U ovom se radu bavimo pitanjima na koji je način protestantski
teolog i egzegeta Oscar Cullmann vidio Drugi vatikanski sabor te
koja su se - prema njegovom shvaćanju - ograničenja, a koje novosti
...dogodile na njemu. U Drugom vatikanskom saboru Cullmann gleda
važan iskorak naprijed za Katoličku crkvu po pitanju približavanja
između različitih Crkava. Ono što svaka Crkva ima jesu karizme,
povjerene im od Duha Svetoga na čuvanje i razvijanje. Karizme
koje Cullmann ističe za Katoličku crkvu jesu: univerzalizam i
institucija; za Protestantsku crkvu to su usredotočenost na Sveto
pismo i kršćanska sloboda koja favorizira otvorenost svijetu, dok
za Pravoslavne crkvu kao karizme ističe teološku produbljenost
u poznavanju Duha Svetoga, te tradicionalne liturgijske forme.
Budući da su moguće i deformacije, potrebno ih je pročišćavati i
biti pozoran na njihov razvoj.
Cullmann razlikuje apostolsku od post-apostolske tradicije.
Za ovu prvu tvrdi da je legitimna i na istom rangu kao i Sveto
pismo, ova druga je manje vrijedna te može ponekad biti i lažna.
Iako, prema Cullmannu, Sabor ističe Sveto pismo kao vrhovnu
normu, ipak zaključuje iščitavajući tekstove i cjelokupni povijesni
kontekst kako ipak Sveto pismo i Tradicija za Katoličku crkvu na
koncu imaju jednaku važnost.
Novosti koje Cullmann ističe jesu: hijerarhija istina, jedna
objava, Sveto pismo kao vrhovna norma, kolegijalnost biskupa, te
naglasak na studiju Svetoga pisma.
Kao najvažniji doprinos Drugog vatikanskog sabora u
ekumenskom približavanju vidi učenje o postojanju hijerarhije
među istinama katoličke vjere. Postoje fundamentalne i izvedene
vjerske istine te nisu iste važnosti u odnosu na sam temelj vjere.
Međutim, problem je kako ustanoviti tj. ujednačiti tu hijerarhiju za
sve kršćanske Crkve. Cullmann kao rješenje predlaže da temelj
bude Sveto pismo kao vrhovna norma i sudac Crkve.
Ipak, zaključuje kako postoje i ograničenje istih ovih novosti,
jer se ipak nalazimo na katoličkom Saboru.
U radu se prikazuje teorijsko-metodološka oslonjenost Leksikona hrvatskih tradicija na kontekst poljske sociološke, historiografske, filozofske i filološke znanosti iz razdoblja od kraja 1960-ih ...godina do kraja 20. stoljeća. Ukazuje se na mogućnosti povezivanja teorijsko-metodološkoga okvira Leksikona s teorijama kolektivnoga pamćenja i s tzv. (post)modernističkim teorijama nacije i nacionalizma te se interpretira znakovitost njegova objavljivanja u izvorniku i u hrvatskome prijevodu neposredno poslije raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Domovinskoga rata i uspostave hrvatske suverenosti. Zaključuje se kako Leksikon hrvatskih tradicija potvrđuje da su puno intrigantnija i fundamentalnija od pitanja o rezu između modernosti i tradicije, ona o njihovu međudjelovanju; o tradicijskim uvjetovanjima modernizacije, te o modernizacijskim nasljedovanjima, preoblikovanjima ili generiranjima tradicije odnosno tradicija.
U radu se razmatraju značajke ranobrončanodobne lončarske smjese na području kontinentalne Hrvatske kao izraz specifičnih i karakterističnih tehnoloških izbora. Istraživanja se temelje na rezultatima ...novoprovedenih analiza keramičkog materijala s nalazišta Kurilovec – Belinščica, ali i na postojećim rezultatima istraživanja istodobne lončarije iz šire regije. U radu se donosi makroskopski opis strukture keramike i rezultati analize tankih izbrusaka metodom optičke mikroskopije s ciljem znanstveno utemeljenog definiranja njenih tehnoloških značajki. Cilj je metodom usporedbe tehnoloških i pojedinih stilskih karakteristika ranobrončanodobnog keramičkog materijala izdvojiti specifične značajke lončarske prakse čiji je kronološki smještaj potvrđen i radiokarbonskim datiranjem.
