EU nastavlja s politikom suradnje s državama u susjedstvu (ENP), posebno valorizirajući transportni sektor. Prioritetno područje predstavljaju države Jugoistočne Europe (Albanija, Bosna i ...Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Kosovo, Makedonija i Srbija), čiji geo-strateški položaj na nekoliko vitalnih transportnih koridora čini ovo područje posebno važnim za ostvarenje unutarnje transportne kohezije prostora EU. Vrhunac vanjsko-političke aktivnosti EU u području transporta predstavlja stoga prijedlog za stvaranje Transportne zajednice s ovim državama, sklapanjem multilateralnog sporazuma u tom smislu između EU s jedne strane, i navedenih država s druge. Prema nacrtu tog sporazuma, koji se još nalazi u fazi pregovaranja, države Jugoistočne Europe preuzele bi obvezu harmonizacije nacionalnog zakonodavstva s definiranim dijelom pravne stečevine EU (prvi prijelazni period), te implementaciju takvog zakonodavstva u praksi (drugi prijelazni period). Pozitivan ishod analize ispunjavanja ovih uvjeta od strane EU za svaku bi državu povlačio ostvarivanje tržišnih sloboda i postupnu cjelovitu integraciju u Jedinstveno tržište transportnih usluga EU. Ipak, stvaranje Transportne zajednice ne bi bilo formalno vezano uz paralelan proces približavanja punopravnom članstvu u EU svake od država. Transportna bi zajednica tako bila prostor na kojem je ostvaren „sektorski“ ulazak u EU u području transporta, uz primjenu dijela pravne stečevine EU, s mogućnošću nacionalnih sudova da zatraže odlučivanje o prethodnim pitanjima vezanim uz ovaj dio stečevine od ECJ. Pregovori o potpisivanju Sporazuma o Transportnoj zajednici trenutno su zastali zbog otvorenih bilateralnih pitanja između Srbije i Kosova. Ipak, pod uvjetom da se ovi pregovori nastave, ostaje otvoreno osnovno pitanje – ono o gospodarskoj i političkoj opravdanosti, pa i legitimnosti ovakvog „sektorskog“ pristupa članstvu u EU. Daleko od očiju javnosti, bez šire javne rasprave o valorizaciji nacionalnih resursa u postupku pregovaranja o punopravnom članstvu u EU, ulazak država regije u eventualnu Transportnu zajednicu mogao bi biti kraj snu o (brzom) članstvu u EU. Naime, umorna od proširenja po modelu punopravnog članstva, možda je EU na putu da ozakoni novi, njoj prihvatljiviji, model „sektorskog“proširenja, koji bi u cijelosti zadovoljio njezine trenutne interese, te donio određene gospodarske prednosti drugoj državi. Na državama Jugoistočne Europe je da, svaka za sebe, procijene prednosti i nedostatke ovakvog modela.
The EU maritime transport policy aims at ensuring a free and efficient carriage of people, goods and services in a, for the society and the environment, safe and economical way. Apart from breaking ...down physical, technical and fiscal barriers in the traffic of goods and passengers among the Member States, the EU transport policy tends to achieve: the integration of the means of transport and the integration of the national transport networks. The EU transport policy aims at decreasing the road traffic overload and the related environmental protection and economic charges by switching from road to other means of transport, particularly to the transport by sea. Further improvements in shipping and the development of sea-lanes have a priority in disburdening the major European roads and bottlenecks that are hardly able to ingest the growing traffic. Therefore, the further EU maritime transport development exclusively depends on powerful and efficiently operating seaports. The EU has defined the guidelines for the Trans European Transport Networks (TEN-T) development (18), thus giving the seaports an appropriate place within. When seaports are to be considered, a special activity has to be focused on the assistance that the TEN-T can offer to seaports in improving their safety, in creating equal port operating conditions and in setting an internal market within the port itself. Since 1993 the European Seaports Organization (ESPO) has been acting as the representative of the EU seaports authorities, associations and management. By influencing the EU political bodies, the ESPO aims at achieving a safe, effective and ecologically sustainable European seaport sector that will function as the key element in the transport branch of economy where free market conditions will prevail to the maximum. The basic goal of the seaport policy is to ensure approximately equal operating conditions, free and loyal competition among seaports, provided that the tariff policy, as related to all users of the port services within the EU, is a transparent one. What do seaports expect from the EU is the creation of a consistent policy, by means of which a general framework of activities on three key areas will be target: an easier way of building port capacities, seaport access roads and hinterland links, taking measures to induce to offer competitive and efficient port services in the transport chain, and stimulating the wider community to assume the responsibility for seaports.
