with types of landforms, in this paper we define orographic appellatives as those geographical appellatives that denote elevations, depressions, and plains on the earth’s surface. The material for this work is excerpted from the Ilijaš microtoponomasticon, which was using field and cadastral research and which includes about 6,000 microtoponymic variants. Orographic appellatives are defined on the basis of geographical terminological dictionaries and the local lexicon and experience of the respondents regarding the meaning of the appellative in usage in the researched area. Appellatives are presented in the central part of the paper in alphabetical order, with each appellative’s etymology and meaning in the examined area indicated in parentheses next to it, as confirmed or not confirmed by terminological dictionaries, followed by toponymic confirmations from the corpus. All toponymic characters confirmed in the field are accented. The aim of the research carried out in this paper is to point out the extent and diversity of the geographical nomenclature represented in Ilijaš toponymy, which is a reflection of the geographical reality of the examined area and the local lexicon. With regard to geographical referents and their relief characteristics, in Ilijaš toponymy we observed groups of productive and less productive orographic appellatives, among which the most numerous are those that denote hollows, elevations, and plains, while the most productive in the formation of toponyms are appellatives from the group that denotes flat terrain, followed by elevations and depressions. From the structural-formative aspect, the most represented are affixless toponyms, created by toponymisation of orographic appellatives. In addition to domestic appellatives, which prevail, there are also appellatives of Turkish, Romanic, Greek, German, Hungarian, or Albanian linguistic origin.
O toponimu Okrȕk na Čiovu Jurić, Ante
Folia onomastica Croatica,
12/2020, Letnik:
1, Številka:
29
Paper, Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
U radu se preispituje opravdanost tumačenja prema kojemu je čiovski toponim Okruk nastao od riječi (o)krug i, vezano uz to, opravdanost službenoga imena Okrug za dva sela (Okrug Gornji i Okrug Donji) ...na istoimenome rtu. Donosi se uvid u opću i jezičnu povijest Čiova i Okruka te se prati spomen imena Okruk od nastanka sela do danas. Analizira se povijesni, fonološki i leksičko-semantički kontekst imena te se na temelju toga predlaže nova etimologija koja uzima u obzir i jadranske paralele.
U ovome se radu obrađuje 935 toponima na području Trebinjske šume i Površi, područja jugozapadno od Trebinja. Bogatu je toponomastičku građu toga područja prikupio i 1903. objavio srpski etnolog ...Obren Đurić-Kozić, no tek se ovim radom ona toponomastički razrađuje. Navedeno se područje nalazi unutar prostora Trebinjsko-mrkanske biskupije i Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, odnosno na razmeđu zapadnoga i istočnoga kršćanstva. Navedeni je pogranični položaj uvjetovao obilne i česte smjene stanovništva te promjene u njegovu vjerskome sastavu. U prvome se dijelu rada obrađuju mjesni ojkonimi, a središnji se dio rada odnosi na motivacijsku razredbu toponima. Obrađeno je područje osobito bogato odrazima različitih hidronimijskih naziva u toponimiji (npr. Kalac, Lokužina, Pištet, Puč, Reva, Rovanj, Rveč, Taleža, Uskoplje, Vrulja). Unutar skupine kulturnopovijesnih toponima ističe se toponim Veles-do,
koji bi mogao biti prežitkom pretkršćanskih slavenskih vjerovanja. Iz toponima antroponimijskoga postanja razabiru se imena mjesnih srednjovjekovnih rodova te migracije iz Trebinjske šume i Površi prema zapadnijim dijelovima Hercegovine i južnodalmatinskim otocima. U mjesnoj se toponimiji ujedno nahode romanski, turski i albanski jezični tragovi, a dijalektološki su relevantni mogući povijesni (Bobuisch) i suvremeni (Ržišća) šćakavski tragovi te leksički (npr. dubrava i osao) prežitci.