Leksikon hrvatskih tradicija Joanne Rapacke enciklopedijski je koncipiran opis hrvatske kulture s interpretacijama koje polaze od književnosti. U ovom radu bit će govora o Leksikonu hrvatskih ...tradicija Joanne Rapacke kao kompleksnom tekstu, enciklopedijski koncipiranom, koji sintetski definira hrvatsku kulturu uzimajući književnost za polazište ponuđenih interpretacija. Ovaj je rad pokušaj iščitavanja temeljnih premisa na kojima je građena autoričina vizija hrvatske kulture te, šire, njezin kritički pristup kulturi kao prostorno i vremenski formiranom društvenom fenomenu. U raspravi o ključnim osobinama hrvatskoga specifikuma, kako ih definira Rapacka, posebna će se pažnja posvetiti odnosu regionalizma i nacionalne kulture (dijakronijski i sinkronijski) te ambivalencijama hrvatskih protonacionalnih i nacionalnih ideologija. Razmotrit će se i Rapackina terminološka opredjeljenja (npr. ideologem, kodifikacije / kodifikacije) koja u mnogočemu utječu na njezin pristup analizi kulturnih fenomena.
What is discussed here is creative challenge faced by the new profession ofpsychotherapy in a new millenium. The concept of ego and two kinds of awareness are the keyconcepts in discussion of ...diversities of East/West psychotherapy approaches and the healingrelationship. The most often asked questions in the entire field of psychotherapy East andWest will also be discussed. The rest is the question: Is the meeting between East and Westapproaches possible and if it is, how the two can cooperate best?
Spaljivanje dviju čovjekolikih muških figura s figurom djeteta u ruci na karnevalu u Imotskom 2020. godine izazvalo je burne reakcije u društvu. S jedne strane, kao sudionike imamo organizatore i ...mještane koji su sudjelovali u povorci, a s druge osuđujući stav onih koji su ovaj čin proglasili izrazito barbarskim uz povredu ljudskih prava.
Poljska kroatistica, polonistica i komparatistica Joanna Rapacka (1939. – 2000.) objavila je niz knjiga i velik broj rasprava o hrvatskoj književnosti i kulturi, u rasponu od srednjega vijeka pa sve ...do razdoblja moderne. Sve njezine rasprave, bilo one kroatističke, bilo one kroatističko-polonističke ili pak kroatističko-komparatističke postavljaju relevantna pitanja ne samo o hrvatskoj književnosti nego i o njezinoj dubljoj biti, o njezinu idejnom, ideološkom, društvenopolitičkom ili pak antropološkom kontekstu. Lucidno uočavajući „podzemne“ procese u oblikovanju hrvatske književne kulture, Joanna Rapacka postavlja niz relevantnih pitanja i na njih daje odgovore koji na posve nov način vide hrvatsku književnu i kulturnu prošlost. Svojim radom ona je uvelike pridonijela upoznavanju poljske javnosti s hrvatskom kulturom i njezinim vezama ne samo s poljskom kulturom nego i s njezinim europskim kontekstom.
The intention of this paper is to sketch a portrait of Ante Pažanin as a philosopher, researcher and author, as well as a professor, translator and public servant, i.e. to speak not only about his ...work but also his figure. In this sense, the paper relies more on reminiscences on Pažanin’s lecturing activities than on research of his philosophical works, although the key strongholds of his philosophy (ethical and political issues of modern world, European philosophical and cultural heritage, phenomenology and hermeneutics) are emphasised. It is concluded that the main characteristic of Pažanin’s work – live dialogue with contemporary thinkers as well as those of the past times, who also became contemporary by virtue of his approach – was permanently present in his professorial activities.