Cilj prometne politike Europske unije je osigurati slobodan i efikasan prijevoz ljudi, roba i usluga na ekonomičan i siguran način za društvo i okoliš. Osim ukidanja fizičkih, tehničkih i fiskalnih prepreka u kretanju robe i putnika među državama članicama Unije, europska prometna politika teži postići: integraciju prijevoznih sredstava i integraciju nacionalnih prometnih mreža. Transportna politika Europske unije nastoji smanjiti preopterećenost u cestovnom prometu, i s tim u svezi troškove vezane za zaštitu okoliša i ekonomske troškove, prebacivanjem tereta s cestovnog na druge načine prijevoza, prvenstveno na pomorski transport.Daljnje unapređenje brodarstva i razvoj prometnica na moru imaju prioritet u rasterećenju glavnih europskih cestovnih pravaca i uskih grla, koji jedva uspijevaju apsorbirati rastući promet, stoga daljnji razvitak sektora pomorskog transporta u Europskoj uniji ovisi isključivo o snažnim i efikasnim lukama. Europska unija je utvrdila smjernice za razvoj Trans-European Transport Networks 18, a luke su time dobile primjereno mjesto u transeuropskim prometnim mrežama. U pogledu luka posebnu aktivnost treba usmjeriti na pomoć koju Transeuropska prometna mreža može pružiti lukama na poboljšanju sigurnosti, stvaranju izjednačenih uvjeta poslovanja među lukama te uređenju unutrašnjeg tržišta u lučkom sektoru. Udruženje europskih morskih luka ESPO od 1993. godine predstavlja lučke uprave, lučka udruženja i lučki menadžment morskih luka Europske unije. Cilj organizacije je da utjecajem na politička tijela u Europskoj uniji dođe do sigurnog, djelotvornog iekološki održivog europskog lučkog sektora koji će funkcionirati kao ključni element transportne privredne grane u kojoj će u najvećoj mogućoj mjeri prevladavati uvjeti slobodnog tržišta. Temeljni je cilj lučke politike osigurati približno jednake uvjete poslovanja, te slobodnu i lojalnu konkurenciju između luka, uz uvjet transparentne tarifne politike u odnosu na sve korisnike lučkih usluga na čitavom području EU. Ono što morske luke očekuju od Europske unije je kreiranje dosljedne politike kojom će zacrtati opći okvir djelovanja na tri ključna područja: lakša izgradnja lučkih kapaciteta, pomorskih prilaznih putova i veza sa zaleđem, poduzimanje mjera kojima će se poticati pružanje konkurentnih i efikasnih usluga u lukama i transportnom lancu, i stimuliranje šire zajednice u preuzimanju odgovornosti za luke.
Cilj prometne politike Europske unije je osigurati slobodan i efikasan prijevoz ljudi, roba i usluga na ekonomičan i siguran način za društvo i okoliš. Osim ukidanja fizičkih, tehničkih i fiskalnih ...prepreka u kretanju robe i putnika među državama članicama Unije, europska prometna politika teži postići: integraciju prijevoznih sredstava i integraciju nacionalnih prometnih mreža. Transportna politika Europske unije nastoji smanjiti preopterećenost u cestovnom prometu, i s tim u svezi troškove vezane za zaštitu okoliša i ekonomske troškove, prebacivanjem tereta s cestovnog na druge načine prijevoza, prvenstveno na pomorski transport.
Daljnje unapređenje brodarstva i razvoj prometnica na moru imaju prioritet u rasterećenju glavnih europskih cestovnih pravaca i uskih grla, koji jedva uspijevaju apsorbirati rastući promet, stoga daljnji razvitak sektora pomorskog transporta u Europskoj uniji ovisi isključivo o snažnim i efikasnim lukama. Europska unija je utvrdila smjernice za razvoj Trans-European Transport Networks 18, a luke su time dobile primjereno mjesto u transeuropskim prometnim mrežama. U pogledu luka posebnu aktivnost treba usmjeriti na pomoć koju Transeuropska prometna mreža može pružiti lukama na poboljšanju sigurnosti, stvaranju izjednačenih uvjeta poslovanja među lukama te uređenju unutrašnjeg tržišta u lučkom sektoru. Udruženje europskih morskih luka ESPO od 1993. godine predstavlja lučke uprave, lučka udruženja i lučki menadžment morskih luka Europske unije. Cilj organizacije je da utjecajem na politička tijela u Europskoj uniji dođe do sigurnog, djelotvornog i
ekološki održivog europskog lučkog sektora koji će funkcionirati kao ključni element transportne privredne grane u kojoj će u najvećoj mogućoj mjeri prevladavati uvjeti slobodnog tržišta. Temeljni je cilj lučke politike osigurati približno jednake uvjete poslovanja, te slobodnu i lojalnu konkurenciju između luka, uz uvjet transparentne tarifne politike u odnosu na sve korisnike lučkih usluga na čitavom području EU. Ono što morske luke očekuju od Europske unije je kreiranje dosljedne politike kojom će zacrtati opći okvir djelovanja na tri ključna područja: lakša izgradnja lučkih kapaciteta, pomorskih prilaznih putova i veza sa zaleđem, poduzimanje mjera kojima će se poticati pružanje konkurentnih i efikasnih usluga u lukama i transportnom lancu, i stimuliranje šire zajednice u preuzimanju odgovornosti za luke.