U ovome se radu obrađuju 33 prezimena i 142 toponimske različnice na području naselja Dubrava
na poluotoku Pelješcu. U uvodnome se dijelu opisuje zemljopisni položaj naselja
te donosi kratak ...povijesni presjek. Zatim se iznosi sažet opis govora Dubrave,
osobito njegovih naglasnih posebnosti jer su u mjesnome govoru zabilježena
sustavna odstupanja od novoštokavskoga naglasnog sustava (npr. silazni naglasci
na nepočetnome slogu u prezentu glagola tvorenih nastavcima -
avati
, -
ivati
i -
irati
te u posuđenicama) iako dubravski govor pripada
istočnohercegovačkomu dijalektu. U središnjemu se dijelu rada obrađuju mjesna
prezimena i toponimi. Za prezimena se donose povijesne potvrde, podatci o broju
nositelja i motivacijska razredba. U toponimiji se odražava geomorfološka
raznolikost obrađenoga područja. Izdvajaju se toponimi tvoreni dalmatskim
pridjevom
san(c)tu(s) –
Sutivan
i
Sutvid
.
The paper analyses 33 family names and 142 different toponyms from the
settlement Dubrava on the Pelješac Peninsula. In the introductory part of the
paper, the geographic position of the settlement and a short historic overview
is given, followed by a short description of the speech of Dubrava, especially
the peculiarities in its accentual system which shows systematic deviations
from the Neo-Štokavian accentuation system (e.g. falling tone on a noninitial
syllable in the present of verbs formed by endings -
avati
, -
ivati
and
–
irati
and in loan words). In the central part of the paper, local
family names and toponyms are analyzed. In toponymy geomorphological diversity
of the area is reflected. The toponyms formed by the Dalmatian adjective
san(c)tu(s)
– Sutivan
and
Sutvid
are singled out.
U ovome se radu obrađuje 274 toponima u Risanskome zaljevu u naseljima Risan, Kostanjica, Lipci, Morinj i Strp. U uvodnim se dijelovima rada iznose temeljni povijesni i mjestopisni podatci, a zatim ...se iznose neke značajke (osobito naglasne) strpačkoga govora, jednoga od mjesnih govora u Risanskome zaljevu. U središnjemu se dijelu rada toponimi razvrstavaju motivacijski i po jezičnome postanju. Toponimi antroponimskoga postanja i kulturno-povijesno uvjetovani toponimi počesto su odrazom burne povijesti sjeverozapadnoga dijela Boke kotorske. Kad je riječ o jezičnome postanju toponima, uz očekivane su se prežitke dalmatoromanskoga supstrata u ojkonimiji (Risan i Strp) u mjesnoj toponimiji odrazili i apelativi turskoga postanja kao ostatci dvostoljetne osmanlijske vladavine Risnom, središnjim naseljem obrađenoga područja.
Pogled u toponimiju Risanskoga zaljeva Vidović, Domagoj; Bilafer, Branimir
Folia onomastica Croatica,
2023, Letnik:
32, Številka:
32
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
U ovome se radu obrađuje 274 toponima u Risanskome zaljevu u naseljima Risan, Kostanjica, Lipci, Morinj i Strp. U uvodnim se dijelovima rada iznose temeljni povijesni i mjestopisni podatci, a zatim ...se iznose neke značajke (osobito naglasne) strpačkoga govora, jednoga od mjesnih govora u Risanskome zaljevu. U središnjemu se dijelu rada toponimi razvrstavaju motivacijski i po jezičnome postanju. Toponimi antroponimskoga postanja i kulturno-povijesno uvjetovani toponimi počesto su odrazom burne povijesti sjeverozapadnoga
dijela Boke kotorske. Kad je riječ o jezičnome postanju toponima, uz očekivane su se prežitke dalmatoromanskoga supstrata u ojkonimiji (Risan i Strp) u mjesnoj toponimiji odrazili i apelativi turskoga postanja kao ostatci dvostoljetne osmanlijske vladavine Risnom, središnjim naseljem obrađenoga područja.
PDF
